copyright by prof. Milan Paun, Zagreb, 1999.

GLAGOLJSKI GRAFITI U SV. MARTINU U LOVČIĆU

Tri glagoljska grafita u grobljanskoj crkvi sv. Martina u Lovčiću kod Slavonskog Broda otkrio sam koncem ljeta 1995. Otprije sam znao za tu romaničku građevinu, a u putovanju kroz Istru s pokojnim akademikom Brankom Fučićem uočio sam sličnosti u arhitekturi s tamošnjim crkvama i od akademika dobio dragocjene savjete gdje na zidovima i na koji način treba tražiti grafite. Zidovi Svetog Martina su pretežno oslikani freskama u naravnoj veličini, ali su freske još uvijek prekrivene žbukom. Po vidljivim fragmentima dalo bi se zaključiti da su u apsidi dvanaestorica apostola, a u prezbiteriju sv. Martin kao konjanik koji siromahu daje svoj ogrtač. Zasad otkriveni glagoljski grafiti nalaze se upravo oko freske sv. Martina.

Najuočljivije je jedanaest slova neobične veličine, čak su po pet centimetara velika. Slova su neobična i razmještajem jer nisu u redu nego prividno razbacana, a čudnovati im oblik, nigdje dosad zabilježen, ima sklonost da vertikalne stupove slova (kao kod L i T) zakrivljuje u obliku polumjeseca ili ih zaobljuje dok su praznine ispunjene dekorom. Zbog stilizacije neka su slova neprepoznatljiva pa bi tko mogao i posumnjati da su uopće glagoljska, a kako je dio teksta još prekriven žbukom a dio oštećen raspuklinom zida, rekonstrukcija je otežana. Tekst počinje jednostavnim crtežom redovnika ispod koga su glagoljska slova S M, a tu su i slova R T (dvaput) dok je N napisan naopako. Sve navodi na pomisao da označavaju ime sveca Martina jer su to ključni suglasnici imena. Crtež veličina i stilizacija slova upućuju na zaključak da nisu slučajni grafit, već značenjski povezan s freskom i nastao istodobno s njom.

Drugi zapis je tipični grafit dug 27 a visok 5 cm, napisan u dva reda, ali u gornjem redu je sačuvano samo 8 slova, prva četiri i još po dva napreskokce dok su u drugom redu sačuvana samo dva slova i početak još jednoga. Ostala slova su nestala na otpalim komadima vlažne žbuke. Sva su slova jasno glagoljska, uglata glagoljica, ali slovo D je s malim kvadratićima, tipičo za prelaznu fazu iz oble u uglatu, identičo slovu u Humskom grafitu iz 12. st. i vrlo sličo istom slovu s Bašćanske ploče, 1100.g. Slova Ž i T imaju svijene i polumjesečne stupove kao u prvom zapisu a sačuvani početak slova JU je kos kao na Bašćanskoj ploči. Ako bismo trebali datirati grafit, po nedovršenosti procesa prelaska oble u uglatu glagoljicu, da je grafit u Istri, svrstali bismo ga u 12. st., ali za Slavoniju treba kao mogućnost ostaviti i 13. st.

Treći je grafit najmanji, ali najzanimljiviji. Dugačak 8 cm, visok samo 3 cm, a tekst napisan u tri reda pa su slova minijaturna. Prvih pet slova TLINA su lijepa pravilna uglata slova, dakle ne starija od 14. st. No ostala slova su još sitnija, znatno zaobljena ili, kao slovo R, potpuno obla glagoljica, dakle ne mlađa od 12. st. Ova dva tipa slova su, čini se, i dva različita teksta od kojih je prvi naknadno upisan. Neka su slova oštećena i nečitljiva, a tri slova nečitko napisana i neprepoznatljiva. Dvije glasovne skupine bi se mogle pročitati: BRT ...MRT kao BR(a)T M(a)RT(in), dakle opet ime crkvenog sveca.

Ova tri dosad otkrivena grafita ne daju puno materijala za jezična, pogotovo tekstualana istraživanja, ali samim postojanjem svjedoče da su nastala u različitim vremenima, napisana različitim rukama pa se neće raditi o kakvom u Slavoniju zalutalom glagoljašu, već o praksi pisanja našim nacionalnim pismom na znatno širem području negoli smo ranije mislili. Za očekivati je da će prigodom otkrivanja i restauracije fresaka biti pronađeno još grafita koji će nam pružiti nova saznanja.

Lovčičke glagoljske grafite treba povezati s grafitima u desetak kilometara udaljenoj crkvi sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, a obje su u istoj župi Bučje.

GLAGOLJSKA SLOVA U SV. DIMITRIJU U BRODSKOM DRENOVCU

No u jesen 1996. g. uočio sam u crkvi još nekoliko glagoljskih grafita, ali i uklesanih slova u kamenje crkvenih vrata i temelja. Neke sam otkrio tek kada sam skinuo naslage ostataka žbuke i blata. Poneki kamen morao sam oprati, a jedan se zapis nalazi na kamenu u temelju tako nisko da sam čeprkao zemlju oslobađajuči slova.

Četiri grafita nalaze se na gotičkom kustodiju. Prvi je pisan uglatom glagoljicom u četiri reda, ali su sačuvana samo po tri-četiri završna slova u svakome redu: DRAGO, VIOT, EČR, TORO. Ispisivač slova je prvo povukao gornju crtu i slova “vješao”, upravo onako kako su to radili glagoljski pisari. Da je čitao glagoljske knjige, svjedoče i dvije upotrijebljene ligature GO i OT. Vještom rukom pravilno oblikovana slova svojom čistom uglatošću kazuju da nisu nastala prije 14. st.

Sličan je i drugi grafit koji sadrži tri slova: RAB od kojih je zadnje samo napola vidljivo a daljnji tekst izgubljen. Ipak možemo jasno prepoznati riječ rab, u današnjem značenju sluga, i pretpostaviti da je pisalo rab božji, izraz koji je česta formula.

Treći grafit je pisan u tri reda. U prvom slovo T, u drugom SIŠ pa nečitljivo slovo koje bi moglo biti E, a u trećem Č pa nečitljivo slovo, pa ligatura PV i R. Rukopis je bitno drugačiji od prijašnjega, ali možemo reći da je iz istoga vremena.

Četvrti grafit nije glagoljski, a meni niti jedno slovo toga pisma nije poznato.

S vanjske istočne strane na temeljnome kamenu uz zemlju uklesana su četiri glagoljska slova: DIJ a zadnje je O ili U. Slovo I ima najstariji oblik, dva trokuta od kojih gornji preklapa donji, onako kako je pisan u Bečkim listićima. Malo dalje je još nekoliko slova. Prva je neobična ligatura NAN, nigdje viđena, pa opet ligatura dva NN i V te tri UUU s jako razmaknutim krajevima.

Najzanimljivija su slova oko crkvenih vrata. Najveće je zanimanje izazvalo tzv. trokutasto A kakvo se nalazi samo na Bašćanskoj ploči i Supetarskom ulomku. Iako su čak tri takva slova uklesana u Drenovcu, ne bih se usudio tvrditi da su to uopće glagoljska slova jer nemaju tekstualnu potvrdu i moglo bi se raditi o ornamentima.

Slova ima pojedinačnih ili u manjim nizovima na nekoliko kamenova, a zadržat ćemo se na dva značajnija. Na prvome su nacrtana tri kralja na konjima, ispred njih židovska zvijezda s repom repatice te još nekoliko običnih zvijezda. Jednostavni crtež prikazuje dolazak kraljeva na poklonstvo Isusu. Na dnu crteža su tri slova ČRK nekoliko centimetara visoka, razmaknuta jedno od drugoga. Oblikom su najsličnija slovima s Bašćanske ploče. Č ima lijevo gore repić, R izrazito nizak pravokutnik, a K je bez gornje crte nalijevo. Možemo nagađati njihova značenja: nisu inicijali trojice kraljeva, ali jesu li se inicijalima potpisala kakva tri hodočasnika? Ili je možda upisana godina: 1000 + 100 + 40 = 1140?

Najsloženiji je natpis na trećem kamenu odozdo s lijeve strane vrata. Među mnoštvom različitih slova može se pročitati tekst pisan u pet redova slovima veličine 4,5 cm: U DRYeNOVYeCE TO E PISA BRT RYeČIĆ (Ye = jat). Napisano je ime sela s dva jata i rečenica TO JE PISAO BR(A)T RYeČIĆ. Autor se i potpisao, a naše slovo Ye je zapravo jat pa prezime možda treba čitati RIČIĆ, u ikavskom govoru kakav se tamo danas govori. U gornjem desnom kutu su tri dosta oštećena slova od kojih je prvo Č, što bi moglo značiti da je upisana godina. Unaprijed upozoravam čitatelje da su druga dva slova neprepoznatljiva zbog uništenja, ali se usuđujem misliti po preostalim tragovima da su to slova SD što bi značilo godinu 1204. Možebitnim kritičarima unaprijed dajem zadovoljštinu: ne iznosim tvrdnju nego pretpostavku.

O starini ovoga zapisa svjedoče oblici slova, a gotovo ih sve možemo dovesti u vezu s Bašćanskom pločom. Evo koja su slova identična oblikom slovima Bašćanske ploče: D s dvama malim pravokutnicima spojenim nepravilnim lukom, N s dvama lijevim produžetcima, trapezasti, gotovo trokutasti jat, Č s gornjim lijevim repićem i četvrtastim stupom, P koje ima stup i crtu jednake veličine, nezaobljeno E i široko na trokut nasađeno S. Slovo C je ravnog dna, kao šalica a takvo se nalazi u Kločevom glagoljašu iz 11. st. ili još starijim sinajskim rukopisima. Veličinom i oblikom se naša slova mogu lako povezati s onima u nedalekim Kijevcima kod Bosanske Gradiške, a akademik Fučić ih stavlja u 12. st. Da ovaj kamen nije uzidan u zid Sv. Dimitrija i da je nađen u Istri, svaki bi ga paleograf svrstao u 12. st.

Usporedimo li ovaj zaključak s početkom teksta, naš je zapis stariji od crkve skoro 200 godina. Iako neki povjesničari gradnju crkve smještaju u 13. st, vjerodostojnije su analize povjesničara umjetnosti da je gotička crkva građevina 14. st., ali kamen je uvijek stariji od crkve. Osobno bih se usudio tvrditi da je gradnja započela 1301. g. jer je na temeljnom kamenu na istočnoj strani upravo ta godina uklesana ovako: A 1301. Mislim da 1399. kao godina završetka gradnje, što tvrde neki stručnjaci, nije vjerodostojna jer nadgrobna ploča koju opisuje Ivan Kukuljević-Sakcinski, a koja je dokazni materijal spomenutim stručnjacima, nije bila uzidana u crkvu niti govori o gradnji već samo svjedoči da je crkva tada postojala. Ploča je kasnije zagubljena, ali danas znamo gdje se nalazi, mada je nedostupna. Iako je pokojni Dimitar s ploče imenjak svecu crkve, ne znači da je upravo on naručio i gradnju. Taj je Dimitar, kako piše, sin Gaspara iz Mitrovca, a Mitrovac na Orljavi je stari grad Drenovac i treba ga razlikovati od Mitrovca na Savi. Ako se Drenovac ranije zvao Mitrovac, sigurno se zvao po svecu zaštitniku Dimitriju koji je morao i crkvu imati, a je li ta crkva ova današnja ili neka nestala u prošlosti, pitanje je za znanost.

O dvama Mitrovcima piše Luka Ilić Oriovčanin u 19. stoljeću, a župnik Mijo Dukić u nedalekom Slavonskom Kobašu nas upozorava da Oriovčanin bilježi kako je u tamošnjoj gotičkoj crkvi iz 14. ili 15. st. vidio u kamenu crkvenog tornja uklesane godine 1053. i 1020. Iz toga možemo izvesti zaključak da je crkva zidana kamenjem iz neke starije građevine. Slično je i s drenovačkom crkvom. Iako u njenim temeljima nema ostataka starije crkve, građevni kamen, prava rijetkost i dragocjenost u Slavoniji, mogao je biti dovezen s nekog lokaliteta u blizini gdje je ranije ispisan, a i mnogobrojni crteži ugrebani u kamenje, slični prethistorijskim a još neistraženi, mogli su nastati na drugom mjestu, jer Drenovac je naseljen već u ranom srednjem vijeku o čemu svjedoče istraženi grobovi na obližnjem lokalitetu.

Zaključno valja reći da u današnje vrijeme moramo mijenjati uvriježeno mišljenje da je glagoljaštvo bilo praksa samo na hrvatskome jugu te da, s obzirom na otkrića mnogobrojnih grafita u Slavoniji, možemo razmišljati o glagoljaštvu kao široko uvriježenoj kulturološkoj pojavi na svim hrvatskim prostorima, samo što je sačuvanost izvornika nejednako raspoređena zbog povijesnih ratnih okolnosti i materijala na kojima se pisalo. Materijalni dokazi su najbolji dokazi, ali kada ih nema, ne možemo izvesti zaključak da ih nikada nije ni bilo, nego valja dalje istraživati.

Milan Paun

U svezi s problematikom glagoljice u Slavoniji vrijedi citirati akademika Eduarda Hercigonju (Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 30):

...Ono što toj kraljevskoj darovnici (Bašćanskoj ploči, op. Darka Žubrinića) daje jednu dodatnu vrijednosnu dimenziju jest i to što bašćanski kameni kartular iskazuje raspoloženje, pozitivan odnos jednog hrvatskog vladara, bivšeg bana Slavonije (kralja Zvonimira, opaska D.Ž.), dakle iz sjevernog, panonskog prostora, prema glagoljaštvu. A to onda može biti i podatak relevantan za ocjenu tadašnje proširenosti glagoljice u nas.

Croatian Glagolitic