Hrvatska glagoljica u NorveškojBatomaljski glagoljički listovi u Norveškoj Darko Žubrinić, prosinca 2002. Hrvatska glagoljička bašćina raspršena je po mojoj evidenciji u čak 27 država izvan domovine, u više 80 gradova većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima. Jedna od njih je i Norveška. U svibnju 2002. otkrio sam putem interneta da Nacionalna knjižnica u Oslu među svojom reprezentativnom građom nudi kratak opis i vrlo lijepu fotografiju jedne hrvatske glagoljičke stranice koja se čuva u zbirci Martina Schoyena u Norveškoj pod signaturom MS 1391. U dopisu koji sam dobio kao odgovor na moj upit ravnatelju Nacionalne knjižnice u Oslu doznajemo da se radi o dva glagoljička lista iz fonda Schoyenove zbirke, pisana u prvoj polovici XV. stoljeća na otoku Krku. Točnije, radi se o pravilima naše svjetovne bratovštine Svete Marije od Gorice kod Jurandvora iz godine 1425., pisanim mješavinom hrvatskog čakavskog i hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, s prekrasnim glagoljičkim slovima i divnim inicijalima. Iz popratne dokumentacije koju sam dobio ljubaznošću g. Martina Schoyena doznajemo da su listovi bili u vlasništvu Predraga Milovanovića iz Beograda, koji ih je prodao gospođi I. Pozarić (Požarić?) iz Zagreba. Godine 1991. otkupio ih je dr. Jeremy Griffits, kolekcionar iz Oxforda, a koncem 1990tih godina ih je otkupio Martin Schoyen za svoju zbirku u Norveškoj. Ljubaznošću g. Schoyena doznao sam da njegova zbirka osim toga sadrži i tri vrlo stara hrvatska rukopisa iz Dalmacije, pisana beneventanom na latinskom jeziku, iz XI., XII. i XIII. st., s tekstovim sv. Augustina i sv. Grgura Velikog, po čemu bi se moglo zaključiti da su to dijelovi časoslova. Nema sumnje da su dva spomenuta glagoljička lista dio veće cjeline, o čemu možda znadu više g. Milovanović ili gđa. Požarić.
Kao što vidimo, naše nacionalno blago putuje na razne načine kojekuda po svijetu. Stručnjacima u Hrvatskoj ovi glagoljički listovi predstavljaju novost koja će, vjerujem, za njih biti znanstvena poslastica. Oni predstavljaju najstarija poznata pravila neke naše bratovštine pisana glagoljicom (ovaj podatak dugujem akademiku Eduardu Hercigonji). U tekstu se spominju Senj, Rab, Rijeka, te otok (Krk). Spominju se "Mikula, knez krčki, modruški, senjski i pročaja" i žena njegova "gospa kneginja Dorotija". Knez Mikula je "kneza Anža sin", a spominju se i knez Ivan, "bana Mikule sin", i "kneginja gospa Elizabeta". Spomenuti knez Ivan, "bana Mikule sin", čije ime je zapisano u ovim glagoljičkim listovima, boravio je na dvoru Švedskoga kralja Erica, s kojim je bio osobni prijatelj. Kralj Eric je u to vrijeme zajednički kralj Danske, Švedske i Norveške. Zanimljivo je da se Ivanovo ime spominje i u usputnom zapisu u hrvatskom glagoljičkom brevijaru Illirico 5, koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici, o tome pogledajte članak dr. Mladen Iblera, PDF, str. 10.
prijepis
latinicom Popratna stručna dokumentacija priređena je na temelju pisanih komentara gospođe dr. C. M. MacRobert (of Lady Margaret Hall, Oxford), koja je pomno pročitala glagoljički tekst u vrijeme kad je bio u vlasništvu dr. Jeremy Griffitsa. Ona je očevidno izvrstan znalac hrvatske glagoljice i hrvatskoga jezika, iako u njezinom izvješću ima i nekih netočnosti. Zanimljivo je, pa i neobično, da se na web stranicama Schoyenove zbirke (a time i preko Nacionalne knjižnice u Oslu) jedan hrvatski glagoljički list nudi među reprezentativnom građom tako uglednih institucija. Nadam se da će to biti znak našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, državnim i crkvenim arhivima, da jedan izbor najreprezentativnijih stranica iz hrvatskih glagoljičkih (i ne samo glagoljičkih) rukopisa i knjiga predoče našoj i svjetskoj javnosti. Kako je to napravila Nacionalna knjižnica u Oslu, možete pogledati preko internetske adrese (www.hr/darko/etf/novih.html). U prekrasnoj knjigi Ingrid Žic Frankopanski kašteli nalaze se podatci iz kojih je nedvojbeno da ovi listovi pripadaju vrlo staroj bratovštini sv. Marije od Gorice (Batomalj kod Jurandvora) na otoku Krku. Naime, ban Mikula i njegova kneginja Dorotija, te njegov sin knez Ivan i kneginja Elizabeta, su članovi spomenute bratovštine. Od dr. Milana Mihaljevića doznao sam koncem lipnja 2003. da se spomenuti glagoljički listovi navode u članku objavljenom još koncem 19. st.: Ivan Milčetić: Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika: II. Zakon brašćine svetoga duha u Baški, Starine XXV (1892.), 138-151, i u Milčetićevoj Glagoljskoj bibliografiji (Starine 33). Milčetićevi članci imaju pogrešnih podataka, pa bi bilo dobro objaviti novu studiju. Glagoljički listovi predstavljaju ostavštinu poznatog krčkog popa glagoljaša Vinka Premude, a bilo ih je kod njega ukupno pet (računa se da je izvorni broj listova bio sedam ili osam). U Norveškoj se nalaze drugi i četvrti list, dakle nedostaju prvi, treći i peti list, ako ih izvorno nije bilo i više. Imamo sigurnu informaciju da se u nekoj privatnoj zbirci nalazi jedan od triju nedostajućih listova, a nudi se na prodaju po cijeni od 6,500 Eura (slovima: šesti i pol tisuća Eura!). Pogledajte fotografiju niže. G. Martin Schoyen je vlasnik najveće privatne zbirke starih rukopisa u svijetu. Vrijednost zbirke procjenjuje se na sto pet milijuna dolara. G. Schoyen je inače vlasnik jednog autobusnog poduzeća u Norveškoj. Ostaje mi izraziti duboku zahvalnost Nacionalnoj knjižnici u Oslu i g. Martinu Schoyenu, na mogućnosti da putem njihovih internetskih stranica dobijemo ovako vrijedne informacije o hrvatskoj kulturnoj baštini. Najljepše zahvaljujem i na njihovom ljubaznom i poticajnom odgovoru na moj upit upućen ljeti 2002. Dne 24. rujna 2003. ima sam čast na poziv Hotela Baška iz grada Baške na otoku Krku održati jednosatno predavanje na temu hrvatske glagoljičke bašćine za Njegovu ekselenciju g. Knuta Toraasena, ambasadora Norveške u Hrvatskoj. Na predavanju održanom u znamenitoj crkvici sv. Lucije u Jurandvoru (gdje je pronađena Bašćanska ploča) bilo je nazočno i dvadesetak prijatelja g. ambasadora koji su doputovali iz Norveške. [opširnije]. Oko 2012., ljubaznošću g. Ive Dubravčića
(Pitomača 1945. - Delft, Nizozemska 2018.),
najvećeg hrvatskog kolekcionara starih rukopisa i knjiga, dobio sam
fotografiju jednog od preostalih listova bratovštine Sv. Duha (Sv.
Marije Goričke)
iz Batomlja, koji je (prema informaciji samog g. Dubravčića) na prodaju
nudio već spomenuti beogradski kolekcionar Predrag Milovanović, po
cijeni od 6,500 eura. Nije mi poznato je li taj list otkupljen i gdje
se sada nalazi. Kao što smo vidjeli, dva lista su u Norveškoj, u
Nacionalnoj knjižnici u Oslu.
Ovo je prva stranica lista (tzv. recto stranica), koja sadrži kapitule (poglavlja) 10 i 11. Zahvaljujemo g. Salopeku na dopuštenju za objavljivanje. Ovo je druga stranica lista (tzv. verso stranica), koja sadrži kapitule (poglavlja) 12 i 13. Zahvaljujemo g. Salopeku na dopuštenju za objavljivanje. Ta stranica prethodi listu koji se nalazi u Nacionalnoj knjižnici u Oslu (na vrhu ove mrežne stranice). Rezimirajmo.
Iz ovoga je jasno da se izvorni dokument sastojao od barem osam listova. Za samo tri lista sigurno znamo gdje se nalaze (dva u Norveškoj i jedan u Zagrebu). Gdje se nalaze preostali listovi (njih barem pet)? Koncem veljače 2020. g. doznali smo da su dva Batomaljska lista iz 1425. g., koji su se nalazili u Nacionalnoj knjižnici u Oslu (kao dio zbirke znamenitog kolekcionara Martin Schoyena iz Osla), još 10. srpnja 2019. prodana na aukciji u Londonu za 12500 britanskih funti nepoznatom privatnom kolekcionaru u SAD-u. Prodaju je obavila aukcijska kuća Christie's. Ako netko dozna ime sadašnjeg vlasnika tih dvaju glagoljičkih listova u SAD-u, molim da nam javi. Hvala. U brevijaru Illirico 5, koji se čuva u Vaticanskoj apostolskoj knjižnici, nalazi se važan zapis o boravku kneza Ivana Anža (Frankapana) u dvoru kralja Erica u Danskoj, u vrijeme kada je 1432, umro njegov otac ban Nikola (knez Mikula). Tekst toga zapisa pogledajte u članku dr. Mladena Iblera, DOC, str. 10: Dobri i plemeniti ban Mikula umro je dvadeset šestoga dana miseca ijuna 1432. A njega sin Anž bil je kod kralja Danske... Vidi Mladen Ibler: BREVIJAR BORGIANO ILLIRICO 5-6, Senjski zbornik, Vol.36 No.1 Prosinac 2009.
Pripis u brevijaru Illirico 5
(knjiga je iz druge polovice 14. st.) dopisan 1432.
(vidi monografiju [Ibler, Ivan VI. Anž..., str. 67-68, te fotografiju na str. 64]): 1432. umre gospodin plemeniti ban Mikula ijuna 26. dana, a nega sin knez Anž (= Ivan VI.) biše u krala demorskoga (= danskoga), a knez Štefan biše pri krali Ugarskom v Seni (= Sieni) ere kral grediše v Rim na cesarstvo, a pomagaše viž vele duka z Milana i Žanutizi (= Đenove?) i gonahu veliku rat z Be(netci) na kopnu i na mori. I toga leta silni Turci (robi)še Hrvate vodihu o mesopusti a vsku (= zbog čega) se nebihu mogli velikimi snizi, er te zime pomriše masline vsudi do Benetak mnogovrsne. Ovo je zlo ča se slišaše.
ban Mikula
a nega sin knez Anž biše u
krala demorskoga (tj. danskog) Utvrda Sokolac u Brinju, crtež objavio Valvasor 1687. U utvrdi Sokolac je kratko boravio i švedski kralj Eric Pommeranski, kada je putovao iz Skandinavije za Senj. Hrvatski grb kod obitelji Kristiernsson 1502. Vidi Mladen Ibler: Hrvatski grb iz frankopanskog Senja u Švedskoj, Senjski zbornik 29, 105-112 (2002). Izvori
Hrvatska glagoljička bašćina izvan domovine Mali leksikon hrvatske glagoljice Croatia - Overview of History, Culture and Science
|