Hrvatska glagoljička kultura s osvrtom na Francusku

Darko Žubrinić, 2009.

Pet najvažnijih glagoljičkih spomenika:

Hrvojev misal:

Missale Hervoiae ducis Spalatensis Croatico-Glagoliticum
(yellow details on are made of golden leaves;
note a nice strawberry at the bottom of the above photo)

U Turskoj, u Carigradu (Topkapi Saray, Knjižnica turskih sultana), možete vidjeti znameniti Misal bosanskog kneza Hrvoja Vukvčića Hrvatinića, pisanog 1404 (pretisak su objavili zajedno hrvatski i austrijski izdavač). Knjiga se čuva u spomenutoj Knjižnici turskih sultana sama u staklenom ormaru.

P

V

V


Ž

Z

 


Popis hrvatske glagoljičke bašćine po stoljećima

27 zemalja - rasuta bašćina


Sažetak

Francuska: Pariz, Reims, Tours, Strasbourg

Pariški abecedarij, 12. st.

Papa Inocent IV., 1248., 1252.

reljef s figurom sv. Martina u Senju, s glagoljičkim natpisom iz godine 1330.

Reimski evanđelistar iz 1395. (pisan u Pragu?), od 1574. u Francuskoj

Borislavićev zbornik ili Pariški zbornik (Code slave 73, Nacionalna biblioteka, Pariz), 1375.g.

Psaltir pariškog kodeksa (Pariz, Nacionalna biblioteka), 14.st.

Pariški zbornik, 1380.g., Code slave 11, Pariz, Nacionalna biblioteka

Glagoljička azbuka Jurja iz Slavonije (Tours u Francuskoj), 14/15.st., Istud alphabetum est Chrawaticum

Georgius Lengherand, 1485., opis glagoljaške mise u Zadru

Alphabetum Hieronymianum seu Dalmaticum, aut Illiricum, Guillaume Postel, Francuska, 1538.

André Thévet, zapis glagoljaškog "Oče naša", 1549.

Encyclopedie, Diderot i D'Alambert, 1751., ima tablicu s kratkim opisom glagoljičkog pisma, nazvanog Ilyrien ou Hieronimite

Jules Preux: La Loi du Vinodol traduite et annotée // Nouv. rev. hist. du droit français et étranger. - 1896.

Primjerak knjige Knižice krsta, tiskane godine1531. u tiskari Šimuna Kožičića Zadranina, biskupa Krbavsko-modruškog, nalazi se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu

Les Croates et la civilisation du livre, 1983., Ier Symposium international d'études sur l'aire culturelle croate tenu à l'occasion du 500e anniversaire de la parution du premier livre croate imprimé en caractères glagolitiques (Paris, 3 décembre 1983)

Glagoljaška misa u crkvi Notre Dame u Parizu 1985., povodom proslave 1100. obljetnice rođenja sv. Metoda

Katarina Livljanić

Bruxelles 2004, izložba Trois écritures - trois langues, Kraljevska knjižnica u Belgiji, s popratnim katalogom na francuskom i engleskom


Papa Inocent IV. godine 1248. daje pismeno dopuštenje Senjskome biskupu Filipu da smije rabiti glagoljašku misu u katedrali Sv. Marije u Senju, kao i u svim područjima gdje je postoji taj običaj. Pismo je pisano na latinskom jeziku i čuva u Senju. Slično dopuštenje1252. šalje i benediktincima u Omišlju na otoku Krku.

U to vrijeme papa stoluje u Francuskoj u Lyonu. Te povlastice bile su važne za daljnji procvat hrvatske glagoljičke kulture. Odluka pape Incenta IV. imala je i ekumensko značenje. Ove teme detaljno su obrađene u [Bogović].

Povlastica pape Incenta IV. senjskom biskupu Filipu iz 1248.

Pismo pape Inocenta IV. senjskome biskupu Filipu godine 1248.


Natpisi na crkvi Sv. Martina u Senju iz oko 1330.

Senjski natpis iz 1330.

Lik sv. Martina u biskupskom ornatu s knjigom, oko 1330. Bio uzidan u ogradu crkve Sv. Martina u Senju. Od 1905. u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.

Antonija Zaradija Kiš: Sv. Martin u glagoljaškoj tradiciji senjsko - vinodolskog kraja, Senjski zbornik, Vol. 30 No.1, prosinac 2003.


 

U Parizu se nalazi nekoliko vrlo značajnih hrvatskih glagoljičkih zbornika, i to ne bilo gdje: u Nacionalnoj knjižnici (Bibliotheque Nationale). Tu se čuvaju i dva iznimno važna glagoljička kodeksa, čiji kataloški nazivi su Code Slave 11 (ili Pariški zbornik, 1380., sadrži najstariju poznatu zbirku hrvatskih religioznih stihova), i Liber horarum iz godine 1317.

Tu je i Borislavićev zbornik (Code slave 73, Nacionalna biblioteka, Pariz), iz 1375.g. Knjiga sadrži tragove stare zagrebačke liturgije, koja ima galikansko podrijetlo, te odražava liturgijsku situaciju prije 13. st.. O tome vidi članak Leonarda Tandarića.


Pariški zbornik iz 1380. (Code slave 11), Bibliothéque Nationale, Pariz

Pariški zbornik iz 1380. ima 400 str. Sadrži najstarije poznate hrvatske neliturgijske stihove (10 pjesama), duhovne pjesme pisane čakavskim ikavskim dijalektom, hrvatskom glagoljicom, na pr.

  • Bog se rodi v Vitliomi
  • Bratja, brata sprovodimo
  • Svit se konča

Čuva u Parizu, u Bibliothéque Nationale, pod signaturom Code Slave 11. Taj zbornik je jedan je od ukupno 5 potpuno očuvani glagoljičkih zbornika.

Pariška pjesmarica iz 1380., najstarija poznata hrvatska pjesmarica

Šimun Kožičić Zadranin, biskup Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljičku tiskaru u gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta, tiskana godine1531. Danas postoje samo tri primjerka: jedan u Parizu (Nacionalna knjižnica, sign. 49.052), drugi u Petrovgradu u Rusiji (Državna knjižnica, sign. No 3093), a treći je nedavno otkriven u Italiji.


Papa Grgur XI (1370-1378.) je godine 1371., stolujući u Avignonu, izdao bulu pavlinima. Hrvatski glagoljaši-pavlini u Primorju su to štivo prepisali prekrasnom glagoljicom već godine 1375. Rukopis se čuva u NSK u Zagrebu (jedno vrijeme je bio kod jednog posjednika u Trstu).


Bula pavlinima u hr







George d'Esclavonie ili Juraj Slovinac, Juraj iz Slavonije, 1355/60-1416

Jurjeva tablica glagoljice je izgleda jedina poznata cjelovita i konzistentna tablica glagoljice s brojevima.

Istud alphabetum est Chrawaticum
(Ovo je hrvatski alfabet)

Zanimljivo je da su u dokumentaciji koju su hrvatski svećenici, u prvom redu Božo Milanović, priredili za potrebe međunarodne konferencije u Parizu održane 1946. godine, tijekom koje se rješavala sudbina Istre, navadeni zapisi Jurja Slovinca pisani u Parizu oko 1400., kao i njegov zapis "Istria eadem patria chrawati" (Istra je domovina Hrvata). Vidi Uloga hrvatske glagoljice za političu sudbinu Istre nakon II. svetskog rata.


Glagoljaški očenaš u zapisu Jurja Slovinca, oko 1400. u Parizu

U istom štivu, nekoliko stranica dalje, Juraj piše

Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumgue ydioma,
tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam i altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet.

(Biskup Hrvatske je prvi koji poznavajući oba jezika,
kako latinski tako i hrvatski, slavi misu na jednom i drugom jeziku, već prema vlastitom nahođenju.)

Na petom listu Juraj navodi popis jedanaest glagoljaških biskupa (na latinskom):

biskup krbavski
biskup kninski
biskup krčki
nadbiskup splitski
biskup trogirski
biskup šibenski
nadbiskup zadarski
biskup ninski
biskup rabski
biskup osorski
biskup senjski

U bilješci na istoj stranici pisanoj latinskim jezikom ističe da je hrvatski biskup bio prvi koji je poznavajući oba jezika, latinski i hrvatski, misnu žrtvu slavio čas na jednom a čas na drugom jeziku, kako je već smatrao uputnim.

Primus episcopus Chrawacie qui scit utrumque ydioma, tam latinum quam chrawaticum, et celebrat missam in altero istorum ydiomatum quocumque sibi placet.

Na šestom listu čitamo zapis:

Poklonenje i pozdravenje knezu Jurju kako momu gos-
podinu plemenitomu dam ti viditi da sam
zdrav Božju milostju i svete Marie Gospoe.

Zahvaljujem dr. Dragici Malić na posudbi fotografija originalnog rukopisa iz Toursa.

Tablica hrvatske glagoljice Jurja Slovinca

Hrvatsko-glagoljičke početnice za djecu

Juraj je kao canonicus ecclesiae Altissiodorensis neko vrijeme boravio u Auxerreu (izvor Franjo Šanjek).

Tours - sv. Martin

Georges d'Esclavonie, magister in artibus et in theologia ... canonicus ecclesiae et poenitentiarius huius ecclesiae.

Georges d'Esclavonie (or de Sorbonne, Juraj Slovinac, born in Brežice (?) in present Slovenia, 1355/60-1416), a professor at the University of Paris (Sorbonne) and a theological writer, wrote the first Croatian abecedarium of Christian science in the Glagolitic alphabet about 1400 (held in the Municipal Library in Tours). He wanted to show his renowned colleagues of Sorbonne that except Hebrew, Greek and Latin also existed a genuine Croatian alphabet, or alphabetum chrawaticum as he called it, having a great graphic and lexical value. In 1401 he defended his doctorate in theology. In 1403 his name was included in the big scroll of professors of the University of Paris.

Since 1404 he was also a canonist-penitentiary in Tours, in the nun's convent Beaumont, until the end of his life. With his book "Le chasteau de virginite", written in Latin and French in 1411, he entered the history of French and European literature. There exist many of its copies from the 15th century, plus three French printed editions (1505, 1506, 1510) and one Latin (1726), thus proving its popularity in Europe.

Izvor: Croatian Latinists, Humanists and Encyclopaedists

Le château de Virginité

Liber de tuenda Virginis consecratae sanctimonia

Louis Moréri (17.st., prethodnik Francuske enciklopedije): Le Grand Dictionnaire Historique ou le Mélange curieux de l'Histoire sacrée et profane, spominje Jurja

Antonija Zaradija Kiš:

Prvo je francuski prijevod tiskan u 16. stoljeću u Parizu i to 1505. kod Antoinea Vérarda (na temelju rukopisa br. 107 iz Sveučilišne knjižnice u škotskom gradu Aberdeenu koji sadrži latinsku i francusku verziju rukopisa), zatim kod Jeana Trepperela 1506. godine čija se dva primjerka nalaze u Bibliotheque Nationale, a potom kod Simon Vostrea oko 1510. godine. Posljednja je edicija naslovljena La vierge sacrée. Jedan prijepis ove verzije pronađen je u knjižnici kardinala Richelieua koja je oporučno ostavljena pariškomu sveučilištu Sorbonne. Rukopis se danas nalazi u Bibliotheque Nationale pod signaturom ms. fr. 24788. Recentnije zanimanje za djelo tourskoga kanonika pokazala je Jöelle Bouzereau u svojoj disertaciji iz 1994. godine koja obrađuje kontemplativni Jurjev život na temelju njegova djela Le chasteau de virginite (BOUZEREAU 2000: 21-27).

Louis Leger (1843.-1923.).

Louis Leger (1843.-1923.), francuski povjesničar, jezikoslovac, prvi je pisao o Jurju Slovincu, te o njemu izvijestio na Kongresu arheologa 1874. godine u Kijevu, gdje je predočio kopije 75. i 76. stranice rukopisa MS 95. Boravio je u Hrvatskoj 1867. i 1882. Istraživao je i Jurjeve rukopise koji se nalaze u Beču i Londonu. Objavio je članak

Louis Leger.: Georges d'Esclavonie, chanoine pénitencier de la cathédrale de Tours, Revue des Bibliotheques 19. 1909.,145-153

Leger pišući o Jurju i njegovu rukopisu u MS 95, kaže ovo:

Nekoliko listova sadrži bilješke koje za slavenskoga čitatelja imaju posebno značenje i koje zaslužuju da budu tiskane zasebno kao faksimil. One potvrđuju poliglotsko obrazovanje autora te da usprkos dugu boravku u toj Francuskoj u kojoj je bio naturaliziran i gdje je umro, on nimalo nije zaboravio jezik na kojem je prvi put molio. Bilješke nam pokazuju da je na tom jeziku poznavao oba sveta alfabeta, ćirilicu i glagoljicu. Ovaj detalj zaslužuje da se istakne. (Leger 1909: 146, prijevod A. Zaradije Kiš).

U The British Museum u Londonu se pod signaturom ms. add. No. 11, 443 čuva se Knjiga umrlih stolne crkve iz Toursa u kojoj se spominje njezin kanonik Juraj na dan 5. svibnja 1416. godine kada je umro:

obiit recolendae memoriae magister Georgius Henrici de Rahyn presbyter de Sclavonia Aquileiensis dioecesis, magister in artibus et in theologia, canonicus et poenitentiarius hujus ecclesiae, qui multos libros manu propria ad usum dictae ecclesiae scripsit et notavit in cantu; et in ultima sua voluntate reliquit residuum bonorum suorum mobilium ecclesiae prefatae, executione sua completa, pro faciendo anniversarium suum solenne anno quolibet in crastino sancti Hieronymi : Cuius anima requiescat in gaudium.

Njegova godišnja misa slavi dan nakon blagdana sv. Jeronima, jer su sv. Jeronima smatrali njegovim zemljakom i izumiteljem glagoljice.

Lous Leger piše:

Iz dva prethodna rukopisa ističem poseban detalj koji smatram iznimno zanimljivim. Iako je u srcu bio vrlo francuski orijentiran i snažno odan svojoj stolnoj crkvi kojoj je ostavio sav pokretni imetak, Georges d'Esclavonie, koji je sa zadovoljstvom spominjao uz svoje ime i ime svoga kraja te rodnoga mjesta, smatra važnim sjetiti se, čak i u trenutku smrti, sakralnih tradicija koje su zibale njegovu mladost. (Leger 1909, str.150, prijevod A. Zaradije Kiš).

Georgius de Sclavonia (Chartularium Universitatis
Parisiensis iz 1388)

Georgio de Rayn (1389.)

Georgius de Rain (1398.)

Georgius de Sorbona (1398.)

Georgius Henrici de Rahyn (1416.)

U literaturi Georges d'Esclavonie, Juraj iz Slavonije, Juraj Slovinac; Antonija Zaradija Kiš predlaže ime Juraj iz Toursa.

Juraj Slovinac: Dvorac djevičanstva (1411.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

 

Literatura:

  • Franjo Šanjek i Josip Tandarić: Juraj iz Slavonije (oko 1355/60-1416) profesor Sorbonne i pisac kanonik i pentencijar (ispovjednik) stolne crkve u Toursu, Croatica Christiana Periodica 13, Zagreb 1984, str. 1-23
  • Franjo Šanjek:
    • Crkva i kršćanstvo u Hrvata, KS, Zagreb, 1988 (str. 177-180 i 335-339)
    • Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, KS, Zagreb 2000
  • Josip Leonard Tandarić: Glagolski abecedarij pentencijara Jurja iz Slavonije, Hrvatsk glagoljska liturgijska književnost, str. 41-50
  • A. Vernet: La 'premiere minute' du 'Chasteau de Virginite' de Georges d'Esclavonie (1411), Muenchener Beitraege 32 (1982) pp. 233-47.
  • Henrik Heger, Janine Matillon: Les Croates et la civilisation du livre (Hrvati i civilizacija knjige) Actes du 1er symposium international d'études sur l'aire culturelle croate (Radovi s prvog međunarodnog simpozija o proučavanju hrvatskog kulturnog ozračja). Publiés par Henrik Heger et Janine Matillon. Paris, Presses Universitaires de Paris - Sorbonne, 1986, 116 str.
  • Joelle Bouzereau: Recherches sur Le Chasteau de virginite de Georges d'Esclavonie, diplomski rad, Sorbona, Paris, pod vodstvom Henrika Hegera
  • Joelle Bouzereau: La vie contemplative: d'apres le Chasteau de virginite de Georges d'Esclavonie, Croatica Christiana Periodica, 24 (2000), 45, str. 21-27.
  • [Dragica Malić]
  • Stanko Tenšek: Hrvat - profesor na Sorboni i francuski književnik, Croatica Christiana Periodica, br. 54 (2004), 137-148.
  • Yale University Library, SAD
  • Juraj Slovinac (na engleskom)
  • Tuilier, A.: Hrvati i pariška intelektualna sredina u 14. i 15. stoljeću, Croatica Christiana Periodica 17, 1986., 74-91
  • Tuilier, A.: Les Croates et l'Université de Paris au Moyen-Âge. Annales de l'Institut français de Zagreb 4/I, 1988., 109-147
  • Juraj Slovinac: Dvorac djevičanstva (1411.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.
  • Antonija Zaradija Kiš: Louis Leger (1843. - 1923.) i Juraj iz Toursa (1355./60. - 1416.) [PDF], Slovo, sv. 56-57 (2006-07), Zagreb 2008., 627-644
  • Antonija Zaradija Kiš: Francuske veze Vatroslava Jagića, Međunarodni znanstveni skup o Vatroslavu Jagiću, Beč, Austrija -Varaždin, Hrvatska, 1. 10., 13.-15. 10. 2005.

Antonija Zaradija-Kiš: pješački put - stope sv. Martina (biskup u Toursu tijekom 30 g., r. u Mađarskoj u Szombathelyu, 4. st.) u Hrvatskoj: Dugo Selo, Šolta. 

Glagoljski grafiti u Sv. Martinu u Lovčiću

Sv. Martin je zaštitnik Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje u Hrvatskoj.

Misa za Jurja Slovinca 1. prosinca, odmah nakon dana sv. Jeronima 30. rujna, prema njegovoj želji. Bilo bi dobro oživjeti taj običaj (prijedlog Henrika Hegera).


1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljičkoj misi (slavonska misa) u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji.

Konrad von Grunemberg: Zadar, 1486


 

Europski autori iz 16.-18. stoljeća koji u svojim knjigama daju prikaz hrvatske glagoljice

André Thévet, 1485
Guillaume Postel, 1538.
Giovan Battista Palatino, 1545.
Blaise de Vigenère, 1573.
Luca Orfei da Fano, 1589.
Angelo Rocca, 1591.

Mavro Oribini, 1601.

Richard Daniel, 1664

Francuska enciklopedija, 1751.


In 1549 a French Franciscan and cosmograph André Thévet noted the prayer "Oče naš" (Our Father) in Croatian language. See [Raukar], p. 360.


Guillaume Postel

A renowned French polyhistorian and encyclopaedist Guillaume Postel included a table of this script (which he calls Alphabetum Hieronymianum seu Dalmaticum, aut Illiricum) in his book Linguarum duodecim characteribus differentium alphabetum ([pdf] at Bibl. Nationale, Paris) published in 1538. Here is Postel's Glagolitic table, [pdf], or see below:

 

 

Guillaume Postel: "lecteur en mathematiques ete langues peregrines" na College royal, kasnije College de France.

Nema portreta glagoljaša prije 17. st. (za kloniti se tašće slave, nisu bilježili čak niti svoja imena)


 

Blaise De Vigenère: Les chroniques et annales de Poloigne, Pariz 1573. Tablica glagoljice doslovce prenesena iz Palatinove knjige.

 


 

Texte du SacreThe famous Czech king Charles IV of Luxemburg built a Glagolitic convent Emaus (na Slovaneh) in Prague in 1347, where eighty Croatian Benedictines from the island of Pasman and Senj were invited. It is remarkable that the convent is not far from the famous Charles University, built the next year, in 1348 (Charles IV also founded the University of Vienna in 1365). One of the Glagolitic books from this convent (Emaus) in Prague came to Reims in 1574, where for centuries the French kings (Charles IX, Henri II, Louis XIII, Louis XIV) were sworn in by putting their hands on this holy book, known under the name Texte du Sacre or Évangile de Reims. This Glagolitic book was written in 1395, and represents a copy of an older Croatian book, written probably in Omisalj. In fact, the Glagolitic book was bound together with a Cyrillic book which is of the Ukrainian (Ruthenic) provenance, written in Kiev, and dates from the 12th century (the Cyrillic part has 16 leaves, and the Glagolitic part has 31 leaves). The book was ornamented with gold, precious stones and relics, and according to [Dolbeau], p 26-27, probably calligraphed on the island of Krk or in a Czech monastery. These Dolbeau's pages are available at [Studia Croatica].

A legend sais that the French kings were sworn in with the Glagolitic book with the following words:

Ainsi le jurons, vouons et promettons sur la sainte et vraie Croix et le saint Évangile touché.

Precious stones, relics, and a part of the true Cross disappeared from the cover of the book during the French revolution. See [Gregory Peroche], p. 62.

Let us cite the following passage from [Castellan, Vidan, p. 31]:

...Selon divers récits, l'Évangéliaire aurait servi lors du sacre des rois de France, notamment ceux de Francois II et Charles IX, puis d'Henri II, Lous XIII et Louis XIV qui "posèrent la main sur son texte en pronoçant la formule du serment" (L. Paris).

In 1485/46 a French pilgrim Gheorge Langherand wrote that in Zadar he heard a "Sclavonic" sermon, that is, a Croatian Glagolitic mass. In 1549 a French Franciscan and cosmograph André Thévet noted the prayer "Oče nas" (Our Father) in Croatian language. See [Raukar], p. 360.

Izvor: Croatian Glagolitic Script

Reimski evanđelistar je godine 1985. procijenjen na 700.000 franaka. On predstavlja najveću dragocjenost Gradske knjižnice u Reimsu. Knjiga je prije Francuske revolucije imala korice optočene zlatnim nakitom i dijamantima. Za vrijeme Revolucije provaljeno je u Reimsku katedralu, a knjiga je otuđena. S njenih korica ukradene su dragocjenosti, a ogoljelu knjigu je sa njenim starim crvenim koricama netko poklonio Gradskoj knjižnici u Reimsu odmah nakon Revolucije. Informacija ljubaznošću o. Vladimira Horvata DI, 2009.

Znameniti češki kralj Karlo IV. dao je godine 1347. za hrvatske glagoljaše podignuti golemi samostan Emaus (Na Slovanech), u naselju Nove Mjesto u Pragu (ulica Višehrad). To je i danas najljepši gotički samostan u glavnom gradu Češke. Zgrada je teško stradala za vrijeme II. Svjetskog rata. Nakon 1945. pretvorena je u sanatorij, a danas je muzej. Prema nekim izvorima u taj je samostan 1348. bilo pozvano čak 80 hrvatskih glagoljaša benediktinaca, vjerojatno s otoka Pašmana. Zanimljivo je da je građen nedaleko od Karlova sveučilišta osnovanog 1348. Karlo IV. je također osnovao i Sveučilište u Beču 1365. U glagoljaškom samostanu Emaus je među inim godine 1395. pisan jedan vrlo znameniti evanđelistar, prepisan iz još starije hrvatske glagoljičke knjige nastale vjerojatno u Omišlju na Krku. Knjiga je u 15. st. bila vjerojatno u posjedu knjižnice Matijaša Korvina u Budimu, da bi nakon turske okupacije dospjela kao ratni plijen u Carigrad.

Godine 1574. darovana je jednom francuskom kardinalu prigodom njegova posjeta Turskoj, koji ju je donio u Reims. Poznata je pod nazivom Knjiga posvećenja ili Reimski evanđelistar, a uvezana je još u Pragu zajedno s jednom ćirilskom liturgijskom iz 11. st. u skupocjene korice optočene dragim kamenjem i relikvijama. Francuski su kraljevi navodno stoljećima na nju prisezali prigodom krundibe, među njima Francois II., Charles IX., Henri II., Louis XIII. i Louis XIV. Dragocjenosti su s korica knjige iskidane za vrijeme Francuske revolucije. Knjiga posvećenja (koja se ponekad zove i Krunidbena knjiga), danas se čuva u trezoru Gradske knjižnice u Reimsu. Kao velika dragocjenost knjiga se nerado vadi iz trezora.

 

Reimski evanđelistar, 1395.
Krunidbena knjiga, 1395.
Texte du sacre, 1395
Knjiga posvećenja, 1395.
Korunovaci kniha, 1395.
Évangélier de Reims, 1395

Zahvaljujem dr. Antoniji Zaradiji Kiš na fotografijama.
Pogledajte izvrsne fotografije visoke rezolucije.

Hrvatski glagoljaši djelovali su u Pragu tijekom osamdesetak godina, od 1348. do oko 1430., tj. do Husitskih nemira. Oni su sa staročeškog preveli na hrvatski glagoljicom i poznati Lucidarij, svojevrsnu kršćansku enciklopediju. Prema Josipu Hammu češki glagoljaši djeluju u Emausu rabeći hrvatsku glagoljicu sve do 17. st. Prema istaknutom češkom lingvistu Nemecu utjecaj hrvatskih glagoljaša u Pragu na razvoj češkog pravopisa nije bio "niti velik niti zanemariv". Čini se da je npr. znameniti češki haček (kvačica, npr. na č) dospio u češki pravopis upravo zahvaljujući hrvatskim glagoljašima, preko glagoljičkoga ž (živite). Godine 1962. otkriven je hrvatski glagoljički grafiti uparan 1420. u zid kaptolske dvorane u Emausu. To je jedini poznati glagoljički natpis na tlu Češke, dok ih je u samoj Hrvatskoj akademik Branko Fučić do 1982. evidentirao oko tisuću dvjesto u svojem djelu Glagoljski natpisi.

Louis Leger: L'evangéliaire slavon de Reims dit Texte du sacre, Edition fac-simile, Académie Nationale de Reims, 1899 (from the 2006 exhbition in NSK, Zagreb)

Louis Leger je priredio faksimilno izdanje Reimskog evanđelistara s povijesnim uvodom: L'evangéliaire slavon de Reims dit Texte du sacre, Edition fac-simile, Académie Nationale de Reims, 1899, nakon dva prethodna izdanja evanđelistara.

Kardinal Charles de Loraine je knjigu darovao katedrali u Reimsku. U inventaru katedrale spominje se 1669. kao dar lorainskog kardinala, "na grčkom i sirijskom jeziku, a po nekima na slavenskom".

Malo je poznato da je kralj Karlo IV. kao mladić boravio nekoliko dana u našem Senju godine 1337., kad je imao 21 godinu. Tamo se sprijateljio s obitelji Frankapan, a Bartolomej Frankapan mu je osigurao vojnu pratnju za nastavak putovanja. Posve je sigurno tijekom boravka u Senju dolazio i na glagoljičku misu u katedralu sv. Marije, jedinu katedralu u povijesti Zapadanog Kršćanstva u kojoj se nije rabila latinska misa, nego samo glagoljička, sve do II. Vatikanskog koncila 1962-65. Postoje čak i raniji važni tragovi kulturnih dodira između Hrvata i Čeha, još u 10. i 11. st.

Ako posjetite Prag, preporučam vam da otputujete u obližnji znameniti benediktinski samostan Sazava na istoimenoj rijeci blizu Praga, građen u 11. st., koji je danas muzej. U njemu je opisan razvoj češke pismenosti, a jedna od prostorija ("hrvatska soba") posvećena je isključivo prikazu djelovanja hrvatskih glagoljaša u Pragu u gotičkom samostanu Emaus (Na Slovanech).

U spomenutoj "hrvatskoj sobi" benediktinskog samostana u Sazavi nalazi se i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara, uz koju piše da su "na tu knjigu prisezali francuski kraljevi prigodom krunidbe". Isti podatak čitamo i u stručnoj publikaciji o samostanu Sazava.

Reimski evanđelistar pisan hrvatskom glagoljicom 1395.

Texte du Sacre, fr.wikipedia.org


The French Encyclopedie by Diderot and D'Alambert from 1751 has a table and a short description of the Glagolitic script, called Ilyrien ou Hieronimite (in section Alphabets anciens). This enabled wide European cultural circles to be better acquainted with this exotic script (...Les caracteres illyriens sont singuliers et on y remarque trés peu de rapport avec les alphabets que nous connaissons...). For more information see [Hercigonja: Na temeljima hrvatske književne kulture, pp 49-56].

Izvor [Hercigonja: Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 49-56]

Opis

 


 

OThe Vinodol Codene of the earliest and most important Croatian legal documents is The Vinodol Code, very different from the Roman law, written in the Glagolitic alphabet in 1288. It also introduced the institution of witnesses. It was unique in Europe by determining moral protection and integrity of women. The Vinodol Code does not allow torture during legal proceedings, and is considered to be one of the most important documents of medieval Europe. Among the Slav Codes only the Rus' Code "Pravda" is slightly older (1282). The first Croatian edition of the Vinodol Code was published in Zagreb in 1843. Two of its Russian translations with comments were issued soon after: in Moscow in 1846 and in St. Petersburg in 1878. A translation of the Vinodol Code into Polish appeared in 1856 and into French in 1896 (Jules Preux: La Loi du Vinodol traduite et annotée // Nouv. rev. hist. du droit français et étranger. - 1896).

The code was published in many European countries: it was translated into at least nine languages. Some of them are Russian (1846, 1878), Polish (1856), French (1896), German (1931, 1987), English (1978, 1987), Italian (1987). For more information see here, and at the Croatian National and University Library in Zagreb.

Izvor: Croatian Glagolitic Script


Mirovni ugovor u Parizu 1947., rješavanje pitanja zona A i B u Istri, don Božo Milanović nosio knjige i dokumente sa sobom. Važna uloga hrvatske glagoljičke baštine. Memorandum na francuskom, engleskom i ruskom jeziku.


 

Malo je poznato da je jedan glagoljaški napjev odpjevan i u znamenitoj crkvi Notre Dame u Parizu godine 1985., tijekom središnje proslave 1100. obljetnice Sv. Metoda. Proslavu je vodio kardinal Lustiger. Misa je održana na francuskom jeziku, a jedan je glagoljaški napjev tijekom mise odpojio dr. Marin Tadin, svećenik (r. 1914.) i poznati hrvatski stručnjak za glagoljicu, u to vrijeme profesor na Katoličkom Institutu u Parizu. Pjevao je Iskoni bje slovo iz Ivanova evanđelja. Prema svjedočenju o. Vladimira Horvata, tajnika odbora za proslavu Metodove godine, kardinalu Lustigeru su išle suze za vrijeme mise. 

Tom su prigodom ravnatelj Gradske knjižnice u Reimsu i njegova supruga automobilom dopremili Reimski evanđelistar u Pariz, u crkvu Notre Dame, gdje je stajala na počasnom mjestu - na oltaru.

Bilo je vrlo složeno dobiti dopuštenje za dopremu knjige, koja je procjenjena na 700.000 franaka, a koja predstavlja najveću dragocjenost Gradske knjižnice u Reimsu. Najprije je trebalo dobiti dopuštenje Ministarstva kulture, a to je uspjelo na temelju dopisa o. Vladimira Horvata. Posebno je delikatno bilo pitanje osiguranja te knjige. Za jednodnevnu posudbu bilo je traženo čak 6000 franaka (jedna mjesečna plaća u Francuskoj) i dva pratitelja koji bi knjigu morali donijeti u Pariz i vratiti u Reims.

Kao rješenje bilo je ponuđeno da umjesto originalnog Reimskog evanđelistara bude donesen njen pretisak objavljen u Parizu godine 1896. Kardinal Lustiger nije na to htio pristati, te je na koncu on sam osigurao traženi iznos. Ravnatelj knjižnice u Reimsu je ponudio da bude pratitelj knjige zajedno sa svojom suprugom, te je knjiga sretno stigla u crkvu Notre Dame. 

Zahvaljujem o. Vladimiru Horvatu DI, na ovim podatcima (2009. i 2011.).


Les Croates et la civilisation du livre, Actes du Ier Symposium international d'études sur l'aire culturelle croate tenu à l'occasion du 500e anniversaire de la parution du premier livre croate imprimé en caractères glagolitiques (Paris, 3 décembre 1983), publié par Henrik Heger et Janine Matillon, Paris, Presses de l'Université de Paris-Sorbonne, 1986


 

Dialogos Ensemble vocal féminin:

Siri Johansen, Christine Laveder, Lucia Nigohossian, Cornelia Schmid, Sandrah Silvio, Aurore Tillac, Katarina Livljanic (direction)

www.ensemble-dialogos.org

Katarina Livljanic

Katarina Livljanic founded a French international Dialogos Ensemble in Paris in 1996. This vocal ensemble has singers from Norway, Venezuela, Bulgaria, Sweden, France and Croatia, specialized for Middle Age music and liturgical tradition among Mediterranean cultures. Their program includes also old Croatian glagolitic singing from Istria and very archaic singing from the island of Hvar. The glagolitic chant from medieval Croatia has been performed and recorded with great musicological interest.

Photos from www.ensemble-dialogos.org

In 1999 a CD Terra Adriatica was issued, under the title Chants sacrés des terres croates et italiennes au Moyen-Age, Dialogos Ensemble/Katarina Livljanic, Paris, ED 13107. The ensemble has won prestigious awards of French critiques like Diapason d'or and Monde de la Musique.

Example: Puce moj [mp3], that is, Popule meus, from Poljica.

Katarina Livljanich is lecturing Middle Age music at Sorbonne in Paris. In 1998 she founded a department for interpretation of Gregorian coral at the University of Limerick, Ireland, which is one of very rare in the world. Since 2002 she is artistic adviser of the Festival of Early Music in Utrecht, the Netherlands.

Katarina Livljanic Dialogos Ensemble, directed by Katarina Livljanic

Véritable révélation de l'année, l'album Terra adriatica a été largement salué par la critique et a notamment été élu "Diapason d'or" et "Choc du Monde de la Musique" en 1999.

Postal address: Compagnie Dialogos 137 avenue de Choisy 75013 Paris - France Tel/fax: +33. 1. 45.53.40.00 E-mail: dialogos@wanadoo.fr


Jedna nesvakidašnja priča:

VOIX DALMATE, Kate - Rencontre magique, Franck Alfirevic (Indian Ocean, island of Réunion) and his sister Kate (Croatia, Kastel Sucurac). See also beautiful web pages prepared by Franck Alfirevic in French, English and Croatian,

the page is downloaded locally here

 


Bruxelles 2004, izložba Trois écritures - trois langues, Kraljevska knjižnica u Belgiji, s popratnim katalogom na francuskom i engleskom:

Bruxelles: Bibliotheque Royale, 23 jan - 28 feb 2004.
Trois Ecritures - Trois Langues. Three Scripts - Three Languages. Pierres gravées, manuscripts anciens et publications croates a travers les siecles. Croatian Written Monuments, Manuscripts and Publications through Centuries .

pages: 280. illustrations: b/w & colour. wrappers, 30 x 21 cm. Text in French and English. Very good copy. graphic arts illuminated manuscripts illustrated literature

Izlošci na izložbi s popratnim opisom na francuskom i flamanskom.

Trois écritures, trois langues

Pierres gravées, manuscrits anciens
et publications croates
a travers les siecles

Exposition
Chapelle de Nassau

du 23 janvier au 28 février 2004
Ouvert de 12 h a 16h50 - fermé le dimanche
Entrée gratuite

Cette exposition, réalisée par le Ministere de la Culture et la Bibliotheque nationale croates, venue de Zagreb et déja présentée a Berlin en 2002, rassemble des pierres gravées, des manuscrits et des publications diverses qui témoignent de la culture croate telle qu'elle s'est développée au cours des siecles dans trois langues et trois écritures.

Ces trois langues sont le slavon, le croate et le latin. Les trois écritures sont le glagolitique, la plus ancienne écriture slave, le cyrillique et l'écriture latine.

Ces langues, souvent réservées d'abord aux textes religieux, se répandirent dans le domaine profane et furent pratiquées ensemble par les écrivains, les érudits et finalement par tous les Croates jusqu'a nos jours.

Avec 250 pieces, cette exposition offre aux spécialistes une vaste collection scientifique et au grand public un panorama clair et complet qui embrasse, avec trois écritures et trois langues, une période de mille ans.

 

L'exposition est accompagnée d'un catalogue reproduisant les oeuvres exposées, d'un ouvrage scientifique et d'une brochure explicative bilingue français, néerlandais. (Izvor www.kbr.be)

Izložbe u Dublinu, Berlinu, Stutgarttu, Karlsruheu


Tečaj glagoljice u Vukovaru i Karlovcu: Pokušaj rekonstrukcije glagoljaške izobrazbe na temelju rukopisa Jurja Slovinca koji se čuva u Toursu u Francuskoj


Gradska knjižnica u Vukovaru 2007., D.Ž. i Stjepan Bahert


Gradska knjižnica u Vukovaru 2008., D.Ž. i Stjepan Bahert


Tečaj glagoljice u Vukovaru, 2006. (Vladimir Ćepulić i Stjepan Bahert)


Kristian Kreković (1901.-1985.); Kralj Zvonimir (portret nastao vjerojatno u njegovu velebnom atelieru u Parizu):

Kralj Zvonimir, vladao 1075.-1089.

 

Krekovićev atelier u Parizu, 1934.

Kristian Kreković sa suprugom Sinom ispred svog ateliera u Parizu, 1934.

Atelier Kristian Krekovic
Rue Leon Jost 14,
13. arrondissement, Paris

Krekovićev atelier u Parizu, 1934., desno kralj Zvonimir

Unutrašnjost ateliera u Parizu, s desna portret Kralja Zvonimira, lijevo Kralj Tomislav, u sredini uskok Ante Marjanović, gore lijevo Hrvatica u narodnoj nošnji


Professor Henrik Heger, founder of Croatian Studies at Sorbonne in Paris in 1981:
Recherche sur la culture croate et les échanges intellectuels internationaux


Henrik Heger, distinguished Croatian scientist, professor at Sorbonne, Paris.
Photo from www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/Heger


Mission catholique croate, Eglise St-Cyril St-Méthode, 124, rue Bagnolet, 75020 Paris

Hrvatska katolička misija u Parizu ima crkvu posvećenu sv. Ćirilu i Metodu. Mladi slikar g. Vidak je godine 2008. naslikao Svetu Braću te je u ruke sv. Ćirila stavio knjigu s početnim slovima glagoljičke azbuke, ali abecednim poretkom: ABCD.

Prostor izmedju Ćirila i Metoda ispunio je molitvom Oče naš (suvremeno čitanje) ispisan hrvatskom glagoljicom. Fotografija i podatci ljubaznošću g. Josipa Milića iz Zagreba.


Ova internetska stranica nastala je kao skica za predavanje održano 12. ožujka 2009. u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu, u povodu dana Frankofonije. Zahvaljujem prof. Ireni Stopfer na ljubaznom pozivu.

Darko Žubrinić:

  • Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu Francuske [PDF], predavanje održano 25. ožujka 2010. na Sveučilištu u Zagrebu (Zvonimirova 8), u okviru skupa Hrvatsko-francuski dodiri pod pokroviteljstvom prof.dr. Alekse Bjeliša, rektora Sveučilišta u Zagrebu i Jérômea Pasquiera, veleposlanika Francuske Republike, u organizaciji Hrvatske udruge stipendista francuske vlade, a na poticaj prof. Irene Stopfer.
  • Croatian Glagolitic culture and its connections with France [PDF], predavanje održano 23. travnja 2012. na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu za grupu od devet studenata iz Francuske, na poticaj prof.dr. Ane Marije Grancarić
  • Hrvatska glagoljička kultura i poveznice s Francuskom [PDF], predavanje održano 5. ožujka 2013. u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske udruge frankofonih sveučilišnih nastavnika Zagrebačkog sveučilišta (HUFSNA), na poziv doc.dr. Ivane Franić s Odjela za romanistiku Filozofskog fakulteta

Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu europske kulture

Mala enciklopdija hrvatske glagoljice

Croatia - France


 

Croatia - its History, Culture and Science