- Austrija: Beč,
Innsbruck, Klagenfurt,
Schwarzau, Linz, Gussing, Graz, Losensteinleiten
- Bosna i
Hercegovina: Sarajevo
(Zemaljski
muzej), Fojnica (Muzej franjevačkog samostana), Humac (Franjevacki
muzej), Posušje (Grac),
Banja Luka (Muzej Bosanske krajine), Livno, okolica Jajca (otkriveno
1996).
- Bugarska: Sofija
- Crna
Gora -
u Boki kotorskoj,
Bogdašić, Kostajnica, Škaljari, Gornja Lastva
- Češka
Republika: Prag,
Sazava
- Danska: Kopenhagen
- Francuska: Pariz,
Reims, Tours,
Strasbourg
- Mađarska: Budimpešta
- Italija: Rim,
Trento, Padova,
Firenza, Sienna, Vicenza, Trieste, Cividale, Goriza, Milano, Aquileia,
Assisi, Duino, Fabriano
- Nizozemska,
Delft
- Norveška,
Oslo
- Njemačka: Berlin,
Kassel,
Weimar, Wertheim,
Stuttgart, Wittemberg, Magdeburg, Munchen, Frankfurt am Main, Trier,
Tübingen, Bamberg, Gotha
- Poljska: Krakow,
Holesnica,
Wroclaw
- Portugal: Porto
- Rumunjska: Sibiu
- Rusija: Moskva,
Petrovgrad
- SAD: New York,
Washington,
Princeton, Harvard Univ., Yale Univ.
- Slovačka: Martin
- Slovenija: Ljubljana,
Mojstrana,
Hrastovlje, Kopar, Novo Mesto, Križe pri Tržiču, Mengeš, Šmartno
pri Litiji, Vipava, Vinica na Kupi
- Srbija: Beograd
- Španjolska: Madrid,
Salamanca
- Švedska: Uppsala
, Stockholm
- Švicarska: Basel
- Turska: Carigrad
- Ukrajina: Kijev,
Odesa
- Ujedinjeno
Kraljevstvo: London,
Cambridge, Oxford
- Vatikan
|
Hrvatski glagoljički rukopisi izvan
domovine
Darko
Žubrinić, Zagreb
prevedeno s engleskog
na hrvatski jezik godine 2001.
RASUTA BAŠĆINA... (Petar
Zoranić, Planine,
1569.)
Nema sumnje da su
anonimni stvaratelji hrvatskoga glagoljičkog pisma, hrvatski
benediktinci, bili pod utjecajem predromaničke arhitekture. U Hrvatskoj
je nekada postojalo oko 150 predromaničkih i romaničkih crkava, većinom
duž naše obale, građenih između 9. i 12. stoljeća, od kojih
je samo petnaestak ostalo do danas dobro uščuvano. Vrlo
lijepu arhitekturu ima glagoljičko slovo L (ljudi), koje nalikuje
crkvici. To je slovo moguće usporediti npr. s predromaničkom crkvicom
iz mjesta Priko kod Splita, gdje se rabila glagoljaška misa
(u tom je području u uporabi uz glagoljicu bila i hrvatska
ćirilica).
 
Zanimljivo je glagoljičko slovo M (mislite) koje je nalik na tvrđavu.
Spojenice (ligature) u našem nacionalnom pismu imaju oblik
najnevjerojatnijih građevina. Po mojem mišljenju ne postoji
pismo u povijesti civilizacije s toliko spojenica. Uz to na stranicama
rukopisnih misala i brevijara dolaze krasno narisani inicijali.
Gradovi
izvan Republike Hrvatske
u kojima se čuvaju hrvatski glagoljički rukopisi i knjige.
Kartu je na temelju podataka s ove mrežne stranice izradio Filip Cvitić
iz Zagreba.
Na ovom su zemljovidu jedino gradovi Madrid i Salamanca hipotetički.
Svrha ovoga pregleda je
dati sažet popis najvažnijih glagoljičkih knjiga i rukopisa koji su na
razne načine dospjeli izvan granica Hrvatske. Osim u Hrvatskoj,
naše glagoljičke knjige i rukopisi čuvaju se u čak 27
država,
u više od osamdeset gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i
muzejima širom Europe.
Sveučilišna
knjižnica u Princetonu, SAD,
posjeduje jedan list prekrasnog II. vrbničkog
misala
iz godine 1462. (dio jednog lista te knjige nalazi se desno). Taj list
je jedini koji nedostaje u knjizi, isječen vjerojatno koncem 19. ili
početkom 20. st. Pronašao ga je James O'Brien godine 1970. u
samoj knjižnici. Njegovi pokušaji da list bude vraćen u
Hrvatsku, na otok Krk, među korice misala gdje je stoljećima stajao,
nisu urodili plodom.
Ove
podatke dugujem vlč. g. Josipu Kosiću iz dičnoga grada Vrbnika, dr.
Marici Čunčić, i dr. Milanu Mihaljeviću. List je katalogiziran pod
nazivom Garrett MS. 25 prema nekom Robertu Garrettu (Magg Brothers iz
Londona) koji ga je darovao Sveučilišnoj knjižnici u
Princetonu 1942. g. Garrett ga je nabavio oko godine 1920. Bilo bi
lijepo da list bude preimenovan u, recimo, Vrbnik MS 25. Velika hvala
g. Jamesu O'Brienu (Princeton) na podatcima. Godine 2002. dobio sam
dobrotom vrbenčanke gđe. Marije Kraljić kopiju lista iz Princetona
(zahvaljujem i njenim kolegama u New Jerseyu):
  
Ako
vas put dovede u New York,
tada nemojte propustiti posjetiti The Pierpont Morgan Library,
najvažniju knjižnicu u tome gradu, u kojoj ćete naći krasan
hrvatskoglagoljički misal pisan oko 1400. - 1410., poznat kao The New York Missal
(Njujorški misal). Prof. Henrik Birnbaum sa znamenitog
sveučilišta UCLA (Los Angeles) pretpostavlja da je knjiga
pisana ili u okolici Zadra, ili na Ličko-krbavskom području. Jedan
njegov učenik, Andrew Corin, koji radi na istome svuečilištu,
obranio je i doktorsku disertaciju na temu te knjige, koja je
objavljena godine 1994. u SAD-u. Njujorški misal je godine
1977. bio izdan u pretisku u izdanju uglednog njemačkog poduzeća Verlag
Otto Sagner iz Munchena. (Spomenimo uz put da je J. Pierpont Morgan bio
jedan od podupiratelja Nikole
Tesle.)
U knjižnici
Sveučilišta
Yale (Beinecke library) u New
Havenu čuva se hrvatski glagoljički fragment iz
Beinecke-a iz kasnog 14. ili
ranog 15. st.
Radi se o dvolistu koji sadrži fragment hrvatskog misala. Pisan je
uglastom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavneskim jezikom. Folija 1,
stupci a i dio stupca b, sadrže čitanja za Bdijenje
Svih svetih (Otkrivenje 5.6-12). Vidi foto
1
i foto 2.
Zahvaljujem dr. Milanu Mihaljević na ovom podatku.
Hrvatska glagoljica u SAD-u
Jedna
od najljepših i najvrjednijih glagoljičkih knjiga čuva se u
Turskoj, u Carigradu
(Topkapi Saray, knjižnica turskih sulatana). To je znameniti Misal bosanskog vojvode Hrvoja
Vukčića Hrvatinića, poznatiji
kao Hrvojev
misal, pisan godine
1404. Ima 96 minijatura, 380 inicijala, na ukupno 488 stranica
pergamene. Knjigu je u luksuznom, vrlo vjernom (i skupom) pretisku
objavio
jedan austrijski izdavač u Grazu zajedno s hrvatskim izdavačima. Knjiga
je u spomenutoj Knjižnici turskih
sultana u Carigradu izložena sama u jednom staklenom ormariću na
postolju.

Ž
|

Z
|

Uz sliku gore desno na listu 140a stoji glagoljicom: "Svetago Dujma i
Svetago Mihovila kipe piši".
("Ucrtaj slike Svetog Dujma i Svetog Mihovila")
To je uputa pisca Butka anonimnom iluminatoru gdje da ucrta slike (tj.
gdje da "piše kipe").

Na listu 169a crvenom bojom stoji: "Tu pomeni žive ke hoć - i Butka
pisca."
Radi toga znamo ime pisca Hrvojeva misala, koji se zvao Butko.
Austrijska
nacionalna knjižnica u
Beču (bivša Dvorska
knjižnica) čuva nekoliko vrlo vrijednih hrvatskih glagoljičkih knjiga i
rukopisa, i to

Austrijska
nacionalna knjižnica (Josefplatz, Beč)
Od pet primjeraka Baromićeva
brevijara (inkunabule iz godine
1493.) jedan se čuva u Schwarzau (knjžnica Parma), jedan je u
Staatsbibliothek u Minhenu, a jedan u gradu Sibiu
u Rumunjskoj. Velik broj glagoljičkih fragmenata čuva se u drugim
austrijskim gradovima, i to u Güssingu
(Gradišće), Trieru, Linzu, Innsbrucku.
Dva lista pergamene znamenitog Kločeva
glagoljičkog kodeksa s konca
11. st. čuvaju se u Innsbrucku. Još 12 stranica bijednih
ostataka te nekada raskošne knjige koja je bila u posjedu
obitelji Frankapan do konca 15. st., nalazi se u gradskoj knjižnici u Trentu
(Italija). Kao što je primijetio akademik Branko
Fučić,
iluminacije na stranicama te knjige koje prikazuju morske životinje
(npr. hobotnicu; također i veza s beneventanskim stilom pisanja) jasno
ukazuju na to da je knjiga pisana na hrvatskome jugu. Do konca 15. st.
(tj. do pada otoka Krka pod Venenciju), knjiga je imala 500 listova
pergamene (tj. 1000 str.), uvezana u zlato i srebro. Uskoro nakon toga
od te knjige je preostalo samo 14 stranica. Što se tiče
glagoljičkih rukopisnih knjiga, znade se za ukupno 6 glagoljičkih
misala i 9 brevijara koji se čuvaju u austrijskim državnim knjižnicama,
napisanih između 10. i 15. st. Oni su opisani u monografiji Gerharda
Birkfellnera: "Glagolitische und Kyrillische Handschriften in
Österreich, Österreichische Akademie der
Wissenschaften, Wien, 1975.
Hrvatske glagoljičke
inkunabule
Na jednoj o
posljednjih stranica znamenitog Misala iz Klimpeha
(Gradišće), tiskanog 1501 u Ostrogonu, nalazi se nekoliko
zapisa glagoljicom, latinicom i ćirilicom, koje su prvi hrvatski
svećenici pisali od 1543. do 1563.
Dolje lijevo vidimo vrlo lijepom brzopisnom glagoljicom zapisano
"Zdravo budi bošju":
To su ujedno i najstariji poznati pisani zapisi Hrvata u
Gradišću u Austriji, vidi [Krpan,
str. 214, i faksimil na str. 224], kao i [Katharina Tyran].
U arhivu kneza Karla Auersperga,
Gornja Austrija, u mjestu Losensteinleiten, čuva se značajan glagoljički prijepis opisa
bitke kod Sigeta, pisan 1566. ili 1567. Prijepis je opisao među
inim Stjepan Ivšić, prema
kojem rukopis potječe iz Pokuplja pored Ozlja.
Godine
2016. su u Klagenfurtu (Kärtner Landesarchiv) otkrivena dva fragmenta
hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 14. st., koji potječu iz Istre. Opisao ih je [Milan Mihaljević].
Znamenita Vatikanska knjižnica
posjeduje desetak najstarijih i najvrjednijih glagoljičkih misala i
brevijara, i također neke ćirilske hrvatske liturgijske tekstove.
Najstariji poznati glagoljički misal (Omišaljski
misal, Illyrico 4, iz 14. st.)
također je u toj knjižnici. Evo popisa rukopisnih hrvatskoglagoljičkih
knjiga (prema [Džurova,
Stančev, Japundžić]):
- Vat. Slav. 3,
- Vat. Slav. 11,
14/15. st., glagoljički amulet, molitve i zaklinjanja,
- Vat. Slav. 19,
1465., brevijar,
- Vat. Slav. 23,
brevijar,
- Borg. illir. 4
(Borgiano illirico), sredina 14. st., misal,
- Borg. illir. 5,
sredina 14. st., brevijar, I. dio,
- Borg. illir. 6,
14. st. (treća četvrtina), brevijar, II. dio,
- Borg. illir. 8,
1435., misal,
- Borg. illir. 9,
1445., "Zrcalo" žakna Luke iz Vrbnika, duhovno štivo pisano
hrvatskim narodnim govorom,
- Borg. illir. 10,
1485., brevijar,
- Borg. illir. 11,
Ispovjedna knjiga, Antonino Pierozzi,
- Borg. illir. 19,
20, 21, tri primjerka Brozićeva brevijara, 1561.,
- Borg. illir. 22,
brevijar, 19. st.,
- Borg. illir. 23,
I-III,
- Cap. S. Pietro
D215, 15. st.,
Među tiskanim
hrvatskoglagoljičkim knjigama, u
Apostolskoj knjižnice nalaze se i dva od ukupno dvanaest sačuvanih
nepotpunih
primjeraka prve
hrvatske inkunabule, Misala po
zakonu Rimskoga dvora iz
1483. Sedam ih je u
Hrvatskoj. Svih 430 str. ove
knjige
dostupno je putem internetskih stranica
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Kolofon (završna
bilješka) hrvatskog prvotiska iz 1483. na zadnjoj stranici:
Let Gospodnih 1483 miseca pe- |
rvra dni 22 ti misali biše | svršeni
Jedan od triju
vatikanskih primjeraka Brozićeva brevijara
iz 1561. ima u uvezu list pergamene koji odgovara Kosinjskom brevijaru
iz 1491. Budući da je jedini sačuvani primjerak, koji se čuva u
Veneciji (Nacionalna knjižnica Marciana), otisnut na papiru, znači da
je jedan dio naklade bio otisnut i na pergameni. Ovu informaciju
dugujem akademiku Anici Nazor 2012.

Illirico 8, Vatikanska apostolska knjižnica
Glagoljičke
knjige čuvaju se i u Rimu,
u Arhivu sv. Petra. Veliku vrijednost za hrvatsku kulturu ima
Mavrov brevijar, pisan godine
1460. u Vrbniku na otoku Krku. Pisao ga je poznati
glagoljaški tiskar Blaž Baromić za vrbničkog popa Mavra.
Mavar je u razdoblju od 1471. do 1483. bio s tim brevijarom na području
Konavala,
južno od Dubrovnika,
o čemu je ostavio i marginalni pripis. Na koncu brevijara je zapisao:
"to pisa pop Mavar z'Vrbnika kada stojaše v Konavli
poli
Dubrovnika". Knjiga ima 417
listova pergamene s prekarsnim
inicijalim u
crvnoj i zelenoj boji. Ima velik broj spojenica, njih oko 270. Knjiga
rabi hrvatsko ime za glagoljičko pismo. Brevijar je ukraden iz Vrbnika
vjerojatno koncem 18. stoljeća.
Godine 1982. otkupljen je od talijanskoga privatnog vlasnika u Rimu za
vrlo veliki iznos, tako da je i tadašnja Hrvatska republika
pomogla znatnim sredstvima da knjiga u današnje vrijeme bude
u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Jedan od hrvatskih glagoljičkih brevijara čuva se u Padovi
(1465.) u Institutu za Slavensku filologiju, i jedan iz 14. st. u Firenci
(knjižnica Medici-Laurenziana, sign. Plut. 1. 10.). Spomenuti institut
u Padovi posjeduje 18 glagoljičkih isprava. Jedini sačuvani primjerak Kosinjskoga brevijara,
inkunabule iz godine 1491., nalazi se u Veneciji,
u Nacionalnoj knjižnici Marciana. Ondje se nalazi i jedan primjerak
glagoljičkog Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.
u tom istom gradu, dok su ostali primjerci u Odesi, Cambridgeu,
Londonu, Pragu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu. Iz
bilješke iz godine 1520. u Tkonskom zborniku znademo da je u Bologni
bila tiskana glagoljička inkunabula (Ispovid općena) koja je
izgubljena.
Gradska knjižnica u Sieni
u Italiji posjeduje dva glagoljička dokumenta, jedan je dar Alberta
Fortisa. Biskupijski arhiv u Trstu
posjeduje hrvatskoglagoljički prijevod bule pape Grgura pisane u
Avignonu godine 1371. (vidi Vjekoslav Spinčić "Crtice iz hrvatske
književne kulture Istre", 1926., pretisak KS, Zagreb 1984.). Gradska
knjižnica u Trstu posjeduje knjige Bratovštine sv. Marije u
Ugljanu pisane od godine 1617. do 1872. (vidi o tome članak dr.
Grozdane Franov Živković u Radovima
zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru,
62, Zagreb - Zadar 2020.). S druge strane, knjiga
Bratovštine sv. Antuna u Zabešcu, župa Dolina kod
Trsta pisana od godine 1548. do 1642. (do 1610. glagoljicom), nalazi se
u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Fragment hrvatskog glagoljičkog
brevijara iz 15. st. nalazi se u Biblioteca Civica "Attilio Hortis" u
Trstu, kao omot jedne knjige; vidi [Ferenčak, Iluminacije..., str. 151-153].
Biblioteca Seminario Teologico
u Gorizi
u Italiji posjeduje također jedan glagoljički rukopis, i to
"Manoscritto glagolitico." U crkvi sv. Franje (San Francesco) u Cividaleu
nalazi se glagoljički grafit s godinom 1402. upisanom kurzivnom glagoljicom.
Nekoliko glagoljičkih grafita nalazi se u Akvileji,
pored katedrale, vidi
ovdje.
Poznato je da je istaknuti talijanski znanstvenik Arturo Cronia
posjedovao svežanj hrvatskih glagoljičkih isprava, ali nakon njegove
smrti nije nam poznat njihov sadržaj i sudbina. U poznatoj knjižnici
Biblioteca Ambrosiana u Milanu
nalaze se Hrvatska glagoljička početnica iz godine 1527., Oficij rimski
iz 1530. koji je u svojoj glagoljaškoj tiskari u Rijeci objavio Šimun
Kožičić Zadranin, Brozićev brevijar iz 1561. i Levakovićev brevijar iz
1648. (vidi [Džurova, Stančev]).
U Italiji je neke nove hrvatske glagoljičke grafite pronašla dr. Brigitta Mader iz Beča
(zaposlenu u Austrijskoj akademiji znanosti):
- Akvileja, "Si pisah ja pop
Juraj Cvitović", grafiti u katedrali Chiesa dei Pagani (fotografiju
nadpisa sam 2007. dobio dobrotom g. Alberto Černeca iz Slovenije)
- Asizi, glagoljički nadpis u
Bazilici sv. Franje, iz 15. ili 16. st., upisano prezime Kuždilić; u
samostanu sv. Damjana, 15. ili 16. st., "Fra Šarafin Mihić
Šibenčan 1650."
- Boršt kod Kopra u Istri, glagoljički grafiti u
crkvi Sv. Roka
- Trst, Contovello (Kontovel), Madonna della SlFree Winter
Hoursavia, glagoljički
grafit na haljini svetca, 16 st. ("ČFZI-1519 to pisa pop Ivan
Berkinić", "1594. to pisa Ivan Berkina vnuk zgora pisanoga", te još
nekoliko zapisa: Amen, brije, rkovi, Juri Je, P(op) J, To pisa pop
Mikula Tihomilić); Santa Maria Assunta - Madonna di Muggia Vechia,
glagoljički grafit iz 16 st., PPT.
- Duino
kod Trsta u Italiji, San Giovanni in Tuba (Štivan), glagoljički grafit
"ČFL-1550".
Bugarski
znanstvenik Krassimir Stanchev (Universita degli Studi Roma Tre,
Italija) je 2021. u Gradskoj knjižnici "Romualdo Sacci" u gradu
Fabrianu u Italiji otkrio dva lista pergamene pisana hrvatskom
glagoljicom, iz druge polovice 14. st.
I
grad Berlin
ima jednu prekrasnu glagoljičku knjigu, koja se naziva Berlinski
misal (218 listova pergamene,
tj. 436 str., pisao ju je Bartol Krbavac
1402.), a čuva se u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek, signatura
SBB-PK, Ms. Ham. 444). Knjiga je od godine 1808. bila u Kensington
House u Engleskoj. Kao dio tzv. Hamiltonove zbirke (nazvane po
škotskome skupljaču knjiga Hamiltonu) dospjela je godine
1882. iz Londona
u Državnu knjižnicu u Berlin, gdje je i danas. Evo još nekih
listova:
[1]
- [2]
- [3]
- [4]
- [5]
- [6]
- [7]
- [8]
U gradu Kasselu
u Njemačkoj nalazi se odlomak glagoljičkog misala (Kasselski fragment)
iz 15. st. U gradu Bambergu
nalazi se hrvatski glagoljički abecedarij iz prve polovice 16. st. (u
Staatsbibliothek). Fragment Wertheim-skog
glagoljičkog misala iz 14. st. sastoji se od samo jednog sačuvanog
lista pergamene (čuva se u Fürstlich - Löwenstein -
Wertheim - Gemeinschaftliches Archiv-u). Postoji nekoliko knjiga koje
su u razdoblju od godine 1561. do 1564. tiskali hrvatski protestanti,
koje se čuvaju između ostaloga u Stuttgartu, Magdeburgu,
Baselu, Frankfurtu na Majni.
U gradu Gotha u središnjem dijelu Njemačke (u Forschungsbibliothek
Gotha, pod signaturom Memb. II 201) nalazi se odlomak benediktinskog
hrvatskoga glagoljički misala iz 14. st. (tzv. Gothski
odlomak), koji se sastoji od dva lista pergamene.
Slovenski gramatičar Adam Bohorič je 1584. g. u Wittenbergu u
Njemačkoj objavio svoju najvažniju knjigu Arcticae horulae
succisivae
(Zimski kratki sati) na latinskom jeziku, u kojoj se među inim nalazi
tablica hrvatske glagoljice. Njena slova on zove hrvatskim ili
glagoljičkim slovima, s podrobnim prikazom tog pisma:
Literae Croaticae seu
Glagoliticae.
Zahvaljujem dr. Ruggeru Cattaneu iz Milana na ovom podatku, te na
poslanom materijalu.
U Švicarskoj,
u Sveučilišnoj knjižnici u Baselu,
čuva se hrvatski glagoljički rukopis (odlomak), N I 2 Nr. 148b, koji je
jedno vrijeme bio u posjedu Franca Miklošića. Rukopis je
spomenut u članku Marice Čunčić: "The Collection of Microfilms and
Prints of the Staroslavenski Zavod at Zagreb", u Polata
knigopisnaja 9 (1984) 30-38,
here p. 31. Detaljan opis nalazi se u monografiji Rolanda Martija:
"Beschreibung der slavischen Handschriften in der Schweiz", Bern etc.
1991, 25-27. Najljepše zahvaljujem prof. Martiju
(Universität des Saarlandes) na ovim podatcima. Također,
najljepše zahvaljujem prof. Gordani Kešini
iz Basela (koja radi s hrvatskim učenicima), te
Sveučilišnoj knjižnici u Baselu za fotografiju.

Najbogatija
i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljičkih dokumenata i knjiga izvan
naše domovine nalazi se u Rusiji, u Petrovgradu.
Radi se o znamenitoj Berčićevoj
zbirci,
koja sadrži pet
glagoljičkih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), 53
kurzivna
glagoljička teksta, pisanih između 13. i 16. st. Zbirka je rezultat
dugogodišnjega strpljivog skupljanja svećenika
glagoljaša i akademika Ivana
Berčića
(Zadar, 1824.-1870.).
Već godine 1874. otkupila ju je Ruska
Akademija, a čuva se u svjetski poznatoj knjižnici
Saltykov-Ščedrina
(bivša Imperatorska
javna knjižnica, sada Ruska
nacionalna knjižnica, jedna od
najvećih na svijetu). Zanimljivo je da Berčićeva glagoljička zbirka
u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno
- 55 misala,
- 77 brevijara, i
- 7 zbornika
od 13. do 16. stoljeća. O toj zbirci je Svjetlana
Olegovna Vjalova
(Ruska Nacionalna knjižnica) priredila godine 2000. monografiju na ruskome jeziku
(u dvije knjige: knjiga faksimila i opis fragmenata). Prof. Vjalova iz
Nacionalne knjižnice u Petrovgradu vodeći je stručnjak za Berčićevu
zbirku, a bila je i gost na tribini Društva
prijatelja glagoljice na jesen
godine 1995. Berčićeva zbirka sadrži i primjerak prve hrvatske
inkunabule iz godine 1483. (tj. tiskane knjige u Gutenbergovo vrijeme,
prije konca godine 1500.). Ona je i stalno izložena za posjetitelje te
knjižnice. Ta najstarija naša inkunabula tiskana je, začudo,
glagoljicom, a ne latinicom, što posve jasno govori o
kulturnoj, pa i materijalnoj snazi naših
glagoljaša u to vrijeme. Preostalih 11 primjeraka hrvatskog
glagoljičkog prvotiska nalazi se
- u domovini (7, dva
primjerka su u NSK u Zagrebu, dva u Knjižnici HAZU, jedan u
franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu, jedan u odsjeku RARA Gradske knjižnice u Zagrebu, jedan u samostanu
dominkanaca u Bolu na otoku Braču),
- u Vatikanskoj knjižnici
(2),
- u Austrijskoj
nacionalnoj knjižnici u Beču (1),
- i u Washingtonu
(The Library of Congress, 1).
Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz Berčićeve zbirke u
Petrovgradu, koji je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici stalno izložen za
javnost. Ruska nacionalna knjižnica posjeduje najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih
glagoljičkih knjiga na svijetu:
ukupno 43 naslova u 101 primjerku. Istaknuti stručnjak za tiskane
hrvatske glagoljičke knjige koje se čuvaju u Rusiji je A.A. Kruming
iz Moskve. Dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu je i fascikl sa starim
kurzivnim glagoljičkim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s
obale i otoka, koji je do sada još neobjavljen. Kratko je
opisan u knjižici [Vjalova 1982],
a sadrži sljedeće:
- 53 kurzivna
glagoljička teksta (pravni dokumenti, molitve) pisana od godine 1460.
do 18. stoljeća,
- 10 tekstova
pisanih hrvatskom
ćirilicom (dokumenti, molitve,
pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća,
- 10 tekstova
pisanih latinicom (pisama, molitve, transliteracije iz starijih
izgubljenih glagoljičkih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.
Hrvatska
glagoljica u Rusiji. Više podataka o S.O. Vjalovoj i njezinu istraživanju hrvatske
glagoljice u Rusiji.
S.O. Vjalova, Glagoličeskie pamjatniki v hraniliščah Rossii, Slovo, sv.
54-55 (2004-5), Zagreb 2006, 171-194
Rusija
Sankt Peterburg
- Ruska nacionalna knjižnica: Berčićeva zbirka
- Biblioteka Ruske akadmija znanosti (zbirka I.I.
Sreznjevskog): 3 lista hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 14./15. st.;
rukopis iz 15. st. - Zbirka pouka sv. Jerolima (73 str.); Odjel
rukopisa: Katoličke crkvene molitve - list hrvatskog glagoljičkog
misala s kraja 15. st.; 15 naslova hrvatskih tiskanih glagoljičkih
knjiga u 19 primjeraka
- Arhiv Ruske akademije znanosti (Fond P.I. Prejsa): 3 lista
hrvatskog glagoljičkog brevijara iz 15. st.
Moskva
- Ruska državna knjižnica: hrvatski glagoljički brevijar iz
1442.-1443. u dvostrukom omotu; dva lista hrvatskog glagoljičkog
brevijara iz 14./15. st.; 15 naslova tiskanih hrvatskih glagoljičkih
knjiga u 21 primjerku
- Državni povijesni muzej (Gosudarstvenny Istoričeskij Muzej,
GIM): 17 listova hrvatskog
glagoljičkog misala iz 15. st.; tri tiskane hrvatske glagoljičke knjige
16. i 18. st.; dva hrvatsko-glagoljička izdanja tiskana u Tübingenu
(zbirka Menjšie, najveće zbirka rijetkih i dragocjenih izdanja GIM-a),
kao i fragmente rukopisnog hrvatsko-glagoljičkog misala pisanog na
pergameni iz konca 14. ili početka 15. st.
Lit. S.O. Vjalova, Glagoličeskie pamjatniki v hraniliščah Rossii,
Slovo, sv. 54-55 (2004-5), Zagreb 2006, 171-194
The
Pierpont Library u New Yorku
posjeduje i jedan primjerak najstarije poznate hrvatske početnice iz
godine 1527., tiskane glagoljicom, i to u Veneciji. Početnica ima
ukupno 14 str. Stručnjaci ju smatraju luksuznim djelom čak u europskim
razmjerima za ono vrijeme. Drugi primjerak je na Harvard University
Haughton Library u Cambridgeu MA, SAD-u. Tri
primjerka su u Beču (u Nacionalnoj knjižnici), Oxfordu (Bodleian
Library) i Petrovgradu (Državna knjižnica).
Postoji i šesti primjerak koji se pojavio godine 2006. na
jednoj
aukciji
u SAD-u. Knjižica je prodana za 35000 američkih dolara (informacija g.
Ive Dubravčića, Delft, Nizozemska).
Od 2007. taj je primjerak u posjedu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu, otkupljen za 92000 Eu od jednog
antikvara u Minhenu (Kovač). Za taj primjerak zna se da je 1933. bio u
Dresdenu u Njemačkoj. Niže možete vidjeti kolofon (zvaršnu
bilješku) najstarije hrvatske tiskane početnice za djecu:
Stampani v Bene / tcih po Andr / ei Torežani / iz Ažu / le /
1527. Škljocnite na sliku da biste vidjeli odgovarajući
tekst na
talijanskom. Danas postoji ukupno 7 poznatih primjeraka najstarije
hrvatske početnice.

U Državnoj knjižnici
(Gosudarstvennaya biblioteka) u Moskvi
nalazi se fragment rukopisnog brevijara iz godine 1493., i stariji
brevijar (500 stranica), pisan 1442.-43. Knjigu je godine 1860. od
Turaka kupio poznati ruski arheolog Sevastyanov za Rumyancinovu
biblioteku u Moskvi, također veoma poznatu u svijetu. Moskovski
fragmenti glagoljičkog misala
iz 15. st. pisani su u pavlinskom samostanu sv. Spasa kod Senja., a
čuvaju se u Državnom povijesnom muzeju u Moskvi (Gosudarstvenny
istoričeskij muzej, zbirka rukopisa A.D. Čertkova br. 387). Ruski
znanstvenik A.A.
Kruming objavio je na ruskom
jeziku katalog
tiskanih hrvatskih glagoljičkih knjiga. Znanstvenu studiju o
Vinodolskom zakoniku iz 1288. objavila je A.M. Evreinova u Sankt
Peterburg godine
1878., uključujući i faksimil Zakonika:
Vinodolski zakonik
faksimil
i
karta hrvatske obale
Adriatičkog mora.
Sastavila
A. M. Everinova
1878
S.-Peterburg
Evreinova je također objavila i studiju o Krčkom zakonu iz 1388.
U Odesi
u Ukrajini nalazi se jedan primjerak Misala Pavla
Modrušanina tiskanog godine 1528.
Ukrajina
- Kiiv: Centralna knjižnica Nacionalne akademije znanosti
Ukrajine, 7 Kiivskih
listića (prvi kiivski listić je pisan na hrvatskom
tlu, na području Dubrovnika),
- Odessa, Odesska državna znanstvena knjižnica, čuva fragment
misala Pavla Modrušaina iz 1528. g.
Kiivski (ili Kijevski) listići se od 19. st. čuvaju u Kiivu,
prijstolnici Ukrajine.
Prvi od Kiivskih listića potječe s konca 11. ili s početka 12. st.,
pisan je na dubrovačkom
području. Vidi [Marija Pantelić, O
Kijevskim
i Sinajskim
listićima]. Na prvom Kiivskom listiću nalazi se najstarija poznata
molitva Bl. Djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Vidi [dr. Marija s. Agnezija
Pantelić, Kulturno-povijesni
značaj hrvatskoga glagoljaškog
kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.]; vidi također Eduard
Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u
Bogordica
u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.
U
knjižnicama u Budimpešti nalazi se desetak
dragocjenih hrvatskih glagoljičkih rukopisa iz ranoga razdoblja, od 12.
do 15. st. Od osobite je važnosti Budimpeštanski
glagoljički odlomak iz 12. st.
koji se čuva u Mađarskoj nacionalnoj knjižnici. Ta knjižnica posjeduje
također nekoliko glagoljičkih odlomaka. U poznatoj knjižnici Szeczenyi
nalazi se najbolje očuvani primjerak Baromićeva
misala,
inkunabule tiskane u gradu Senju godine 1494. Knjigu su Mađari kupili u
Grazu u 19. st., za velik iznos koji u današnje vrijeme
(1995.) odgovara vrijednosti od 150,000 DM (osobna informacija dr.
Antonije Zaradije Kiš). Od cjelokupne naklade sačuvana su
samo tri primjerka, jedan od kojih je u znamenitoj Ruskoj nacionalnoj
knjižnici u Petrovgradu u Rusiji.

Kolofon
Baromićeva misala, hrvatske inkunabule iz 1494. tiskane u Senju.
Prilikom ukidanja
pavlinskih samostana u Hrvatskoj godine
1782, sva glagoljička arhivska građa prebačena je iz Zagreba u Budim.
Godina 1849./50., nakon vojnog djelovanja bana Josipa Jelačića u
Mađarskoj, knjige su vraćene u Zagreb. Godine 1885. zloglasni
ban Khuen Hedervary ponovno je cijelu građu prenio u Mađarsku. Konačno,
temeljem Mirovnog ugovora s Mađarskom iz 1947., arhivska je građa
tijekom 1956.-60. ponovno vraćena u Zagreb, vidi [Kolanović].
U
Narodnome muzeju u Pragu
nalazi se petnaestak glagoljičkih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća,
koji su ostatci djelavanja hrvatskih benediktinaca
glagoljaša s otoka Pašmana. Oni su na poziv
kralja Karla IV. zajedno sa svojim češkim učenicima
stotinjak godina djelovali u prekrasnome benediktinskom samostanu Emaus
(ili Na Slovaneh) u Pragu. Taj samostan dao je sagraditi kralj Karlo
IV. godine 1347. posebno za hrvatske glagoljaše, koje je
Karlo upoznao još kao mladić kada je pohodio grad Senj i u
njemu proboravio nekoliko dana. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se
ostatci glagoljičkih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su
neki iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukome staklenom
okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica tekstova molitava i
crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st.
Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača. U Narodnoj i
sveučilišnoj knjižnici u Pragu (Klementinum, blizu Karlova
mosta) čuva se Kirinov
psaltir, divna glagoljička
knjiga maloga formata koju je pisao lički
glagoljaš
Kirin, a dovršena je u Senju godine 1359 (zove se i
Lobkowtzov psaltir). Spomenuti Lobkowitz bio je praški
kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov
glagoljički psaltir. Kirinov psaltir
je najstarija poznata hrvatska glagoljička knjiga psalama. To je
potpuna knjiga psalama, a predviđena je i za pjevanje. Osobito je
zanimljiva golema Česka
hlaholska Biblija iz godine
1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih
glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode.
Benediktinski samostan Sazava iz 11. st. na lijepoj istoimenoj rijeci,
60-ak kilometara od Praga, u današnje vrijeme je važan muzej
u kojem su predstavljeni početci češke pismenosti. Jedna od
prostorija posvećena je upravo hrvatskim glagoljašima u
Pragu u 14. st., a tu se nalazi i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga
evađelistara (Knjiga
posvećenja ili Krundbena
knjiga) kojeg su hrvatski
benediktinci pisali u Pragu godine 1395., a koji je preko Carigrada
dospio u Francusku
u Reims. Kako čitamo u
hrvatskoj sobi
češkog samostana u Sazavi, u gradu Reimsu su francuski
kraljevi stoljećima prisezali na tu knjigu prilikom krundibe (među
njima je bio i Kralj sunca, Lui XIV.). Više o ovoj knjizi
pogledajte ovdje.
Hrvatska glagoljica
u
Češkoj
Kolofon (završna bilješka) Kirinova
psaltira iz
godine
1359.:

Se pisa Kir- | in žakan Bog mu pomagaj i sa vsimi ki budu | va nje
pjeti, amen. V ime Božje amen. Ljet gospodnji- | h 1359. kada te
knjigi biše pisani i d- | opisaše se v sv.
Kuzmi i Damjani v Senji.
U Cambridgeu
se od
godine 2012. nalaze dva hrvatska glagoljička lista, vjerojatno iz 15.
st. U posjedu su dr. Christophera de Hamela s Corpus Christi
College, University of Cambridge, u Velikoj
Britaniji. Nabavljeni su otkupom na jedno dražbi u
Münchenu u Njemačkoj. Evo jednog od tih
listova (zahvaljujem dr. de Hamelu na poslanoj fotografiji i
dopuštenju za objavljivanje):

U
mjestu Martin
u Slovačkoj nalaze se dva lista iz jedne hrvatske glagoljičke knjige iz
14. st (čuvaju se u Matici Slovenskoj u tom gradu; slovenska =
slovačka). Poznati su pod nazivom Hlaholske
listi Hlohovske, jer su se prije
nalazili u mjestu Hlohovec (Glogovec) u Slovačkoj. Ovaj podatak dugujem
prof. Ralphu Cleminsonu (University of Portsmouth) iz Velike Britanije.
Jedan crkveni vizitator je nakon posjete u Zahorsku Bystricu 1561. g.
zabilježio da je pučanstvo hrvatsko (populus Croaticus), te da ima
vlastitog svećenika glagoljaša (vidi Glas
Koncila od 3. listopada 2004,
str. 13). Prema Martinu
Slaninki,
Hlohovski listovi predstavljaju odlomak staroslavenskog misala iz 13.
ili 14. st.,
pronađenog u franjevačkom samostanu u Hlohovcu godine 1944. Pismo ima
uglasti
oblik, pa bi rukopis mogao biti
podrijetlom iz Dalmacije.

Hlaholske listy Hlohovske, dva hrvatska glagoljička lista pergamene iz
13/14. st. koji se čuvaju u Slovačkoj.
Više
podataka (zahvaljujem Martinu Peterki and Peteru Ivaniču iz
Slovačke za ovu poveznicu).
Iseljenici iz
Hrvatske u Slovačku koji su morali bježati
pred Turcima su velikim dijelom bili čakavci iz Primorja, odakle su
donijeli i glagoljičko bogoslužje. Jedan je crvkeni vizitator, koji je
g. 1562. pohodio župu u Záhorskoj
Bytrici, naseljenoj od
Hrvata, zapisao da se u toj župi služi
misa na hrvatskom jeziku (lingua croatica). To je bogoslužje bilo
doista glagoljičko, jer se u izvješću o toj vizitaciji
župnik te
hrvatske župe spominje kao Plebanus Glagolita (svećenik
glagoljaš). Više o tome
nalazi se u Dr. František Zagiba, Dejini
slovenskej hudby,
Bratislava
1944., str. 31 i 83. Záhorská Bystrica
više nema
hrvatskog pučanstva. Budući da se u obližnjem Devinskog novom Selu
Hrvati govori čakavski, kao u nedalekom selu Dubravka, zaključujemo da
su i Hrvati u Záhorskoj Bytrici bili čakavci. Vidi [Josip Andrić,
str. 166, 167].
Glagolitic
leaves in Hlohovec (Hlaholske listi Hlohovske)
The
Krtiš glagolitic fragment
Saint-Antonian
glagolitic fragment
Za više podataka vidi Peter Ivanič: Glagoljski tekstovi u Slovačkim
arhivima, Bašćina 17, Zagreb 2016, pp. 76-80.
U Parizu
se nalazi nekoliko vrlo znamenitih glagoljičkih kolekcija, i to ne bilo
gdje, nego u Nacionalnoj knjižnici (Bibliotheque Nationale). Tu se
čuvaju i dva vrlo važna glagoljička kodeksa, čiji kataloški
nazivi su Code Slave 11
(14. st., sadrži najstariju poznatu zbirku hrvatskih religioznih
stihova), i Liber horarum
iz godine 1317. Šimun Kožičić Benja, biskup
Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljičku tiskaru u
gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta,
tiskana godine 1531. Danas postoje samo tri primjerka: jedan u Parizu
(Nacionalna knjižnica, sign. 49.052), drugi u Petrovgradu u Rusiji
(Državna knjižnica, sign. No 3093), a treći u Vicenzi
(Biblioteca
Bertoliana) u Italiji. Jedini
primjerak najstarije knjige
tiskane hrvatskom ćirilicom
(1512., priredio Franjo Ratković iz Dubrovnika) nalazi se isto tako u
spomenutoj pariškoj Nacionalnoj knjižnici. Više
podataka
možete vidjeti u prikazu Hrvatske glagoljičke
knjige u Francuskoj.

Osobito su važni i
zanimljivi glagoljički tekstovi koje je vrlo lijepim rukopisom u
Francuskoj zapisao glagoljaš George de
Slavonie,
ili Juraj Slovinac (konac 14. st.), profesor na znamenitom
sveučilištu Sorboni u Parizu,
ispovjednik u gradu Toursu, i teološki pisac koji je
ušao u povijest francuske književnosti. Spomenuti
glagoljički tekstovi čuvaju se u Gradskoj knjižnici (Bibliotheque
Municipale) u Toursu
u Francuskoj.
U Londonu
se nalazi hrvatski glagoljički brevijar iz 15. st., tzv. Londonski
glagoljički fragment iz 13. st.,
kao i primjerak misala Pavla Modrušanina tiskanog godine
1528.
We provide a photo of fragment of a
Croation Glagolitic Breviary,
written circa A.D. 1225. It is kept in London, in the British Museum
Add. 31951, folio 1. (from A History of Writing, Albertine Gaur).
One may note the angular forms of the glyphs (typical Croatian) and the
coloring of numerous letters, similar to various Latin codices. Croatia
was/is normally under Latin sway. The above photo represents the
right-hand column of the front page. The whole page can be seen here: [JPG]. Source of the photo and of the description
is www.biblical-data.org.
Veoma
stari i vrijedni glagoljički rukopisi (među njima barem šest
kodeksa) nalaze se u Oxfordu
u znamenitoj Bodleian Library. Tu su oxfordski brevijar iz godine
1310., dva oxfordska misla iz 14. st., i oxfordski zbornik iz 15. st.
(jedan od njegovih vlasnika bio je i Alberto Fortis). Knjižnica također
posjeduje i neke rukopise pisane hrvatskom
ćirilicom.
U Kopenhagenu
u Danskoj nalazi se jedan glagoljički abecedarij, kao i hrvatski
glagoljički misal s konca 14. st., koji se čuva u Danskoj kraljevskoj
knjižnici (Det Kongelige Bibliotek). Stručni naziv tog našeg
misala je Kopenhagenški
misal. Zna se da je bio u Roču u
Istri. Jedno vrijeme,
počevši od godine 1839., bio je u Austrijskoj nacionalnoj
knjižnici u Beču (tada Dvorskoj knjižnici), koja ga je kasnije darovala
Kraljevskoj knjižnici u
Kopenhagenu.

Kopenhagenški
misal s konca 14. st., Kraljevska knjižnica Det Kengelige u
Kopenhagenu, zahvaljujem
dr. Mladenu Ibleru iz Danske na poslanoj fotografiji.
U Delftu
u Nizozemskoj nalazi se poznata tiskana glagoljička knjiga Tranzit
sv. Jeronima (1508., Senjska glagoljička
tiskara).
Knjiga
se nalazi u privatnom posjedu g. Ivana Dubravčića. U njegovu
posjedu su i
- Nauk karstjanski
kratak (1628.)
- Azbukividnjak
(1629.)
- Bukvar (1753.)
- Ispravnik (1635.)
- Brevijar rimski
(1648.)
- Brevijar rimski
(1791.).
U Oslu,
glavnome gradu Norveške, može se vidjeti prekrasan list
pergamane s otoka Krka pisanog početkom 15. stoljeća, koji se čuva u
Nacionalnoj knjižnici (Schoyenova zbirka rukopisa, MS 1391). Jedan od
njenih vlasnika bio je Jeremy Griffits iz Oxforda. Dodatni podatci mogu
se naći ovdje.
Schoyenova zbirka posjeduje dva glagoljička lista pergamene koji su dio
Pravila jedne svjetovne bratovštine s otoka Krka. Pravila
spominju plemstvo Frankapana (kneza Mikulu i njegovu suprugu, kneginju
Doroteu), otoke Rab, Cres, te gradove Senj i Rijeku. Schoyenova zbirka
posjeduje i tri hrvatska rukopisa na latinskom jeziku iz 11., 12. i 13.
st., vjerojatno iz znamenitog zadarskog skriptorija. Izražavam iskrenu
zahvalnost g. Martinu Schoyenu iz Norveške za ljubaznu
pomoć. (Godine 2019.,
Martin Schoyen je ova dva hrvatska glagoljička lista pergmene prodao
anonimnom kolekcionaru u SAD-u.)
Hrvatska glagoljica u Norveškoj
Koncem veljače 2020. g. doznali smo da su dva Batomaljska lista iz
1425. g., koji su se nalazili u Nacionalnoj knjižnici u Oslu (kao dio
zbirke znamenitog kolekcionara Martin Schoyena iz Osla), još 10. srpnja
2019. prodana na aukciji u Londonu za 12500 britanskih funti nepoznatom
privatnom kolekcionaru u SAD-u. Prodaju je obavila aukcijska kuća Christie's. Ako
netko dozna ime sadašnjeg vlasnika tih dvaju glagoljičkih listova koji
se čuvaju u SAD-u, molim da nam javi. Hvala.
Sveučilišna
knjižnica u Uppsali
u Švedskoj je u posjedu triju hrvatskih glagoljičkih knjiga:
- Brozićev
brevijar iz 1561, tiskan u
Veneciji (sign. Ksl 131), jedincat u povijesti tiskarstva zbog enormne
količine spojenica ligatura (250!),

- Juan
Polanco (?),
- Ispravnik
za erei ispovidnici, tiskan u
Rimu godine 1635.
Također i u Kraljevskoj knjižnici u Stockholmu
(Kungliga biblioteket) postoji golema češka knjiga Gigas
Librorum iz 13. st. (ili Codex
Gigas - Gigantska knjiga: 600 str., 89,5 x 49 cm., težine 75 kg!) ,
koja je u 14.
st. bila u Pragu. Zahvaljujući hrvatskim
glagoljašima u
Pragu hrvatsko glagoljičko pismo
je upisano na drugoj strani prednjih korica knjige. Zahvaljujem g.
Zdenku Nagliću (Göteborg) na ovim podatcima.
Evo fotografije te tablice hrvatske glagoljice u Gigas Librorum:
Jasno se vidi da je
ta tablica pisana na posebnom listiću pergamene, naknadno nalijepljenom
u Gigas Librorum. Fotografija lista na kojem se nalazi tablica
glagoljica se može vidjeti na internetskoj stranici Kraljevske
knjižnice u Stockholmu.
Zahvaljujem g. Nenadu
Hančiću na internetskoj
adresi. Na glagoljičkom listiću je potpisano ime Opat Divić jedva
vidljivo. Isto ime se može jasno vidjeti na susjednom listiću,
zalijepljenom na istoj stranici s desna, koji sadrži tablicu hrvatske
ćirilice, čitljivo potpisano imenom istog Opata Divinića.

Godina pored imena je označena kao 1360-1366, što pokazuje
da su oba lista povezana s djelovanjem hrvatskih glagoljaša
u Pragu
počevši od godine 1348. Osobito je zanimivo zadnje slovo u
prvom retku: to je hrvatski glagoljički JE (đerv)!
Javna
knjižnici u Portu (Biblioteca
Publica Municipal)
u Portugalu u posjedu je glagoljičke knjige korizmenih propovjedi (Ms
639-14-3-12), pisane u Hrvatskoj godine 1460. Bila je jedno vrijeme u
vlasništvu Alberta Fortisa iz Italije.
Znameniti
dvorac Escorial pored Madrida
u Španjolskoj je u posjedu hrvatskog glagoljičkog misala
koji je tamo izložen u vitrini (dimenzije misala su 30x40 cm). Također,
jedna škrinja sa hrvatskim glagoljičkim rukopisima iz 15. i
16. st. čuva se u Salamanki
(osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje, škrinju s
hrvatskim glagoljičkim rukopisima u Salamanci je vidio pokojni akademik
Josip Hamm).
Marinka Šimić spominje u svojem članku [Šimić, Glagoljica na šibenskom području] da je
Pariški zbornik iz 1375. (Slave
73, poznat i kao Borislavićev zbornik) neko vrijeme bio u Španjolskoj.
Grgur Borislavić bio je rodom iz Modruša (Modruške gorice). Zbornik je
pisan u Šibeniku, što je navedeno u kolofonu (završnoj bilješki)
knjige. Od 1951. nalazi se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu.
Odlomak
s trima listovima pergamene koji je pripadao hrvatskom glagoljičkom
misalu iz 14. st. nalazi se u Jagieolonskoj knjižnici u Krakovu
u Poljskoj. Znade se da su, počevši od godine 1390.,
hrvatski glagoljaši stotinjak godina djelovali u samostanu
Kleparz (čitaj Kleparž) u Krakovu. Još ranije, godine 1380.,
Konrad II., princ Olesnice (pripadao je Silesianskoj grani obitelji
Piast, prve poljske monarhističke obitelji), osnovao je
glagoljaški samostan u gradu Olesnici
u provinciji Sileziji u Poljskoj. Nakon deset godina, tj. godine 1390.,
poljska kraljica Jadwiga
i Wladyslaw Jagiello
(Vladislaus Jagiello), njen suprug, i zahvaljujući tome i poljski kralj
(Jadwiga je bila poljska kraljica prije udaje za Velikog litvanskog
princa - Wladyslawa Jagiella), osnovali su samostan sličan onomu u
Olesnici, posvećen Svetom Križu. Sagrađen je u Kleparzu,
četvrti Krakowa. Glagoljički obred ondje je postojao oko stotinu
godina. Te činjenice opisane su u djelu Jana Dlugosza (Ioannes
Longinus; Ioannis Dlugosch) "Annales seu cronicae incliti Regni
Poloniae", koje se također zove "Historia Polonica", ili, kao ono iz
XVIII. st. "Annales Poloniae Ioannis Dlugosch ad annum 1406" (može se
naći u Czartoryskoj knjižnici u Krakowu, signatura 1306). Kraljica
Jadwiga bila je kći poljskoga kralja Ludwika Wegierskog (Ludovig
mađarski), sina Elzbiete Lokietkowne (Elizabeta, kći poljskog kralja
Lokietek). Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta
Bosniaczka, tj. Elizabeta od Bosne.
U Poljskoj postoji samo mali odlomak glagoljičkog misala, koji se
naziva Fragmenta glagolitica,
smješten u Jagiellonskoj knjižnici u Krakowu, sign. 5567.
Požar koji je buknuo godine 1584. oštetio je samostan i
uništio glagoljičke rukopise.
Izražavam
iskrenu zahvalnost prof.dr. Halini Watrobskoj sa
Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska, koja mi je poslala gornje
podatke.
Znade se za Krakovski fragment,
list hrvatskoglagoljičkog misala iz 12. st., vidi Eduard Hercigonja,
njegov članak u [ Croatia
and Europe], volume I, str.
390]).
Nekoliko glagoljičkih knjiga hrvatskih protestanata, tiskanih od godine
1561. do 1564., nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Wroclawu.
Tu se nalazi i najbolje očuvani primjerak knjige Knjižice od žitija Rimskih
arhijerejov i cesarov
Šimuna Kožičića Zadranina, tiskane u Rijeci 1531.
Kleparz, Krakov
U Rumunjskoj
se čuva jedan od samo pet poznatih primjeraka Baromićeva brevijara,
inkunabule iz 1493. Dva se nalaze u Hrvatskoj, u Nacionalnoj i
sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Jedini potpuni primjerak u
originalnom uvezu se čuva u Rumunjskoj u Sibiu
u knjižnici Muzeja
Brukenthal. Prekrasan originalan
uvez čine drvene korice presvučene kožom u koju su utisnuti metalni
ornamenti. Ostala četiri primjerka su nepotpuna, a osim dva koja se
čuvaju u Zagrebu, jedan se nalazi u Njemačkoj (Državna knjižnica u
Berlinu), a jedan u Austriji (Schwarzau, Knjižnica Parma). Vidi [Jakšić],
također hrvatske
glagoljičke inkunabule. U gradu Sibiu
u Rumunjskoj nalazi se i jedan od nekoliko sačuvanih primjeraka misala
Pavla Modrušanina iz godine 1528.

Baromićev brevijar iz godine 1493., koji se pojavio na dražbi u Londonu
[PDF] 2015.
€ 57,000-85,000
Tko je vlasnik ove hrvatske inkunabule?
Bosna i
Herzegovina
je, kao i Hrvatska, autohtono područje hrvatske glagoljice. Neki
glagoljički spomenici nalaze se u Sarajevu,
Fojnici, Humcu, Posušju (Grac) i Banjoj
Luci (ako nakon srpske agresije
nisu uništeni). Osobito je važan kameni hrvatski glagoljički
spomenik iz 11./12. st. koji se čuvao u Gradskom muzeju u Banjoj Luci.
Jedan glagoljički natpis nađen je godine 1996. pored grada Jajca
(informacija akademika Stjepana Damjanovića).
Hrvatsko-glagoljički izvori
povezani s BiH (vidi također [Damjanović,
Glagoljica na području danasnje BiH]):
- Kijevački fragment
pronađen kod planine Kozare u sjeverozapadnoj Bosni, 11./12.
st., po svom obliku je vrlo blizak glagoljičkim
kamenim
natpisima u zapadnoj Slavoniji
(12./13. st.) otkrivenim 1996.
- Grškovićev odlomak
Apostola (12. st.),
- Mihanovićev odlomak
Apostola (12. st.),
- natpis kneza
Miroslava iz Omiša, 12. st. (hrvatska ćirilica i
glagoljica),
- kratki glagoljički
natpis iz Posušja (Grac), ima samo dva slova (T ili V),
prema Branku Fučiću 12./13. st., vidi [Damjanović,
Glagoljica na tlu današnje BiH]
- glagoljički list
pergamene, poznat kao Splitski
odlomak misala (12./13. st.), čuva se u
riznici Splitske katedrale, vjerojatno potječe iz Bosne (prema dr.
Slavku Kovačiću, njen izvor je iz okolice Splita, vjerojatno s područja
Poljica jugoistočno od Splita),
-
glagoljički
natpis u Livnu (sadržaj: A SE PI
/ SA LU / KA DI / AK / 13 / 6 / 8) 1368, (i još tri odlomka,
iz groblje sv. Ive), čuvaju se u Franjevačkom samostanu Gorica.

[1]
[2]
[3]
[4]
Najljepše
zahvaljujem dr. fra Boni
Vrdoljaku, Livno, za ove podatke
- U Franjevačkom
samostanu
Gorica, u Livnu, čuvaju se dva glagoljička odlomka:
- Fojnički fragment
s početka druge polovice 14. st. (našao ga Josip Hamm u
Fojničkom samostanu)
- Livanjski fragment
(oznaka je FgLiv) s konca 14. st. [1]
[2]
[3]
Radi se o oštećenim
listovima pergamene starih brevijara. Livanjski fragment donosi
biblijsko štivo iz
knjige o Jobu, kakvi su vrlo rijetki među sačuvanim glagoljičkim
rukopisima u Hrvatskoj - ima ih samo četiri.
- Tragovi glagoljice
na katoličkim grobljima kod Tomislavgrada:
- Vojkovići
- Vučkovine kod
Luga
- Sokolska
isprava, brzopisni glagoljički
dokument iz 1380., iz zapadne Bosne (u to vrijeme dio Hrvatske, koje se
u Tursko vrijeme zvao Turska
Hrvatska),
- natpis
iz Kolunića, 14./15. st., nađen
kod Bosanskog Petrovca, s OSTOJA upisan dvaput (drugi put kao zrcalna
slika, u obrnutom poretku), vidi [Fucic]
- natpis iz
Dragelja, južno od Bosanske Gradiške, izgubljen (ne postoji
fotografija ili crtež)
- Čajničko
evanđelje, 14./15. st., sadrži
dio napisan glagoljičkim pismom (Sv. Ivan, 17-20), i glagoljičku azbuku
(nepotpunu i dosta iskrivljenu),
- Glagoljički natpis
iz Bihaća (čuva se u Fojnici), još se uvijek proučava,
- dva glagoljička
odlomka na pergameni iz 14. st. danas su u Franjevačkom samostanu u
Livnu (Gorica)
- glagoljicom pisani
dokument iz Ostrožca pored Bihaća u BiH, 1403., pergamena s pečatom na
ljubičastoj svilenoj traci (čuva se u arhivu princa od Auersperga u
Ljubljani u 1890im, danas vjerojatno u Nacionalnoj i univerzitetskoj
knjižnici u Ljubljani [Lopasic, Bihać i bihaćka krajina, str.
294]),
- Hrvojev glagoljički misal,
1404. (čuva se u Carigradu, Turska, u knjižnici turskih sultana Topkapi
Sarayi, u posebno izloženom staklenom ormariću),
- Venecijanska
zbirka (Mletački zbornik), napisana ćirilicom, preslovljena iz
glagoljičkog izvornika (Josip Hamm)
- glagoljički
nadpis
iz Golubića
pored Bihaća u Zapadnoj Bosni (tj. iz Turske
Hrvatske),
klesan 1440. i 1442., spominje kneza Tomaša (ie. kneza Tomu
Kurjakovića) iz Krbave;
čuva se u znamenitom Franjevačkom samostanu u Fojnici u
središnjoj
Bosni; to je najveći poznati hrvatski glagoljički natpis u
današnjoj Bosni i Hercegovini, vidi [Fučić,
Glagoljski natpisi,
str. 164];

- glagoljička stranica
iz rukopisa
krstjanina Radosava, 1443. -
1461. (čuva se u knjižnici De Propaganda Fide u Rimu), preslovljena na
standardnu hrvatsku glagoljicu u 18. st. (Matija
Sović); knjiga sadrži i dvije hrvatsko-glagoljičke azbuke, pogledajte jednu od njih;
prema Josipu Hammu cijela ova ćirilska knjiga je prepisana iz starijeg
glagoljičkog izvornika; Radosav je napisao i Nikoljsko evanđelje, koje
je također prepisano iz glagoljičkog izvornika;
- the
Manuscript of Krstyanin Hval,
1404 (copied from older Glagolitic
original;
held in University Library in Bologna since 18th century),
the manuscript contains glagolitic letters on two places


Hval's Manuscript,
Croatian Post
- prvi
i drugi
glagoljički naptis iz okolice
Banje Luke (Slatina) iz godine 1471. (fotografije iz [Poviest],
vidi također [Fučić,
Glagoljski natpisi -> Slatina]),
- glagoljičke
darovnice iz Ostrožca, Ripča (Ripač), Rmanja, Blagaja, Covaca, Bihaća i
Pećna
(spominje ih [Kreševljaković]),
- glagoljički natpis
na glavnom ulazu Fethija džamije u Bihaću u zapadnoj Bosni, s oznakom
godine 1527 glagoljičkim pismenima (Č, Fi, I, Ž). Džamija je nekada
bila dominikanska crkva prije dolaska Turaka. Vidi [Fučić,
Glagoljski natpisi, str. 96].
- neke
hrvatsko-glagoljičke knjige čuvaju se u Franjevačkom samostanu Gorica u
Livnu.
[1]
[2]
- Glagoljički
natpis s vrlo kultiviranim slovima, iz Bužima pored Bihaća u
zapadnoj
Bosni (tj. iz Turske
Hrvatske), spominje kneza
Jurja
Mikuličića, koji je izgradio
utvrdu Bužim protiv Turaka; natpis među inim spominje da "U
nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše..."
(vidi drugi redak natpisa dolje); potječe s konca 15. st., a čuva se u
Muzeju grada Zagreba, vidi [Fučić,
Glagoljski natpisi, str. 112].

Glagoljički
natpis iz Bužima s konac 15. st.
- Bihać, 1543.,
kurzivni glagoljički dokument (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu, Acta Croatica),
vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 301].
- Bihać, 1573.,
poruka pisana glagoljičkim pismom o pripremama Turaka da napadnu grad;
sa sedam pečata, vidi [Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 305].
- Vidi [Jolić,
Duvanjski
popovi
glagoljaši, str. 297-301] i [Damjanović,
Jezik hrvatskih glagoljaša]
Dr. fra Leon Petrović
imenom spominje mnogobrojne
glagoljaše
iz Livna: iz 18. st. su Mate Akrapović, Jakov Čavić, Grgur Ljubatović,
Jure Mihaljević, Ilija Vrdoljak, Grgo Zrnić, Mate Zrnić, Jozo Ivković,
a iz 19. st. Ilija Jurčević. Vidi [Šimić].
Nema sumnje da je u
najstarije razdoblju pismenost na tlu Bosne i Hercegovine glagoljička.
Brojni ćirilski rukopisi preslovljeni su iz starijih glagoljičkih
knjiga. To se može vidjeti u Mostarskom
evanđelistaru iz 14. st. kojeg
je pisao Mihajlo Grk, a čuva se u Arhivu Srpske akademije u Beogradu.
Posljednja tri poznata glagoljaša na tlu Bosne umrla su
godine 1834.
Evo jedan zanimljiv spomenik iz središnje Bosne s natpisom
za koji nije lako dokučiti je li hrvatski
glagoljički, ćirilski,
ili nešto drugo:

Zanimljivo je da su
godine 1390. poljska kraljica Jadwiga
i njen suprug Wladyslaw
Jagiello (Vladislaus Jagiello)
osnovali glagoljaški samostan Svetog Križa. Osnovan je u Kleparzu,
četvrti Krakowa blizu zidina starog grada. Glagoljaška
liturgija tamo se rabila tijekom oko 100 godina. Majka kraljice
Jadwige
bila je princeza Elzbieta
Bosniaczka, tj. Elizabeta Bosanska.
Fra Matija
Bošnjak pokopan je u
crkvi sv. Franje na
groblju kod grada Raba, na Komrčaru. (89 x 193 cm). Godina njegove
smrti 1525. uklesana je na jastuku. Kao bosanski bjegunac pred navalama
Turaka prebjegao je iz Bosne
u Zadar, gdje je
ušao u glagoljaški samostanski treći red sv.
Franje. Bio
je jedan od najvažnijih promicatelja gradnje novih samostana po Istri,
dalmatinskim i kvarnerskim otocima.
Osnovao je i glagoljaški samostan sv. Franje u Rabu gdje je
umro
i pokopan. Prema Stjepanu Ivančiću, o. Matej Bošnjak (nazvan de
Jadera, tj. iz Zadra) možemo
nazvati "Otcem i Osnovateljem Delmatinske trećoredske
Redodržave". Vidi
[Fučić,
Glagoljski natpisi, str. 296], [Ivančić,
str. 38-42 i 238].
Kupres
selo Blagaj, župa Rastičevo
u BiH
Glagoljički nadpis na grobu don Jako Čote, 1807.
Don Jako Čota (rođen 1727. u Čačvinama kod Trilja, umro
1807. u Blagaju), hrvatski svećenik glagoljaš, pokopan je u BiH na
znamenitoj kupreškoj visoravni na "Čotinom groblju" u Blagaju, župa
Rastičevo. Lijepim glagoljičkim slovima upisan je sljedeći tekst
(polukružno iznad reljefa pokojnikova lika):
DON JAKO ČOTA, GLAGOLAŠ
Lit. Juraj Lokmer: Kupreški kraj, glagoljica s kupreške
visoravni (2. dio), Bašćina
br. 17 (2009.), str.
114-121.
Zahvaljujem g. Jurju Lokmeru na dopuštenju da ovdje bude
prenesena njegova fotografija objavljena u gornjem članku.
Lit. Stjepan Damjanović: Glagoljica na području današnje Bosne i Hercegovine,
Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije - Visoko, 2004.
Ime Franje Berislavića (? - 1517.), bana Jajačkog,
zabilježeno je na glagoljičkim
nadpisu iz oko godine 1500., nađenom na cesti koja spaja Brod i Jajce.
Na nadpisu je upisano sljedeće:
Va vrime uzmožnog kneza Ferenca
Berisalića
Vidi [Koprivčević, str. 18], kao i [Starine XVII., str. 52 i dalje].
Koprivčevićev rad
je naveden u studiji [Karbić, str. 76].
U
Srbiji, u Beogradu,
postoji jedan primjerak glagoljičke Table
za dicu, koju su godine 1561.
tiskali hrvatski protestanti u Tübingen u Njemačkoj. Ovaj
podatak potječe iz godine 1938. Do godine 1982. u Beogradu je bio i
jedini poznati primjerak Tranzita
sv. Jerolima (1508) iz znamenite Senjske
glagoljičke tiskare (nalazio se
u knjižnici Nikole Pašića, nije poznato kako je tamo
dospio).
U
Bugarskoj, u Sofiji,
u Narodnoj biblioteci Kiril i Metodij, nalaze se Postila - kratko
tumačenje nedjeljnih blagdanskih evanđelja kroz godinu, tiskana
glagoljicom u Tübingenu godine 1562. U Nacionalnoj knjižnici sv. Ćirila
i Metoda u Sofiji nalazi se vrlo zanimljiv Hrvatski
glagoljički molitvnik iz 17./18. st.
U
selu Bogdasic
pored Tivta (Boka
kotorska u Crnoj Gori), u crkvi
Sv. Petra, otkriven je hrvatski
glagoljički natpis.
Također je glagoljička misa (tj. katolička misa na hrvatskom
crkvenoslavenskom jeziku umjesto na latinskom) služena u toj crkvi.
Isto vrijedi i za selo Kostajnicu
pored grada Perasta. Ove dvije župe bile su glagoljaške
skroz do 19. st. Vidi [Pederin,
str. 247]. Uporaba glagoljice zabilježena je u mjestu
Škaljari južno od Kotora. Godine 1469. u crkvi sv. Trojstva
u
Škaljarima služi kotorski svećenik Matej
glagoljaš.
Godine 1745. u crkvi Gospe Sniježne inventar navodi glagoljski misal i
evanđelistar. Sačuvan je rijedak primjer glagoljskog misala iz 1893.
godine (Parčićev misal) iz
kojega je služio škaljarski
župnik
don Marko Vučković. Izvor.
Vrlo je važno otkriće
hrvatskih
glagoljičkih dokumenata iz 18. st. u Gornjoj Lastvi,
malom
priobalnom mjestu
blizu Tivta.
Ljubica Štambuk: Tragovi
glagoljice u Boki kotorskoj
U Ljubljani,
glavnom gradu Slovenije, nalazi se stotinjak hrvatskih glagoljičkih
rukopisa i knjiga, većinom u Nacionaloj i univerzitetskoj knjižnici
(NUK), dobrim dijelom podrijetlom iz Hrvatske. U Sloveniji se nalaze i
neki autohtoni hrvatski glagoljički natpisi, npr. u Mojstrani (i to iz
predturskog vremena, tj. prije konca 15. st. (osobna informacija
akademika Eduarda Hercigonje), Hrastovlju, Kopru
(uključujući okolna mjesta - Zanigrad 1447., Predloku, Korte, Gažon,
Puče, Pomjan, Pridvor, Črni Kal), Novom Mestu i drugdje:
Još dva odlomka iz hrvatskih glagoljičkih knjiga koje se
nalaze u Nacionalnoj knjižnici u Ljubljani (ljubaznošću dr.
Antonije Zaradije Kiš):
Dvije
hrvatskoglagoljičke knjige koje se nalaze u Nacionalnoj
knjižnici u Ljubljani:
Fragment misala iz Kosinja
kupljen 1374. u Kosinj, pisan vjerojatno početkom 14. st. na području Riječkog zaljeva:

Korišten je u kosinjskim srednjovjekovnim crkvama
i selima Buci i Srakovina. Crkva u Bucima predstavlja današnju crkvu
sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju, dok je selo Srakovina u novom
vijeku nazvano Sraklin, koji je tek 1913. primenovan u današnji
Kosinjski Bakovac. Vidi [Zor] i [Mance]. Ovo je jedan od osam sačuvanih listova, koji se čuva u Podbreyju u današnjoj Sloveniji.
Biskupijska gimnazija
u Vipavi, Slovenija, priredila je malu izložbu
hrvatske glagoljice:
Luka Jelić u svojem djelu Fontes historici liturgiae
glagolitico-romane
spominje dva misala povezana Lukovim Podgorjem na Velebitu, oba iz 15
st. Jedan je 8. vatikanski misal (čuva se u Apostolskoj knjižnici u
Vatikanu), a drugi je fragment misala iz 1443. koji se nalazio u mjestu
Rakitno južno od Ljubljane u Sloveniji, a danas se nalazi u Arhivu
Slovenije u Ljubljani. Informaciju dugujemo dr. Grozdani Franov
Živković (Zadar) i dr. Milanu Mihaljeviću (Zagreb).
Više
podataka o hrvatskoj glagoljici u Soveniji dostupno je
u člancima koje je napisao
Janez Zor:
- Glagolica na
Slovenskem, Nahtigalov zbornik, Ljubljana 1977;
- Za fragmentite ot
glagoličeski rokopisni misali v Slovenija, Palaeobulgarica/
Starobolgaristika (Sofija) 1984;
- Anonimna ali
Metodova homilija v
Clozovem glagolitu, Acta ecclesiastica
Sloveniae 1985;
- Glagolski
fragmenti v Arhivu Republike Slovenije,
Rokopisi Arhiva Slovenije, Katalogi, zvezek 10, Ljubljana 1990;
- Slovar
Brižinskih spomenikov (s sodelovanjem Franca Jakopina in Tineta
Logarja),
Znanstvenokritična izdaja, Monumenta Slovenica III, Ljubljana 1992;
- Trije glagolski
fragmenti iz zapuščine barona Žige Zoisa,
Ljubljana, 1997
- Glagolski
fragmenti (24 str.; opis:
Glagolica, prva slovanska pisava, je nastala v 9. st. in je že v času
Žige Zoisa pritegovala pozornost članov njegovega razsvetljenskega
kroga,
še posebej Blaža Kumerdeja, Antona Tomaža Linharta in
Jerneja Kopitarja.
Zois je kot spodbujevalec njihovih jezikoslovnih
raziskav kupil več starih rokopisov in tiskov, med njimi tudi tri
fragmente, ki
so najstarejša besedila v glagolici pri nas. To so
fragment Ljubljanskega homiliarija (13. stol.),
odlomka brevirja (14. stol.) in odlomka misala (15. stol).
V faksimilirani obliki so ti dragoceni rokopisi izšli v
počastitev
250-letnice rojstva barona Zoisa in seveda zato, da bi kot dragoceno
študijsko gradivo postali dostopni tudi
širši strokovni javnosti pri
nas in v svetu. Izdaja natančno posnetih rokopisov - po izvirnih
fragmentih,
NUK, Ms 565/5 - je natisnjena v 100 oštevilčenih izvodih,
vložena v
zaščitno ovojnico in varovalno kartonsko mapo (25,5 x 34
cm).
Spremljata jo izčrpna spremna študija Janeza Zora,
izvrstnega poznavalca staroslovanskega
in še posebej glagoljaškega kulturnega izročila
in njegovih odmevov na
naših tleh, ter razlaga razvojnih stopenj in
posebnosti glagoskega črkopisa, ki jo je prispeval oblikovalec Lucijan
Bratuš.)
- Glagolica
(Slovenska enciklopedija)
- Zor, Janez: Fragmenti glagoljskega misala iz 1374 v
Sloveniji?, 56-57 Slovo (2006-07), Zagreb 2008, pp. 653-693
U članku [Zor]
mogu se naći podatci o fragmentima hrvatskog glagoljičkog misala
pisanog na području Krbave u 14 st. (vjerojatno 1374. ili ranije), koji
se čuvaju u Nadškofijskom (tj. Nadbiskupskom) arhivu u Ljubljani, u
Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici u Ljubljani, te u mjestima Križe
pri Tržiču, Mengešu, Šmartnom pri Litiji te u Vipavi.
U
Novom Mestu, u Župnom dvoru, nalazi se jedan jedan hrvatski-glagoljički
list s konca 13. st. ili s početka 14. st., koji sadrži Pasiju sv.
Marine. Informacija dr. Vesne Badurine-Stipčević tijekom izlaganja na
XII. međunarodnom simpoziju Pasionska
baština Like održanom u Ličkom Osiku kod Gospića od 7. do 10.
lipnja 2018., u organizaciji udruge Pasionska baština iz Zagreba.
U Novom Mestu, u Kapiteljskom arhivu, nalazi se odlomak Pazinskih
fragmenata s početka 14. st., koje je 1985. g. pronašao Janez Zor; vidi
[Mihaljević i
Vince, str. 7 i 8].
U gradu Zagrebu,
prijestolnici Hrvatske, nalazi se najbogatija zbirka hrvatskih
glagoljičkih knjiga i rukopisa u svijetu, koja se čuva u Arhivu
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vrlo bogata i vrijedna zbirka
glagolitike nalazi se i u Nacionalnoj
i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Manja zbirka glagoljičkih knjiga i rukopisa čuva se u prekrasnom glagoljaškom
samostanu Sv. Franje Ksaverskoga,
i u Gradskoj knjižnici. Najveći glagoljički natpis nalazi se u
zagrebačkoj Katedrali, uklesan godine 1941. u povodu 1300. obljetnice
pokrštenja Hrvata, a otkriven godine 1944. nakon svečane
pontifikalne mise koju je predvodio ondašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac.
U Zagrebu se nalazi i profesionalna institucija - Staroslavenski
institut, koja se bavi glagoljičkim knjigama i rukopisima pisanim
hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Institut izdaje i znanstveni
časopis Slovo, te Radove Staroslavenskog instituta.
Dodatni podatci o
hrvatskoglagoljičkim rukopisima koji se čuvaju izvan domovine mogu se
naći u [Nazor].
Hrvatski glagoljički
misali i brevijari
Autor ovih redaka
prikupio je iz raznih izvora nazive hrvatskih glagoljičkih brevijara i
misala, koji su navedeni u tablici niže. Njihov približan broj, ali
znatno manji, objavio je još Rudolf
Strohal 1915. g. Potpuni popis
(ili barem djelomični) od tada do danas nije nikada bio objavljen.
Ovdje su navedena uobičajena imena glagoljičkih misala i brevijara. Oko
30 brevijara i 20 misala sačuvani su u potpunosti, i taj podatak bio je
poznat još Strohalu. Dajemo popis 16 (skoro) potpuno
očuvanih hrvatskih glagoljičkih misala (missale plenum, vidi [Corin,
str. 265]):
- Illirico 4,
(Vatikanska apostolske knjižnica), nakon 1317., najstariji poznati
potpuno očuvan hrvatski glagoljički misal [prema članku Marina Tadina
iz 1953., najstariji potpuno očuvani hrvatsko-glagoljički
brevijar-missal-ritual nalazi se u Bodleian Library in Oxfordu, MS
Can Lit 172; vidi Eduard Hercigonja, Hrvatska-Europa,
svezak
II, te Veronica M. du Feu [PDF];
D.Ž.]
- Illirico
8 (Vatikanska knjižnica), 1441.
- Prvi
oxfordski misal, Oxford,
Bodleian Library, nedatiran
- Drugi
oxfordski misal, Oxford,
Bodleian Library, nedatiran
- Ročki
misal, Beč, Austrijska
nacionalna knjižnica, nakon 1420.
- Misal kneza Novaka,
Beč, Austrijska nacionalna knjižnica, 1368.
- Kopenhagenski Misal,
Kraljevska knjižnica, Kopenhagen, nedatiran
- Prvi
ljubljanski misal, Ljubljana,
Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nedatiran
- Drugi
ljubljanski misal, Ljubljana,
Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nakon 1420.
- Berlinski Misal,
Berlin, Državna knjižnica, 1402.
- Prvi vrbnički misal,
Vrbnik, župska knjižnica, 1456.
- Drugi vrbnički misal,
Vrbnik, župska knjižnica, 1463.
- Novljanski
misal, Novi, župski arhiv,
nedatiran
- Misal kneza Hrvoja Vukčića
Hrvatinića,
Istanbul, Knjižnica turskih sultana, Topkapi Sarayi, 1404.
- Newyorški misal,
The Pierpont Morgan Library, druga četvrtina 15. st.
- Editio princeps
(prva inkunabula na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku), 1483.
Mnoštvo
misala i brevijara sačuvani su samo kao fragmenti nekada
raskošnih knjiga. Onaj tko želi upotpuniti taj popis, mora
svakako konzultirati Hrvatsku glagoljsku bibliografiju Ivana Milčetića
s početka 20. st. Popis koji slijedi je odista dojmljiv. Imajte na umu
to da on sadrži samo
glagoljičke brevijare i misale, a ne i svu silu drugih glagoljičkih
knjiga, dokumenata, fragmenata razasutih kojekuda po Hrvatskoj i u
svijetu. Ne treba zaboraviti i na stotine kamenih glagoljičkih natpisa
i grafita.
Glagoljički
brevijari
- Bakarski
brevijar (iz grada Bakra), pisao Bartol Krbavac, 1414. (izgubljen)
- Baromićev
brevijar, inkunabula iz 1493., tiskana u Veneciji (jedna kopija je u
Schwartzau u Austriji, u München u Njemačkoj, u Sibiu u
Rumunjskoj, dva u Zagrebu)
- Brevijar Vida
Omišljanina, 1396.
(Nacionalna knjižnica u Beču, Austrija)
- Beramski
brevijar 1. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Ljubljani)
- Beramski
brevijar 2. (Nacionalna knjižnica u Ljubljani)
- Bribirski
brevijar, 1470.
- Brozićev
brevijar, tiskan u Veneciji 1561.
- Cap S.Pietro,
15. st., (Rim, Italija)
- Dabarski brevijar,
1486. (Lika)
- Dragućki
brevijar, 1407. (Arhiv HAZU)
- Humski brevijar,
1442. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), na
slici gore desno
- Illirico 5, 14.
st. (Vatikan)
- Illirico 6, 14.
st. (Vatikan)
- Juranićev
(Gocinićev) brevijar, 1741.
- Kosinjski
brevijar, 1491., inkunabula (knjižnica Marciana u Veneciji, Italija)
- Kukuljevićev ili
Vinodolski brevijar, 1485.
- Levakovićev
brevijar, 1631., Rim
- Moskovski
brevijar, 1442.-1443. (u dva dijela)
- Brevijar popa
Mavra iz Vrbnika, 1460. (sada u Zagrebu, do 1964. u Rimu)
- fragmenti dvaju
brevijara, 14./15. st.
- Brevijar iz
1384. (?) (Arhiv HAZU)
- Güssinški
fragment brevijara (sada u Nacionalnoj knjižnici u Beču)
- Samoborski
brevijar, 14./15. st.
- Budimpeštanski
brevijar, 15. st.
- Pašmanski
brevijar, 15th century
- Metropolitanski
brevijar (MR161, Arhiv HAZU)
- Novljanski prvi,
1459.
- Novljanski
drugi, 1495.
- Oxfordski
brevijar, 1310. (Bodleian Library, Oxford)
- Padovanski
brevijar, 14. stoljeće (Sveučilišna knjižnica u Padovi,
Italija)
- Firentinski
brevijar, 14. st. (Firenca)
- Pašmanski
brevijar, 14. st.
- Vat.Slav 19,
1465. (Vatikanska knjžnica)
- Vrbnički prvi
brevijar, 13./14. st., najstariji
poznati cjelovito sačuvan hrvatski brevijar
- Vrbnički II.
brevijar, 14. st.
- Vrbnički III.
brevijar, 15. st.
- Vrbnički IV.
brevijar, 14. st.
|
Glagoljički
misali
- odlomci dvaju
misala iz 13./14. st.
- odlomak misala
iz 14. st.
- Beramski misal,
Bartol Krbavac, 15. st. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica
u Ljubljani)
- Barbanski misal,
1425.
- Glagolski misal,
Ljubljana, 1425.
- Glagoljički
misal, Ljubljana, 15. st.
- još
jedan glagoljički misal, Ljubljana, 15. st.
- Berlinski misal,
Bartol Krbavac, 1402. (do 1806. u Kensington House u Engleskoj, sada u
Berlin)
- Birbinjski
odlomak misala, 13. st.
- Bribirski misal,
15. st.
- Kopenhagenski
misal, 14. st. (Danska kraljevska knjižnica u Kopenhagenu, od 1839. u
Kraljevskoj knjižnici u Beču)
- Rapski misal,
14./15. st.
- Kamporski misal
(fragment, otok Rab), 15. st.
- Kožičićev "Misal
hruacki", 1531., Rijeka
- Misal Hrvoja Vukčića
Hrvatinića,
1404. (Topkapi Saray, Carigrad, Knjižnica turskih sultana, Turska)
- Illirico 4,
početak 14. st., najstariji
poznati cjelovito sačuvan hrvatski misal
(Vatikan)
- Illirico 8,
1435. (Vatikanska knjižnica)
- Illirico 10,
1485. (Vatikanska knjižnica)
- Karamanov misal,
1741., Rim, Italija
- Kukuljevićev
odlomak misala, 13. st.
- izgubljena
inkunabula, 1492.
- Misal kneza Novaka,
1368. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)
- Njujorški misal,
1400.-1410. (Pierpont Morgan Library, barem od 18 st. do 1966. u
Londonu)
- Novljanski misal
- Oxfordski I.
misal, 14./15. st. (Bodleian Library, Oxford, Velika Britanija)
- Oxfordski II.
misal, 14./15. st. (Bodleian Library, Oxford, Velika Britanija)
- Parčićev misal,
1493.
- Parčićev misal,
preradio J. Vajs, 1905.
- Pastrićev misal,
1706., Rim
- Misal Pavla
Modrušanina, Venecija, 1528. (po jedan primjerak je u Odesi,
Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu)
- Hrvatski prvotisak,
prva glagoljička inkunabula iz 1483. (po jedan primjerak u Kongresnoj
knjižnici u Washingtonu, Petrovgradu, Nacionalnoj knjižnici u Beču, dva
u Vatikanu, i sedam u Hrvatskoj: četiri u Zagrebu, jedan u Bolu
na
Braču, jedan fragmentaran u Gradskoj knjižnici u Zagrebu i
jedan oštećen u Cresu)
- Ročki misal,
Bartol Krbavac, 1420. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)
- Senjski misal,
inkunabula iz 1494. (po jedan primjerak u Budimpešti,
Petrovgradu, i dva u gradu Cresu na istoimenom otoku)
- Splitski odlomak
misala, 12./13. st.
- Vajsov misal,
1927.
- Vrbnički misal
Tome arhiđakona senjskog
- Vrbnički I.
misal, 1456.
- Vrbnički II.
misal, 1462.
|
Zanimljivo je da Berčićeva glagoljička
zbirka
u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno 55 misala i 77 brevijara od 13. do
16. stoljeća.
Vjerujem da ovaj vrlo
fragmentaran i manjkav prikaz može poslužiti kao ilustracija duhovne i
materijalne snage hrvatskih glagoljaša u razdoblju do 16.
st., kada uslijed prodora Otomanskog Turskog carstva dolazi do njihova
(i ne samo njihova) znatnog osiromašenja i propadanja.
Zahvaljujem časopisu Hrvatska žena, osobito
prof. Juliji Vojković, na poticaju da se ovaj prilog pisan izvorno na engleskom jeziku
prevede na hrvatski.
Hrvatski glagoljički
spomenici u svijetu
List of Glagolitic manuscripts at Wikipedia
(nepotpun popis, ali dragocjen)
Hrvatske glagoljičke
inkunabule
Mala enciklopedija hrvatske glagoljice
Croatian Glagolitic Script
|