1. Austrija: Beč, Innsbruck, Klagenfurt, Schwarzau, Linz, Gussing, Graz, Losensteinleiten
  2. Bosna i Hercegovina: Sarajevo (Zemaljski muzej), Fojnica (Muzej franjevačkog samostana), Humac (Franjevacki muzej), Posušje (Grac), Banja Luka (Muzej Bosanske krajine), Livno, okolica Jajca (otkriveno 1996).
  3. Bugarska: Sofija
  4. Crna Gora - u Boki kotorskoj, Bogdašić, Kostajnica, Škaljari, Gornja Lastva
  5. Češka Republika: Prag, Sazava
  6. Danska: Kopenhagen
  7. Francuska: Pariz, Reims, Tours, Strasbourg
  8. Mađarska: Budimpešta
  9. Italija: Rim, Trento, Padova, Firenza, Sienna, Vicenza, Trieste, Cividale, Goriza, Milano, Aquileia, Assisi, Duino, Fabriano
  10. Nizozemska, Delft
  11. Norveška, Oslo
  12. Njemačka: Berlin, Kassel, Weimar, Wertheim, Stuttgart, Wittemberg, Magdeburg, Munchen, Frankfurt am Main, Trier, Tübingen, Bamberg, Gotha
  13. Poljska: Krakow, Holesnica, Wroclaw
  14. Portugal: Porto
  15. Rumunjska: Sibiu
  16. Rusija: Moskva, Petrovgrad
  17. SAD: New York, Washington, Princeton, Harvard Univ., Yale Univ.
  18. Slovačka: Martin
  19. Slovenija: Ljubljana, Mojstrana, Hrastovlje, Kopar, Novo Mesto, Križe pri Tržiču, Mengeš, Šmartno pri Litiji, Vipava, Vinica na Kupi
  20. Srbija: Beograd
  21. Španjolska: Madrid, Salamanca
  22. Švedska: Uppsala , Stockholm
  23. Švicarska: Basel
  24. Turska: Carigrad
  25. Ukrajina: Kijev, Odesa
  26. Ujedinjeno Kraljevstvo: London, Cambridge, Oxford
  27. Vatikan


Hrvatski glagoljički rukopisi izvan domovine

Darko Žubrinić, Zagreb
prevedeno s engleskog na hrvatski jezik godine 2001.

RASUTA BAŠĆINA... (Petar Zoranić, Planine, 1569.)

Nema sumnje da su anonimni stvaratelji hrvatskoga glagoljičkog pisma, hrvatski benediktinci, bili pod utjecajem predromaničke arhitekture. U Hrvatskoj je nekada postojalo oko 150 predromaničkih i romaničkih crkava, većinom duž naše obale, građenih između 9. i 12. stoljeća, od kojih je samo petnaestak ostalo do danas dobro uščuvano. Vrlo lijepu arhitekturu ima glagoljičko slovo L (ljudi), koje nalikuje crkvici. To je slovo moguće usporediti npr. s predromaničkom crkvicom iz mjesta Priko kod Splita, gdje se rabila glagoljaška misa (u tom je području u uporabi uz glagoljicu bila i hrvatska ćirilica).

Glagoljaška predromanička crkvica u Priku kod Omiša (foto Mladen Zubrinic) Glagoljaška predromanička crkvica u Priku kod Omiša (foto Mladen Zubrinic)

Zanimljivo je glagoljičko slovo M (mislite) koje je nalik na tvrđavu. Spojenice (ligature) u našem nacionalnom pismu imaju oblik najnevjerojatnijih građevina. Po mojem mišljenju ne postoji pismo u povijesti civilizacije s toliko spojenica. Uz to na stranicama rukopisnih misala i brevijara dolaze krasno narisani inicijali.


Gradovi izvan Republike Hrvatske u kojima se čuvaju hrvatski glagoljički rukopisi i knjige.
Kartu je na temelju podataka s ove mrežne stranice izradio Filip Cvitić iz Zagreba.
Na ovom su zemljovidu jedino gradovi Madrid i Salamanca hipotetički.

Svrha ovoga pregleda je dati sažet popis najvažnijih glagoljičkih knjiga i rukopisa koji su na razne načine dospjeli izvan granica Hrvatske. Osim u Hrvatskoj, naše glagoljičke knjige i rukopisi čuvaju se u čak 27 država, u više od osamdeset gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima širom Europe.




II. Vrbnički misal, XV. st. Sveučilišna knjižnica u Princetonu, SAD, posjeduje jedan list prekrasnog II. vrbničkog misala iz godine 1462. (dio jednog lista te knjige nalazi se desno). Taj list je jedini koji nedostaje u knjizi, isječen vjerojatno koncem 19. ili početkom 20. st. Pronašao ga je James O'Brien godine 1970. u samoj knjižnici. Njegovi pokušaji da list bude vraćen u Hrvatsku, na otok Krk, među korice misala gdje je stoljećima stajao, nisu urodili plodom.
Ove podatke dugujem vlč. g. Josipu Kosiću iz dičnoga grada Vrbnika, dr. Marici Čunčić, i dr. Milanu Mihaljeviću. List je katalogiziran pod nazivom Garrett MS. 25 prema nekom Robertu Garrettu (Magg Brothers iz Londona) koji ga je darovao Sveučilišnoj knjižnici u Princetonu 1942. g. Garrett ga je nabavio oko godine 1920. Bilo bi lijepo da list bude preimenovan u, recimo, Vrbnik MS 25. Velika hvala g. Jamesu O'Brienu (Princeton) na podatcima. Godine 2002. dobio sam dobrotom vrbenčanke gđe. Marije Kraljić kopiju lista iz Princetona (zahvaljujem i njenim kolegama u New Jerseyu):

glagoljički list u Princetonuglagoljički list u Princetonu


Ako vas put dovede u New York, tada nemojte propustiti posjetiti The Pierpont Morgan Library, najvažniju knjižnicu u tome gradu, u kojoj ćete naći krasan hrvatskoglagoljički misal pisan oko 1400. - 1410., poznat kao The New York Missal (Njujorški misal). Prof. Henrik Birnbaum sa znamenitog sveučilišta UCLA (Los Angeles) pretpostavlja da je knjiga pisana ili u okolici Zadra, ili na Ličko-krbavskom području. Jedan njegov učenik, Andrew Corin, koji radi na istome svuečilištu, obranio je i doktorsku disertaciju na temu te knjige, koja je objavljena godine 1994. u SAD-u. Njujorški misal je godine 1977. bio izdan u pretisku u izdanju uglednog njemačkog poduzeća Verlag Otto Sagner iz Munchena. (Spomenimo uz put da je J. Pierpont Morgan bio jedan od podupiratelja Nikole Tesle.)
U knjižnici Sveučilišta Yale (Beinecke library) u New Havenu čuva se hrvatski glagoljički fragment iz Beinecke-a iz kasnog 14. ili ranog 15. st. Radi se o dvolistu koji sadrži fragment hrvatskog misala. Pisan je uglastom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavneskim jezikom. Folija 1, stupci a i dio stupca b, sadrže čitanja za Bdijenje Svih svetih (Otkrivenje 5.6-12). Vidi foto 1 i foto 2. Zahvaljujem dr. Milanu Mihaljević na ovom podatku. 

Hrvatska glagoljica u SAD-u




Jedna od najljepših i najvrjednijih glagoljičkih knjiga čuva se u Turskoj, u Carigradu (Topkapi Saray, knjižnica turskih sulatana). To je znameniti Misal bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, poznatiji kao Hrvojev misal, pisan godine 1404. Ima 96 minijatura, 380 inicijala, na ukupno 488 stranica pergamene. Knjigu je u luksuznom, vrlo vjernom (i skupom) pretisku objavio jedan austrijski izdavač u Grazu zajedno s hrvatskim izdavačima. Knjiga je u spomenutoj Knjižnici turskih sultana u Carigradu izložena sama u jednom staklenom ormariću na postolju.


P

V

V

Ž

Z


Uz sliku gore desno na listu 140a stoji glagoljicom: "Svetago Dujma i Svetago Mihovila kipe piši".
("Ucrtaj slike Svetog Dujma i Svetog Mihovila")
To je uputa pisca Butka anonimnom iluminatoru gdje da ucrta slike (tj. gdje da "piše kipe").



Na listu 169a crvenom bojom stoji: "Tu pomeni žive ke hoć - i Butka pisca."
Radi toga znamo ime pisca Hrvojeva misala, koji se zvao Butko.

Misal kneza Novaka, 1368.




Austrijska nacionalna knjižnica u Beču (bivša Dvorska knjižnica) čuva nekoliko vrlo vrijednih hrvatskih glagoljičkih knjiga i rukopisa, i to


Austrijska nacionalna knjižnica (Josefplatz, Beč)

Od pet primjeraka Baromićeva brevijara (inkunabule iz godine 1493.) jedan se čuva u Schwarzau (knjžnica Parma), jedan je u Staatsbibliothek u Minhenu, a jedan u gradu Sibiu u Rumunjskoj. Velik broj glagoljičkih fragmenata čuva se u drugim austrijskim gradovima, i to u Güssingu (Gradišće), Trieru, Linzu, Innsbrucku. Dva lista pergamene znamenitog Kločeva glagoljičkog kodeksa s konca 11. st. čuvaju se u Innsbrucku. Još 12 stranica bijednih ostataka te nekada raskošne knjige koja je bila u posjedu obitelji Frankapan do konca 15. st., nalazi se u gradskoj knjižnici u Trentu (Italija). Kao što je primijetio akademik Branko Fučić, iluminacije na stranicama te knjige koje prikazuju morske životinje (npr. hobotnicu; također i veza s beneventanskim stilom pisanja) jasno ukazuju na to da je knjiga pisana na hrvatskome jugu. Do konca 15. st. (tj. do pada otoka Krka pod Venenciju), knjiga je imala 500 listova pergamene (tj. 1000 str.), uvezana u zlato i srebro. Uskoro nakon toga od te knjige je preostalo samo 14 stranica. Što se tiče glagoljičkih rukopisnih knjiga, znade se za ukupno 6 glagoljičkih misala i 9 brevijara koji se čuvaju u austrijskim državnim knjižnicama, napisanih između 10. i 15. st. Oni su opisani u monografiji Gerharda Birkfellnera: "Glagolitische und Kyrillische Handschriften in Österreich, Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1975.

Na jednoj o posljednjih stranica znamenitog Misala iz Klimpeha (Gradišće), tiskanog 1501 u Ostrogonu, nalazi se nekoliko zapisa glagoljicom, latinicom i ćirilicom, koje su prvi hrvatski svećenici pisali od 1543. do 1563.

A part of the glagolitic inscription in Klimpeh Missal, 16th century

Dolje lijevo vidimo vrlo lijepom brzopisnom glagoljicom zapisano "Zdravo budi bošju":


Fotografija dobivena ljubaznošću Katharine Tyran, Austrija.

To su ujedno i najstariji poznati pisani zapisi Hrvata u Gradišću u Austriji, vidi [Krpan, str. 214, i faksimil na str. 224], kao i [Katharina Tyran].

U arhivu kneza Karla Auersperga, Gornja Austrija, u mjestu Losensteinleiten, čuva se značajan glagoljički prijepis opisa bitke kod Sigeta, pisan 1566. ili 1567. Prijepis je opisao među inim Stjepan Ivšić, prema kojem rukopis potječe iz Pokuplja pored Ozlja.

Godine 2016. su u Klagenfurtu (Kärtner Landesarchiv) otkrivena dva fragmenta hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 14. st., koji potječu iz Istre. Opisao ih je [Milan Mihaljević].



Glagoljički brevijar, Vatican, Borgiano Illirico 6, 14. st.Znamenita Vatikanska knjižnica posjeduje desetak najstarijih i najvrjednijih glagoljičkih misala i brevijara, i također neke ćirilske hrvatske liturgijske tekstove. Najstariji poznati glagoljički misal (Omišaljski misal, Illyrico 4, iz 14. st.) također je u toj knjižnici. Evo popisa rukopisnih hrvatskoglagoljičkih knjiga (prema [Džurova, Stančev, Japundžić]):
  • Vat. Slav. 3,
  • Vat. Slav. 11, 14/15. st., glagoljički amulet, molitve i zaklinjanja,
  • Vat. Slav. 19, 1465., brevijar,
  • Vat. Slav. 23, brevijar,
  • Borg. illir. 4 (Borgiano illirico), sredina 14. st., misal,
  • Borg. illir. 5, sredina 14. st., brevijar, I. dio,
  • Borg. illir. 6, 14. st. (treća četvrtina), brevijar, II. dio,
  • Borg. illir. 8, 1435., misal,
  • Borg. illir. 9, 1445., "Zrcalo" žakna Luke iz Vrbnika, duhovno štivo pisano hrvatskim narodnim govorom,
  • Borg. illir. 10, 1485., brevijar,
  • Borg. illir. 11, Ispovjedna knjiga, Antonino Pierozzi,
  • Borg. illir. 19, 20, 21, tri primjerka Brozićeva brevijara, 1561.,
  • Borg. illir. 22, brevijar, 19. st.,
  • Borg. illir. 23, I-III,
  • Cap. S. Pietro D215, 15. st.,
Među tiskanim hrvatskoglagoljičkim knjigama, u Apostolskoj knjižnice nalaze se i dva od ukupno dvanaest sačuvanih nepotpunih primjeraka prve hrvatske inkunabule, Misala po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. Osam ih je u Hrvatskoj. Svih 430 str. ove knjige dostupno je putem internetskih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Kolofon (završna bilješka) hrvatskog prvotiska iz 1483. na zadnjoj stranici:
Let Gospodnih 1483 miseca pe- | rvra dni 22 ti misali biše | svršeni

Jedan od triju vatikanskih primjeraka Brozićeva brevijara iz 1561. ima u uvezu list pergamene koji odgovara Kosinjskom brevijaru iz 1491. Budući da je jedini sačuvani primjerak, koji se čuva u Veneciji (Nacionalna knjižnica Marciana), otisnut na papiru, znači da je jedan dio naklade bio otisnut i na pergameni. Ovu informaciju dugujem akademiku Anici Nazor 2012.


Illirico 8, Vatikanska apostolska knjižnica




Glagoljičke knjige čuvaju se i u Rimu, u Arhivu sv. Petra. Veliku vrijednost za hrvatsku kulturu ima Mavrov brevijar, pisan godine 1460. u Vrbniku na otoku Krku. Pisao ga je poznati glagoljaški tiskar Blaž Baromić za vrbničkog popa Mavra. Mavar je u razdoblju od 1471. do 1483. bio s tim brevijarom na području Konavala, južno od Dubrovnika, o čemu je ostavio i marginalni pripis. Na koncu brevijara je zapisao: "to pisa pop Mavar z'Vrbnika kada stojaše v Konavli poli Dubrovnika". Knjiga ima 417 listova pergamene s prekarsnim inicijalim u crvnoj i zelenoj boji. Ima velik broj spojenica, njih oko 270. Knjiga rabi hrvatsko ime za glagoljičko pismo. Brevijar je ukraden iz Vrbnika vjerojatno koncem 18. stoljeća.


Godine 1982. otkupljen je od talijanskoga privatnog vlasnika u Rimu za vrlo veliki iznos, tako da je i tadašnja Hrvatska republika pomogla znatnim sredstvima da knjiga u današnje vrijeme bude u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Jedan od hrvatskih glagoljičkih brevijara čuva se u Padovi (1465.) u Institutu za Slavensku filologiju, i jedan iz 14. st. u Firenci (knjižnica Medici-Laurenziana, sign. Plut. 1. 10.). Spomenuti institut u Padovi posjeduje 18 glagoljičkih isprava. Jedini sačuvani primjerak Kosinjskoga brevijara, inkunabule iz godine 1491., nalazi se u Veneciji, u Nacionalnoj knjižnici Marciana. Ondje se nalazi i jedan primjerak glagoljičkog Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. u tom istom gradu, dok su ostali primjerci u Odesi, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu. Iz bilješke iz godine 1520. u Tkonskom zborniku znademo da je u Bologni bila tiskana glagoljička inkunabula (Ispovid općena) koja je izgubljena.

Gradska knjižnica u Sieni u Italiji posjeduje dva glagoljička dokumenta, jedan je dar Alberta Fortisa. Biskupijski arhiv u Trstu posjeduje hrvatskoglagoljički prijevod bule pape Grgura pisane u Avignonu godine 1371. (vidi Vjekoslav Spinčić "Crtice iz hrvatske književne kulture Istre", 1926., pretisak KS, Zagreb 1984.). Gradska knjižnica u Trstu posjeduje knjige Bratovštine sv. Marije u Ugljanu pisane od godine 1617. do 1872. (vidi o tome članak dr. Grozdane Franov Živković u Radovima zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 62, Zagreb - Zadar 2020.). S druge strane, knjiga Bratovštine sv. Antuna u Zabešcu, župa Dolina kod Trsta pisana od godine 1548. do 1642. (do 1610. glagoljicom), nalazi se u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Fragment hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 15. st. nalazi se u Biblioteca Civica "Attilio Hortis" u Trstu, kao omot jedne knjige; vidi [Ferenčak, Iluminacije..., str. 151-153].

Biblioteca Seminario Teologico u Gorizi u Italiji posjeduje također jedan glagoljički rukopis, i to "Manoscritto glagolitico." U crkvi sv. Franje (San Francesco) u Cividaleu nalazi se glagoljički grafit s godinom 1402. upisanom kurzivnom glagoljicom. Nekoliko glagoljičkih grafita nalazi se na u Akvileji, pored katedrale, vidi ovdje. Poznato je da je istaknuti talijanski znanstvenik Arturo Cronia posjedovao svežanj hrvatskih glagoljičkih isprava, ali nakon njegove smrti nije nam poznat njihov sadržaj i sudbina. U poznatoj knjižnici Biblioteca Ambrosiana u Milanu nalaze se Hrvatska glagoljička početnica iz godine 1527., Oficij rimski iz 1530. koji je u svojoj glagoljaškoj tiskari u Rijeci objavio Šimun Kožičić Zadranin, Brozićev brevijar iz 1561. i Levakovićev brevijar iz 1648. (vidi [Džurova, Stančev]).

U Italiji je neke nove hrvatske glagoljičke grafite pronašla dr. Brigitta Mader iz Beča (zaposlenu u Austrijskoj akademiji znanosti):

  • Akvileja, "Si pisah ja pop Juraj Cvitović", grafiti u katedrali Chiesa dei Pagani (fotografiju nadpisa sam 2007. dobio dobrotom g. Alberto Černeca iz Slovenije)
  • Asizi, glagoljički nadpis u Bazilici sv. Franje, iz 15. ili 16. st., upisano prezime Kuždilić; u samostanu sv. Damjana, 15. ili 16. st.,  "Fra Šarafin Mihić Šibenčan 1650."
  • Boršt kod Kopra u Istri, glagoljički grafiti u crkvi Sv. Roka
  • Trst, Contovello (Kontovel), Madonna della SlFree Winter Hoursavia, glagoljički grafit na haljini svetca, 16 st. ("ČFZI-1519 to pisa pop Ivan Berkinić", "1594. to pisa Ivan Berkina vnuk zgora pisanoga", te još nekoliko zapisa: Amen, brije, rkovi, Juri Je, P(op) J, To pisa pop Mikula Tihomilić); Santa Maria Assunta - Madonna di Muggia Vechia, glagoljički grafit iz 16 st., PPT.
  • Duino kod Trsta u Italiji, San Giovanni in Tuba (Štivan), glagoljički grafit "ČFL-1550".
Bugarski znanstvenik Krassimir Stanchev (Universita degli Studi Roma Tre, Italija) je 2021.  u Gradskoj knjižnici "Romualdo Sacci" u gradu Fabrianu u Italiji otkrio dva lista pergamene pisana hrvatskom glagoljicom, iz druge polovice 14. st.



Berlinski misal, 1402.I grad Berlin ima jednu prekrasnu glagoljičku knjigu, koja se naziva Berlinski misal (218 listova pergamene, tj. 436 str., pisao ju je Bartol Krbavac 1402.), a čuva se u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek, signatura SBB-PK, Ms. Ham. 444). Knjiga je od godine 1808. bila u Kensington House u Engleskoj. Kao dio tzv. Hamiltonove zbirke (nazvane po škotskome skupljaču knjiga Hamiltonu) dospjela je godine 1882. iz Londona u Državnu knjižnicu u Berlin, gdje je i danas. Evo još nekih listova:
[1] - [2] - [3] - [4] - [5] - [6] - [7] - [8]

U gradu Kasselu u Njemačkoj nalazi se odlomak glagoljičkog misala (Kasselski fragment) iz 15. st. U gradu Bambergu nalazi se hrvatski glagoljički abecedarij iz prve polovice 16. st. (u Staatsbibliothek). Fragment Wertheim-skog glagoljičkog misala iz 14. st. sastoji se od samo jednog sačuvanog lista pergamene (čuva se u Fürstlich - Löwenstein - Wertheim - Gemeinschaftliches Archiv-u). Postoji nekoliko knjiga koje su u razdoblju od godine 1561. do 1564. tiskali hrvatski protestanti, koje se čuvaju između ostaloga u Stuttgartu, Magdeburgu, Baselu, Frankfurtu na Majni. U gradu Gotha u središnjem dijelu Njemačke (u Forschungsbibliothek Gotha, pod signaturom Memb. II 201) nalazi se odlomak benediktinskog hrvatskoga glagoljički misala iz 14. st. (tzv. Gothski odlomak), koji se sastoji od dva lista pergamene.

Slovenski gramatičar Adam Bohorič je 1584. g. u Wittenbergu u Njemačkoj objavio svoju najvažniju knjigu Arcticae horulae succisivae (Zimski kratki sati) na latinskom jeziku, u kojoj se među inim nalazi tablica hrvatske glagoljice. Njena slova on zove  hrvatskim ili glagoljičkim slovima, s podrobnim prikazom tog pisma:

Literae Croaticae seu Glagoliticae.

Zahvaljujem dr. Ruggeru Cattaneu iz Milana na ovom podatku, te na poslanom materijalu.


Adam Bohorič: Arcticae horulae succisivae (Zimski kratki sati),
Wittenberg 1584; naslovna stranica knjige

























U Švicarskoj, u Sveučilišnoj knjižnici u Baselu, čuva se hrvatski glagoljički rukopis (odlomak), N I 2 Nr. 148b, koji je jedno vrijeme bio u posjedu Franca Miklošića. Rukopis je spomenut u članku Marice Čunčić: "The Collection of Microfilms and Prints of the Staroslavenski Zavod at Zagreb", u Polata knigopisnaja 9 (1984) 30-38, here p. 31. Detaljan opis nalazi se u monografiji Rolanda Martija: "Beschreibung der slavischen Handschriften in der Schweiz", Bern etc. 1991, 25-27. Najljepše zahvaljujem prof. Martiju (Universität des Saarlandes) na ovim podatcima. Također, najljepše zahvaljujem prof. Gordani Kešini iz Basela (koja radi s hrvatskim učenicima), te Sveučilišnoj knjižnici u Baselu za fotografiju.






Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljičkih dokumenata i knjiga izvan naše domovine nalazi se u Rusiji, u Petrovgradu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljičkih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), 53 kurzivna glagoljička teksta, pisanih između 13. i 16. st. Zbirka je rezultat dugogodišnjega strpljivog skupljanja svećenika glagoljaša i akademika Ivana Berčića (Zadar, 1824.-1870.). Već godine 1874. otkupila ju je Ruska Akademija, a čuva se u svjetski poznatoj knjižnici Saltykov-Ščedrina (bivša Imperatorska javna knjižnica, sada Ruska nacionalna knjižnica, jedna od najvećih na svijetu). Zanimljivo je to da Berčićeva glagoljička zbirka u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno
  • 55 misala,
  • 77 brevijara, i
  • 7 zbornika
od 13. do 16. stoljeća. O toj zbirci je Svjetlana Olegovna Vjalova (Ruska Nacionalna knjižnica) priredila godine 2000. monografiju na ruskome jeziku (u dvije knjige: knjiga faksimila i opis fragmenata). Prof. Vjalova iz Nacionalne knjižnice u Petrovgradu vodeći je stručnjak za Berčićevu zbirku, a bila je i gost na tribini Društva prijatelja glagoljice na jesen godine 1995. Berčićeva zbirka sadrži i primjerak prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (tj. tiskane knjige u Gutenbergovo vrijeme, prije konca godine 1500.). Ona je i stalno izložena za posjetitelje te knjižnice. Ta najstarija naša inkunabula tiskana je, začudo, glagoljicom, a ne latinicom, što posve jasno govori o kulturnoj, pa i materijalnoj snazi naših glagoljaša u to vrijeme. Preostalih 10 primjeraka hrvatskog glagoljičkog prvotiska nalazi se
  • u domovini (6, dva primjerka su u NSK u Zagrebu, dva u Knjižnici HAZU, jedan u franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu, jedan u samostanu dominkanaca u Bolu na otoku Braču),
  • u Vatikanskoj knjižnici (2),
  • u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (1),
  • i u Washingtonu (The Library of Congress, 1).
Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz Berčićeve zbirke u Petrovgradu, koji je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici stalno izložen za javnost. Ruska nacionalna knjižnica posjeduje najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih glagoljičkih knjiga na svijetu: ukupno 43 naslova u 101 primjerku. Istaknuti stručnjak za tiskane hrvatske glagoljičke knjige koje se čuvaju u Rusiji je A.A. Kruming iz Moskve. Dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu je i fascikl sa starim kurzivnim glagoljičkim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s obale i otoka, koji je do sada još neobjavljen. Kratko je opisan u knjižici [Vjalova 1982], a sadrži sljedeće:
  • 53 kurzivna glagoljička teksta (pravni dokumenti, molitve) pisana od godine 1460. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih hrvatskom ćirilicom (dokumenti, molitve, pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih latinicom (pisama, molitve, transliteracije iz starijih izgubljenih glagoljičkih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.

Hrvatska glagoljica u Rusiji. Više podataka o S.O. Vjalovoj i njezinu istraživanju hrvatske glagoljice u Rusiji.

S.O. Vjalova, Glagoličeskie pamjatniki v hraniliščah Rossii, Slovo, sv. 54-55 (2004-5), Zagreb 2006, 171-194


Rusija

Sankt Peterburg

  • Ruska nacionalna knjižnica: Berčićeva zbirka
  • Biblioteka Ruske akadmija znanosti (zbirka I.I. Sreznjevskog): 3 lista hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 14./15. st.; rukopis iz 15. st. - Zbirka pouka sv. Jerolima (73 str.); Odjel rukopisa: Katoličke crkvene molitve - list hrvatskog glagoljičkog misala s kraja 15. st.; 15 naslova hrvatskih tiskanih glagoljičkih knjiga u 19 primjeraka
  • Arhiv Ruske akademije znanosti (Fond P.I. Prejsa): 3 lista hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 15. st.

Moskva

  • Ruska državna knjižnica: hrvatski glagoljički brevijar iz 1442.-1443. u dvostrukom omotu; dva lista hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 14./15. st.; 15 naslova tiskanih hrvatskih glagoljičkih knjiga u 21 primjerku
  • Državni povijesni muzej (Gosudarstvenny Istoričeskij Muzej, GIM): 17 listova hrvatskog glagoljičkog misala iz 15. st.; tri tiskane hrvatske glagoljičke knjige 16. i 18. st.; dva hrvatsko-glagoljička izdanja tiskana u Tübingenu (zbirka Menjšie, najveće zbirka rijetkih i dragocjenih izdanja GIM-a), kao i fragmente rukopisnog hrvatsko-glagoljičkog misala pisanog na pergameni iz konca 14. ili početka 15. st.
Lit. S.O. Vjalova, Glagoličeskie pamjatniki v hraniliščah Rossii, Slovo, sv. 54-55 (2004-5), Zagreb 2006, 171-194



Prva hrvatska početnica, 1527.The Pierpont Library u New Yorku posjeduje i jedan primjerak najstarije poznate hrvatske početnice iz godine 1527., tiskane glagoljicom, i to u Veneciji. Početnica ima ukupno 14 str. Stručnjaci ju smatraju luksuznim djelom čak u europskim razmjerima za ono vrijeme. Drugi primjerak je na Harvard University Haughton Library u Cambridgeu MA, SAD-u. Tri  primjerka su u Beču (u Nacionalnoj knjižnici), Oxfordu (Bodleian Library) i Petrovgradu (Državna knjižnica). Postoji i šesti primjerak koji se pojavio godine 2006. na jednoj aukciji u SAD-u. Knjižica je prodana za 35000 američkih dolara (informacija g. Ive Dubravčića, Delft, Nizozemska). Od 2007. taj je primjerak u posjedu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, otkupljen za 92000 Eu od jednog antikvara u Minhenu (Kovač). Za taj primjerak zna se da je 1933. bio u Dresdenu u Njemačkoj. Niže možete vidjeti kolofon (zvaršnu bilješku) najstarije hrvatske tiskane početnice za djecu: Stampani v Bene / tcih po Andr / ei Torežani / iz Ažu / le / 1527. Škljocnite na sliku da biste vidjeli odgovarajući tekst na talijanskom. Danas postoji ukupno 7 poznatih primjeraka najstarije hrvatske početnice.

Colophon of the first Croatian primer for children, 1527.




U Državnoj knjižnici (Gosudarstvennaya biblioteka) u Moskvi nalazi se fragment rukopisnog brevijara iz godine 1493., i stariji brevijar (500 stranica), pisan 1442.-43. Knjigu je godine 1860. od Turaka kupio poznati ruski arheolog Sevastyanov za Rumyancinovu biblioteku u Moskvi, također veoma poznatu u svijetu. Moskovski fragmenti glagoljičkog misala iz 15. st. pisani su u pavlinskom samostanu sv. Spasa kod Senja., a čuvaju se u Državnom povijesnom muzeju u Moskvi (Gosudarstvenny istoričeskij muzej, zbirka rukopisa A.D. Čertkova br. 387). Ruski znanstvenik A.A. Kruming objavio je na ruskom jeziku katalog tiskanih hrvatskih glagoljičkih knjiga. Znanstvenu studiju o Vinodolskom zakoniku iz 1288. objavila je A.M. Evreinova u Sankt Peterburg godine 1878., uključujući i faksimil Zakonika:


Vinodolski zakonik
faksimil
i
karta hrvatske obale
Adriatičkog mora.
Sastavila
A. M. Everinova
1878
S.-Peterburg

Evreinova je također objavila i studiju o Krčkom zakonu iz 1388.



U Odesi u Ukrajini nalazi se jedan primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.

Ukrajina

  • Kiiv: Centralna knjižnica Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, 7 Kiivskih listića (prvi kiivski listić je pisan na hrvatskom tlu, na području Dubrovnika),
  • Odessa, Odesska državna znanstvena knjižnica, čuva fragment misala Pavla Modrušaina iz 1528. g.
Kiivski (ili Kijevski) listići se od 19. st. čuvaju u Kiivu, prijstolnici Ukrajine. Prvi od Kiivskih listića potječe s konca 11. ili s početka 12. st., pisan je na dubrovačkom području. Vidi [Marija Pantelić, O Kijevskim i Sinajskim listićima]. Na prvom Kiivskom listiću nalazi se najstarija poznata molitva Bl. Djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Vidi [dr. Marija s. Agnezija Pantelić, Kulturno-povijesni značaj hrvatskoga glagoljaškog kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.]; vidi također Eduard Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u Bogordica u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.



U knjižnicama u Budimpešti nalazi se desetak dragocjenih hrvatskih glagoljičkih rukopisa iz ranoga razdoblja, od 12. do 15. st. Od osobite je važnosti Budimpeštanski glagoljički odlomak iz 12. st. koji se čuva u Mađarskoj nacionalnoj knjižnici. Ta knjižnica posjeduje također nekoliko glagoljičkih odlomaka. U poznatoj knjižnici Szeczenyi nalazi se najbolje očuvani primjerak Baromićeva misala, inkunabule tiskane u gradu Senju godine 1494. Knjigu su Mađari kupili u Grazu u 19. st., za velik iznos koji u današnje vrijeme (1995.) odgovara vrijednosti od 150,000 DM (osobna informacija dr. Antonije Zaradije Kiš). Od cjelokupne naklade sačuvana su samo tri primjerka, jedan od kojih je u znamenitoj Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu u Rusiji.


Kolofon Baromićeva misala, hrvatske inkunabule iz 1494. tiskane u Senju.

Prilikom ukidanja pavlinskih samostana u Hrvatskoj godine 1782, sva glagoljička arhivska građa prebačena je iz Zagreba u Budim. Godina 1849./50., nakon vojnog djelovanja bana Josipa Jelačića u Mađarskoj, knjige su vraćene u Zagreb. Godine 1885. zloglasni ban Khuen Hedervary ponovno je cijelu građu prenio u Mađarsku. Konačno, temeljem Mirovnog ugovora s Mađarskom iz 1947., arhivska je građa tijekom 1956.-60. ponovno vraćena u Zagreb, vidi [Kolanović]. 




Reimsko evanđelje, 1395.U Narodnome muzeju u Pragu nalazi se petnaestak glagoljičkih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća, koji su ostatci djelavanja hrvatskih benediktinaca glagoljaša s otoka Pašmana. Oni su na poziv kralja Karla IV. zajedno sa svojim češkim učenicima stotinjak godina djelovali u prekrasnome benediktinskom samostanu Emaus (ili Na Slovaneh) u Pragu. Taj samostan dao je sagraditi kralj Karlo IV. godine 1347. posebno za hrvatske glagoljaše, koje je Karlo upoznao još kao mladić kada je pohodio grad Senj i u njemu proboravio nekoliko dana. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se ostatci glagoljičkih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su neki iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukome staklenom okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica tekstova molitava i crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st. Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača. U Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Pragu (Klementinum, blizu Karlova mosta) čuva se Kirinov psaltir, divna glagoljička knjiga maloga formata koju je pisao lički glagoljaš Kirin, a dovršena je u Senju godine 1359 (zove se i Lobkowtzov psaltir). Spomenuti Lobkowitz bio je praški kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov glagoljički psaltir. Kirinov psaltir je najstarija poznata hrvatska glagoljička knjiga psalama. To je potpuna knjiga psalama, a predviđena je i za pjevanje. Osobito je zanimljiva golema Česka hlaholska Biblija iz godine 1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode. Benediktinski samostan Sazava iz 11. st. na lijepoj istoimenoj rijeci, 60-ak kilometara od Praga, u današnje vrijeme je važan muzej u kojem su predstavljeni početci češke pismenosti. Jedna od prostorija posvećena je upravo hrvatskim glagoljašima u Pragu u 14. st., a tu se nalazi i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara (Knjiga posvećenja ili Krundbena knjiga) kojeg su hrvatski benediktinci pisali u Pragu godine 1395., a koji je preko Carigrada dospio u Francusku u Reims. Kako čitamo u hrvatskoj sobi češkog samostana u Sazavi, u gradu Reimsu su francuski kraljevi stoljećima prisezali na tu knjigu prilikom krundibe (među njima je bio i Kralj sunca, Lui XIV.). Više o ovoj knjizi pogledajte ovdje.

Hrvatska glagoljica u Češkoj


Kolofon (završna bilješka) Kirinova psaltira iz godine 1359.:


Se pisa Kir- | in žakan Bog mu pomagaj i sa vsimi ki budu | va nje pjeti, amen. V ime Božje amen. Ljet gospodnji- | h 1359. kada te knjigi biše pisani i d- | opisaše se v sv. Kuzmi i Damjani v Senji.





U Cambridgeu se od godine 2012. nalaze dva hrvatska glagoljička lista, vjerojatno iz 15. st. U posjedu su  dr. Christophera de Hamela s Corpus Christi College, University of Cambridge, u Velikoj Britaniji. Nabavljeni su otkupom na jedno dražbi u Münchenu u Njemačkoj. Evo jednog od tih listova (zahvaljujem dr. de Hamelu na poslanoj fotografiji i dopuštenju za objavljivanje):




U mjestu Martin u Slovačkoj nalaze se dva lista iz jedne hrvatske glagoljičke knjige iz 14. st (čuvaju se u Matici Slovenskoj u tom gradu; slovenska = slovačka). Poznati su pod nazivom Hlaholske listi Hlohovske, jer su se prije nalazili u mjestu Hlohovec (Glogovec) u Slovačkoj. Ovaj podatak dugujem prof. Ralphu Cleminsonu (University of Portsmouth) iz Velike Britanije. Jedan crkveni vizitator je nakon posjete u Zahorsku Bystricu 1561. g. zabilježio da je pučanstvo hrvatsko (populus Croaticus), te da ima vlastitog svećenika glagoljaša (vidi Glas Koncila od 3. listopada 2004, str. 13). Prema Martinu Slaninki, Hlohovski listovi predstavljaju odlomak staroslavenskog misala iz 13. ili 14. st., pronađenog u franjevačkom samostanu u Hlohovcu godine 1944. Pismo ima uglasti oblik, pa bi rukopis mogao biti podrijetlom iz Dalmacije.


Hlaholske listy Hlohovske, dva hrvatska glagoljička lista pergamene iz 13/14. st. koji se čuvaju u Slovačkoj.
  Više podataka (zahvaljujem Martinu Peterki and Peteru Ivaniču iz Slovačke za ovu poveznicu).

Iseljenici iz Hrvatske u Slovačku koji su morali bježati pred Turcima su velikim dijelom bili čakavci iz Primorja, odakle su donijeli i glagoljičko bogoslužje. Jedan je crvkeni vizitator, koji je g. 1562. pohodio župu u Záhorskoj Bytrici, naseljenoj od Hrvata, zapisao da se u toj župi služi misa na hrvatskom jeziku (lingua croatica). To je bogoslužje bilo doista glagoljičko, jer se u izvješću o toj vizitaciji župnik te hrvatske župe spominje kao Plebanus Glagolita (svećenik glagoljaš). Više o tome nalazi se u Dr. František Zagiba, Dejini slovenskej hudby, Bratislava 1944., str. 31 i 83. Záhorská Bystrica više nema hrvatskog pučanstva. Budući da se u obližnjem Devinskog novom Selu Hrvati govori čakavski, kao u nedalekom selu Dubravka, zaključujemo da su i Hrvati u Záhorskoj Bytrici bili čakavci. Vidi [Josip Andrić, str. 166, 167].


Glagolitic leaves in Hlohovec (Hlaholske listi Hlohovske)

The Krtiš glagolitic fragment

Saint-Antonian glagolitic fragment

Za više podataka vidi Peter Ivanič: Glagoljski tekstovi u Slovačkim arhivima, Bašćina 17, Zagreb 2016, pp. 76-80.



U Parizu se nalazi nekoliko vrlo znamenitih glagoljičkih kolekcija, i to ne bilo gdje, nego u Nacionalnoj knjižnici (Bibliotheque Nationale). Tu se čuvaju i dva vrlo važna glagoljička kodeksa, čiji kataloški nazivi su Code Slave 11 (14. st., sadrži najstariju poznatu zbirku hrvatskih religioznih stihova), i Liber horarum iz godine 1317. Šimun Kožičić Benja, biskup Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljičku tiskaru u gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta, tiskana godine 1531. Danas postoje samo tri primjerka: jedan u Parizu (Nacionalna knjižnica, sign. 49.052), drugi u Petrovgradu u Rusiji (Državna knjižnica, sign. No 3093), a treći u Vicenzi (Biblioteca Bertoliana) u Italiji. Jedini primjerak najstarije knjige tiskane hrvatskom ćirilicom (1512., priredio Franjo Ratković iz Dubrovnika) nalazi se isto tako u spomenutoj pariškoj Nacionalnoj knjižnici. Više podataka možete vidjeti u prikazu Hrvatske glagoljičke knjige u Francuskoj.

Humski brevijar, 1442., Istra




Osobito su važni i zanimljivi glagoljički tekstovi koje je vrlo lijepim rukopisom u Francuskoj zapisao glagoljaš George de Slavonie, ili Juraj Slovinac (konac 14. st.), profesor na znamenitom sveučilištu Sorboni u Parizu, ispovjednik u gradu Toursu, i teološki pisac koji je ušao u povijest francuske književnosti. Spomenuti glagoljički tekstovi čuvaju se u Gradskoj knjižnici (Bibliotheque Municipale) u Toursu u Francuskoj.




U Londonu se nalazi hrvatski glagoljički brevijar iz 15. st., tzv. Londonski glagoljički fragment iz 13. st., kao i primjerak misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.

We provide a photo of fragment of a Croation Glagolitic Breviary, written circa A.D. 1225. It is kept in London, in the British Museum Add. 31951, folio 1. (from A History of Writing, Albertine Gaur).



One may note the angular forms of the glyphs (typical Croatian) and the coloring of numerous letters, similar to various Latin codices. Croatia was/is normally under Latin sway. The above photo represents the right-hand column of the front page. The whole page can be seen here: [JPG]. Source of the photo and of the description is www.biblical-data.org.




Veoma stari i vrijedni glagoljički rukopisi (među njima barem šest kodeksa) nalaze se u Oxfordu u znamenitoj Bodleian Library. Tu su oxfordski brevijar iz godine 1310., dva oxfordska misla iz 14. st., i oxfordski zbornik iz 15. st. (jedan od njegovih vlasnika bio je i Alberto Fortis). Knjižnica također posjeduje i neke rukopise pisane hrvatskom ćirilicom.




U Kopenhagenu u Danskoj nalazi se jedan glagoljički abecedarij, kao i hrvatski glagoljički misal s konca 14. st., koji se čuva u Danskoj kraljevskoj knjižnici (Det Kongelige Bibliotek). Stručni naziv tog našeg misala je Kopenhagenški misal. Zna se da je bio u Roču u Istri. Jedno vrijeme, počevši od godine 1839., bio je u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (tada Dvorskoj knjižnici), koja ga je kasnije darovala Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.

Kopenhagenški misal s konca 14. st., Kraljevska knjižnica Det Kengelige u Kopenhagenu, zahvaljujem dr. Mladenu Ibleru iz Danske na poslanoj fotografiji.




U Delftu u Nizozemskoj nalazi se poznata tiskana glagoljička knjiga Tranzit sv. Jeronima (1508., Senjska glagoljička tiskara). Knjiga se nalazi u privatnom posjedu g. Ivana Dubravčića. U njegovu posjedu su i
  • Nauk karstjanski kratak (1628.)
  • Azbukividnjak (1629.)
  • Bukvar (1753.)
  • Ispravnik (1635.)
  • Brevijar rimski (1648.)
  • Brevijar rimski (1791.).




Krčki list u OsluU Oslu, glavnome gradu Norveške, može se vidjeti prekrasan list pergamane s otoka Krka pisanog početkom 15. stoljeća, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici (Schoyenova zbirka rukopisa, MS 1391). Jedan od njenih vlasnika bio je Jeremy Griffits iz Oxforda. Dodatni podatci mogu se naći ovdje. Schoyenova zbirka posjeduje dva glagoljička lista pergamene koji su dio Pravila jedne svjetovne bratovštine s otoka Krka. Pravila spominju plemstvo Frankapana (kneza Mikulu i njegovu suprugu, kneginju Doroteu), otoke Rab, Cres, te gradove Senj i Rijeku. Schoyenova zbirka posjeduje i tri hrvatska rukopisa na latinskom jeziku iz 11., 12. i 13. st., vjerojatno iz znamenitog zadarskog skriptorija. Izražavam iskrenu zahvalnost g. Martinu Schoyenu iz Norveške za ljubaznu pomoć.

sign. MS 1391 A
sign. MS 1391 B
sign. MS 1391 B

Hrvatska glagoljica u Norveškoj

Koncem veljače 2020. g. doznali smo da su dva Batomaljska lista iz 1425. g., koji su se nalazili u Nacionalnoj knjižnici u Oslu (kao dio zbirke znamenitog kolekcionara Martin Schoyena iz Osla), još 10. srpnja 2019. prodana na aukciji u Londonu za 12500 britanskih funti nepoznatom privatnom kolekcionaru u SAD-u. Prodaju je obavila aukcijska kuća Christie's. Ako netko dozna ime sadašnjeg vlasnika tih dvaju glagoljičkih listova koji se čuvaju u SAD-u, molim da nam javi. Hvala.




Sveučilišna knjižnica u Uppsali u Švedskoj je u posjedu triju hrvatskih glagoljičkih knjiga:
  • Brozićev brevijar iz 1561, tiskan u Veneciji (sign. Ksl 131), jedincat u povijesti tiskarstva zbog enormne količine spojenica ligatura (250!),

    Brozićev brevijar, 1561.

  • Juan Polanco (?),
  • Ispravnik za erei ispovidnici, tiskan u Rimu godine 1635.
Također i u Kraljevskoj knjižnici u Stockholmu (Kungliga biblioteket) postoji golema češka knjiga Gigas Librorum iz 13. st. (ili Codex Gigas - Gigantska knjiga: 600 str., 89,5 x 49 cm., težine 75 kg!) , koja je u 14. st. bila u Pragu. Zahvaljujući hrvatskim glagoljašima u Pragu hrvatsko glagoljičko pismo je upisano na drugoj strani prednjih korica knjige. Zahvaljujem g. Zdenku Nagliću (Göteborg) na ovim podatcima. Evo fotografije te tablice hrvatske glagoljice u Gigas Librorum:

Jasno se vidi da je ta tablica pisana na posebnom listiću pergamene, naknadno nalijepljenom u Gigas Librorum. Fotografija lista na kojem se nalazi tablica glagoljica se može vidjeti na internetskoj stranici Kraljevske knjižnice u Stockholmu. Zahvaljujem g. Nenadu Hančiću na internetskoj adresi. Na glagoljičkom listiću je potpisano ime Opat Divić jedva vidljivo. Isto ime se može jasno vidjeti na susjednom listiću, zalijepljenom na istoj stranici s desna, koji sadrži tablicu hrvatske ćirilice, čitljivo potpisano imenom istog Opata Divinića.

Godina pored imena je označena kao 1360-1366, što pokazuje da su oba lista povezana s djelovanjem hrvatskih glagoljaša u Pragu počevši od godine 1348. Osobito je zanimivo zadnje slovo u prvom retku: to je hrvatski glagoljički JE (đerv)!




Javna knjižnici u Portu (Biblioteca Publica Municipal) u Portugalu u posjedu je glagoljičke knjige korizmenih propovjedi (Ms 639-14-3-12), pisane u Hrvatskoj godine 1460. Bila je jedno vrijeme u vlasništvu Alberta Fortisa iz Italije.




Znameniti dvorac Escorial pored Madrida u Španjolskoj je u posjedu hrvatskog glagoljičkog misala koji je tamo izložen u vitrini (dimenzije misala su 30x40 cm). Također, jedna škrinja sa hrvatskim glagoljičkim rukopisima iz 15. i 16. st. čuva se u Salamanki (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje, škrinju s hrvatskim glagoljičkim rukopisima u Salamanci je vidio pokojni akademik Josip Hamm).

Marinka Šimić spominje u svojem članku [Šimić, Glagoljica na šibenskom području] da je Pariški zbornik (Slave 73, poznat i kao Borislavićev zbornik) neko vrijeme bio u Španjolskoj. Grgur Borislavić bio je rodom iz Modruša (Modruške gorice). Zbornik je pisan u Šibeniku, što je navedeno u kolofonu (završnoj bilješki) knjige. Od 1951. nalazi se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu.




Odlomak s trima listovima pergamene koji je pripadao hrvatskom glagoljičkom misalu iz 14. st. nalazi se u Jagieolonskoj knjižnici u Krakovu u Poljskoj. Znade se da su, počevši od godine 1390., hrvatski glagoljaši stotinjak godina djelovali u samostanu Kleparz (čitaj Kleparž) u Krakovu. Još ranije, godine 1380., Konrad II., princ Olesnice (pripadao je Silesianskoj grani obitelji Piast, prve poljske monarhističke obitelji), osnovao je glagoljaški samostan u gradu Olesnici u provinciji Sileziji u Poljskoj. Nakon deset godina, tj. godine 1390., poljska kraljica Jadwiga i Wladyslaw Jagiello (Vladislaus Jagiello), njen suprug, i zahvaljujući tome i poljski kralj (Jadwiga je bila poljska kraljica prije udaje za Velikog litvanskog princa - Wladyslawa Jagiella), osnovali su samostan sličan onomu u Olesnici, posvećen Svetom Križu. Sagrađen je u Kleparzu, četvrti Krakowa. Glagoljički obred ondje je postojao oko stotinu godina. Te činjenice opisane su u djelu Jana Dlugosza (Ioannes Longinus; Ioannis Dlugosch) "Annales seu cronicae incliti Regni Poloniae", koje se također zove "Historia Polonica", ili, kao ono iz XVIII. st. "Annales Poloniae Ioannis Dlugosch ad annum 1406" (može se naći u Czartoryskoj knjižnici u Krakowu, signatura 1306). Kraljica Jadwiga bila je kći poljskoga kralja Ludwika Wegierskog (Ludovig mađarski), sina Elzbiete Lokietkowne (Elizabeta, kći poljskog kralja Lokietek). Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta Bosniaczka, tj. Elizabeta od Bosne. U Poljskoj postoji samo mali odlomak glagoljičkog misala, koji se naziva Fragmenta glagolitica, smješten u Jagiellonskoj knjižnici u Krakowu, sign. 5567. Požar koji je buknuo godine 1584. oštetio je samostan i uništio glagoljičke rukopise.
Izražavam iskrenu zahvalnost prof.dr. Halini Watrobskoj sa Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska, koja mi je poslala gornje podatke.
Znade se za Krakovski fragment, list hrvatskoglagoljičkog misala iz 12. st., vidi Eduard Hercigonja, njegov članak u [Croatia and Europe], volume I, str. 390]).
Nekoliko glagoljičkih knjiga hrvatskih protestanata, tiskanih od godine 1561. do 1564., nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Wroclawu. Tu se nalazi i najbolje očuvani primjerak knjige Knjižice od žitija Rimskih arhijerejov i cesarov Šimuna Kožičića Zadranina, tiskane u Rijeci 1531.


Kleparz, Krakov




U Rumunjskoj se čuva jedan od samo pet poznatih primjeraka Baromićeva brevijara, inkunabule iz 1493. Dva se nalaze u Hrvatskoj, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Jedini potpuni primjerak u originalnom uvezu se čuva u Rumunjskoj u Sibiu u knjižnici Muzeja Brukenthal. Prekrasan originalan uvez čine drvene korice presvučene kožom u koju su utisnuti metalni ornamenti. Ostala četiri primjerka su nepotpuna, a osim dva koja se čuvaju u Zagrebu, jedan se nalazi u Njemačkoj (Državna knjižnica u Berlinu), a jedan u Austriji (Schwarzau, Knjižnica Parma). Vidi [Jakšić], također hrvatske glagoljičke inkunabule. U gradu Sibiu u Rumunjskoj nalazi se i jedan od nekoliko sačuvanih primjeraka misala Pavla Modrušanina iz godine 1528.


Baromićev brevijar iz godine 1493., koji se pojavio na dražbi u Londonu [PDF] 2015.
€ 57,000-85,000
Tko je vlasnik ove hrvatske inkunabule?




Bosna i Herzegovina je, kao i Hrvatska, autohtono područje hrvatske glagoljice. Neki glagoljički spomenici nalaze se u Sarajevu, Fojnici, Humcu, Posušju (Grac) i Banjoj Luci (ako nakon srpske agresije nisu uništeni). Osobito je važan kameni hrvatski glagoljički spomenik iz 11./12. st. koji se čuvao u Gradskom muzeju u Banjoj Luci. Jedan glagoljički natpis nađen je godine 1996. pored grada Jajca (informacija akademika Stjepana Damjanovića).

Hrvatsko-glagoljički izvori povezani s BiH (vidi također [Damjanović, Glagoljica na području danasnje BiH]):

  • Kijevački fragment pronađen kod planine Kozare u sjeverozapadnoj Bosni, 11./12. st., po svom obliku je vrlo blizak glagoljičkim kamenim natpisima u zapadnoj Slavoniji (12./13. st.) otkrivenim 1996.
  • Grškovićev odlomak Apostola (12. st.),
  • Mihanovićev odlomak Apostola (12. st.),
  • natpis kneza Miroslava iz Omiša, 12. st. (hrvatska ćirilica i glagoljica),
  • kratki glagoljički natpis iz Posušja (Grac), ima samo dva slova (T ili V), prema Branku Fučiću 12./13. st., vidi [Damjanović, Glagoljica na tlu današnje BiH]
  • glagoljički list pergamene, poznat kao Splitski odlomak misala (12./13. st.), čuva se u riznici Splitske katedrale, vjerojatno potječe iz Bosne (prema dr. Slavku Kovačiću, njen izvor je iz okolice Splita, vjerojatno s područja Poljica jugoistočno od Splita),
  • glagoljički natpis u Livnu (sadržaj: A SE PI / SA LU / KA DI / AK / 13 / 6 / 8) 1368, (i još tri odlomka, iz groblje sv. Ive), čuvaju se u Franjevačkom samostanu Gorica.


    [1] [2] [3] [4]
    Najljepše zahvaljujem dr. fra Boni Vrdoljaku, Livno, za ove podatke

  • U Franjevačkom samostanu Gorica, u Livnu, čuvaju se dva glagoljička odlomka:
    • Fojnički fragment s početka druge polovice 14. st. (našao ga Josip Hamm u Fojničkom samostanu)
    • Livanjski fragment (oznaka je FgLiv) s konca 14. st. [1] [2] [3]
    Radi se o oštećenim listovima pergamene starih brevijara. Livanjski fragment donosi biblijsko štivo iz knjige o Jobu, kakvi su vrlo rijetki među sačuvanim glagoljičkim rukopisima u Hrvatskoj - ima ih samo četiri.
  • Tragovi glagoljice na katoličkim grobljima kod Tomislavgrada:
    • Vojkovići
    • Vučkovine kod Luga
  • Sokolska isprava, brzopisni glagoljički dokument iz 1380., iz zapadne Bosne (u to vrijeme dio Hrvatske, koje se u Tursko vrijeme zvao Turska Hrvatska),
  • natpis iz Kolunića, 14./15. st., nađen kod Bosanskog Petrovca, s OSTOJA upisan dvaput (drugi put kao zrcalna slika, u obrnutom poretku), vidi [Fucic]
  • natpis iz Dragelja, južno od Bosanske Gradiške, izgubljen (ne postoji fotografija ili crtež)
  • Čajničko evanđelje, 14./15. st., sadrži dio napisan glagoljičkim pismom (Sv. Ivan, 17-20), i glagoljičku azbuku (nepotpunu i dosta iskrivljenu),
  • Glagoljički natpis iz Bihaća (čuva se u Fojnici), još se uvijek proučava,
  • dva glagoljička odlomka na pergameni iz 14. st. danas su u Franjevačkom samostanu u Livnu (Gorica)
  • glagoljicom pisani dokument iz Ostrožca pored Bihaća u BiH, 1403., pergamena s pečatom na ljubičastoj svilenoj traci (čuva se u arhivu princa od Auersperga u Ljubljani u 1890im, danas vjerojatno u Nacionalnoj i univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani [Lopasic, Bihać i bihaćka krajina, str. 294]),
  • Hrvojev glagoljički misal, 1404. (čuva se u Carigradu, Turska, u knjižnici turskih sultana Topkapi Sarayi, u posebno izloženom staklenom ormariću),
  • Venecijanska zbirka (Mletački zbornik), napisana ćirilicom, preslovljena iz glagoljičkog izvornika (Josip Hamm)
  • glagoljički nadpis iz Golubića pored Bihaća u Zapadnoj Bosni (tj. iz Turske Hrvatske), klesan 1440. i 1442., spominje kneza Tomaša (ie. kneza Tomu Kurjakovića) iz Krbave; čuva se u znamenitom Franjevačkom samostanu u Fojnici u središnjoj Bosni; to je najveći poznati hrvatski glagoljički natpis u današnjoj Bosni i Hercegovini, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 164];



  • glagoljička stranica iz rukopisa krstjanina Radosava, 1443. - 1461. (čuva se u knjižnici De Propaganda Fide u Rimu), preslovljena na standardnu hrvatsku glagoljicu u 18. st. (Matija Sović); knjiga sadrži i dvije hrvatsko-glagoljičke azbuke, pogledajte jednu od njih; prema Josipu Hammu cijela ova ćirilska knjiga je prepisana iz starijeg glagoljičkog izvornika; Radosav je napisao i Nikoljsko evanđelje, koje je također prepisano iz glagoljičkog izvornika;
  • the Manuscript of Krstyanin Hval, 1404 (copied from older Glagolitic original; held in University Library in Bologna since 18th century), the manuscript contains glagolitic letters on two places

    Manuscript of Krstyanin Hval Manuscript of Krstyanin Hval

    Hval's Manuscript, Croatian Post

  • prvi i drugi glagoljički naptis iz okolice Banje Luke (Slatina) iz godine 1471. (fotografije iz [Poviest], vidi također [Fučić, Glagoljski natpisi -> Slatina]),
  • glagoljičke darovnice iz Ostrožca, Ripča (Ripač), Rmanja, Blagaja, Covaca, Bihaća i Pećna (spominje ih [Kreševljaković]),
  • glagoljički natpis na glavnom ulazu Fethija džamije u Bihaću u zapadnoj Bosni, s oznakom godine 1527 glagoljičkim pismenima (Č, Fi, I, Ž). Džamija je nekada bila dominikanska crkva prije dolaska Turaka. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 96].
  • neke hrvatsko-glagoljičke knjige čuvaju se u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.  [1] [2]
  • Glagoljički natpis s vrlo kultiviranim slovima, iz Bužima pored Bihaća u zapadnoj Bosni (tj. iz Turske Hrvatske), spominje kneza Jurja Mikuličića, koji je izgradio utvrdu Bužim protiv Turaka; natpis među inim spominje da "U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše..." (vidi drugi redak natpisa dolje); potječe s konca 15. st., a čuva se u Muzeju grada Zagreba, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 112].


    Glagoljički natpis iz Bužima s konac 15. st.

  • Bihać, 1543., kurzivni glagoljički dokument (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Acta Croatica), vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 301].
  • Bihać, 1573., poruka pisana glagoljičkim pismom o pripremama Turaka da napadnu grad; sa sedam pečata, vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 305].
  • Vidi [Jolić, Duvanjski popovi glagoljaši, str. 297-301] i [Damjanović, Jezik hrvatskih glagoljaša]

Dr. fra Leon Petrović imenom spominje mnogobrojne glagoljaše iz Livna: iz 18. st. su Mate Akrapović, Jakov Čavić, Grgur Ljubatović, Jure Mihaljević, Ilija Vrdoljak, Grgo Zrnić, Mate Zrnić, Jozo Ivković, a iz 19. st. Ilija Jurčević. Vidi [Šimić].

Nema sumnje da je u najstarije razdoblju pismenost na tlu Bosne i Hercegovine glagoljička. Brojni ćirilski rukopisi preslovljeni su iz starijih glagoljičkih knjiga. To se može vidjeti u Mostarskom evanđelistaru iz 14. st. kojeg je pisao Mihajlo Grk, a čuva se u Arhivu Srpske akademije u Beogradu. Posljednja tri poznata glagoljaša na tlu Bosne umrla su godine 1834.

Evo jedan zanimljiv spomenik iz središnje Bosne s natpisom za koji nije lako dokučiti je li hrvatski glagoljički, ćirilski, ili nešto drugo:

Epigraphic monument in Bosnia with unknown script

Zanimljivo je da su godine 1390. poljska kraljica Jadwiga i njen suprug Wladyslaw Jagiello (Vladislaus Jagiello) osnovali glagoljaški samostan Svetog Križa. Osnovan je u Kleparzu, četvrti Krakowa blizu zidina starog grada. Glagoljaška liturgija tamo se rabila tijekom oko 100 godina. Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta Bosniaczka, tj. Elizabeta Bosanska.

Fra Matija Bošnjak pokopan je u crkvi sv. Franje na groblju kod grada Raba, na Komrčaru. (89 x 193 cm). Godina njegove smrti 1525. uklesana je na jastuku. Kao bosanski bjegunac pred navalama Turaka prebjegao je iz Bosne u Zadar, gdje je ušao u glagoljaški samostanski treći red sv. Franje. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja gradnje novih samostana po Istri, dalmatinskim i kvarnerskim otocima. Osnovao je i glagoljaški samostan sv. Franje u Rabu gdje je umro i pokopan. Prema Stjepanu Ivančiću, o. Matej Bošnjak (nazvan de Jadera, tj. iz Zadra) možemo nazvati "Otcem i Osnovateljem Delmatinske trećoredske Redodržave". Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 296], [Ivančić, str. 38-42 i 238].


Kupres
selo Blagaj, župa Rastičevo u BiH
Glagoljički nadpis na grobu don Jako Čote, 1807.

Don Jako Čota (rođen 1727. u Čačvinama kod Trilja, umro 1807. u Blagaju), hrvatski svećenik glagoljaš, pokopan je u BiH na znamenitoj kupreškoj visoravni na "Čotinom groblju" u Blagaju, župa Rastičevo. Lijepim glagoljičkim slovima upisan je sljedeći tekst (polukružno iznad reljefa pokojnikova lika):


DON JAKO ČOTA, GLAGOLAŠ

Lit. Juraj Lokmer: Kupreški kraj, glagoljica s kupreške visoravni (2. dio), Bašćina br. 17 (2009.), str. 114-121.

Zahvaljujem g. Jurju Lokmeru na dopuštenju da ovdje bude prenesena njegova fotografija objavljena u gornjem članku.

Lit. Stjepan Damjanović: Glagoljica na području današnje Bosne i Hercegovine, Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije - Visoko, 2004.

Ime Franje Berislavića (? - 1517.), bana Jajačkog, zabilježeno je na glagoljičkim nadpisu iz oko godine 1500., nađenom na cesti koja spaja Brod i Jajce. Na nadpisu je upisano sljedeće:

Va vrime uzmožnog kneza Ferenca Berisalića

Vidi [Koprivčević, str. 18], kao i [Starine XVII., str. 52 i dalje]. Koprivčevićev rad je naveden u studiji [Karbić, str. 76].


U Srbiji, u Beogradu, postoji jedan primjerak glagoljičke Table za dicu, koju su godine 1561. tiskali hrvatski protestanti u Tübingen u Njemačkoj. Ovaj podatak potječe iz godine 1938. Do godine 1982. u Beogradu je bio i jedini poznati primjerak Tranzita sv. Jerolima (1508) iz znamenite Senjske glagoljičke tiskare (nalazio se u knjižnici Nikole Pašića, nije poznato kako je tamo dospio).




U Bugarskoj, u Sofiji, u Narodnoj biblioteci Kiril i Metodij, nalaze se Postila - kratko tumačenje nedjeljnih blagdanskih evanđelja kroz godinu, tiskana glagoljicom u Tübingenu godine 1562. U Nacionalnoj knjižnici sv. Ćirila i Metoda u Sofiji nalazi se vrlo zanimljiv  Hrvatski glagoljički molitvnik iz  17./18. st.




U selu Bogdasic pored Tivta (Boka kotorska u Crnoj Gori), u crkvi Sv. Petra, otkriven je hrvatski glagoljički natpis. Također je glagoljička misa (tj. katolička misa na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku umjesto na latinskom) služena u toj crkvi. Isto vrijedi i za selo Kostajnicu pored grada Perasta. Ove dvije župe bile su glagoljaške skroz do 19. st. Vidi [Pederin, str. 247].  Uporaba glagoljice zabilježena je u mjestu Škaljari južno od Kotora. Godine 1469. u crkvi sv. Trojstva u Škaljarima služi kotorski svećenik Matej glagoljaš. Godine 1745. u crkvi Gospe Sniježne inventar navodi glagoljski misal i evanđelistar. Sačuvan je rijedak primjer glagoljskog misala iz 1893. godine (Parčićev misal) iz kojega je služio škaljarski župnik don Marko Vučković. Izvor.  Vrlo je važno otkriće hrvatskih glagoljičkih dokumenata iz 18. st. u Gornjoj Lastvi, malom priobalnom mjestu blizu Tivta.

Ljubica Štambuk: Tragovi glagoljice u Boki kotorskoj




Beramski brevijar (Nacionalna knjižnica, Ljubljana) U Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, nalazi se stotinjak hrvatskih glagoljičkih rukopisa i knjiga, većinom u Nacionaloj i univerzitetskoj knjižnici (NUK), dobrim dijelom podrijetlom iz Hrvatske. U Sloveniji se nalaze i neki autohtoni hrvatski glagoljički natpisi, npr. u Mojstrani (i to iz predturskog vremena, tj. prije konca 15. st. (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje), Hrastovlju, Kopru (uključujući okolna mjesta - Zanigrad 1447., Predloku, Korte, Gažon, Puče, Pomjan, Pridvor, Črni Kal), Novom Mestu i drugdje: Još dva odlomka iz hrvatskih glagoljičkih knjiga koje se nalaze u Nacionalnoj knjižnici u Ljubljani (ljubaznošću dr. Antonije Zaradije Kiš):

hrvatski glagoljički rukopis iz 15. st. u Ljubljani
hrvatski glagoljički rukopis iz 15. st. u Ljubljani

Dvije hrvatskoglagoljičke knjige koje se nalaze u Nacionalnoj knjižnici u Ljubljani:

Hrvatski glagoljički psaltir, 15. st., Nac. knj. Ljubljana, Cod.Kop. 22, 177 listova pergamene, 17.1 x 11.1 cm.
hrvatski glagoljički brevijar, 15. st., Nac. knj. Ljubljana, Ms 163, 262 listova pergamene, 30 x 21.3 cm

Fragment misala pisan selu Srakvino u južnoj Liki (1913. selo je preimenovano u današnji Kosinjski Bakovac; pronađen u Podbrezju u Sloveniji), prodan je 1374., a pisan početkom 14. st.  (prema ak. Mateu Žagaru).

Fragment misala iz Like prodan 1374., pisan početkom 14. st., u selu Srakvino, koje je 1913. preimenovano u današnji Kosinjski Bakovac u Kosinju. Vidi [Zor]. Ovo je jedan od osam sačuvanih listova.

Biskupijska gimnazija u Vipavi, Slovenija, priredila je malu izložbu hrvatske glagoljice:

Kustodija Benka iz Sočerge, 1461, s hrvatskim glagoljičkim natpisom u kamenu, župna crkva u Predloki

župna arhiva u Vipavi, knjiga uvezana u pergamenu ispisanu hrvatskom glagoljicom iz 15. st. (?)

Levakovćiev tiskani glagoljički misal iz 1631 (Slovenci ga zovu Krkavški misal (Krkavce); još jedan je u NUK u Ljubljani)

Luka Jelić u svojem djelu Fontes historici liturgiae glagolitico-romane spominje dva misala povezana Lukovim Podgorjem na Velebitu, oba iz 15 st. Jedan je 8. vatikanski misal (čuva se u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu), a drugi je fragment misala iz 1443. koji se nalazio u mjestu Rakitno južno od Ljubljane u Sloveniji, a danas se nalazi u Arhivu Slovenije u Ljubljani. Informaciju dugujemo dr. Grozdani Franov Živković (Zadar) i dr. Milanu Mihaljeviću (Zagreb).

Više podataka o hrvatskoj glagoljici u Soveniji dostupno je u člancima koje je napisao Janez Zor:
  • Glagolica na Slovenskem, Nahtigalov zbornik, Ljubljana 1977;
  • Za fragmentite ot glagoličeski rokopisni misali v Slovenija, Palaeobulgarica/ Starobolgaristika (Sofija) 1984;
  • Anonimna ali Metodova homilija v Clozovem glagolitu, Acta ecclesiastica Sloveniae 1985;
  • Glagolski fragmenti v Arhivu Republike Slovenije, Rokopisi Arhiva Slovenije, Katalogi, zvezek 10, Ljubljana 1990;
  • Slovar Brižinskih spomenikov (s sodelovanjem Franca Jakopina in Tineta Logarja), Znanstvenokritična izdaja, Monumenta Slovenica III, Ljubljana 1992;
  • Trije glagolski fragmenti iz zapuščine barona Žige Zoisa, Ljubljana, 1997
  • Glagolski fragmenti (24 str.; opis: Glagolica, prva slovanska pisava, je nastala v 9. st. in je že v času Žige Zoisa pritegovala pozornost članov njegovega razsvetljenskega kroga, še posebej Blaža Kumerdeja, Antona Tomaža Linharta in Jerneja Kopitarja. Zois je kot spodbujevalec njihovih jezikoslovnih raziskav kupil več starih rokopisov in tiskov, med njimi tudi tri fragmente, ki so najstarejša besedila v glagolici pri nas. To so fragment Ljubljanskega homiliarija (13. stol.), odlomka brevirja (14. stol.) in odlomka misala (15. stol). V faksimilirani obliki so ti dragoceni rokopisi izšli v počastitev 250-letnice rojstva barona Zoisa in seveda zato, da bi kot dragoceno študijsko gradivo postali dostopni tudi širši strokovni javnosti pri nas in v svetu. Izdaja natančno posnetih rokopisov - po izvirnih fragmentih, NUK, Ms 565/5 - je natisnjena v 100 oštevilčenih izvodih, vložena v zaščitno ovojnico in varovalno kartonsko mapo (25,5 x 34 cm). Spremljata jo izčrpna spremna študija Janeza Zora, izvrstnega poznavalca staroslovanskega in še posebej glagoljaškega kulturnega izročila in njegovih odmevov na naših tleh, ter razlaga razvojnih stopenj in posebnosti glagoskega črkopisa, ki jo je prispeval oblikovalec Lucijan Bratuš.)
  • Glagolica (Slovenska enciklopedija)
  • Zor, Janez: Fragmenti glagoljskega misala iz 1374 v Sloveniji?, 56-57 Slovo (2006-07), Zagreb 2008, pp. 653-693
    •
U članku [Zor] mogu se naći podatci o fragmentima hrvatskog glagoljičkog misala pisanog na području Krbave u 14 st. (vjerojatno 1374. ili ranije), koji se čuvaju u Nadškofijskom (tj. Nadbiskupskom) arhivu u Ljubljani, u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici u Ljubljani, te u mjestima Križe pri Tržiču, Mengešu, Šmartnom pri Litiji te u Vipavi.

U Novom Mestu, u Župnom dvoru, nalazi se jedan jedan hrvatski-glagoljički list s konca 13. st. ili s početka 14. st., koji sadrži Pasiju sv. Marine. Informacija dr. Vesne Badurine-Stipčević tijekom izlaganja na XII. međunarodnom simpoziju Pasionska baština Like održanom u Ličkom Osiku kod Gospića od 7. do 10. lipnja 2018., u organizaciji udruge Pasionska baština iz Zagreba.

U Novom Mestu, u Kapiteljskom arhivu, nalazi se odlomak Pazinskih fragmenata s početka 14. st., koje je 1985. g. pronašao Janez Zor; vidi [Mihaljević i Vince, str. 7 i 8].


U gradu Zagrebu, prijestolnici Hrvatske, nalazi se najbogatija zbirka hrvatskih glagoljičkih knjiga i rukopisa u svijetu, koja se čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vrlo bogata i vrijedna zbirka glagolitike nalazi se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Manja zbirka glagoljičkih knjiga i rukopisa čuva se u prekrasnom glagoljaškom samostanu Sv. Franje Ksaverskoga, i u Gradskoj knjižnici. Najveći glagoljički natpis nalazi se u zagrebačkoj Katedrali, uklesan godine 1941. u povodu 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, a otkriven godine 1944. nakon svečane pontifikalne mise koju je predvodio ondašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. U Zagrebu se nalazi i profesionalna institucija - Staroslavenski institut, koja se bavi glagoljičkim knjigama i rukopisima pisanim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Institut izdaje i znanstveni časopis Slovo, te Radove Staroslavenskog instituta.

Dodatni podatci o hrvatskoglagoljičkim rukopisima koji se čuvaju izvan domovine mogu se naći u [Nazor].




Hrvatski glagoljički misali i brevijari

Autor ovih redaka prikupio je iz raznih izvora nazive hrvatskih glagoljičkih brevijara i misala, koji su navedeni u tablici niže. Njihov približan broj, ali znatno manji, objavio je još Rudolf Strohal 1915. g. Potpuni popis (ili barem djelomični) od tada do danas nije nikada bio objavljen. Ovdje su navedena uobičajena imena glagoljičkih misala i brevijara. Oko 30 brevijara i 20 misala sačuvani su u potpunosti, i taj podatak bio je poznat još Strohalu. Dajemo popis 16 (skoro) potpuno očuvanih hrvatskih glagoljičkih misala (missale plenum, vidi [Corin, str. 265]):

  1. Illirico 4, (Vatikanska apostolske knjižnica), nakon 1317., najstariji poznati potpuno očuvan hrvatski glagoljički misal [prema članku Marina Tadina iz 1953., najstariji potpuno očuvani hrvatsko-glagoljički brevijar-missal-ritual nalazi se u Bodleian Library in Oxfordu, MS Can Lit 172; vidi Eduard Hercigonja, Hrvatska-Europa, svezak II, te Veronica M. du Feu [PDF]; D.Ž.]

    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican
    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican
    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican
    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican
    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican
    Illirico 4, Apostolska knjižnica, Vatican

  2. Illirico 8 (Vatikanska knjižnica), 1441.
  3. Prvi oxfordski misal, Oxford, Bodleian Library, nedatiran
  4. Drugi oxfordski misal, Oxford, Bodleian Library, nedatiran
  5. Ročki misal, Beč, Austrijska nacionalna knjižnica, nakon 1420.
  6. Misal kneza Novaka, Beč, Austrijska nacionalna knjižnica, 1368.
  7. Kopenhagenski Misal, Kraljevska knjižnica, Kopenhagen, nedatiran
  8. Prvi ljubljanski misal, Ljubljana, Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nedatiran
  9. Drugi ljubljanski misal, Ljubljana, Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nakon 1420.
  10. Berlinski Misal, Berlin, Državna knjižnica, 1402.
  11. Prvi vrbnički misal, Vrbnik, župska knjižnica, 1456.
  12. Drugi vrbnički misal, Vrbnik, župska knjižnica, 1463.
  13. Novljanski misal, Novi, župski arhiv, nedatiran
  14. Misal kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Istanbul, Knjižnica turskih sultana, Topkapi Sarayi, 1404.
  15. Newyorški misal, The Pierpont Morgan Library, druga četvrtina 15. st.
  16. Editio princeps (prva inkunabula na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku), 1483.

Mnoštvo misala i brevijara sačuvani su samo kao fragmenti nekada raskošnih knjiga. Onaj tko želi upotpuniti taj popis, mora svakako konzultirati Hrvatsku glagoljsku bibliografiju Ivana Milčetića s početka 20. st. Popis koji slijedi je odista dojmljiv. Imajte na umu to da on sadrži samo glagoljičke brevijare i misale, a ne i svu silu drugih glagoljičkih knjiga, dokumenata, fragmenata razasutih kojekuda po Hrvatskoj i u svijetu. Ne treba zaboraviti i na stotine kamenih glagoljičkih natpisa i grafita.

Glagoljički brevijari

  1. Bakarski brevijar (iz grada Bakra), pisao Bartol Krbavac, 1414. (izgubljen)
  2. Baromićev brevijar, inkunabula iz 1493., tiskana u Veneciji (jedna kopija je u Schwartzau u Austriji, u München u Njemačkoj, u Sibiu u Rumunjskoj, dva u Zagrebu)
  3. Brevijar Vida Omišljanina, 1396. (Nacionalna knjižnica u Beču, Austrija)
  4. Beramski brevijar 1. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Ljubljani)
  5. Beramski brevijar 2. (Nacionalna knjižnica u Ljubljani)
  6. Bribirski brevijar, 1470.
  7. Brozićev brevijar, tiskan u Veneciji 1561.
  8. Cap S.Pietro, 15. st., (Rim, Italija)
  9. Dabarski brevijar, 1486. (Lika)
  10. Dragućki brevijar, 1407. (Arhiv HAZU)
  11. Humski brevijar, 1442. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), na slici gore desno
  12. Illirico 5, 14. st. (Vatikan)
  13. Illirico 6, 14. st. (Vatikan)
  14. Juranićev (Gocinićev) brevijar, 1741.
  15. Kosinjski brevijar, 1491., inkunabula (knjižnica Marciana u Veneciji, Italija)
  16. Kukuljevićev ili Vinodolski brevijar, 1485.
  17. Levakovićev brevijar, 1631., Rim
  18. Moskovski brevijar, 1442.-1443. (u dva dijela)
  19. Brevijar popa Mavra iz Vrbnika, 1460. (sada u Zagrebu, do 1964. u Rimu)
  20. fragmenti dvaju brevijara, 14./15. st.
  21. Brevijar iz 1384. (?) (Arhiv HAZU)
  22. Güssinški fragment brevijara (sada u Nacionalnoj knjižnici u Beču)
  23. Samoborski brevijar, 14./15. st.
  24. Budimpeštanski brevijar, 15. st.
  25. Pašmanski brevijar, 15th century
  26. Metropolitanski brevijar (MR161, Arhiv HAZU)
  27. Novljanski prvi, 1459.
  28. Novljanski drugi, 1495.
  29. Oxfordski brevijar, 1310. (Bodleian Library, Oxford)
  30. Padovanski brevijar, 14. stoljeće (Sveučilišna knjižnica u Padovi, Italija)
  31. Firentinski brevijar, 14. st. (Firenca)
  32. Pašmanski brevijar, 14. st.
  33. Vat.Slav 19, 1465. (Vatikanska knjžnica)
  34. Vrbnički prvi brevijar, 13./14. st., najstariji poznati cjelovito sačuvan hrvatski brevijar
  35. Vrbnički II. brevijar, 14. st.
  36. Vrbnički III. brevijar, 15. st.
  37. Vrbnički IV. brevijar, 14. st.

Glagoljički misali
  1. odlomci dvaju misala iz 13./14. st.
  2. odlomak misala iz 14. st.
  3. Beramski misal, Bartol Krbavac, 15. st. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Ljubljani)
  4. Barbanski misal, 1425.
  5. Glagolski misal, Ljubljana, 1425.
  6. Glagoljički misal, Ljubljana, 15. st.
  7. još jedan glagoljički misal, Ljubljana, 15. st.
  8. Berlinski misal, Bartol Krbavac, 1402. (do 1806. u Kensington House u Engleskoj, sada u Berlin)
  9. Birbinjski odlomak misala, 13. st.
  10. Bribirski misal, 15. st.
  11. Kopenhagenski misal, 14. st. (Danska kraljevska knjižnica u Kopenhagenu, od 1839. u Kraljevskoj knjižnici u Beču)
  12. Rapski misal, 14./15. st.
  13. Kamporski misal (fragment, otok Rab), 15. st.
  14. Kožičićev "Misal hruacki", 1531., Rijeka
  15. Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, 1404. (Topkapi Saray, Carigrad, Knjižnica turskih sultana, Turska)
  16. Illirico 4, početak 14. st., najstariji poznati cjelovito sačuvan hrvatski misal (Vatikan)
  17. Illirico 8, 1435. (Vatikanska knjižnica)
  18. Illirico 10, 1485. (Vatikanska knjižnica)
  19. Karamanov misal, 1741., Rim, Italija
  20. Kukuljevićev odlomak misala, 13. st.
  21. izgubljena inkunabula, 1492.
  22. Misal kneza Novaka, 1368. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)
  23. Njujorški misal, 1400.-1410. (Pierpont Morgan Library, barem od 18 st. do 1966. u Londonu)
  24. Novljanski misal
  25. Oxfordski I. misal, 14./15. st. (Bodleian Library, Oxford, Velika Britanija)
  26. Oxfordski II. misal, 14./15. st. (Bodleian Library, Oxford, Velika Britanija)
  27. Parčićev misal, 1493.
  28. Parčićev misal, preradio J. Vajs, 1905.
  29. Pastrićev misal, 1706., Rim
  30. Misal Pavla Modrušanina, Venecija, 1528. (po jedan primjerak je u Odesi, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu)
  31. Hrvatski prvotisak, prva glagoljička inkunabula iz 1483. (po jedan primjerak u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Petrovgradu, Nacionalnoj knjižnici u Beču, dva u Vatikanu, i sedam u Hrvatskoj:  četiri u Zagrebu, jedan u Bolu na Braču, jedan fragmentaran u Gradskoj knjižnici u Zagrebu i jedan oštećen u Cresu)
  32. Ročki misal, Bartol Krbavac, 1420. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)
  33. Senjski misal, inkunabula iz 1494. (po jedan primjerak u Budimpešti, Petrovgradu, i dva u gradu Cresu na istoimenom otoku)
  34. Splitski odlomak misala, 12./13. st.
  35. Vajsov misal, 1927.
  36. Vrbnički misal Tome arhiđakona senjskog
  37. Vrbnički I. misal, 1456.
  38. Vrbnički II. misal, 1462.

 

Zanimljivo je da Berčićeva glagoljička zbirka u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno 55 misala i 77 brevijara od 13. do 16. stoljeća.

Vjerujem da ovaj vrlo fragmentaran i manjkav prikaz može poslužiti kao ilustracija duhovne i materijalne snage hrvatskih glagoljaša u razdoblju do 16. st., kada uslijed prodora Otomanskog Turskog carstva dolazi do njihova (i ne samo njihova) znatnog osiromašenja i propadanja.

Zahvaljujem časopisu Hrvatska žena, osobito prof. Juliji Vojković, na poticaju da se ovaj prilog pisan izvorno na engleskom jeziku prevede na hrvatski.

Hrvatski glagoljički spomenici u svijetu


List of Glagolitic manuscripts at Wikipedia (nepotpun popis, ali dragocjen)


Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatian Glagolitic Script