Hrvatska glagoljica u svjetskim knjižnicama
Godine 2003. proslavit ćemo petsto dvadesetu obljetnicu hrvatskog Prvotiska, pisanog glagoljicom 1483. Ova knjiga, jedna od najvažnijih u povijesti hrvatske kulture, sačuvana je u samo 11 primjeraka. Jedan se čuva u Petrovgradu u Rusiji, u znamenitoj Ruskoj nacionalnoj knjižnici (drugoj po veličini u svijetu), u sklopu Berčićeve zbirke. Preostali primjerci nalaze se u domovini (njih 6), u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici (2), u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (1) i u Washingtonu (The Library of Congress, 1). Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz goleme Berčićeve hrvatskoglagoljske zbirke u Petrovgradu. On je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici zbog svoje važnosti i ljepote stalno izložen za javnost u staklenoj vitrini. Informaciju o tome dobio sam od dr. Svjetlane Olegovne Vjalove zaposlene u toj knjižnici, koja je svoje najbolje znanstvene godine posvetila upravo proučavanju hrvatske glagoljske kulture.
Tijekom ove godine pomislio sam kako bi bilo zgodno izraditi internetsku stranicu posvećenu našem Prvotisku iz 1483. Na moje veliko iznenađenje, nedavno sam doznao da takav prikaz već postoji, i to u Londonu. Britanska knjižnica (The British Library) nudi putem svojih internetskih stranica čak pet sadržaja iz hrvatske kulture, od kojih su dva iz glagoljske baštine (gabriel). Osim Prvotiska misala, tu je Istarski razvod (1275.-1395., prijepis iz 1546.), također biser hrvatske glagoljske kulture, zatim Cithara Octochorda iz 1757., prikaz o istaknutom šibenskom slikaru Martinu Rota Koluniću iz 16. st., te atlas hrvatske obale koji je priredio francuski hidrograf C.F. Beautemps-Beaupré 1806. Radi se o međunarodnom bibliotečnom projektu Gabriel koji okuplja oko 40 europskih nacionalnih knjižnica. U prikazu "Riznice europskih knjižnica", među blizu 140 internetskih priloga iz raznih europskih kultura, čak pet ih je iz Hrvatske. Naknadno sam doznao da su tekstove i fotografije koji predstavljaju Hrvatsku priredili naši stručnjaci u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. Prikazi su vrlo kvalitetni i na tome našoj NSK treba odati prizanje.
Šteta je međutim da NSK iste tekstove ne nudi na vlastitim internetskim stranicama (www.nsk.hr). Nema ih ni na hrvatskom niti na bilo kojem stranom jeziku. Čujemo da u NSK ima onih koji se protive promociji hrvatskog kulturnog blaga u fondu knjižnice putem Interneta. Britanska knjižnica u Londonu nam daje poučan primjer. Lijepo je da strani učenici i studenti širom Europe, koji posjećuju internetske stranice te ugledne knjižnice, mogu dobiti informacije koje je priredila naša NSK. Nije dobro da NSK iste informacije uskraćuje domaćoj javnosti koja ih očekuje i na hrvatskom jeziku. Za prevođenje na hrvatski i instaliranje spomenutih pet vrlo lijepih priloga na Internet ne treba više od jednog popodneva. Nakon toga može se obraditi sljedećih pet dragocjenosti u fondu NSK...
Darko Žubrinić, prosinca 2002.