Hrvatska glagoljska bašćina povezana s Likom, Krbavom, Gackom, Modrušom i Senjom

...Vindar je dobro znal, s kih stran vitri pušu,
i ka dila rese, a ka rane dušu,
Antun Mateša Kuhačević, Pohvala glagoljaša

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini

ije isključeno da su početci hrvatske države povezani upravo s područjem Like i Krbave. Tomu u prilog govori između inog i činjenica da je hrvatski knez Borna s početka 9. st. prije nego što je prešao planinu Velebit bio poznat kao Dux Guduscanorum, tj. knez Gačana (iz doline rijeke Gatske). Osim toga, pored gradića Smiljana pronađeni su ostatci hrvatskoga pletera s početka 10. stoljeća. U petom retku najvažnijieg spomenika rane hrvatske pismenosti s konca 11. st., Bašćanskoj ploči, kao svjedoci spominju se župan Desimir iz Krbave i Martin (Mratin) iz Like.

Tijekom Srednjega vijeka u tome su području bila četiri važna biskupijska središta:

• Senjska biskupija, oko 1150. - 1969.,
• Krbavska biskupija, 1185. - 1460.,
• Modruška biskupija, 1460. - 1493.,
• Otočačka biskupija, 1460. - 1534.,

• Plitvička jezera (najljepša jezera u Europi),
• planina Velebit, najznamenitija planina u Hrvatskoj i jedan od njezinih simbola. Nadahnuti stihovi Vile Velebita posvećeni su upravo toj planini nesvakidašnje ljepote.
• vrijedi spomenuti i dva prekrasna izvora u dolini Gatske, koja su među najljepšima u Hrvatskoj, a možete ih vidjeti u blizini mjesta Sinac (Hoffmanovo i Mayerovo vrilo).

Srednjovjekovnu Krbavu (Corbavia) prvi puta spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet oko 950. Krbavska biskupija bila je osnovana još godine 1185. O visoko razvijenom pravnom poretku među srednjovjekovnim Hrvatima, čak u europskim razmjerima, vidi važnu monografiju [Sufflay].

sim župa u Lici i Krbavi, postojale su također stare župe u Brinju, Bužanima, Hotuci, Oderjanu, Uni, Lapcu, Nebljusu i Gatskoj (Gat). Bužanska župa spominje se prvi put godine 1071., za vladavine hrvatskoga kralja Krešimira IV. (koji je osnovao grad Šibenik). Ime Bužani podsjeća na ime kneginje Buge koja je zajednom sa svojom sestrom Tugom i petero braće dovela Bijele Hrvate u njihovu novu domovinu. To nam je poznato iz pisanja Konstantina Porfirogeneta, bizantskoga cara iz 10. stoljeća.

Pleme Bužani postojalo je u 6. stoljeću sjeverno od područja koje su naseljavali Bijeli Hrvati (oko Krakowa, u dijelovima Poljske, Češke i Slovačke). To doznajemo putem mape prikazane na izložbi "Karolinzi i Hrvati" održanoj u Splitu godine 2001. Čini se da je ime Bužana izvedeno od imena rijeke Bug u Ukrajini gdje su nekada živjeli. Spominju se u tzv. "Geografu Bawarskom" i kasnije u "Povijesti vremennyh let": "Bužane zane sedoša po Bugu". Poslije su bili prozvani Volinjanima. Ove podatke dugujem prof. dr. Halini Watrobskoj sa Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska.

Za grad Senj poznato je da je bio biskupijsko središte još od petoga stoljeća. Tijekom stoljeća prije tragične bitke na Krbavskom polju godine 1493., područja Like i Krbave, zajedno s gradom Senjom, imala su mnogobrojna kulturna i duhovna središta. Primjerice, u Srednjem vijeku ta područja imala su čak 20 samostana, dok su nakon turskih prodora preživjela samo dva u Senju. Ta dva jedina preostala samostana koncem 18. st. zatvorio je austrijski nadvojvoda Josip II.

Godine 1248. senjski biskup Filip dobio je pismeno dopuštenje Pape Inocenta IV. za služenje glagoljske mise u Senjskoj katedrali, kao i u svim područjima gdje je postojao taj običaj. Isto dopuštenje dano je godine 1252. benediktincima u velikome samostanu sv. Nikole pored Omišlja na otoku Krku. Te povlastice bile su važne za daljnji procvat hrvatske glagoljske kulture. Odluka pape Incenta IV. imala je ekumensko značenje. Ova pitanja su detaljno obrađena u [Bogović].

ao zanimljivost valja istaknuti da u Hrvatskoj i danas postojai prezime Glagolić koje datira iz 15. stoljeća. Također je znakovito da pored gradića Kosinja u Lici postoji selo Glagolić. Ime grada Gospića (danas sjedišta Gospićko - senjske biskupije) izvedeno je iz imena Gospe.

Sveti Vojtech (Adalbert) posjetio je Hrvatsku godine 989. na povratku iz Rima u svoju rodnu Bijelu Hrvatsku. Tom prigodom zaustavio se u Skradinu i Modrušu. Vidi članak Ivana Kukuljevića Sakcinskog u [Hrvatskom putopisu, str. 76].

Još kao mladić budući češki kralj Karlo IV. posjetio je na nekoliko dana grad Senj. Zbilo se to godine 1337., kad je imao samo 21 godinu. U tom važnom glagoljaškom središtu, s jedincatom rimokatoličkom katedralom gdje se zahvaljujući povlastici pape Inocenta IV. služila jedino glagoljska misa (umjesto latinske), sprijateljio se s plemenitašem Bartolomejem Frankapanom. Frankapan mu je omogućio vojnu pratnju na putu iz Senja u Tirol gdje se Karlo trebao sresti sa svojim bratom. Postaviši kasnije češkim kraljem, Karlo IV. dao je izgraditi poseban glagoljaški samostan u Pragu godine 1347., gdje su kao učitelji i propovjednici bili pozvani hrvatski benediktinci s otoka Pašmana (po nekima vjerojatnije iz Zadra, vidi npr. [Runje, Školovanje glagoljaša]). Vrijedi istaknuti da je taj samostan smješten blizu znamenitoga Sveučilišta u Pragu, osnovanog sljedeće, 1348. g. (Karlo IV. osnovao je također Sveučilište u Beču godine 1365.). Podsjetimo da je najstarije hrvatsko sveučilište osnovano također vrlo rano, godine 1396. u gradu Zadru.

Neke od važnih osoba u povijesti glagoljskoga pisma povezanih s Likom, Krbavom i Modrušom jesu:

1. biskup Stipan, Modruš (13. st.),
2. Grgur, sin Martina Berislavića iz Modruša (14. st.),
3. Petar pisac, autor brevijara Illirico 8 koji se čuva u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici (14. st.),
4. knez Novak Disislavić (14. st.),
5. Paval dijak is Krbave (14/15. st.),
6. Grgur (14. st.),
7. vikar Stanislav iz Poljske (14/15. st.),
8. Bartol Krbavac (15. st.),
9. Broz Kolunić iz Bužana (15. st.),
10. Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnoga Blaža, 15. st.),
11. Blaž Jurjev Trogiranin (iz Lapca, 15. st.),
12. Kristofor, biskup Modruški, podrijetlom iz Dubrovnika (15. st.),
13. Nikola Modruški (Nicolas de Modrus, ~1427-1480), rodom iz Boke kotorske,
14. pop Martinac (15. st.),
15. Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja), Krbavsko-modruški biskup (15/16. st.),
16. Bernardin Frankapan (1453-1529).

Ja, Stipan od Staroga Dubrovnika, biskup Modruški i vičnik Svete krune Uarske, posvitih ovu crikvu na poštenie svetoga Luke, pisara Marie Blažene.

Znameniti Vinodolski zakon iz godine 1288. spominje Modruške knezove.

Prvi dio važne glagoljske zbirke Code Slave 73 (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu, Francuska) pisali su godine 1375. Grgur, sin Martina Berislavića iz Modruša, zatim Stipan supisac, i prvad Mikula na Lindare. Znamo da je koncem 14. st. sagrađen Pavlinski glagoljaški samostan sv. Nikole oko 4.5 km južno od Modruša. Dostupni dokumenti između 1444. i 1475. spominju glagoljaškoga pavlinskog vikara Stanislava koji je podrijetlom bio iz Poljske. Zanimljivo je da je upravo on preveo Pravila pavlinskog reda s latinskog na hrvatski, i to glagoljicom! Stanislav je obavljao službu vikara u spomenutom samostanu sv. Nikole na planini Gvozd (koja je u 18. st. preimenovana u Kapelu). Vidi [Runje].

Paval dijak is Krbave bio je student na pariškome sveučilištu Sorboni početkom 15. st., student Jurja iz Slavonije. Prema [Stanku Tenseku], njegovi predci mogli bi biti iz Krbave. Juraj iz Slavonije, ili Juraj Slovinac, poznat kao Georges d'Esclavonie, ili de Sorbonne, bio je svećenik glagoljaš i profesor na Sorboni u Parizu. Paval dijak is Krbave ostavio nam je zanimljiv list u Toursu koji sadrži njegove vježbe u pisanju raznih pisama, i to gotskog, hebrejskog i hrvatske ćirilice, gdje je napisao i svoje ime ("to pisa Paval Dijak is Krbava kakob umil"). Juraj iz Slavonije bio je blisko povezan sa studentima iz Krbave (de Corbavia). Vrijedi spomenuti da jedan od njegovih rukopisa, koji se čuva u Toursu u Francuskoj, spominje sljedeći popis hrvatskih biskupa koji rabe glagoljašku misu (vidi ovdje, dolje lijevo):

• Episcopus de Korbavia (tj. biskup krbavski), na prvome mjestu;
• Episcopus Cnynski (kninski biskup);
• Episcopus Krxki (krčki biskup, s otoka Krka); zatim
• nadbiskup splitski
• biskup trogirski
• biskup šibenski
• nadbiskup zadarski
• biskup ninski
• biskup rabski
  
• biskup osorski (na otoku Cresu)
  
• Episcopus Senski (senjski biskup).

Poklonenje i pozdravlenje knezu Jurju kako momu gos-
podinu plemenitomu dam ti viditi da sam
zdrav Božju milostju i svete Marie Gospoe.

Jedna od najljepših glagoljskih knjiga je Misal kneza Novaka iz godine 1368., sada pohranjen u Nacionalnoj knjižnici (bivšoj Dvorskoj knjižnici) u Beču u Austriji. Misal sadrži najstarije poznate hrvatske stihove, pisane glagoljicom. Znamenita srednjovjekovna sekvenca o smrti, "Dies irae", pojavljuje se u Misalu kneza Novaka više od stotinu godina prije nego u latinskim misalima u Europi. On sadrži i neke glazbene oznake. Knez Novak Disislavić iz Krbave pisao je tu knjigu za spasenje svoje duše. Njena prekrasna glagoljska slova poslije su bila korištena kao predložak za pripremu prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (Missale Romanum), otisnute samo 28 godina poslije Gutenbergove Biblije. Knez Novak bio je iz Ostrovice, iz plemena Mogorovića. Po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić, Novakov misal nastao je prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154].
Spomenuti misal važan je i zbog kratkoga glagoljskog zapisa dopisanoga više od stotinu godina nakon njezina nastanka, točnije, godine 1482. U njemu Juraj Žakan iz Roča u Istri oduševljeno spominje tekuće aktivnosti oko pripreme prvotiska iz godine 1483. riječima Vita, vita, štampa naša gori gre... Bilješku je napisao u gradu Izoli (slovenski dio Istre) koje je u srednjem vijeku bilo jako središte hrvatskih glagoljaša.

Glagoljske knjige pisao je i iluminirao Bartol Krbavac u svojoj pisarnici (skriptoriju) u 15. stoljeću. Znade se da je pisao sljedeće važne knjige:

1. Berlinski misal (218 listova pergamene, tj. 436 str., pisan dvostupčano s 31 retkom) iz godine 1402., sada u Berlinu, u Staatsbibliothek, tj. u Državnoj knjižnici. Knjiga je imala zanimljivu povijest: pisana za crkvu sv. Jurja Koprivskog na prekrasnoj rijeci Zrmanji (koja se u to vrijeme zove Kopriva) dospjela je u Zadar godine 1404. g., zatim u Rim godine 1627., u Englesku godine 1808. (u Kensington house). Poznato je da je godine 1882. dospjela iz Londona u Berlin kao dio Hamiltonove zbirke (nazvane prema škotskom skupljaču knjiga Hamiltonu). Konačno, godine 1956. knjiga je opet bila pronađena u Berlinu, gdje se nalazi i u današnje vrijeme, pa se stoga zove Berlinski misal. Bilo bi ga bolje zvati misal Bartola Krbavca. Početak misala sadrži kratke bilješke Caperana (profesora orijentalnih jezika) na francuskome jeziku, preporučajući tu knjigu učenim ljudima zbog njezine ljepote i starine.
   [1] - [2] - [3] - [4] - [5] - [6] - [7] - [8]
2. Ročki misal, 15. stoljeće (Nacionalna knjižnica u Beču, Austrija), Cod. Slav. 4, 252 listova, (24 x 35.5 cm), napisao ga je vjerojatno Bartol Krbavac. Ovu fantastičnu knjigu, s predivnim iluminacijama i inicijalima, imao sam u rukama 2007. prigodom posjeta Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču.
3. Beramski misal (490 listova pergamene, Nacionalna knjižnica u Ljubljani, Slovenija), oko godine 1425., napisan vjerojatno u gradu Bakru za župnu crkvu u Bermu u Istri.
4. Bakarski brevijar (sadrži također kroniku grada Bakra) iz godine 1414., izgubljen.
5. Humski brevijar iz godine 1442., pisao ga je vjerojatno također Bartol Krbavac.

Sve knjige bogate su vrlo lijepim minijaturama. Zna se da je Bartol živio tridesetak godina u Zadru, od 1410. do 1440., vidi [Runje, str. 17].

Prema dr. Mariji s. Agneziji Pantelić, moguće je da je umjetnička atmosfera koju je u svojoj pisarnici stvorio Bartol Krbavac, omogućila i pojavu svjetski poznatoga slikara Julija Klovića (1498-1578), poznatog kao "Michelangelo minijature."

laž Jurjev Trogiranin bio je istaknuti slikar iz razdoblja 15. stoljeća, a stvarao je u Trogiru. Rođen je u Lapcu, u Lici. Među njegovim monogobrojnim sakralnim djelima valja spomenuti veliki poliptih u katedrali sv. Lovre u Trogiru na kojem nam je ostavio i kratku bilješku pisanu glagoljicom oko godine 1435.

Najstariji poznati lički glagoljski dokument pisan kurzivnom glagoljicom jest povelja iz Počitelja, iz godine 1393. U njemu se spominju ...Tomaš i Butko krbavski lički buški i pročaja knezi.

Najstarija nama poznata hrvatska povelja pisana kurzivnom glagoljicom (i sačuvana u izvorniku), nešto je starija, iz godine 1376. (Dobrinj).

U Golubiću u blizini grada Bihaća, danas u zapadnoj Bosni (tj. u Turskoj Hrvatskoj), nađena je glagoljska ploča na kojoj se među inim spominje i krbavski knez Tomaš Kurjaković i njegova potpora izgradnji utvrda na otočiću Ripac na rijeci Uni godine 1442. Ploča, koja je nekoć bila u crkvi sv. Martina koju su razorili Turci, u današnje vrijeme se nalazi u glasovitome franjevačkom samostanu u Fojnici u središnjoj Bosni. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 164]. Hrvatska glagoljska baština u Bosni opisana je ovdje.

U ruševinama grada Bužima pronađen je kratki glagoljski odlomak s lijepim i dosta velikim glagoljskim slovima (do 13 cm), koji datira iz 15. st. Čuva se u Muzeju Like u Gospiću, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 113].

Ostao nam je sačuvan i pečat Petra i Jurja, knezova krbavskih, iz 1492. g., na kojemu je kružni glagoljski zapisPetar i Juri, knezi krbavski i grb plemenite obitelji Gusića. Može se vidjeti na Izložbi glagoljice u Rijeci.

Postoje neka razmišljanja da je prva hrvatska inkunabula (iz godine 1483.) mogla biti otisnuta u nekoć znamenitome Modrušu (mišljenje Valentina Putanca), dok drugi predlažu istarski gradić Roč, ili Kosinj u Lici, a neki i Veneciju. Nažalost, točni podatci nedostaju jer kolofon (tj. završna bilješka u knjizi) ne spominje mjesto tiska.

Godine 1486. biskup Kristofor Modruški (podrijetlom iz grada Dubrovnika) morao je uslijed turskih razaranja pobjeći iz dičnoga grada Modruša u Novi Vinodolski na hrvatsku obalu. Nekoć znameniti Modruš, važno duhovno i trgovačko središte srednjovjekovne Hrvatske, izgubio je svoju važnost nakon tragične bitke na Krbavskom polju godine 1493. U današnje vrijeme je to malo selo sa žalosnim ostatcima velikoga i slavnog dvorca Tržana, čije zidine su bile dugačke 1200 m.
Isto područje je pretrpjelo teška razaranja od strane partizana tijekom godine 1942., i za velikosrpske agresije na Hrvatsku od godine 1991. do 1995.

Hrvatski ban Ivan Karlović, posljednji potomak knezova Kurjakovića, rođen je u bogatoj, plemenitoj obitelji, s posjedima uglavnom na tlu Like i Krbave. Tijekom turskih prodora izgubio je mnoge svoje posjede. Vladao je u vrijeme najtežih progonstava Hrvata u 16. stoljeću. Nakon iscrpljujućih bitaka umro je u gradu Medvedgradu iznad Zagreba, a pokopan je u crkvi Majke Božje Remetske u Zagrebu. Ušao je u pjesništvo hrvatskih prognanika u Italiji, Austriji (Gradišće) i u pjesništvo Muslimana - Hrvata. Njegova sestra Jelena bila je majka glasovitoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog.
U gradu Medvedgradu iznad Zagreba umro je u 15. st. i znameniti hrvatski latinistički pjesnik Jannus Panonius.

rlo lijepa glagoljicom pisana povelja (Lička listina) iz godine 1469. sačuvana je sa šest visećih pečata ("pečati visući"). Ona spominje knezove i suce plemenite kraljevske kancelarije u Lici ("knez i suci plemenitoga stola kraljeva... v Lici). Postoji i glagoljicom pisan testament kojim Matijica Utišenić ostavlja svoje posjede crkvi na Velebitu iznad Medka ("crkvi svetago Ivana na Gori").

roz Kolunić (točnije, Broz Kacitić iz klana Kolunića u Lici) napisao je glagoljicom zbirku korizmenih propovjedi godine 1486. u Kneževoj vasi pored Otočca. Zanimljivo je da je kolofon (završna bilješka) s njegovim potpisom zapisan hrvatskom ćirilicom! To je jedan od mnogih znakova tropismene kulture hrvatskoga srednjovjekovlja, vidi [Hercigonja].

Vrijedan zlatni romanički križ krbavskih biskupa iz 13. stoljeća čuva se danas u Bribiru. Godine 1491. dodana je podloga s ugraviranim glagoljskim slovima gdje se spominje Jurki Andrijić, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str.105].

Pop Martinac (plemenom Lapčanin, tj. iz Lapca) živio je u Grobniku pored Rijeke. U Novljanskom II. brevijaru, pisanom glagoljicom tijekom 11 godina, i dovršenom godine 1495., opisao je tragičan poraz Hrvata u bitki s Turcima na Krbavskome polju godine 1493. Oba brevijara, i Novljanski I. (1459.) i Novljanski II., priredili su pavlini glagoljaši na hrvatskome jugu.

Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja) rođen u Zadru, Krbavsko-modruški biskup, osnovao je glagoljašku tiskaru u Rijeci (1530.-1531.) u kojoj je u kratkome razdoblju otisnuto šest knjiga:

• Psaltir,
• Oficij rimski,
• Misal hruacki (tj. Hrvatski misal),
• Knjižica krsta,
• Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov,
• Knjižice od bitija redovničkoga.

Šimuna Kožičića Zadranina, biskupa modruškoga
Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov

ijekom Lateranskog sabora održanog godine 1513. održao je govor pred Papom moleći pomoć u borbi protiv turskih razaranja. Znamo da je Šimun Kožičić Zadranin planirao tiskati povijest hrvatskih zemalja (hrvacke zemle), ali knjiga ili nije izdana, ili je izgubljena. Naime, Kožičić je molio Tomu Nigera (Toma Nigris), skradinskog biskupa (i kasnije trogirskoga biskupa), i bliskoga prijatelja znamenitog Marka Marulića, da se napiše knjiga o povijesti Hrvatske zemlje (hrvacke zemle) i njene slave (slavi ee, čitaj: slavi jeje).

Malo je poznato da su tijekom barem nekoliko desetljeća do sredine 15. stoljeća svećenici znamenitoga samostana na Trsatu ponad Rijeke rabili glagoljsku misu, vidi [Runje].

ikola Modruški, biskup senjski od godine 1457., i biskup modruški od godine 1461., bio je među inim papin izaslanik na dvoru Stjepana Tomaševića u Bosni, kao i na dvoru mađarskoga kralja Matijaša Korvina u Budimu. Njegova golema knjižnica koja potječe iz Modruša, ostavljena je na čuvanje Vatikanu. Napisao je i jednu raspravu u zaštitu glagoljice u modruškoj biskupiji. Smatra se da je to prvi polemički spis u povijesti hrvatske književnosti. Zanimljivo je da je Nikola Modruški rođen u Boki kotorskoj. Godine 1474. dao je tiskati prvu latinsku knjigu u Hrvata.

Područja Krbave i Like vrlo su malo izučavana s motrišta njihova odnosa spram Bosne i Crkve bosanske čiji sljedbenici su se zvali krstjani. Čini se da je Krbavska biskupija osnovana još godine 1185. među inim i radi sprječavanja širanje hereze bosanskih krstjana.

Ovdje dajemo popis glagoljskih knjiga povezanih s područjem Like, Krbave i Modruša:

1. Code Slave 73, iz 1375., Pariz (Bibliotheque Nationale), Francuska, 296 listova pergamene, pisao Gregorija, sin Martina Berislavića iz Modruša,
2. Code Slave 78, Pariz (Bibliotheque Nationale),
3. Misal kneza Novaka Disislavića, 1368. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču)
4. Vatikanski brevijar Illirico 5, 1379. (Apostolska knjižnica u Vatikanu),
5. Vatikanski brevijar Illirico 6, 14. st.,
6. Vatikanski brevijar Illirico 10,
7. Vatikanski misal Illirico 8, 14. st.,
8. Bula pavlina, 14. st.,
9. Krbavski brevijar, izgubljen (vidi [Pantelić, str. 84]),
10. Izgubljen misal (Kukuljević), 14/15. st.,
11. Berlinski misal Bartola Krbavca (436 lista pergamene), 1402.,
12. Njujorški misal (prema prof. Henriku Birnbaumu, UCLA, Los Angeles, misal je iz ličko-krbavskog područja ili iz zadarskoga zaleđa),
13. Ročki misal, 15. stoljeće (Nacionalna knjižnica u Beču, Austrija), Cod. Slav. 4, 252 listova, (24 x 35.5 cm), napisao vjerojatno Bartol Krbavac,
14. Beramski misal Bartola Krbavca, oko godine 1425. (Nacionalna knjižnica u Ljubljani, Slovenija),
15. Dragućki brevijar, 1407., vjerojatno iz Krbave (u uporabi u Istri, u Roču i Humu),
16. Dio brevijara (Arhiv HAZU u Zagrebu, III c 12), 70 listova, pisan u Krbavi,
17. Bakarski brevijar (sadrži također i kroniku grada Bakra) 1414., izgubljen,
18. Misal iz 1435., 564 listova pergamene,
19. Humski brevijar, 1442.,
20. Bribirski misal, 1459.,
21. Bribirski brevijar, 1470.,
22. Kolunićev zbornik korizmenih propovjedi, 1486., pisan kod Otočca,
23. Vinodolski zbornik, 15. st.
24. Vinodolski (Kukuljevićev) brevijar,
25. Metropolitanski brevijar (Metropolitana, Zagreb, MR 161),
26. Modruški urbar, 1486. (40 str.),
27. Dabarski brevijar, 1486. (frankapanski grad Dabar kod Otočca u Gatskoj župi),
28. Novljanski misal,
29. Novljanski I. brevijar, 1459.,
30. Novljanski II. brevijar, 1495., vidi ovdje
31. Kosinjski brevijar, 1491. (inkunabula), jedini poznati primjerak čuva se u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka (Marciana) u Veneciji, Italija,
32. Oxfordski zbornik, 15. st., Engleska (Oxford, Bodlean Library), poznato je da je bio jedno vrijeme u vlasništvu Alberta Fortisa,
33. Ljubljanski zbornik (Nacionalna knjižnica u Ljubljani, Slovenija, NUK 368),
34. Tkonski zbornik (Tkon je grad otoku Ugljanu), početak 16. st., pisan vjerojatno u Modrušu,
35. Petrinićev zbornik,
36. Blagdanar popa Andrije iz Novog,
37. Dijalog Grgura pape,
38. Misal Pavla Modrušanina, tiskan u Veneciji 1528. (po jedan primjerak čuva se u Odesi, Cambridgeu, Londonu i Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu),

i mnogobrojni, vrlo stari i vrijedni odlomci.

Vatikanski brevijar Illirico 5 (čuva se u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu), potječe iz 14. st., a pisao ga je Petar pisac. Knjigu su opljačkali Turci, od kojih je s velikim naporom otkupljena godine 1487. Doista je dirljivo kako su osiromašeni obični ljudi skupljali novac za otkup te stare glagoljske knjige od Turaka. O tome je nakon otkupa svećenik napisao potresnu zahvalu svojim župljanima na marginama knjige, i to kurzivnom glagoljicom.

Prema Henriku Birnbaumu (sa znamenitoga Sveučilišta Los Angeles u SAD), Njujorški misal (pisan oko 1400-1410), koji se čuva u Pierpont Morgan Library u New Yorku, potječe ili iz zadarskog zaleđa, ili iz ličko-krbavskog područja.

Ovdje dajemo popis glagoljskih brevijara, misala i zbornika vezanih za Liku i Krbavu, prema [Damjanović]:

Misal kneza Novaka, 1386., Austrijska nacionalna knjižnica u Beču Berlinski misal, 1402., Državna knjižnica u Beču Ročki misal, prva trećina 15. st. Beramski misal (prva trećina 15. st.), Nacionalna knjižnica u Ljubljani Misal Illyrico 8, 1435., Apostolska knjižnica u Vatikanu Bribirski misal, 15. st. Novljanski misal, prijelaz 15. u 16. st.

Brevijar u dva dijela (Illyirco 5 i 6), 1379, 1387, Apostolska knjižnica u Vatikanu Prvi novljanski brevijar, sredina 15. st. Vinodolski brevijar, 1470, Novi Illyrico 10, 1485, Apostolska knjižnica u Vatikanu Drugi novljanski brevijar, 1495., Novi MR 161, 15. st.

Borislavićev zbornik, 1375. Oxfordski zbornik, 15. st. Kolunićev zbornik, 15. st. Ljubljanski zbornik, 15. st. Petrinićev zbornik, početak 16. st. Tkonski zbornik, početak 16. st.

Modruški urbar iz godine 1486. važan je hrvatski pravni dokument, izvorno pisan glagoljicom, ali sačuvan u dva latinična prijepisa iz 16. i 17. st. Knjiga ima oko 40 str., a objavljen je i njezin pretisak, vidi [Lopašić]. Zanimljivo je da se Modruš, koji je u današnje vrijeme malo selo, prvi puta spominje još godine 1160.

eđu hrvatskim pravnim spomenicima spomenimo vrlo zanimljive i lijepe, glagoljicom pisane isprave, koje se čuvaju u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Ljubljani, u Sloveniji. Pisane su u Lici godine 1433. i 1469., u Senju godine 1513., i u Slunju u 16. st., vidi [Vončina]. Spomenim i glagoljsku ispravu iz Kasega (Lika) iz 1513, sada u Senjskom arhivu, opisan u [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture].

U gradu Zadru, kao i na otoku Rabu, boravili su tijekom 14. i 15. st. brojni svećenici glagoljaši iz Krbave (de Corbavia). Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnog Blaža) bio je istaknuti prepisivač i iluminator glagoljskih knjiga, a radio je u Zadru. Ime mu govori da je podrijetlom iz Modruša. Također, znantan broj glagoljaša iz istih područja djelovao je na otoku Krku, otocima poreda Zadra (Ugljan, Pašman, Iž, Dugi otok), kao i u Istri. Npr.,

• svećenik Butko Budonja iz Like spominje se kao pisar bratovštine sv. Silvestra iz Zadra godine 1388., vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
• godine 1401. pop glagoljaš Ratko pok. Bilaca Meglanice "de Corbavia" dobio je brevijar u Bokanjcu, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
• zadarski svećenik Volkacije ostavio je godine 1413. svoj srebrni krž jednoj crkvi u Krbavi, i svoj misal samostanu sv. Jurja "de Lesac" blizu Senja; vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
• svećenik glagoljaš Butko pokojnog Radoslava ostavio je svoj brevijar crkvi sv. Mihovila u "Dolnjoj vasi" u Krbavi;
• godine 1441. zadarski svećenik Jursa pok. Mateja odredio je svojom posljednjom željom da bude pokopan u glagoljaškoj crkvi sv. Mihovila u Zadru, te da njegov brevijar treba biti predan crkvi sv. Marije u Modrušu;
• 1441. g. velečasni Jakov, svećenik na otoku Ugljanu kod Zadra, ostavio je jednu glagoljsku knjigu crkvi sv. Jakova u Krbavi;
• vrijedi spomenuti da i znatan broj hrvatskih žena plemenita roda podupire pisanje i kupovanje liturgijskih knjiga, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 64-65];
• glagoljski starohrvatski brevijar prodan je crkvi sv. Marije Magdalene u Lici;
• godine 1449. Jurko Garković "de Corbavia" dobio je od nekog svećenika s otoka Ugljana kod Zadra jedan kodeks za crkvu sv. Jakova "in Corbavia".
• u Komrčaru na otoku Rabu, umro je godine 1450. franjevac trećoredac glagoljaš Petar "de Corbavia", a njegovi kolege pišu da će voditi brigu o njegovim knjigama;
• Ivan Kordica, svećenik iz crkve sv. Marije Magdalene u Bužanima, kupio je potpun brevijar u Zadru za 26 zlatnika, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
• u istarskom gradiću Medulinu nalazi se natpis To pisa pop Marko Dabran (iz Dabra u Lici), vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 245].
• u lijepom gradiću Barbanu u Istri, u crkvi sv. Antuna Opata, nalazi se sljedeći grafiti: To pisa pop Vid s(i)n' Pavlov' z Like 1453., vidi [Fučić, str. 35];
• Selo Paz u Istri, ima grafiti u kojem se spominje plovan Andrij iz Bužan, 1461.;
• u prekrasnim gradićima Draguću i Humu u Istri, godine 1529. i 1537. svoje ime zapisuje i pop Andrij iz Bužan;
• u glagoljskoj matici iz gradića Huma u Istri (1618.-1672.) u knjizi krštenih nalazima 32 prezimena Ličanin i 2 Ličanica. Vidi [Vlahov], "Još jedna glagoljska matica iz Huma", str. 174-175.

Za mnogobrojne dodatne pojedinosti i zanimljivosti vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Godine 1499. Turci su u okolici Zadra, zajedno s mnogim vjernicima, okrutno ubili i glagoljaše svećenike. To su bili don Ivanko, don Luka, don Martin Hrvatinić, don Jakov Gunjić, don Juraj Oplanić, don Vid i don Stipan. Vidi [Bogović i Jurišić, str. 81].

Na istarskome poluotoku postoje sela Modrušani i Otočani (između Kanfanara i Žminja), zatim još jedno selo Modrušani zapadno od Svetvinčenta. Zapadno od istarskoga grada Buzeta nalazi se selo Krbavica. Zapadno od Svetog Petra u Šumi nalazi se selo Brinjani, dok se u blizini ušća Limskog kanala u Istri nalazi selo Medaki. Očevidno je da su sva ta imena u vezi s Hrvatima koji su morali bježati ispred Turaka s područja Like i Krbave. Dobro je poznato da su Hrvati u Lici prije dolaska Turaka govorili čakavskim hrvatskim jezikom.

Kosinjska dolina je jedna od najljepših u Hrvatskoj

ada je riječ o Kosinjskom brevijaru iz godine 1491., čiji jedini postojeći primjerak se čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka (Marciana) u Veneciji, treba istaknuti da je Kosinj, danas malo selo u Lici, nekada bilo vrlo poznato. O tome govore mnogobrojne geografske karte iz 15. i 16. st. gdje je Kosinj ucrtan. U [Starim kartama Jadrana] raznih europskih autora, uglavnom talijanskih, Kosinj je naveden u čak 11 puta. Zanimljivo je da je na nekima od njih Corbavia ucrtana kao područje između Metlike (Merling) i Mokrica (Mocriz) u današnjoj Sloveniji:

• Cosin, karta iz 1560. (str. 27); tu se nalazi i područje Corbavia, ali ne na uobičajenom mjestu u Lici, nego kao područje između Metlike (Merling) i Mokrica (Mocriz), tj. u bitnom na području današnjeg Žumberka kod Samobora i Bele Krajine u Sloveniji; naziv je očevidno u vezi sa stanovnicima Krbave kod Velebita koje su prognali Turci;
• Cosin, karta iz 1563. (str. 40); Corbavia je ucrtana isto kao gore;
• Cosin, karta iz 1565. (str. 43); Corbavia je ucrtana kao gore;
• i na kartama iz ~1563. i 1565. (na str. 43 i 78) ucrtana je Corbavia s Metlikom (Merling) i Mokricama (Mocriz);
• Cosin, karta iz 1565. (str. 77);
• Cosin, karta iz 1570. (str. 84);
• Khesin, karta iz 1573. (str. 89);
• Cosin, karta iz 1620. (str. 108);
• Cosin, karta iz 1630. (str. 118);
• Kosin, karta iz 17. st. (str. 138).

Ne treba niti spominjati da vrlo istaknuto mjesto na svim kartama ima grad (utvrda) Modruš, tj. Modrussia.

Istaknuti holandski geograf Abraham Ortelius (16. stoljeće) priredio je knjigu Theatrum Orbis Terrarum (Antwerpen), koja predstavlja prvi svjetski atlas u povijesti. U njenom izdanju iz 1577. ucrtan je Kesin (Kosinj), dok se u popratnom opisu može pročitati da Kesin ima (glagoljski) tiskarski stroj. Osobna informacija g. Ive Dubravčića, istaknutog hrvatskog skupljača starih knjiga, Delft (Nizozemska).

S prethodnog popisa glagoljskih knjiga povezanih s Likom i Krbavom, navedimo neke od sačuvanih misala i brevijara. Treba istaknuti da su to tek ostatci nekada cvatuće glagoljske literature u tome dijelu Hrvatske.

Glagoljski misali:

1. Vatikanski Illirico 8 (čuva se u Biblioteca Apostolica Vaticana), 14. st.
2. Misal kneza Novaka Disislavića, 1368. (Austrijska nacionalna knjižnica u Beču, bivša Kraljevska knjižnica, knjiga se čuva u odjelu dragocjenosti); to je jedna od najljepših glagoljskih knjiga uopće;
3. Berlinski misal Bartola Krbavca (436 listova pergamene, dakle 872 str.), 1402.,
4. Ročki misal, 15. stoljeće (Nacionalna knjižnica u Beču, Austrija), Cod. Slav. 4, 252 listova, (24 x 35.5 cm), napisao vjerojatno Bartol Krbavac,
5. Beramski misal Bartola Krbavca, oko godine 1425. (Nacionalna knjižnica u Ljubljani),
6. Novljanski misal,
7. Bribirski misal, 1459.,
8. Misal Pavla Modrušanina, tiskan u Veneciji godine 1528. (po jedan primjerak čuva se u Odessi, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu).

Glagoljski brevijari:

1. Vatikanski Illirico 5 (1379.), čuva se u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu,
2. Vatikanski Illirico 6,
3. Vatikanski Illirico 10,
4. Metropolitanski brevijar (MR 161), čuva se u Kaptolskoj knjižnici (Metropolitana) u Zagrebu,
5. Dio brevijara (Arhiv HAZU u Zagrebu, III c 12), 70 listova, pisan u Krbavi,
6. Vinodolski (Kukuljevićev) brevijar,
7. Dragućki brevijar, 1407., vjerojatno iz Krbave (u uporabi u Istri, u Roču i Humu),
8. Bakarski brevijar, 1414. (izgubljen),
9. Humski brevijar, 1442. (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb),
10. Bribirski brevijar, 1470.,
11. Dabarski brevijar, 1486. (frankapanski grad Dabar kod Otočca u Gatskoj župi),
12. Kosinjski brevijar, tiskan godine 1491. u Kosinju (inkunabula, jedini sačuvani primjerak nalazi se u Nacionalnoj knjižnici Marciana u Veneciji, Italija),
13. Novljanski I. brevijar (1459.),
14. Novljanski II. brevijar (1495.),

U Biskupskom i Kaptolskom arhivu u Senju nekada postojala opsežna pravna dokumentacija pisana glagoljicom. Danas je preostala jedino kaptolska "Kvaderna" iz 16./17. st. i oporuka Tome Partinića iz 1445. Tijekom Drugog svjetskog rata razorena je početkom jeseni 1944. Senjska katedrala Bl. djevice Marije, u kojoj su se nalazili mnogi glagoljicom pisani pravni dokumenti (zna se da ih je u 19. st. bilo 46, vidi [Lokmer, Katedrala..., str. 509]). Preostala su samo spomenuta dva dokumenta. Mile Bogović je dokazao da je Senjski Kaptolski statut iz 1340. izvorni pisan glagoljicom.

U Senjskoj katedrali nalazi se jedan od najstarijih poznatih hrvatskih grbova, iz godine 1491. Grb je pripadao ličkoj obitelji Perović iz Like, koja se spominje u popratnom latinskom tekstu.

U to je vrijeme Tursko carstvo u neposrednoj blizini Senja, Karlovca i Siska.

Godine 1456. Toma Arciđakon Senjski završio je u Senju svoj Vrbnički I. misal (256 listova pergamene, tj. 512 str.) koji se od 16. st. do danas čuva u dražesnome gradiću Vrbniku na otoku Krku.

U gradu Senju se može vidjeti i jedan suvremeni glagoljski natpis:

U Lici, Krbavi i Senju znademo za nekoliko sačuvanih epigrafskih spomenika (tj. klesanih ili uparanih u površinu kamena ili zida):

• vrlo važna je Senjska ploča, 12. st., nažalost, sačuvana samo u bijednim odlomcima, sestra znamenite Bašćanske ploče,

  

• reljef s figurom sv. Martina, Senj, i s glagoljskim natpisom iz godine 1330.,
• glagoljska ploča iz godine 1492. u istarskom gradiću Kožljaku spominje ime kneza Martina Mojsjevića, gospodara Kožljaka, koji je rođen u Senju.
• Brušane, 1512.,
• Kosinj, 1517.,
• Kosinjski Bakovac, dva fragmenta iz 16. st. u crkvi sv. Vida,
• Otočac, 1751. (izgubljena ploča, župna crkva sv. Trojstva, vidi [Fucic, Glagoljski natpisi, str. 273]),
• Brinje, 1518., župna crkva B.D. Marije, dijelom uništena prilikom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu,
• nekoliko glagoljskih fragmenata nađeno je godine 1995. u gradu Udbini (u crkvici sv. Marka Groba), neposredno nakon vojno-redarstvene operacije Oluja (fragmenti su u Arheološkom muzeju u Zadru),
• glagoljska ploča u Modrušu, nedavno otkriće,
• natpis iz Krbavice (osobna informacija biskupa dr. Mile Bogovića).

Crkvica sv. Marka Groba kod Udbine, stara i nova

Dva od nekoliko glagoljskih fragmenata pronađenih kod crkvice sv. Marka Groba kod Udbine nakon oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja godine 1995. Zahvaljujem g. Radomiru Juriću iz Arheološkog muzaje u Zadru i g. Tomislavu Mihatovu. Za opis vidi [Juric].

alja spomenuti i veliki polukružni natpis u Istarskoj Padovi (današnja Kašćerga) koji je uklesao pop Andrij Prasić godine 1529., rodom iz Bužana u Lici. Postoji još nekoliko epigrafskih glagoljskih spomenika u gradu Senju iz godine 1477., 1483., 1522., 1543., ~1540. (izgubljen), i još dva iz 15. st., vidi [Fučić].

enjska biskupija osnovana je još oko 1150. g. Grad Senj imao je vrlo jako kulturne i gospodarstvene veze s otokom Krkom. Važno je istaknuti malo poznatu činjenicu da su u Senju postojala trgovačka predstavništva gradova kao što su Dubrovnik, Đenova, Barcelona, i još nekih europskih gradova.

Ovdje također valja spomenuti Senjski statut iz godine 1388. (ili prema nekim autorima iz 1348.), pisan latinicom, zasnovan na starijim dokumentima.

Sa senjskim glagoljskim nasljeđem povezane su sljedeće knjige:

• Illirico 10, Biblioteca Apostolica Vaticana,
• Kirinov psaltir, 1359., nepravedno nazvan "Lobkowitzov" (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Pragu),
• Senjska tiskara:
  • Baromićev misal, 1494. (inkunabula),
  • Spovid općena, 1496. (inkunabula),
  • Naručnik plebanušev, 1507.,
  • Mirakuli slavne djeve Marije, 1507/1508.,
  • Transit sv. Jerolima, 1508.,
  • Korizmenjak, 1508.,
  • Meštrija od dobra umrtija, 1508.

Profesionalnim uvezom glagoljskih knjiga bavio se Grgur Kraljić iz Senja, radeći u senjskoj tiskari. U razdoblju između 1497. i 1502. živio je u Istri pored Pazina (u Roču, Bermu i Humu). Znamo da je u Istri nanovo uvezao pet starih glagoljskih knjiga, među njima i Brevijar Vida Omišljanina (pisan godine 1396.) koji se u današnje vrijeme čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču u Austriji, u odjelu za dragocjenosti.

Marko Marulić jedan je od najznamenitijih duhovnih pisaca na latinskom jeziku tijekom 15/16. st. Njegovi stihovi pojavili su se otisnuti glagoljicom već tijekom njegova života u Transitu sv. Jerolima, objavljenog u gradu Senju godine 1508. pod naslvom Anjelske kriposti, u 144 stih s dvostruko rimovanim dvanestercem. Ovi stihovi, koji su preslovljeni na glagoljicu iz hrvatskog izvornika pisanog latinicom, mogu se pronaći pri koncu knjige. Zahvaljujem akademiku Anici Nazor za ovaj podatak (2007.). Evo jednog dijela stihova koji opisuju mudrost sv. Jeronima, vidi [Bratulić, Il poeta Marco Marulic e la tradizione glagolitica in Croazia, str. 232]:

Bog razum skupi u njem tr izvrstnu mudrost, Sveta Pisma po njem da prosine svitlost, Prorokov otajna, Kristove pritači Nam su sad nahajna, jer je on stlmači. Vsu knjigu latinsku i grčku umiše I ošče ijudejsku…

Još starije hrvatske glagoljske transite sv. Jeronima proučavao je [Štefanić].

U Nacionalnoj knjižnici Szeczenyi u Budimpešti, u Mađarskoj, moguće je vidjeti najbolje očuvan primjerak Baromićeva misala, inkunabule tiskane u gradu Senju godine 1494. Mađari su tu knjigu kupili na dražbi u austrijskome gradu Grazu u 19. st., za golemu svotu koja odgovara današnjem iznosu od oko 150,000 DM (informaciju dugujem dr. Antoniji Zaradiji Kiš). Sačuvana su samo tri primjerka, od kojih je jedan u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu (jednoj od najvećih na svijetu, poznatoj i pod starim nazivom Knjižnica Saltykov - Ščedrina). Blaž Baromić, rođen godine 1450. u gradiću Vrbniku na otoku Krku, ušao je povijest svjetskog tiskarstva po svojim nevjerojatnim lomljenim ligaturama kakvih nema nigdje drugdje u svijetu.

laž Baromić počeo je svoju tiskarsku izobrazbu u Veneciji, gdje je godine 1493. objavio glagoljski brevijar. Danas tu inkunabulu zovemo Baromićevim brevijarom. U kolofonu (završnoj bilješci) čitamo da ta knjiga predstavlja "brevijal hrvatski" (tj. hrvatski brevijar). Dva primjerka čuvaju se u Zagrebu, jedan u Munchenu u Njemačkoj, jedan u Schwarzau (u Austriji) i jedan u gradu Sibiu (Sibiu u Rumunjskoj).

Zanimljivo je radi usporedbe spomenuti da je prvu tiskaru u Zagrebu osnovao godine 1694. Pavao Ritter Vitezović iz grada Senja.

Senjski biskup Franjo Jožefić, poliglot i osoba zavidne naobrazbe, napisao je glagoljsko pismo banu Kristoforu Frankapanu vrlo kultiviranim jezikom i stilom. Vidi [Europa - Hrvatska, II., članak Eduarda Hercigonje].

Preostalo nam je samo nekoliko glagoljskih natpisa nastalih u Senju:

• odlomci Senjske ploče iz 12. st.

  

• natpis na crkvi Sv. Martina, 1330.

  

• glagoljski natpis iz iste crkve, koji se danas nalazi u Povijesnom muzeju grada Zagreba
• Glagoljski natpis iz 1543. s pročelja senjske katedrale sv. Marije

  

• natpis u ulici Gorica u Senju, 1477.
• Natpis iz 1483.

  

• natpis Šimuna Mečarića, nađen u tvrđavi Nehaj (Gradski muzej u Senju)
• tri glagoljska odlomka nađena u tvrđavi Nehaj (Gradski muzej u Senju).

Rudolf Strohal spominje u svojem djelu Hrvatska glagolska knjiga, str. 67, veći broj glagoljskih listina iz Senja, koje su na žalost većim dijelom stradale tijekom bombardiranja za vrijeme Drugoga svjetskog rata: 1437., 1445., 1463., 1466., 1475., 1482., 1483., 1485. (2x), 1486. (2x), 1487. (2x), 1488. (2x), 1489., 1496. (2x), 1500. (2x), 1509., 1510., 1511., 1518., 1521. (2x), 1523., 1524., 1545. (2x), 1556. (6x), 1557., 1558., 1559. (2x), 1561. (2x), 1577., 1584., 1589., 1599.

Usko povezana s Likom i Senjom je važna utvrda Ledenice pored Novog Vinodolskog koja se spominje još u znamenitom Vinodolskom zakonu iz 1288., pisanom glagoljskim pismom. Utvrda Ledenice bila je osobito važna od 15. do 17. st., kao jedna od onih postaja koje su spriječile slobodan prodor Turaka u područje Istre i Furlanije. Za više pojedinosti vidi [Laszowski].

U Brinju se nalazi vrlo vrijedna romanička kapela Svetoga Trojstva, koja je dio utvrde Sokolac. Kapelu je dao izgraditi krčki knez Nikola IV. (iz znamenite obitelji Frankapan) sa suprugom Dorotejom Gorjanski. Ova se imena pojavljuju i u vrlo vrijednim glagoljskim pergamenskim listovima pravila krčke bratovštine Svete Marije od Gorice (Bašćanski zaljev). Dva od tih listova su u Norveškoj kao dio znamenite Schoyenove zbirke starih rukopisa.

Pogledajte glagoljsku ispravu kneza Anža Frankapana (Ivana VIII.) iz 1495. s visećim pečatom, pisanu na pergameni u Brinju, o darovanju jednog sela samostanu sv. Spasa kod Senja.

Moskovski fragmenti glagoljskog misala iz 15. st. pisani su u pavlinskom samostanu sv. Spasa kod Senja., a čuvaju se u Državnom povijesnom muzeju u Moskvi (Gosudarstvenny istoričeskij muzej, zbirka rukopisa A.D. Čertkova br. 387).

obro je poznato da je hrvatska latinistička književnost jedna je od najbogatijih u Europi, po važnosti odmah do talijanske. Iako nisu najizravnije povezani s glagoljskim nasljeđem, nemoguće je zaobići nekoliko istaknutih hrvatskih latinista povezanih s Likom, Krbavom i Modrušom:

• Među latinskim hrvatskim inkunabulama, najraniji rad nekog Hrvata jest pogrebni govor Oratio in funere Reverendissimi Domini D. Petri Cardinalis Sancti Sixti habita koji je održao biskup Nikola Modruški za kardinala Pietra Riaria, papina nećaka. Taj rad bio je otisnut u šest izdanja između 1473. i 1482. u Veneciji i Padovi. Biskup Nikola bio je suvremenik latinističkoga pjesnika Janusa Pannoniusa, vrlo poznatog u povijesti Humanizma. Rođen je godine 1434. blizu Čazme na hrvatsko-ugarskoj granici, a umro je u Medvedgradu kod Zagreba godine 1478.
• Potresan je govor Šimuna Kožičića Zadranina (1460. -1536.), biskupa Modruškog, koji na Lateranskom koncilu održanom 27. travnja 1513. opisuje strahovito razaranje Hrvatske: Simoni Begnae Episcopi Modrusiensis de Croatiae desolatione ad Leonem X Pont. Max. (Romae, 1516). Također valja spomenuti i Oratio Stephani Possedarski pro Domino Johanne Torquato . . . defensore Crovacie, molbu za pomoć u oružju, upućenu u ime bana Ivana Torquata Karlovića (1521-1525) u svrhu obrane Hrvatske, i za pomoć u svećenstvu koje bi ohrabrilo i umirilo ljude u očajanju pred naletima Turaka.
• Godine 1522., grof Bernardinus de Frangepanibus (Bernardin Frankapan, 1453-1529), koji je preživio bitku na Krbavskom polju godine 1493., održao je glasoviti govor pred Državnim senatom u Nurnbergu, Oratio pro Croatia, Nurenbergae in Senatu Principum Germaniae habita, zaklinjući zapadne snage za pomoć. Bernardin je bio jedan od najisatknutijih predstavnika obitelji Frankapana, koja je tijekom nekoliko stoljeća bila povezana sa sudbinom Hrvatske. Svoj apel zaključio je navodeći Horacijeve stihove: "Et tua res agitur, paries quum proximus ardet" ("Tiče te se dok susjedova kuća gori").
  Jedna Glagoljska Biblija u posjedu Bernardina Frankapana početkom 16. st. spominje se u [Bratulic, Leksikon..., str. 150], i da nije bilo kasnijih vijesti o njenoj sudbini. Je li to bila Zadarska Glagoljska Biblija? O Bernardinu Frankapanu kao ratniku i intelektualcu govori zapis Šimuna Kožičića Zadranina da on "i pod oružjem i mačem uvijek nešto piše i prevodi".
• Gotovo u isto vrijeme jedan govor održao je pred samim papom i Kristofor Frankapan (1492.-1527.), Bernardinov herojski sin. Postao je znamenit po svojoj čudnoj sudbini, tj. po nekoliko godina provedenih u pritvoru u Veneciji. Danski povjesničar umjetnosti Henry Thode posvetio je svoju divljenja vrijednu knjigu Frangipanijev prsten, događaj u životu Henrija Thodea (izdao John Macqueen, London, 1900.), posvećenu uspomeni na Kristofora. Preostala je samo jedna kopija Kristoforova govora Oratio ad Adrianum Sextum Pont. Max. Christophori de Frangepanibus veg. Seg. Modrusieque Comitis (Paris, 1523?), a čuva se u Britanskoj nacionalnoj knjižnici u Londonu. Kristofor je svojemu govoru dodao i memorijal koji počinje ovako: "Sveti Oče! Grofovi, baruni, plemeniti i obični ljudi Kraljevstva hrvatskoga obraćaju se Svevišnjem Bogu Ocu govoreći ovako, `Ti koji si najstariji i najmoćniji među nama moraš zauzeto iznijeti naš slučaj pred Svetim Ocem Papom i pred Svetom Stolicom, kao i pred kršćanskim knezovima i kraljevima. Opiši im sve boli, nedaće i grozote s kojim nas Turci razdiru, kako napadajući našu zemlju nasilno odvode ljude u okrutno zatočeništvo, kako smo - napušteni od sviju - prisiljeni ili svi napustiti naše domove i lutati po svijetu, moleći milostinju, ili zaključiti sporazum s Turcima i služiti im ukoliko nam pomoć Svete Stolice bude uskraćena."'.
• Paulus Scalichiis von Lika (grof Pavao Skalić, rođen u Zagrebu, 1534.-1575.) napisao je rasprave Dialogus P. Scalichii de Lika ... de Missa Tubingae, 1558, i Glossa Pauli Scalichii de Lika ... in triginta duos Articulos Canonis Missae ex Apostolo [tj. izvatke iz epistola sv. Pavla]. Apud Iodocum Cortesanum: Romae, 1558., knjiga je tiskana zapravo u Njemačkoj.
• Balthasar Adam Kercselich de Corbavia (Baltazar Adam Krčelić, rođen pored Zagreba, 1715.-1778.) napisao je sljedeću važnu povijest Zagrebačke katedrale: Historiarum Cathedralis ecclesiae Zagrabiensis Partis Primae tomus 1 ... continens seriem episcoporum ab anno 1091 ad annum 1603 et tam episcoporum quam et alias notitias, etc. tom. 1. Zagrabiae, [1770.]. Drugi dio nije izdan.

Spomenimo na koncu Antuna Mateša Kuhačevića (1697. - 1772.), rođenog u Senju, koji je napisao sljedeće stihove posvećene svomu ujaku Luki, glagoljaškom svećeniku:

Stihove je pisao u austrijskome zatvoru braneći prava svoga grada nasuprot bečkim generalima. Uzeli smo ih kao moto ovog kratkog i skromnog prikaza koji se bavi poviješću bogate hrvatske glagoljske kulture na tlu Like, Krbave, Modruša i Senja.

Egzodus 20. stoljeća, Kristian Kreković

VRELA:

• Milostinja i darovi za Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini - [DOC]
• Anđeko Badurina: Iluminacija glagoljskih rukopisa u Beču [PDF] , Rad. Inst. povij. umjet. 28/2004, str. 38-51
• Mile Bogović:
  • Hrvatsko glagoljsko tisućljeće, Senjski zbornik, ISNN 0582-673X 1998,
  • (editor) Krbavska biskupija u Srednjem vijeku, Visoka Bogoslovska škola u Rijeci, Kršćanska sadašnjost, Rijeka - Zagreb 1988,
  • [Glagoljica u Senju]
  • Veritas, intervju,
  • Hrvatsko slovo, intervju,
  • Propovijed gospićko-senjskog biskupa dr. Mile Bogovića 9. rujna 2003. na Krbavskom polju
  • gospic.hbk.hr/povijest
• Mile Bogović i Hrvatin Gabrijel Jurišić: Hrvatski mučenici za vjeru i dom, Verbum, Split - Gospić, 2005., ISBN 953-235-031-4
• Mihovil Bolonic: Stoljetne veze krčkih i senjskih glagoljaša, Senjski zbornik VI, 1975, str. 81-140
• [Bratulić]
• [Hrvatska - Europa, vol. I. i II.]
• Stjepan Damjanović: Glagoljaško blago Like i Krbave
• [Discovering the Glagolitic Script of Croatia]
• Dragutin Franić: Plitvička jezera i njihova okolica, pretisak, izdanje Nacionalnog parka P.J., 1993.
• [Fučić]
• Glagoljaska baština u Vinodolu (Dragan Pelić, Crikvenica)
• hr-mucenici.hbk.hr
• Luciano Lago: Stare karte Jadrana (talijanski naslov: Imago Adriae), C.A.S.H., Pula 1996., ISBN 953-6250-10-1
• [Hercigonja: Nad iskonom...]
• Dragutin Hirc: Lika i Plitvička jezera, crteže izradio češki slikar Vaclav Anderle, Zagreb 1900, (ponovljeno izdanje u Rijeci 1998. g.), ISBN 953-158-124-3
• Rudolf Horvat: Lika i Krbava, Zagreb, 1941 (ponovljeno izdanje 1993. g.),
• Izložba glagoljice, Rijeka
• Krbavska bitka i njezine posljedice, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1997.
• Kristian Kreković, Galeria Kristian Kreković, Palma de Mallorca
• Ivan Kukuljević Sakcinski: Put u Senj, Putne uspomene, (drugo dopunjeno izdanje), Matica hrvatska, Senj 2001.
• Emilij Laszowski: Gorski Kotar i Vinodol, Matica hrvatska, Zagreb 1923.
• Lička revija, Matica hrvatska Gospić
• Juraj Lokmer:
  • Šimun Kožičić Benja
  • Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u Senju te senjski i senjsko-moduruški biskupi, Povijesno-kulturni vodič, Marulić, 3, 2004, 497-511
• Enver Ljubović:
  • Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima grada Senja, 1997
  • Gradski i plemićki grbovi grada Senja, 1998
  • Grbovi i plemstva Gacke i Like, Adamić, Rijeka, 2001 (tel. 051 650 180)
• Kresimir Mikolcic: Putovanje kroz Liku
• Modruš, (urednici Josip Vuković i Milan Chomparo Sabljak), zbornik članaka, Modruš, 1997.
• www.modrus.hr
• Marija Pantelić:
  • Hrvatski glagoljski kodeksi krbavskoga područja XIV i XV vijeka, doktorska disertacija,
  • Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi Staroslavenskog instituta, Knjiga 5, Zagreb 1964., str. 5 - 98,
  • Kirinov Senjski psaltir iz 1359. godine (nepravedno nazvan "Lobkowitzov"), Senjski zbornik, godina 18 (1991), str. 109-128
  • Kulturni ambijent djelovanja Blaža Baromića, pisca i štampara glagoljskih knjiga, Poseban otisak, Senj 1975.
• Pop Martinac i njegov zapis o bitki na Krbavskom polju 1493.
• [Petar Runje: Tragom stare ličke povijesti]
• Radoslav Lopašić: Urbar Modruški 1486, MH Ogulin, 1997.
• Senjski zbornik
• Manojlo Sladović: Povijest biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske, pretisak izdanja iz 1856. tiskanog u Trstu, (pogovor M. Bogović), Gospić, 2003., ISBN 153-7034-03-8
• Vila Velebita, nekada mjesečnika, sada godišnjak, s mnogobrojnim prilozima posvećenim Lici.
• Marijana Tomić: Senjske inkunabule i Senjska tiskara
• Josip Vončina: Četiri glagoljske listine iz Like, Radovi Staroslavenskog instituta, Knjiga 5, Zagreb 1964., str. 213 -230,
• [Žagar]

Izvori na webu u svezi s Likom:

• Ivan Ježić (1747 - 1833), the glagolitic Bishop of Senj, by Karmen Antić, Gauteng, South Africa
• Ličko-senjska županija
• Gatska
• Senj
• Modruš
• Cultural and historical heritage in the county "PRIMORSKO - GORANSKA", an area closely related to Lika and Krbava
• The Wolf Man, Velebit and the Velebitan wolves
• King of Chips

Ličke pjesme (video):

• Pozdravte mi Velebita goru
• Oj medvjede gorska zivotinjo

Nazad na Croatian Glagolitic Script