1. Austrija: Beč, Innsbruck, Schwarzau, Linz, Gussing, Graz
2. Bosna i Hercegovina: Sarajevo (Zemaljski muzej), Fojnica (Muzej franjevačkog samostana), Posušje (Grac), Humac (Franjevacki muzej), Banja Luka (Muzej Bosanske krajine), Livno, okolica Jajca (otkriveno 1996).
3. Češka Republika: Prag, Sazava
4. Danska: Kopenhagen
5. Francuska: Pariz, Reims, Tours, Strasbourg
6. Mađarska: Budimpešta
7. Italija: Rim, Trento, Padova, Firenza, Sienna, Trieste, Cividale, Goriza
8. Nizozemska, Delft
9. Norveška, Oslo
10. Njemačka: Berlin, Kassel, Weimar, Wertheim, Stuttgart, Magdeburg, Munchen, Frankfurt am Main, Trier, Tübingen, Bamberg
11. Poljska: Krakow, Holesnica, Wroclaw
12. Portugal: Porto
13. Rumunjska: Sibiu
14. Rusija: Moskva, Petrovgrad
15. SAD: New York, Washington, Princeton
16. Slovačka: Martin
17. Slovenija: Ljubljana, Mojstrana, Hrastovlje, Kopar, Novo Mesto,
18. Srbija: Beograd
19. Španjolska: Madrid, Salamanca
20. Švedska: Uppsala
21. Švicarska: Basel
22. Turska: Carigrad
23. Ukrajina: Kiiv, Odesa
24. Ujedinjeno Kraljevstvo: London, Cambridge, Oxford
25. Vatikan

Hrvatski glagoljski rukopisi izvan domovine

RASUTA BAŠĆINA... (Petar Zoranić, Planine, 1569.)

Nema sumnje da su anonimni stvaratelji hrvatskoga glagoljskog pisma, hrvatski benediktinci, bili pod utjecajem predromaničke arhitekture. U Hrvatskoj je nekada postojalo oko 150 predromaničkih i romaničkih crkava, većinom duž naše obale, građenih između 9. i 12. stoljeća, od kojih je samo petnaestak ostalo do danas dobro uščuvano. Vrlo lijepu arhitekturu ima glagoljsko slovo L, koje nalikuje crkvici. To je slovo moguće usporediti npr. s predromaničkom crkvicom iz mjesta Priko kod Splita, gdje se rabila glagoljaška misa (u tom je području u uporabi uz glagoljicu bila i hrvatska ćirilica).

Svrha ovoga pregleda je dati sažet popis najvažnijih glagoljskih knjiga i rukopisa koji su na razne načine dospjeli izvan granica Hrvatske. Osim u Hrvatskoj, naše glagoljske knjige i rukopisi čuvaju se u čak 25 država, u šezdesetak gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima širom Europe.

• Sveučilišna knjižnica u Princetonu, SAD, posjeduje jedan list prekrasnog II. vrbničkog misala iz godine 1462. (dio jednog lista te knjige nalazi se desno). Taj list je jedini koji nedostaje u knjizi, isječen vjerojatno koncem 19. ili početkom 20. st. Pronašao ga je James O'Brien godine 1970. u samoj knjižnici. Njegovi pokušaji da list bude vraćen u Hrvatsku, na otok Krk, među korice misala gdje je stoljećima stajao, nisu urodili plodom.
  Ove podatke dugujem vlč. g. Josipu Kosiću iz dičnoga grada Vrbnika, dr. Marici Čunčić, i dr. Milanu Mihaljeviću. List je katalogiziran pod nazivom Garrett MS. 25 prema nekom Robertu Garrettu (Magg Brothers iz Londona) koji ga je poklonio Sveučilišnoj knjižnici u Princetonu 1942. g. Garrett ga je nabavio oko godine 1920. Bilo bi lijepo da list bude preimenovan u, recimo, Vrbnik MS 25. Velika hvala g. Jamesu O'Brienu (Princeton) na podatcima. Godine 2002. dobio sam dobrotom vrbenčanke Marije Kraljić kopiju lista iz Princetona (zahvaljujem i njenim kolegama u New Jerseyu):

  

• Ako vas put dovede u New York, tada nemojte propustiti posjetiti The Pierpont Morgan Library, najvažniju knjižnicu u tome gradu, u kojoj ćete naći krasan hrvatskoglagoljski misal pisan oko 1400. - 1410., poznat kao The New York Missal (Njujorški misal). Prof. Henrik Birnbaum sa znamenitog sveučilišta UCLA (Los Angeles) pretpostavlja da je knjiga pisana ili u okolici Zadra, ili na Ličko-krbavskom području. Jedan njegov učenik, Andrew Corin, koji radi na istome svučilištu, obranio je i doktorsku disertaciju na temu te knjige, koja je objavljena godine 1994. u SAD-u. Njujorški misal je godine 1977. bio izdan u pretisku u izdanju uglednog njemačkog poduzeća Verlag Otto Sagner iz Munchena.

  Hrvatska glagoljica u SAD-u

• Jedna od najljepših i najvrjednijih glagoljskih knjiga čuva se u Turskoj, u Carigradu (Topkapi Saray, knjižnica turskih sulatana). To je znameniti Misal bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, pisan godine 1404. Knjigu je u luksuznom, vrlo vjernom (i skupom) pretisku objavio jedan austrijski izdavač.
  
  
  
  

  

• Austrijska nacionalna knjižnica u Beču (bivša Dvorska knjižnica) čuva nekoliko vrlo vrijednih hrvatskih glagoljskih knjiga i rukopisa, i to
  • Misal kneza Novaka (iz 1386.),
  • Ročki misal (1420.), napisao vjerojatno Bartol Krbavac
  • Brevijar Vida Omišljanina iz godine 1396. (1996. je proslavljena njena 600. obljetnica),
  • Kvadrigu Šimuna Grebla (Istra),
  • Frašćićev psaltir (1463.),
  • Brozićev brevijar iz 1561., koji ima čak 250 lijevanih spojenica (!),
  • Bečke listiće (11. st.),
  • 2 lista Marijanskog Evanđelja (konac 10. st., 172 lista su u Moskvi).

  
  Austrjska nacionalna knjižnica (Josefplatz, Beč)

  Od pet primjeraka Baromićeva brevijara (inkunabule iz godine 1493.) jedan se čuva u Schwarzau (knjžnica Parma), jedan je u Staatsbibliothek u Minhenu, a jedan u gradu Sibiu u Rumunjskoj. Velik broj glagoljskih fragmenata čuva se u drugim austrijskim gradovima, i to u Güssingu (Gradišće), Trieru, Linzu, Innsbrucku. Dva lista pergamene znamenitog Kločeva glagoljskog kodeksa s konca 11. st. čuvaju se u Innsbrucku. Još 12 stranica bijednih ostataka te nekada raskošne knjige koja je bila u posjedu obitelji Frankapan do konca 15. st., nalazi se u gradskoj knjižnici u Trentu (Italija). Kao što je primijetio akademik Branko Fučić, iluminacije na stranicama te knjige koje prikazuju morske životinje (npr. hobotnicu; također i veza s beneventanskim stilom pisanja) jasno ukazuju na to da je knjiga pisana na hrvatskome jugu. Do konca 15. st. (tj. do pada otoka Krka pod Venenciju), knjiga je imala 500 listova pergamene (tj. 1000 str.), uvezana u zlato i srebro. Uskoro nakon toga od te knjige je preostalo samo 14 stranica. Što se tiče glagoljskih rukopisnih knjiga, znade se za ukupno 6 glagoljskih misala i 9 brevijara koji se čuvaju u austrijskim državnim knjižnicama, napisanih između 10. i 15. st. Oni su opisani u monografiji Gerharda Birkfellnera: "Glagolitische und Kyrillische Handschriften in Österreich, Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1975.

  Na jednoj o posljednjih stranica znamenitog Misala iz Klimpeha (Gradišće), tiskanog 1501 u Ostrogonu, nalazi se nekoliko zapisa glagoljicom, latinicom i ćirilicom, koje su prvi hrvatski svećenici pisali od 1543. od 1563.

  

  To su ujedno i najstariji poznati pisani zapisi Hrvata u Gradišću u Austriji, vidi [Krpan, str. 214, i faksimil na str. 224].

• Znamenita Vatikanska knjižnica posjeduje desetak najstarijih i najvrjednijih glagoljskih misala i brevijara, i također neke ćirilske hrvatske liturgijske tekstove. Najstariji poznati glagoljski misal (Omišaljski misal, Illyrico 4, iz 14. st.) također je u toj knjižnici. Evo popisa rukopisnih hrvatskoglagoljskih knjiga (prema [Džurova, Stančev, Japundžić]):
  • Vat. Slav. 3,
  • Vat. Slav. 11, 14/15. st., glagoljski amulet, molitve i zaklinjanja,
  • Vat. Slav. 19, 1465., brevijar,
  • Vat. Slav. 23, brevijar,
  • Borg. illir. 4 (Borgiano illirico), sredina 14. st., misal,
  • Borg. illir. 5, sredina 14. st., brevijar, I. dio,
  • Borg. illir. 6, 14. st. (treća četvrtina), brevijar, II. dio,
  • Borg. illir. 8, 1435., misal,
  • Borg. illir. 9, 1445., "Zrcalo" žakna Luke iz Vrbnika, duhovno štivo pisano hrvatskim narodnim govorom,
  • Borg. illir. 10, 1485., brevijar,
  • Borg. illir. 11, Ispovjedna knjiga, Antonino Pierozzi,
  • Borg. illir. 19, 20, 21, tri primjerka Brozićeva brevijara, 1561.,
  • Borg. illir. 22, brevijar, 19. st.,
  • Borg. illir. 23, I-III,
  • Cap. S. Pietro D215, 15. st.,
  Među tiskanim hrvatskoglagoljskim knjigama, u Apostolskoj knjižnice nalaze se i dva od ukupno jedanaest sačuvanih primjeraka prve hrvatske inkunabule, Misala po zakonu Rimskoga dvora iz 1483.

• Glagoljske knjige čuvaju se i u Rimu, u Arhivu sv. Petra. Veliku vrijednost za hrvatsku kulturu ima Mavrov brevijar, pisan godine 1460. u Vrbniku na otoku Krku. Godine 1982. otkupljen je od talijanskoga privatnog vlasnika u Rimu za vrlo veliki iznos, tako da je i tadašnja Hrvatska republika pomogla znatnim sredstvima da knjiga u današnje vrijeme bude u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Jedan od hrvatskih glagoljskih brevijara čuva se u Padovi (1465.) u Institutu za Slavensku filologiju, i jedan iz 14. st. u Firenci (knjižnica Medici-Laurenziana, sign. Plut. 1. 10.). Spomenuti institut u Padovi posjeduje 18 glagoljskih isprava. Jedini sačuvani primjerak Kosinjskoga brevijara, inkunabule iz godine 1491., nalazi se u Veneciji, u Nacionalnoj knjižnici Marciana. Ondje se nalazi i jedan primjerak glagoljskog Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. u tom istom gradu, dok su ostali primjerci u Odesi, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu. Iz bilješke iz godine 1520. u Tkonskom zborniku znademo da je u Bologni bila tiskana glagoljska inkunabula (Ispovid općena) koja je izgubljena. Gradska knjižnica u Sieni u Italiji posjeduje dva glagoljska dokumenta, jedan je poklon Alberta Fortisa. Biskupijski arhiv u Trstu posjeduje hrvatskoglagoljski prijevod bule pape Grgura pisane u Avignonu godine 1371. (vidi Vjekoslav Spinčić "Crtice iz hrvatske književne kulture Istre", 1926., pretisak KS, Zagreb 1984.). Gradska knjižnica u Trstu posjeduje knjige Bratovštine sv. Marije u Ugljanu pisane od godine 1617. do 1872. S druge strane, knjiga Bratovštine sv. Antuna u Zabešcu, župa Dolina kod Trsta pisana od godine 1548. do 1642. (do 1610. glagoljicom), nalazi se u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Biblioteca Seminario Teologico u Gorizi u Italiji posjeduje također jedan glagoljski rukopis, i to "Manoscritto glagolitico." U crkvi sv. Franje (San Francesco) u Cividaleu nalazi se glagoljski grafit s godinom 1402. upisanom kurzivnom glagoljicom. Nekoliko glagoljskih grafita nalazi se na u Aakvileji, pored katedrale, vidi ovdje. Poznato je da je istaknuti talijanski znanstvenik Arturo Cronia posjedovao svežanj hrvatskih glagoljskih isprava, ali nakon njegove smrti nije nam poznat njihov sadržaj i sudbina.

• I grad Berlin ima jednu prekrasnu glagoljsku knjigu, koja se nazivaBerlinski misal (218 listova pergamene, tj. 436 str., pisao ju je Bartol Krbavac 1402.), a čuva se u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek, signatura SBB-PK, Ms. Ham. 444). Knjiga je od godine 1808. bila u Kensington House u Engleskoj. Kao dio tzv. Hamiltonove zbirke (nazvane po škotskome skupljaču knjiga Hamiltonu) dospjela je godine 1882. iz Londona u Državnu knjižnicu u Berlin, gdje je i danas. Evo još nekih listova:
  [1] - [2] - [3] - [4] - [5] - [6] - [7] - [8]
  U gradu Kasselu u Njemačkoj nalazi se odlomak glagoljskog misala (Kasselski fragment) iz 15. st. U gradu Bambergu nalazi se hrvatski glagoljski abecedarij iz 16. st. Postoji nekoliko knjiga koje su u razdoblju od godine 1561. do 1564. tiskali hrvatski protestanti, koje se čuvaju između ostaloga u Stuttgartu, Magdeburgu, Baselu, Frankfurtu na Majni.
  
  

• U Švicarskoj, u Sveučilišnoj knjižnici u Baselu, čuva se hrvatski glagoljski rukopis (odlomak), N I 2 Nr. 148b, koji je jedno vrijeme bio u posjedu Franca Miklošića. Rukopis je spomenut u članku Marice Čunčić: "The Collection of Microfilms and Prints of the Staroslavenski Zavod at Zagreb", u Polata knigopisnaja 9 (1984) 30-38, here p. 31. Detaljan opis nalazi se u monografiji Rolanda Martija: "Beschreibung der slavischen Handschriften in der Schweiz", Bern etc. 1991, 25-27. Najljepše zahvaljujem prof. Martiju (Universität des Saarlandes) na ovim podatcima.
  
  

• Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljskih dokumenata i knjiga izvan naše domovine nalazi se u Rusiji, u Petrovgradu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljskih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), 53 kurzivna glagoljska teksta, pisanih između 13. i 16. st. Zbirka je rezultat dugogodišnjega strpljivog skupljanja svećenika glagoljaša i akademika Ivana Berčića (Zadar, 1824.-1870.). Čuva se u svjetski poznatoj knjižnici Saltykov-Ščedrina (bivša Imperatorska javna knjižnica, sada Ruska nacionalna knjižnica, jedna od najvećih na svijetu). Zanimljivo je to da Berčićeva glagoljska zbirka u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno
  • 55 misala,
  • 77 brevijara, i
  • 7 zbornika
  od 13. do 16. stoljeća. O toj zbirci je Svjetlana Olegovna Vjalova (Ruska Nacionalna knjižnica) priredila godine 2000. monografiju na ruskome jeziku (u dvije knjige: knjiga faksimila i opis fragmenata). Prof. Vjalova iz Nacionalne knjižnice u Petrovgradu vodeći je stručnjak za Berčićevu zbirku, a bila je i gost na tribini Društva prijatelja glagoljice na jesen godine 1995. Berčićeva zbirka sadrži i primjerak prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (tj. tiskane knjige u Gutenbergovo vrijeme, prije konca godine 1500.). Ona je i stalno izložena za posjetitelje te knjižnice. Ta najstarija naša inkunabula tiskana je, začudo, glagoljicom, a ne latinicom, što posve jasno govori o kulturnoj, pa i materijalnoj snazi naših glagoljaša u to vrijeme. Preostalih 10 primjeraka hrvatskog glagoljskog prvotiska nalazi se
  • u domovini (6, dva primjerka su u NSK u Zagrebu, dva u Knjižnici HAZU, jedan u franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu, jedan u samostanu dominkanaca u Bolu na otoku Braču),
  • u Vatikanskoj knjižnici (2),
  • u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (1),
  • i u Washingtonu (The Library of Congress, 1).
  Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz Berčićeve zbirke u Petrovgradu, koji je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici stalno izložen za javnost. Ruska nacionalna knjižnica posjeduje najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih glagoljskih knjiga na svijetu: ukupno 43 naslova u 101 primjerku. Istaknuti stručnjak za tiskane hrvatske glagoljske knjige koje se čuvaju u Rusiji je A.A. Kruming iz Moskve. Dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu je i fascikl sa starim kurzivnim glagoljskim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s obale i otoka, koji je do sada još neobjavljen. Kratko je opisan u knjižici [Vjalova 1982], a sadrži sljedeće:
  • 53 kurzivna glagoljska teksta (pravni dokumenti, molitve) pisana od godine 1460. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih hrvatskom ćirilicom (dokumenti, molitve, pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih latinicom (pisama, molitve, transliteracije iz starijih izgubljenih glagoljskih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.
    
    

  Hrvatska glagoljica u Rusiji

• The Pierpont Library u New Yorku posjeduje i jedan primjerak najstarije poznate hrvatske početnice iz godine 1527., tiskane glagoljicom, i to u Veneciji. Početnica ima ukupno 14 str. Stručnjaci ju smatraju luksuznim djelom čak u europskim razmjerima za ono vrijeme. Preostala tri sačuvana primjerka su u Beču (u Nacionalnoj knjižnici), Oxfordu (Bodleian Library) i Petrovgradu (Državna knjižnica). Postoji i peti primjerak koji se pojavio godine 2006. na jednoj aukciji u SAD-u. Knjižica je prodana za 35000 američkih dolara (informacija g. Ive Dubravčića, Delft, Nizozemska). Od 2007. taj je primjerak u posjedu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, otkupljen za 92000 američkih dolara od jednog antikvara u Minhenu (Kovač). Za taj primjerak zna se da je 1933. bio u Dresdenu u Njemačkoj.

• U Državnoj knjižnici (Gosudarstvennaya biblioteka) u Moskvi nalazi se fragment rukopisnog brevijara iz godine 1493., i stariji brevijar (500 stranica), pisan 1442.-43. Knjigu je godine 1860. od Turaka kupio poznati ruski arheolog Sevastyanov za Rumyancinovu biblioteku u Moskvi, također veoma poznatu u svijetu. Moskovski fragmenti glagoljskog misala iz 15. st. pisani su u pavlinskom samostanu sv. Spasa kod Senja., a čuvaju se u Državnom povijesnom muzeju u Moskvi (Gosudarstvenny istoričeskij muzej, zbirka rukopisa A.D. Čertkova br. 387). Ruski znanstvenik A.A. Kruming objavio je na ruskom jeziku katalog tiskanih hrvatskih glagoljskih knjiga.

• U Odesi u Ukrajini nalazi se jedan primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.

• U knjižnicama u Budimpešti nalazi se desetak dragocjenih hrvatskih glagoljskih rukopisa iz ranoga razdoblja, od 12. do 15. st. Od osobite je važnosti Budimpeštanski glagoljski odlomak iz 12. st. koji se čuva u Mađarskoj nacionalnoj knjižnici. Ta knjižnica posjeduje također nekoliko glagoljskih odlomaka. U poznatoj knjižnici Szeczenyi nalazi se najbolje očuvani primjerak Baromićeva misala, inkunabule tiskane u gradu Senju godine 1494. Knjigu su Mađari kupili u Grazu u 19. st., za velik iznos koji u današnje vrijeme (1995.) odgovara vrijednosti od 150,000 DM (osobna informacija dr. Antonije Zaradije Kiš). Od cjelokupne naklade sačuvana su samo tri primjerka, jedan od kojih je u znamenitoj Državnoj knjižnici Saltykov-Ščedrina u Petrovgradu u Rusiji.

• U Narodnome muzeju u Pragu nalazi se petnaestak glagoljskih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća, koji su ostatci djelavanja hrvatskih benediktinaca glagoljaša s otoka Pašmana. Oni su na poziv kralja Karla IV. zajedno sa svojim češkim učenicima stotinjak godina djelovali u prekrasnome benediktinskom samostanu Emaus (ili Na Slovaneh) u Pragu. Taj samostan dao je sagraditi kralj Karlo IV. godine 1347. posebno za hrvatske glagoljaše, koje je Karlo upoznao još kao mladić kada je pohodio grad Senj i u njemu proboravio nekoliko dana. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se ostatci glagoljskih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su neki iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukome staklenom okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica tekstova molitava i crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st. Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača. U Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Pragu (Karolinum, blizu Karlova mosta) čuva se Lobkowitzov psaltir, divna glagoljska knjiga maloga formata koju je pisao lički glagoljaš Kirin, a dovršena je u Senju godine 1359. Spomenuti Lobkowitz bio je praški kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov glagoljski psaltir. Osobito je zanimljiva golema Česka hlaholska Biblija iz godine 1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode. Benediktinski samostan Sazava iz 11. st. na lijepoj istoimenoj rijeci, 60-ak kilometara od Praga, u današnje vrijeme je važan muzej u kojem su predstavljeni početci češke pismenosti. Jedna od prostorija posvećena je upravo hrvatskim glagoljašima u Pragu u 14. st., a tu se nalazi i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara (Knjiga posvećenja ili Krundbena knjiga) kojeg su hrvatski benediktinci pisali u Pragu godine 1395., a koji je preko Carigrada dospio u Francusku u Reims. Kako čitamo u hrvatskoj sobi češkog samostana u Sazavi, u gradu Reimsu su francuski kraljevi stoljećima prisezali na tu knjigu prilikom krundibe (među njima je bio i Kralj sunca, Lui XIV.).

  Hrvatska glagoljica u Češkoj

• U mjestu Martin u Slovačkoj nalaze se dva lista iz jedne hrvatske glagoljske knjige iz 14. st (čuvaju se u Matici Slovenskoj u tom gradu; slovenska = slovačka). Poznati su pod nazivom Hlaholske listi Hlohovske, jer su se prije nalazili u mjestu Hlohovec (Glogovec) u Slovačkoj. Ovaj podatak dugujem prof. Ralphu Cleminsonu (University of Portsmouth) iz Velike Britanije. Jedan crkveni vizitator je nakon posjete u Zahorsku Bystricu 1561. g. zabilježio da je pučanstvo hrvatsko (populus Croaticus), te da ima vlastitog svećenika glagoljaša (vidi Glas Koncila od 3. listopada 2004, str. 13).

• U Parizu se nalazi nekoliko vrlo znamenitih glagoljskih kolekcija, i to ne bilo gdje, nego u Nacionalnoj knjižnici (Bibliotheque Nationale). Tu se čuvaju i dva vrlo važna glagoljska kodeksa, čiji kataloški nazivi su Code Slave 11 (14. st., sadrži najstariju poznatu zbirku hrvatskih religioznih stihova), i Liber horarum iz godine 1317. Šimun Kožičić Benja, biskup Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljsku tiskaru u gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta, tiskana godine 1531. Danas postoje samo dva primjerka: jedan u Parizu (Nacionalna knjižnica, sign. 49.052), a drugi u Petrovgradu u Rusiji (Državna knjižnica, sign. No 3093). Jedini primjerak najstarije knjige tiskane hrvatskom ćirilicom (1512., priredio Franjo Ratković iz Dubrovnika) nalazi se isto tako u spomenutoj pariškoj Nacionalnoj knjižnici.

  

• Osobito su važni i zanimljivi glagoljski tekstovi koje je vrlo lijepim rukopisom u Francuskoj zapisao glagoljaš George de Slavonie, ili Juraj iz Slavonije (konac 14. st.), profesor na znamenitom sveučilištu Sorboni u Parizu, ispovjednik u gradu Toursu, i teološki pisac koji je ušao u povijest francuske književnosti. Spomenuti glagoljski tekstovi čuvaju se u Gradskoj knjižnici (Bibliotheque Municipale) u Toursu u Francuskoj.

• U Londonu se nalazi hrvatski glagoljski brevijar iz 15. st., tzv. Londonski glagoljski fragment iz 13. st., kao i primjerak misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.
  • Hrvatska glagoljica posredstvom The British Library
  • Croatian Collections in The British Library

• Veoma stari i vrijedni glagoljski rukopisi (među njima barem šest kodeksa) nalaze se u Oxfordu u znamenitoj Bodleian Library. Tu su oxfordski brevijar iz godine 1310., dva oxfordska misla iz 14. st., i oxfordski zbornik iz 15. st. (jedan od njegovih vlasnika bio je i Alberto Fortis). Knjižnica također posjeduje i neke rukopise pisane hrvatskom ćirilicom.

• U Kopenhagenu u Danskoj nalazi se jedan glagoljski abecedarij, kao i hrvatski glagoljski misal iz 15. st., koji se čuva u Danskoj kraljevskoj knjižnici (Det Kongelige Bibliotek). Stručni naziv tog našeg misala je Kopenhagenški misal. Jedno vrijeme, počevši od godine 1839., bio je u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (tada Dvorskoj knjižnici), koja ga je kasnije poklonila Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.

• U Delftu u Nizozemskoj nalazi nekoliko hrvatskih glagoljskih knjige: Tranzit sv. Jeronima (1508., Senjska glagoljska tiskara), i glagoljski Katekizam tiskan 1561. u protestantskoj tiskari u Urachu (kao i Katekizam tiskan ćirilicom iste godine na istom mjestu). Ti Katekizmi su jedini poznati primjerci u svijetu. Knjige se nalaze u Delftu, u privatnom posjedu g. Ivana Dubravčića. U njegovu posjedu su i
  • Nauk karstjanski kratak (1628);
  • Azbukividnjak (1629);
  • Bukvar (1753);
  • Ispravnik (1635);
  • Brevijar rimski (1648);
  • Brevijar rimski (1791).

• U Oslu, glavnome gradu Norveške, može se vidjeti prekrasan list pergamane s otoka Krka pisanog početkom 15. stoljeća, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici (Schoyenova zbirka rukopisa, MS 1391). Jedan od njenih vlasnika bio je Jeremy Griffits iz Oxforda. Dodatni podatci mogu se naći ovdje. Schoyenova zbirka posjeduje dva glagoljska lista pergamene koji su dio Pravila jedne svjetovne bratovštine s otoka Krka. Pravila spominju plemstvo Frankapana (kneza Mikulu i njegovu suprugu, kneginju Doroteu), otoke Rab, Cres, te gradove Senj i Rijeku. Schoyenova zbirka posjeduje i tri hrvatska rukopisa na latinskom jeziku iz 11., 12. i 13. st., vjerojatno iz znamenitog zadarskog skriptorija. Izražavam iskrenu zahvalnost g. Martinu Schoyenu iz Norveške za ljubaznu pomoć.

  Hrvatska glagoljica u Norveškoj

• Sveučilišna knjižnica u Uppsali u Švedskoj je u posjedu triju hrvatskih glagoljskih knjiga:
  • Brozićev brevijar iz 1561, tiskan u Veneciji (sign. Ksl 131), jedincat u povijesti tiskarstva zbog enormne količine spojenica ligatura (250!),

    

  • Juan Polanco (?),
  • Ispravnik za erei ispovidnici, tiskan u Rimu godine 1635.
  Također i u Kraljevskoj knjižnici u Stockholmu (Kungliga biblioteket) postoji golema češka knjigaGigas Librorum iz 13. st., koja je u 14. st. bila u Pragu. Zahvaljujući hrvatskim glagoljašima u Pragu hrvatsko glagoljsko pismo je upisano na drugoj strani prednjih korica knjige. Zahvaljujem g. Zdenku Nagliću (Göteborg) na ovim podatcima.

• Javna knjižnici u Portu (Biblioteca Publica Municipal) u Portugalu u posjedu je glagoljske knjige korizmenih propovjedi (Ms 639-14-3-12), pisane u Hrvatskoj godine 1460. Bila je jedno vrijeme u vlasništvu Alberta Fortisa iz Italije.

• Znameniti dvorac Escorial pored Madrida u Španjolskoj je u posjedu hrvatskog glagoljskog misala koji je tamo izložen u vitrini (dimenzije misala su 30x40 cm). Također, jedna škrinja sa hrvatskim glagoljskim rukopisima iz 15. i 16. st. čuva se u Salamanki (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje, škrinju s hrvatskim glagoljskim rukopisima u Salamanci je vidio pokojni akademik Josip Hamm).

• Odlomak s trima listovima pergamene koji je pripadao hrvatskom glagoljskom misalu iz 14. st. nalazi se u Jagieolonskoj knjižnici u Krakovu u Poljskoj. Znade se da su, počevši od godine 1390., hrvatski glagoljaši stotinjak godina djelovali u samostanu Kleparz (čitaj Kleparž) u Krakovu. Još ranije, godine 1380., Konrad II., princ Olesnice (pripadao je Silesianskoj grani obitelji Piast, prve poljske monarhističke obitelji), osnovao je glagoljaški samostan u gradu Olesnici u provinciji Sileziji u Poljskoj. Nakon deset godina, tj. godine 1390., poljska kraljica Jadwiga i Wladyslaw Jagiello (Vladislaus Jagiello), njen suprug, i zahvaljujući tome i poljski kralj (Jadwiga je bila poljska kraljica prije udaje za Velikog litvanskog princa - Wladyslawa Jagiella), osnovali su samostan sličan onomu u Olesnici, posvećen Svetom Križu. Sagrađen je u Kleparzu, četvrti Krakowa. Glagoljski obred ondje je postojao oko stotinu godina. Te činjenice opisane su u djelu Jana Dlugosza (Ioannes Longinus; Ioannis Dlugosch) "Annales seu cronicae incliti Regni Poloniae", koje se također zove "Historia Polonica", ili, kao ono iz XVIII. st. "Annales Poloniae Ioannis Dlugosch ad annum 1406" (može se naći u Czartoryskoj knjižnici u Krakowu, signatura 1306). Kraljica Jadwiga bila je kći poljskoga kralja Ludwika Wegierskog (Ludovig mađarski), sina Elzbiete Lokietkowne (Elizabeta, kći poljskog kralja Lokietek). Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta Bosniaczka, tj. Elizabeta od Bosne. U Poljskoj postoji samo mali odlomak glagoljskog misala, koji se naziva Fragmenta glagolitica, smješten u Jagiellonskoj knjižnici u Krakowu, sign. 5567. Požar koji je buknuo godine 1584. oštetio je samostan i uništio glagoljske rukopise.
  Izražavam iskrenu zahvalnost prof.dr. Halini Watrobskoj sa Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska, koja mi je poslala gornje podatke.
  Znade se za Krakovski fragment, list hrvatskoglagoljskog misala iz 12. st., vidi Eduard Hercigonja, his article in [Croatia and Europe], volume I, p 390]).
  Nekoliko glagoljskih knjiga hrvatskih protestanata, tiskanih od godine 1561. do 1564., nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Wroclawu. Tu se nalazi i najbolje očuvani primjerak knjige Knjižice od žitija Rimskih arhijerejov i cesarov Šimuna Kožičića, tiskane u Rijeci 1531.
  
  Kleparz, Krakov
  
• U Rumunjskoj čuva jedan od samo pet poznatih primjeraka Baromićeva brevijara, inkunabule iz 1493. Dva se nalaze u Hrvatskoj, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Jedini potpuni primjerak u originalnom uvezu se čuva u Rumunjskoj u Sibiu u knjižnici Muzeja Brukenthal. Prekrasan originalan uvez čine drvene korice presvučene kožom u koju su utisnuti metalni ornamenti. Ostala četiri primjerka su nepotpuna, a osim dva koja se čuvaju u Zagrebu, jedan se nalazi u Njemačkoj (Državna knjižnica u Berlinu), a jedan u Austriji (Schwarzau, Knjižnica Parma). Vidi [Jakšić], također hrvatske glagoljske inkunabule. U gradu Sibiu u Rumunjskoj nalazi se i jedan od nekoliko sačuvanih primjeraka misala Pavla Modrušanina iz godine 1528.

• Bosna i Herzegovina je, kao i Hrvatska, autohtono područje hrvatske glagoljice. Neki glagoljski spomenici nalaze se u Sarajevu, Fojnici, Humcu, Posušju (Grac) i Banjoj Luci (ako nakon srpske agresije nisu uništeni). Osobito je važan kameni hrvatski glagoljski spomenik iz 11./12. st. koji se čuvao u Gradskom muzeju u Banjoj Luci. Jedan glagoljski natpis nađen je godine 1996. pored grada Jajca.
  

  Hrvatsko-glagoljski izvori povezani s BiH (vidi također [Damjanović, Glagoljica na podrucju danasnje BiH]):

  • Kijevački fragment pronađen kod planine Kozara u sjeverozapadnoj Bosni, 11./12. st.centuries, po svom obliku je vrlo blizak glagoljskim kamenim natpisima u zapadnoj Slavoniji (12./13. st.) otkrivenim 1996.
  • Grskovićev odlomak Apostola (12. st.),
  • Mihanovićev odlomak Apostola (12. st.),
  • natpis kneza Miroslava iz Omiša, 12. st. (hrvatska ćirilica i glagoljica),
  • kratki glagoljski natpis iz Posušja (Grac), ima samo dva slova (T ili V), prema Branku Fučiću 12./13. st., vidi [Damjanović, Glagoljica na tlu današnje BiH]
  • glagoljski list pergamene, poznat kaoSplitski odlomak (12./13. st.), čuva se u riznici Splitske katedrale, vjerojatno potječe iz Bosne,
  • glagoljski natpis u Livnu (sadržaj: A SE PI / SA LU / KA DI / AK / 13 / 6 / 8) 1368, (i još tri odlomka, groblje sv. I've)
    Najljepše zahvaljujem dr. fra Boni Vrdoljaku, Livno, za ove podatke
  • Sokolska isprava, brzopisni glagoljski dokument iz 1380., iz zapadne Bosne (u to vrijeme dio Hrvatske, koje se u Tursko vrijeme zvao Turska Hrvatska),
  • natpis iz Kolunića, 14./15. st., nađen kod Bosanskog Petrovca, s OSTOJA upisan dvaput (drugi put kao zrcalna slika, u obrnutom poretku), vidi [Fucic]
  • natpis iz Dragelja, južno od Bosanske Gradiške, izgubljen (ne postoji fotografija ili crtež)
  • Čajničko evanđelje, 14./15. st., sadrži dio napisan glagoljskim pismom (Sv. Ivan, 17-20), i glagoljsku azbuku (nepotpunu i dosta iskrivljenu),
  • Glagoljski natpis iz Bihaća (čuva se u Fojnici), još se uvijek proučava,
  • dva glagoljska odlomka na pergameni iz 14. st. danas su u Franjevačkom samostanu u Livnu (Gorica)
  • glagoljicom pisan dokument iz Ostrožca pored Bihaća u BiH, 1403., pergamena s pečatom na ljubičastoj svilenoj traci (čuva se u arhivu princa od Auersperga u Ljubljani u 1890im, danas vjerojatno u Nacionalnoj i univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani [Lopasic, str. 294]),
  • Hrvojev glagoljski misal, 1404. (čuva se u Carigradu, Turska, u knjižnici turskih sultana Topkapi Saray),
  • Venecijanska zbirka (Mletački zbornik), napisana ćirilicom, preslovljena iz glagoljskog izvornika (Josip Hamm)
  • glagoljski naptis iz Golubića pored Bihaća u Zapadnoj Bosni (tj. iz Turske Hrvatske), klesan 1440. i 1442., spominje kneza Tomaša (ie. kneza Tomu Kurjakovića) iz Krbave; čuva se u znamenitom Franjevačkom samostanu u središnjoj Bosni; to je najveći poznati hrvatski glagoljski natpis u današnjoj Bosni i Hercegovini, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 164];
  • glagoljska stranica iz rukopisa krstjanina Radosava, 1443. - 1461., preslovljena na standardnu hrvatsku glagoljicu u 18. st. (Matija Sović); knjiga sadrži i dvije hrvatsko-glagoljske azbuke, pogledajte jednu od njih; prema Josipu Hammu cijela ova ćirilska knjiga je prepisana iz starijeg glagoljskog izvornika; Radosav je napisao i Nikoljsko evanđelje, koje je također prepisano iz glagoljskog izvornika;
  • prvi i drugi glagoljski naptis iz okolice Banje Luke (Slatina) iz godine 1471. (fotografije iz [Poviest], vidi također [Fučić, Glagoljski natpisi -> Slatina]),
  • glagoljska darovnica iz Ostrožca, Ripca, Rmanja, Blagaja, Covaca, Bihaća i Pećna (spominje ih [Kreševljaković]),
  • glagoljski natpis na glavnom ulazu Fehtija džamije u Bihaću u zapadnoj Bosni, s oznakom godine 1527 glagoljskim pismenima (Č, Fi, I, Ž). Džamija je nekada bila dominikanska crkva prije dolaska Turaka. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 96].
  • neke hrvatsko-glagoljske knjige čuvaju se u Franjevačkom samostanu u Livnu.
  • Glagoljski natpis s vrlo kultiviranim slovima, iz Bužima pored Bihaća u zapadnoj Bosni (tj. iz Turske Hrvatske), spominje knezaJurja Mikuličića, koji je izgradio utvrdu Bužim protiv Turaka; natpis među inim spominje da "U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše..." (vidi drugi redak natpisa dolje); potječe s konca 15. st., a čuva se u Muzeju grada Zagreba, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 112].

    

  • Bihać, 1543., kurzivni glagoljski dokument (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Acta Croatica), vidi [Lopašić, str. 301].
  • Bihać, 1573., poruka pisana glagoljskim pismom o pripremama Turaka da napdnu grad; sa sedam pečata, vidi [Lopašić, str. 305].

  Nema sumnje da je u najstarije razdoblju pismenost na tlu Bosne i Hercegovine glagoljska. Brojni ćirilski rukopisi preslovljeni su iz starijih glagoljskih knjiga. To se može vidjeti u Mostarskom evanđelistaru iz 14. st. kojeg je pisao Mihajlo Grk, a čuva se u Arhivu Srpske akademije u Beogradu. Posljednja tri poznata glagoljaša na tlu Bosne umrla su godine 1834.

  Evo jedan zanimljiv spomenik iz središnje Bosne s natpisom za koji nije lako dokučiti je li hrvatski glagoljski, ćirilski, ili nešto drugo:

  

  Zanimljivo je da su godine 1390. poljska kraljica Jadwiga i njen suprug Wladyslaw Jagiello (Vladislaus Jagiello) osnovali glagoljaški samostan Svetog Križa. Osnovan je u Kleparzu, četvrti Krakowa blizu zidina starog grada. Glagoljska liturgija tamo se rabila tijekom oko 100 godina. Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta Bosniaczka, tj. Elizabeta Bosanska.
  

• U Jugoslaviji, u Beogradu, postoji jedan primjerak glagoljske Table za dicu , koju su godine 1561. tiskali hrvatski protestanti u Tübingen u Njemačkoj. Ovaj podatak potječe iz godine 1938. Do godine 1982. u Beogradu je bio i jedini poznati primjerak Tranzita sv. Jerolima (1508) iz znamenite Senjske glagoljske tiskare (nalazio se u knjižnici Nikole Pašića, nije poznato kako je tamo dospjela).

• U Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, nalazi se stotinjak hrvatskih glagoljskih rukopisa i knjiga, većinom u Nacionaloj i univerzitetskoj knjižnici (NUK), dobrim dijelom podrijetlom iz Hrvatske. U Sloveniji se nalaze i neki autohtoni hrvatski glagoljski natpisi, npr. u Mojstrani (i to iz predturskog vremena, tj. prije konca 15. st. (osobna informacija akademika Eduarda Hercigonje), Hrastovlju, Kopru (uključujući okolna mjesta - Zanigrad 1447., Predloku, Korte, Gažon, Puče, Pomjan, Pridvor, Črni Kal), Novom Mestu i drugdje:
  • Beramski misal Bartola Krbavca, oko 1425. (NUK, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Ljubljani)

    

  • Ljubljanski homilijar (odlomak brevijara), Nacionala i univerzitetska knjižnica u Ljubljani, (12. st.),
  • Kamnje (kod Nove Gorice), Kamenski glagoljski rukopis iz 1583.
  • Dornberk (Koparska biskupija), glagoljski natpis Juri pop 1574
  • Glagoljica oko Kopra i Škofje Loke
  Još dva odlomka iz hrvatskih glagoljskih knjiga koje se nalaze u Nacionalnoj knjižnici u Ljubljani (ljubaznošću dr. Antonije Zaradije Kiš):

  Dvije hrvatskoglagoljske knjige koje se nalaze u Nacionalnoj knjižnici u Ljubljani:

  Biskupijska gimnazija u Vipavi, Slovenija, priredila je malu izložbu hrvatske glagoljice:

  
  
  
  
  

  Više podataka o hrvatskoj glagoljici u Soveniji dostupno je u člancima koje je napisao Janez Zor:
  • Glagolica na Slovenskem, Nahtigalov zbornik, Ljubljana 1977;
  • Za fragmentite ot glagoličeski rokopisni misali v Slovenija, Palaeobulgarica/ Starobolgaristika (Sofija) 1984;
  • Anonimna ali Metodova homilija v Clozovem glagolitu, Acta ecclesiastica Sloveniae 1985;
  • Glagolski fragmenti v Arhivu Republike Slovenije, Rokopisi Arhiva Slovenije, Katalogi, zvezek 10, Ljubljana 1990;
  • Slovar Brižinskih spomenikov (s sodelovanjem Franca Jakopina in Tineta Logarja), Znanstvenokritična izdaja, Monumenta Slovenica III, Ljubljana 1992;
  • Trije glagolski fragmenti iz zapuščine barona Žige Zoisa, Ljubljana, 1997
  • Glagolski fragmenti (24 str.; opis: Glagolica, prva slovanska pisava, je nastala v 9. st. in je že v času Žige Zoisa pritegovala pozornost članov njegovega razsvetljenskega kroga, še posebej Blaža Kumerdeja, Antona Tomaža Linharta in Jerneja Kopitarja. Zois je kot spodbujevalec njihovih jezikoslovnih raziskav kupil več starih rokopisov in tiskov, med njimi tudi tri fragmente, ki so najstarejša besedila v glagolici pri nas. To so fragment Ljubljanskega homiliarija (13. stol.), odlomka brevirja (14. stol.) in odlomka misala (15. stol). V faksimilirani obliki so ti dragoceni rokopisi izšli v počastitev 250-letnice rojstva barona Zoisa in seveda zato, da bi kot dragoceno študijsko gradivo postali dostopni tudi širši strokovni javnosti pri nas in v svetu. Izdaja natančno posnetih rokopisov - po izvirnih fragmentih, NUK, Ms 565/5 - je natisnjena v 100 oštevilčenih izvodih, vložena v zaščitno ovojnico in varovalno kartonsko mapo (25,5 x 34 cm). Spremljata jo izčrpna spremna študija Janeza Zora, izvrstnega poznavalca staroslovanskega in še posebej glagoljaškega kulturnega izročila in njegovih odmevov na naših tleh, ter razlaga razvojnih stopenj in posebnosti glagoskega črkopisa, ki jo je prispeval oblikovalec Lucijan Bratuš.)
  • Glagolica (Slovenska enciklopedija)

• U gradu Zagrebu, prijestolnici Hrvatske, nalazi se najbogatija zbirka hrvatskih glagoljskih knjiga i rukopisa u svijetu, koja se čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vrlo bogata i vrijedna zbirka glagolitike nalazi se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Manja zbirka glagoljskih knjiga i rukopisa čuva se u prekrasnom glagoljaškom samostanu Sv. Franje Ksaverskoga, i u Gradskoj knjižnici. Najveći glagoljski natpis nalazi se u zagrebačkoj Katedrali, uklesan godine 1941. u povodu 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, a otkriven godine 1944. nakon svečane pontifikalne mise koju je predvodio ondašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. U Zagrebu se nalazi i profesionalna institucija - Staroslavenski institut, koja se bavi glagoljskim knjigama i rukopisima pisanim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Institut izdaje i znanstveni časopis Slovo, te Radove Staroslavenskog instituta.

Dodatni podatci o hrvatskoglagoljskim rukopisima koji se čuvaju izvan domovine mogu se naći u [Nazor].

Hrvatski glagoljski misali i brevijari

Autor ovih redaka prikupio je iz raznih izvora nazive hrvatskih glagoljskih brevijara i misala, koji su navedeni u tablici niže. Njihov približan broj, ali znatno manji, objavio je još Rudolf Strohal 1915. g. Potpuni popis (ili barem djelomični) od tada do danas nije nikada bio objavljen. Ovdje su navedena uobičajena imena glagoljskih misala i brevijara. Oko 30 brevijara i 20 misala sačuvani su u potpunosti, i taj podatak bio je poznat još Strohalu. Dajemo popis 16 (skoro) potpuno očuvanih hrvatskih glagoljskih misala (missale plenum, vidi [Corin, str. 265]):

1. Illirico 4, (Vatikanska apostolske knjižnica), nakon 1317., najstariji poznati potpuno očuvan hrvatski glagoljski misal

2. Illirico 8 (Vatikanska knjižnica), 1441.
3. Prvi oxfordski misal, Oxford, Bodleian Library, nedatiran
4. Drugi oxfordski misal, Oxford, Bodleian Library, nedatiran
5. Ročki misal, Beč, Austrijska nacionalna knjižnica, nakon 1420.
6. Misal kneza Novaka, Beč, Austrijska nacionalna knjižnica, 1386.
7. Kopenhagenski Misal, Kraljevska knjižnica, Kopenhagen, nedatiran
8. Prvi ljubljanski misal, Ljubljana, Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nedatiran
9. Drugi ljubljanski misal, Ljubljana, Nacionalna in univerzitetna knjižnica, nakon 1420.
10. Berlinski Misal, Berlin, Državna knjižnica, 1402.
11. Prvi vrbnički misal, Vrbnik, župska knjižnica, 1456.
12. Drugi vrbnički misal, Vrbnik, župska knjižnica, 1463.
13. Novljanski misal, Novi, župski arhiv, nedatiran
14. Misal kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Istanbul, Knjižnica turskih sultana, Topkapi Sarayi, 1404.
15. Newyorški misal, The Pierpont Morgan Library, druga četvrtina 15. st.
16. Editio princeps (prva inkunabula na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku), 1483.

Mnoštvo misala i brevijara sačuvani su samo kao fragmenti nekada raskošnih knjiga. Onaj tko želi upotpuniti taj popis, mora svakako konzultirati Hrvatsku glagoljsku bibliografiju Ivana Milčetića s početka 20. st. Popis koji slijedi je odista dojmljiv. Imajte na umu to da on sadrži samo glagoljske brevijare i misale, a ne i svu silu drugih glagoljskih knjiga, dokumenata, fragmenata razasutih kojekuda po Hrvatskoj i u svijetu. Ne treba zaboraviti i na stotine kamenih glagoljskih natpisa i grafita.

Zanimljivo je da Berčićeva glagoljska zbirka u Petrovgradu sadrži ostatke ukupno 55 misala i 77 brevijara od 13. do 16. stoljeća.

Vjerujem da ovaj vrlo fragmentaran i manjkav prikaz može poslužiti kao ilustracija duhovne i materijalne snage hrvatskih glagoljaša u razdoblju do 16. st., kada uslijed prodora Otomanskog Turskog carstva dolazi do njihova (i ne samo njihova) znatnog osiromašenja i propadanja.

Zahvaljujem časopisu Hrvatska žena, osobito prof. Juliji Vojković, na poticaju da se ovaj prilog pisan izvorno na engleskom jeziku prevede na hrvatski.

Hrvatski glagoljski spomenici u svijetu

• u svjetskim knjižnicama
• Norveška
• SAD
• Rusija
• Češka

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatian Glagolitic Script