Dragutin Antun Parčić 1832.-1902.

mirna lipovac i darko žubrinić, 2015.

Hrvatsko talijanski rječnik | Neke pojedinosti | Parčićev misal | Serafinska tiskara | Danteove mudropojke  | U Zadru | Parčićev glagoljički pečat | Svjetlopisac | Bilinar | Biljaruša | Kartograf | Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu | Suvremenici | Grob | Bilježnice | Krčki nadpis | Klement Bonefačić | Bibliografija | Izvori


Dragutin Antun Parčić
Vrbnik, 26. svibnja 1832. - Rim, 25. prosinca 1902.
hrvatski glagoljaš, leksikograf, filolog i fotograf


dragutin antun parčić


Slikoviti hrvatski gradić Vrbnik na otoku Krku. Foto DubeFranz, unutar fantastične zbirke FlightNetwork.


Dragutin Antun Parčić

Dragutin Antun Parčić, znameniti hrvatski glagoljaš, leksikograf, jezikoslovac i svjetlopisac (fotograf), rođen je u Vrbniku dne 26. svibnja 1832. Nižu samostansku gimnaziju franjevaca trećoredaca glagoljaša polazio je u Glavotoku na otoku Krku, kao i novicijat 1851.

U razdoblju od 1843. do 1851. pohađao je javnu talijansku gimnaziju u Zadru. 1851. upisuje studij bogoslovije na središnjem nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu ''Zmajević''  u Zadru. Na Uskrs 1855. godine u Prvić Luci održao je svoju Mladu misu. U razdoblju od 1855.do 1857. boravi u raznim samostanima svoje provincije: u Prvić Luci, na Galevcu (Školjiću) kod Preka, u Zadru, Krku i Glavotoku. Školske godine 1857/58. predavao je hrvatski jezik i matematiku (sic!) na Realnoj gimnaziji u Zadru.

1859. bio je župnik u mjestu Prvić Šepurine na otoku Prviću. U to se vrijeme već bavio svjetlopisom (fotografijom). Njegova najstarija sačuvana i datirana fotografija snimljena je godine 1859. u Prvić Luci.

U razdoblju od 1860. do 1864. boravio je na otočiću Galevcu (Školjiću) pored Preka na Ugljanu, gdje je imenovan poglavarom tamošnjeg Samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša. Tu je osnovao i svoj fotografski atelijer i laboratorij. U samostanskoj bogoslovnoj školi bio je profesor, a u to se vrijeme bavio također kartografijom i bilinarstvom (botanikom).

U Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Glavotoku na otoku Krku osnovao je Serafinsku tiskaru, za koju je sam lijevao glagoljička slova i tiskao razne brošure glagoljicom i latinicom. U zlatotisku je godine 1875 objavio vlastiti prijevod 1. pjevanja Danteova Pakla.

Tijekom nekoliko prethodnih stoljeća, točnije, od 17. do početka 19. st., za hrvatske su glagoljaše njihovi brevijari, misne knjige i ostali priručnici bili tiskani staroslavenskim jezikom, ali ne hrvatske redakcije, nego ukrajinske redakcije. Budući da je posljednji glagoljaški misal (Karamanov misal) bio tiskan još 1747. (a od tog vremena proteklo je više od stotinu  godina), nastojao je pokrenuti tiskanje novog glagoljaškog misala, ali na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije.

Budući da njegova franjevačka zajednica nije bila u mogućnosti poduprijeti njegova pregnuća, odlučio je prijeći iz samostanskog reda u svjetovno svećenstvo. Podporom biskupa Josipa Jurja Strossmayera postao je kanonikom Zavoda sv. Jeronima u Rimu, gdje je boravio do kraja života.

Prema [Vince, Leksikograf Dragutin Parčić, str. 1241], Dragutin Antun Parčić je zajedno s Augustom Šenoom i mnogim drugim istaknutim književnicima slijedio  Zagrebačku filološku školu (t.j. korijenski način pisanja), a ne  vukovce.

Poznati francuski leksikograf, romanist i kroatist Jean Dayre (1892.-1952.) je prema svjedočenju Ive Hergešića jednom prigodom izjavio kako nikad nije imao boljeg rječnika od Parčićeva u njegovu najnovijem izdanju (iz godine 1901.). Vidi [Vince, Leksikograf Dragutin Parčić, str. 1243].

Najvažnija djela

Riečnik talijansko-slovinski (hrvatski), tiskan je najprije u Zadru godine 1868., a zatim i u Senju 1887.

Parčićeva Grammatica della lingua slava (illirica) objavljena je u Zadru najprije 1873., a zatim i 1878. Već prvo izdanje je veome lijepo primljeno, tako da je zagrebački kanonik Adolf Weber tu knjigu preporučio bečkoj vlaid kao učbenik za školsku uporabu.

Parčićev Vocabolario slavo-italiano / Rječnik slovinsko-talijanski, objavljen je u Zadru godine 1874.

Parčićeva Gramatika hrvatskog jezika je, kao što vidimo, bila vrlo omiljena, a prevedena je i na francuski jezik, objavljeno u Parizu u dva izdanja, 1877. i 1904. Pri tome je naziv hrvatski jezik začudo preveden kao "srpsko-hrvatski" jezik (Grammaire de la langue "serbo-croate").

Godine 1894. objavio je u Rimu Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjiga po crkvenoj recenziji.

Ovaj se prikaz temelji na članku fra Petra Runje o Dragutinu Antunu Parčiću, objavljenom u djelu Hrvatski franjevački biografski leksikon na str. 428.



Dragutin A. Parčić, 1832.-1902.
Svjetlopis iz [Bolonić: O životu i radu Dragutina A. Parčića, PDF].


Životopis Dragutina Antuna Parčića

dragutin Antun Parčić rođen je 1832. godine u Vrbniku, gradiću na otoku Krku u Hrvatskoj. Bio je sedmo i posljednje dijete u seljačkoj obitelji. Krsno ime mu je Antun. Od ranih školskih dana razlikovao se od druge djece: osim izvrsnih učeničkih rezultata, tijekom odmora je, umjesto izlaska na školsko igralište, radije ostajao u učionici gdje je u drvetu dubio slova. Njegovi roditelji su uočili da imaju posebno nadareno dijete, no nisu mu mogli priuštiti daljnje školovanje. U to vrijeme njegov bliski rođak bio je gvardijan samostana franjevaca trećoredaca u Glavotoku, mjestu na Krku, te je poveo svog malog rođaka sa sobom u samostan.

bstri momčić je završio osnovnu školu u gradu Krku. Potom je proveo dvije godine u samostanu u Glavotoku u kojemu je imao priliku naučiti glagoljčno pismo i čitati knjige pisane starocrkvenoslavenskim jezikom. Također je naučio latinski, talijanski i njemački jezik. Zaredio se i uz svoje krsno ime dodao svećenićko ime Dragutin. Potom je otišao u Zadar gdje je nastavio školovanje u talijanskoj javnoj gimnaziji. Tijekom školovanja dobio je široko obrazovanje iz prirodnih i društvenih znanosti.

osim što je bio jedan od najboljih učenika, bio je odličan i u crtanju, a zanimale su ga mehanika, fotografija, botanika, tiskarske tehnike itd. Još dok je bio u srednjoj školi izdao je mali Talijansko-hrvatski rječnik i tako zaradio svoj prvi honorar.

upisao se na studij bogoslovije u Zadru 1851. godine, a 1855. je održao Mladu misu. U početku je radio kao svećenik, a potom kao učitelj hrvatskog i matematike.

nakon toga proveo je četiri godine (1860.-1864.) kao predstojnik franjevačkog samostana na otočiću Galevcu gdje je, između ostaloga, radio i na sastavljanju svog budućeg Talijansko-hrvatskog rječnika. Slijedeći svoj svećenički poziv, morao se preseliti na svoj rodni otok Krk, u istomeni grad Krk. Tamo je bio imenovan tajnikom trećoredske franjevačke provincije. Potom je proveo dvije godine u Zadru obavljajući tajničke poslove, istovremeno podučavajući svećenićku mladež.

godine 1868. objavio je  Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski). 1873. je izdao gramatiku, tzv. Slovnicu hrvatskog jezika istumačenu talijanskim jezikom koja je uskoro postala obvezatnim školskim udžbenikom. Naposlijetku, 1874. je objavio Rječnik slovinsko-talijanskoga jezika.

u više navrata radio je kao učitelj hrvatskog jezika i nadao se postati profesorom staroslavenskog jezika na nadbiskupskom sjemeništu u Zadru, ali mu se ta želja dva puta izjalovila te se, duboko razočaran, 1871. godine vratio u samostan u Glavotoku  gdje je, s manjim prekidima, ostao narednih pet godina. Tamo je nastavio rad na svojim rječnicima i počeo lijevati olovna slova. Utemeljio je i malu tiskaru i nazvao je Serafinskom tiskarom. Unatoč svemu, osjećao se beskorisnim jer u malom samostanu poput Glavotoka nije mogao razviti sve svoje potencijale.

tijekom života, Dragutin Antun Parčić nije se bavio samo rječnicima i liturgijskim knjigama. Imao je širok krug interesa i aktivnosti. Osim što je bio istaknuti hrvatski filolog, leksikograf i svećenik-glagoljaš, zanimao se za kartografiju, slikarstvo, tiskarstvo, fotografiju, poeziju, prevođenje, astronomije, botaniku, urarstvo, mehaniku i znanost općenito.

godine 1875. obratio se Svetoj Stolici tražeći dopuštenje da napusti franjevački Treći red. Dobio je dozvolu za sekularizacijom te je imenovan kanonikom Hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu. U Rim je stigao u svibnju 1876. i tamo proveo daljnjih 25 godina života. Bio je zadovoljan skromnim smještajem u krugu Zavoda. Njegov stan se sastojao od dvije sobe koje je pretvorio u laboratorij, knjižnicu, mehaničku radionicu i tiskaru, sve u jednom. Čitav prostor je bio krcat knjigama, rukopisima, misalima, brevijarima, kodeksima, njegovim bilješkama i sl. Na zidovima su bili satovi, imao je fotoaparate i harmonij. Nadalje, tamo se nalazila sprava za lijevanje olovnih glagoljskih slova, ručna tiskara, tesarski alat, brzojav i telefon. Tako je naposlijetku pronašao mjesto na kojem se mogao baviti svime što ga je zanimalo. Živio je povučeno, u potpunosti posvećen poslu.

godine 1878. objavio je drugo, prošireno izdanje hrvatske slovnice. 1886. godine objavio je drugo, prošireno izdanje Rječnika  talijansko-slovinskoga (hrvatskoga).

usporedo s time, radio je na novom glagoljskom misalu, koristeći kao predloške Karamanovo i Levakovićevo izdanje misala, derusificirajući tekstove i zamjenjujući riječi stranog porijekla hrvatskima. Naime, tijekom cijelog 19. stoljeća postojala je velika potreba za staroslavenskim liturgijskim tekstovima. Knjige koje su u to vrijeme postojale bile su već stare, uništene od upotrebe ili iskvarene rusifikacijom.

novoizabrani papa Lav XIII (Leo XIII), čiji je pontifikat započeo 1878. godine, povjerio je Parčiću brigu oko izdanja novog misala. Za taj zadatak nije bilo prikladnije osobe od Parčića, a on je napokon dobio zadatak koji je u potpunosti odgovarao njegovom znanju i sposobnostima. Provodio je dane i noći lijevajući glagoljska slova u tiskari Svetog zbora za širenje vjere. Pripreme za tiskanje misala počele su sredinom 1890., a u siječnju 1893. otisnuto je prvo izdanje Rimskog misala. To je bio značajan događaj jer su Hrvati napokon dobili bogoslužnu knjigu na starocrkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije tiskanu glagoljicom. Taj misal bio je Parčićevo životno djelo i Sveti Otac ga je u znak priznanja imenovao počasnim komornikom i dodijelio mu zlatnu medalju Pro Ecclesia et Pontifice.

koncem 1893. godine Parčić je izdao Rimski ritual, tj. hrvatski obrednik, kao i glagoljski Misal za pokojne. Naredne godine izdao je Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagolice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji.

prvo izdanje Rimskog misala bilo je odaslano biskupijama i glagoljskim župama tako da je Papa uskoro dao nalog za tiskanjem drugog izdanja. Zadatak je ponovo povjeren Parčiću. Posao je dovršen 1896. godine te se ponovo pokazala velika potražnja za Misalom.

parčić je bolovao od raka želuca. Osjećao je kako ga snaga polako napušta i počeo je brinuti kome će ostaviti vrijednosti koje je posjedovao. Jako se obradovao kad je čuo da krčki biskup Antun Mahnič namjerava u gradu Krku osnovati tiskaru i Staroslavensku akademiju koja bi njegovala staroslavenski liturgijski jezik i glagoljaško crkveno pjevanje. Parčić je dao prenijeti na Krk svu svoju imovinu: knjige, olovna slova, matrice itd. Oporučno je Staroslavenskoj akademiji ostavio znatnu svotu novaca. Planirao se preseliti na Krk i trebao je postati i prvim predsjednikom Akademije, ali mu se zdravstveno stanje pogoršalo i preminuo je na sam Božić 1902. godine.

nakon njegove smrti pronađeno je još nekoliko rukopisa: Staroslavensko-latinska slovnica, Rječnik latinsko–glagolski, homilije svetaca, prijevod Mučenikoslovlja franjevačkih trećoredaca na staroslavenski jezik i dr.
 
pokopan je u zajedničkoj grobnici Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima na rimskom groblju Campo Verano. Parčićev život i djelo tek su u posljednje vrijeme počeli dobivati svoje odavno zasluženo mjesto u plejadi hrvatskih velikana.
Biography of Dragutin Antun Parčić

dragutin Antun Parčić was born in 1832 in Vrbnik, a small town on the island of Krk in Croatia. He was the seventh and the last-born child to a peasant family. His christian name was Antun. From his early school days he was different from other children: apart from his outstanding school achievements, during breaks he preferred to stay in the classroom carving letters in wood to going out to the playground. His parents had noticed that he was a particularly bright child but they were poor and could not afford further schooling. Back then a close relative of his was the prior of the Third-Order Franciscan monastery in Glavotok, a place on the same island, so he took his young cousin to the monastery.

the bright boy had completed his elementary schooling in the town of Krk. He then spent two years in the Glavotok monastery, where he had the opportunity to learn glagolitic script and read books written in Old Church Slavonic (OCS) language. He also learned Latin, Italian and German languages. He was ordained and then added to his christian name the priestly name of Dragutin, subsequently went to Zadar in order to continue his secondary schooling at the Italian-language public high-school. At school he received extensive education in natural and social sciences.

in addtion to being one of the best students, he was excellent at drawing and he also showed a great interest in mechanics, photography, botany, printing etc. While still in the secondary school, he published a small Italian-Croatian Dictionary and earned his first money.

he enroled the seminary studies in Zadar in 1851 and held the First Mass in 1855. In the beginning he worked as a priest and later as a teacher of Croatian and mathematics.

following that, he spent four years (1860-1864) as the head of the franciscan monastery on the tiny island of Galevac where he was, among other things, compiling his next Italian-Croatian dictionary. Performing his duties, he then had to move to his home island of Krk to the homonymous town of Krk. There he was appointed secretary to the Third-Order Franciscan Province. He then spent two years in Zadar, fulfilling his secretarial tasks and at the same time teaching the future priests.

in 1868 he published an Italian-Slavic (Croatian) Dictonary. In 1873 he published the Croatian Grammar Book Interpreted in Italian which very soon became a mandatory textbook. Finally, in 1874 he published his Dictionary of Slavic-Italian Languages.

on several occasions he worked as a teacher of Croatian and had hoped to become the professor of Old Church Slavonic at the theological seminary in Zadar, which opportunity had escaped him twice, and, deeply disappointed, he returned to the Glavotok monastery in 1871 and stayed there, with minor interruptions, for five years. There, he kept working on his dictionaries and was casting lead letters. He even founded a small printing office and called it the Seraph Press (in Croatian, Serafinska tiskara). Despite all that, he was feeling useless there because in a small monastery like Glavotok he could not develop his full potentials.

during his lifetime, Dragutin Antun Parčić was not only dealing with dictionaries and liturgical books. He had a wide scope of interests and activities. Other than being a distinguished Croatian philologist, lexicographer and glagolitic priest, he was very much interested in cartography, painting, printing, photography, poetry, translating, astronomy, botany, clockworks, mechanics and science in general.

in 1875 he approached the Holy See asking permission to leave the Third Order. He was granted the permission of secularization and was then appointed the canon of the Croatian Institute of St. Jerome in Rome. He arrived in Rome in May of 1876 and lived there for the next 25 years. He was satisfied with a modest accomodation within the Institute. His apartment consisted of two rooms which he turned into a laboratory, library, mechanical workshop and printing office, all in one. The whole space was filled with books, manuscripts, missals, breviaries, codices, notes and the like. The walls were all covered with clocks, there were many cameras there and a harmonium. In addition to that, there was a device for casting lead glagolitic letters, a hand-operated printing machine, some carpenter tools, a telegraph and a telephone. Finally, he had found a place where he could do everything he was interested in. He lived a quiet life, completely dedicated to his work.

in 1878 he published the second revised and enlarged edition of his Grammar Book. In 1886 he published the second revised and enlarged edition of his Italian-Slavic (Croatian) Dictonary.

simultaneously, he was working on the new glagolitic missal, using as templates the Karaman and Levakovic missales, where he was replacing Russian and other words of foreign origin with Croatian words. Namely, during the whole 19th century there was a great need for the Croatian glagolitic liturgical books. The books that were used in parish churches were old, ruined and altogether infested with non-Croatian words.

the newly-elected Pope, Leo XIII, whose pontificate started in 1878, entrusted Parčić with the task of issuing the new Roman missal. Nobody could do it better and Parčić was finally assigned to the task that perfectly suited his knowledge and his abilities. He spent long days and nights casting lead glagolitic letters in the printing workshop at the Congregation for the Doctrine of the Faith. The preparation of the text for printing began in mid 1890 and in January 1893 the first edition of the Roman Missale was finished. That was a remarkable event because the Croatian people finally got the rite book in the pure Old Church Slavonic language of the Croatian recension, in the glagolitic script. The book was his life achievement and the Pope appointed him Honorary Chamberlain and awarded him the gold medal Pro Ecclesia et Pontifice.

at the end of 1893 Parčić issued the Roman Ritual in Croatian and the glagolitic Missal for the Dead. Next year he released The Little Spelling Book for Correct and Fluent Reading of the Glagolitic Script in the Recent Church Books in Croatian.

the first edition of the Roman Missal was distributed very quickly and the Pope ordered the second edition to be released. Again Parčić was in charge and in 1896 the job was finished and, again, the demand for the Missale was also great.

parčić was suffering from stomach cancer. Feeling progressively weaker, he started worrying about his legacy. Then he heard the news that the bishop Antun Mahnić in Krk was planning to establish a printing office there and to found an Old-Church Slavonic Academy with the aim of cultivating and preserving the Old Church Slavonic language and the glagolitic chanting. Parčić had all his personal belongings moved to Krk: his books, lead letters, printing stencils. In his testament he had left substantial funds to the OCS Academy. He had planned to move back to Krk and even to become the first president to the OCS Academy, but his health was worsening and he died on the Christmas Eve in 1902.

after his death some more manuscripts were found: a paleoslavic-Latin grammar, the Latin-glagolitic dictionary, saints' homilies, a martyrology of franciscan third order translated into Old Church Slavonic language and some other.

he was burried in the collective tomb of the Pontificial Croatian Institute of  St. Jerome at the Campo Verano Cemetery in Rome. Parčić's life and work have only recently started to receive the well-deserved place among the great people of Croatia.
Many thanks to Mr. Željko Novačić for his kind help in editing the English version this text.
Pripremila Mirna Lipovac.


Parčićev hrvatski-talijanski rječnik



Parčićev hrvatsko-talijanski (ilirsko-talianski) rječnik objavljen u Zadru godine 1858.

Parčićev hrvatsko-talijanski (slovinsko-talianski) rječnik objavljen u Zadru godine 1874.

Dragutin A. Parčić: Rječnik Slovinsko-Talijanski, Zadar 1874.;
primjerak koji se čuva u znamenitoj Knjižnici obitelji Vitezić u Vrbniku.


Treće, prošireno izdanje Rječnika Dragutin Antuna Parčića iz godine 1901., tiskano je u Zadru pod nešto promijenjenim naslovom:

Vocabolario croato-italiano / compilato per cura di Carlo A. Parčić.

Na sporednoj naslovnoj stranici stoji ovakav naslov:

Rječnik Hrvatsko-Talijanski, 3a ed. corretta ed aumentata, Tipografia editrice Narodni list, Zadar, 1901., 1237 str.



Predgovor drugom izdanju Parčićeva Rječnika Hrvatsko-Talijanskog (Slovinsko-Talijanskog) iz godine 1874.:


Predgovor
k   d r u g o m    I z d a n j u

     U suglasju sa Talijansko-Slovinskim Rječnikom, što je sviet ugledao god. 1868 u ovom obliku i kod istih (sad preminuvših) Tiskara-Izdatelja, evo se napokon pomalja i drugi Dio Slovinsko-Talijanski. Zato da bi uspješnije svoj cilj postigao, bavio sam se ponajprvo oko toga, da ovdje razporedim sve što se u Talijanskoj strani nalazi, da nadometnem i poizpravim što je nepodpuno ili krivo shvaćeno u malom Rječniku od god. 1858, a nada sve da obogatim ovaj Dio još sa riečmi i izrazi, koji se pisanjem i obćenjem svagadno iz narodnoga blaga razvijaju, u koliko sam ih sâm posakupiti ili uz prijateljsku podporu pribaviti mogao. Amo ide znameniti broj od više tisuća rieči, što mi ustupio preč. kanonik M. Pavlinović iz vlastite svoje sbirke, sve većinom prosto pučkoga izvora, a do sele još ne objelodanjenih, koje će se naći pismenom (P.) u dotičnih mjestih pobilježene. Jošter sa zahvalnošću spominjem, da sam prisvojio i uvrstio, gdje im je mjesto od pismena L. pak do svrhe, više rieči i primjetaba, što mi je blagohotno priposlati izvolio preč. kanonik. J. Mrkica. Za sve to podufano se nadam, da će ova moja radnja tim bolje olakotiti učećoj se mladeži put k obširnijem poznanju hrvatskoga jezika.

    Koju da nahrcim i o tom, kako su ovdje rieči razpoređene, eda bi ih lasnije bilo potražiti za one, koji još nijesu podosta vješti današnjemu pravopisu. Nije mi od potrebe da kažem, kako sam ponajviše sliedio etimologički način pisanja, ali se obazrio kadikad i na blagoglasni ili eufonički, gdje god je ovaj pretežnije mah preuzeo; jer da bi se htjela bila svaka rieč ponaosob dvojako napisati, preveć bi bilo naraslo djelo, a bez očevidne koristi. Muklo e pred r, u školskih knjigah dosad naznačeno naglaskom, kao čvèrst, kèrv, sa svim je ovdje izpušteno, sbog toga, što dan danas najglavnija jezikoslovna djela temeljito pripisuju pismeni r i samoglasni značaj; takove i slične ime rieči naći će se dakle na prosto pisane, n. pr. čvrst, krv i t. d. Pomučnije će biti početnikom, možda i šeremetno, potražiti nekoje rieči, koje se izvorno pišu sa ie, a druge od istih proizvedene, što im se naglaska mienja sa je ili sa prostim e, kao n. pr. cviet, cvjetast, cvjetnica, grieh, grešnik i grješnik; rieč, rječnik; vrieme, vremenit i ovim slična. Koji u takovih slučajevih ne može da se dokopa rieči, neka se potrudi zaviriti i tamo i amo, da nijesmo gdjegod ili ja ili on krivo shvatili one male razlike, kojih još ni svi današnji pisci potanko ne razabiru, ili jih nijesu učenjaci još točno označili.

    Svesrdna priznanja sam dužan gore spomenutoj gospodi, kao i ostalim znancem, koji su me prijateljskom rieči i savjetom podpomogli i obodrili, redovskim starješinama i braći, što su mi pri ruci bili, da uz ovaj posao svojski prionem; a nada sve Bogu liepa hvala, koji mi je podielio milost, da se po moći i saviesti družtvu i narodu odužim.

U Zadru na Cvjetnicu 1874.

D. P.


Treće izdanje iz 1901. sadrži čak 90,000 (devedeset tisuća) riječi. Pogledajmo Parčićev vrlo lijepi predgovor tom posljednjem izdanju njegova Rječnika Hrvatsko-Talijanskog:


Predgovor
k   t r e ć e m u   I z d a n j u

     Malo šta imam nadodati onomu, što sam rekao u Predgovoru, napisanom tamo pred 27 godina. Svatko će opaziti, ako i na brzu ruku prolista ovo Izdanje, koliko je izpravnije i savršenije glede jezika, osobito u talijanskom značenju rieči, a znatno podpunije, jer je priraslo do preko petnaest tisuća novih rieči, crpljenih što iz pučkoga govora, što iz školskih i poučnih knjiga.

    Ipak mi je nješto reći glede pravopisa. Još nisam na čistu s otim blaženim pitanjem. Od nedavna se pojavila nova struja, i ta kao da sve to više preotimlje mah sbog toga, što je s više mjesta propisano, da se školske knjige imaju držati posve fonetičkoga pravopisa, da se ima uvesti njekakvo nejasno i klimavo načelo: "piši kako govoriš." Ja u rječničkom poredanju rieči niesam mogao prihvatiti toga načela, dapače sam osvjedočen, da je bolje ovo drugo: "piši za oko, a govori za uho." U tom me bodre i rieči sv. Avgustina: "sermo debetur auribus," (za govor duguje se ušima; op. a.) i primjer, kako se služe dan danas svi izobraženi narodi u pisanju svoga jezika. Ja se dakle držim ponajveć etimoložkoga pravopisa, udešena prema umjerenoj fonetici. Gdje gdje počela se još uvadjati i njekakova nova pismena, kao prekriženo d, repato l, pak naglašeno g i n (što bi najbolje odgovaralo sadašnjemu sustavu naše abecede); pak za volju njekakvu dvoličnu imenu popustilo se i u padežnih dokončajih plurala, te naša hrvatska Slovnica, do malo prije najbliža kćerka staroslovjenskoga jezika i sestrica sjevernih slavenskih narječja, morala se lišiti lijepog bogatstva svojih padeža, povela se za lahkoćom, pa se bojati, da ne spadne do skora na stepen siromašnoga bugarskoga narječja. - Sliedeć svoje duboko osvjedočenje, evo sam ovako uredio svoj Rječnik; a obazrio sam se ipak tu i tamo i na najnoviji način pisanja, gdje je to bilo nuždno, da se po azbučnom redu nadju rieči, što se imaju na drugom mjestu potražiti. Izradio sam savjestno i svom pomnjom ovaj tegotni posao, upotrebio sam izkustvo, što sam ga crpio iz preko četrdeset godišnjega zanimanja oko ove struke, pa za to uvjeren sam, da će, kao prijašnja Izdanja, i ovo, što se odavno izčekivalo, dobro doći to učećoj se mladeži, to odraslim, koje dan danas to većma zanima potanje poznavanje ovih dvaju jezika.

Rim, na Ćirilovo 1901.

D. P.

Mali izbor nekih hrvatskih riječi iz golemog Parčićeva Rječnika Hrvatsko-talijanskog, otisnutog na čak 1237 str.:


  • ANGJEO – anđeo
  • AZBUKVAR – abecedarij
  • BEDROBOLJA – išijas, križobolja
  • BESJEDNIK – govornik
  • BESJEDA – riječ
  • BESJEDNIŠTVO – govorništvo, retorika
  • BESJEDOVNIK – govornik
  • BESJEDOVNICA – škola govorništva
  • BILINSTVO – biljno carstvo (regno vegetale)
  • BILINARSTVO – botanika
  • BILJARSTVO – botanika
  • BILJARUŠA – herbarij
  • BILJOJEDAC – vegetarijanac
  • BILJOSLOVAC – botaničar
  • BLAGOGLASJE – harmonija
  • BOGONEVJERNIK – ateista
  • BOLJOSLOVAC = BOLJOZNANAC – patolog
  • BOLJOSLOVJE – patologija
  • BRZOGLAS  – telefon
  • BRZOJAV – telegraf
  • BRZOKRES – revolver
  • BRZOPIS – stenografija
  • BRZOPISAC – stenograf
  • BRZOPLOVKA – vrsta brzog plovila, danas bi to možda bio gliser
  • BRZOTEČA – kurir
  • CVJETOVNJAK – tegla sa cvijećem
  • ČAROLIEK – eliksir života
  • ČETVRTLJEĆE – kvartal
  • ČITAOSTVO – čitalačka publika
  • ČOVJEKOSLOVAC  – antropolog
  • ČOVJEKOSLOVJE – antropologija
  • ĆUDOREDBA – moral
  • DATBA – doprinos
  • DOBROKOB – optimista
  • DOBROMISAONSTVO – optimizam
  • DOBROPIS - kaligrafija
  • DRŽATNOST – kapacitet
  • DRŽAVOPIS – statistika
  • DRŽAVOSLOVJE – diplomacija
  • DUŠOSLOVAC – psiholog
  • DUŠOSLOVJE – psihologija
  • DVORNICA – guvernanta
  • FANTA – osveta
  • FANTITI SE – osvetiti se
  • GIBOMJER – dinamometar
  • GIBOSLOVJE – mehanika
  • GLAGOLJ  – četvrto slovo glagoljskog alfabeta (quarta lettera dell' alfabeto glagolitico)
  • GLADOMORNICA – zatvor u kojem se mori glađu
  • GLASBARNICA – glazbena škola
  • GLASBAR – muzičar
  • GLASBENIČTVO – nauka o glazbi
  • GLASBENITOST – glazbeni talent
  • GLASBILO  - muzički instrument
  • GLASBIŠTE – orkestar
  • GLASBOTVOR – glazbeno djelo
  • GLASBOTVORAC – kompozitor
  • GLASBOVODJA – dirigent
  • GLASKOSLOVJE = GLASOSLOVJE – fonologija
  • GLASOVIRAŠ – pijanista
  • GLEDNIK – izlog
  • GNJILONOŽAC – osoba slabih nogu
  • GOMBANJE – gimnastika
  • GOROPAD – epilepsija
  • GREHOSUMNJA – skrupul
  • GREHOSUMNJIV – skrupulozan
  • GROMOVOD = GROMOTEG – gromobran
  • HARNOST - zahvalnost
  • HLADIĆ – aparat za hlađenje
  • HITROJAV = brzojav
  • HRANBA – skladištenje
  • INORODAC – stranac
  • INORODNOST – pripadnost stranoj zemlji
  • INOVJERAC – pripadnik druge vjere
  • ISTONOĆJE – ekvinocij
  • ISPRATIŠTE – mjesto do kojeg nekoga pratimo, tj. na kojem se rastajemo
  • IZTOKA – izlaz
  • IZVRŠBA – izvedba, provedba
  • IŽICA – slovo starog slavenskog alfabeta (una lettera dell' antico alfabeto slavo)
  • JEDINJAK – sin jedinac
  • JEDINOBROJNIK – jednina
  • JEDNAČBA – izvedenica od "jednakost"
  • JEDNOBRAČJE – monogamija
  • JEDNOSBOR – monolog
  • JEDINOSUĆAN = JEDINOBIĆAN - istobitan
  • JEVTINBA – nadmetanje, licitacija
  • JEZIKONAUK – gramatika
  • JEZIKOSLOVAC – filolog
  • JEZIKOVNICA – gramatika
  • JEZIKOVNIK - rječnik
  • KAKOĆSTVO = KAKVOĆA – kvaliteta
  • KAZNITBA – kazna
  • KNJIGOHLEPNJA – bibliomanija
  • KNJIGOLJUB – bibliofil
  • KOLOVID – horizont
  • KOPNOMJERAC – geometar
  • KORABLJA – brod
  • KOVOZNANAC – metalurg
  • KRUGLJANIK  – biljar
  • KRUGLJIČANA – stol za biljar
  • KRVOMJEŠNIK – incestuozna osoba
  • LJUDOLJUBLJE – filantropija, čovjekoljublje
  • LJUDOLJUB – filantrop
  • LJUDOMRZAC – mizantrop
  • LJUDOMORAC  – ubojica
  • LJUDOMORSTVO – ubojstvo
  • LUČBA – kemija
  • LUČBARNICA – kemijski laboratorij
  • MAST – mast; boja
  • MEDJUMETAK – veznik
  • MIROSLOVJE – statika
  • MJESTOPIS – topografija
  • MJESTOVID – topografska karta
  • MNOGOMUŽTVO – poliandrija
  • MNOGOBRAČJE = MNOGOŽENSTVO – poligamija
  • MRTVICA – voda stajaćica
  • MUNJINA – elektricitet
  • MUŽOLOŽTVO – pederastija
  • NADOSTAVKA – pretjerivanje, hiperbola
  • NARASLICA – izraslina
  • NASTOTAK – %
  • NEHARNOST – nezahvalnost
  • NUZLJUB – rival u ljubavi
  • NUZMJER – parametar
  • OBAZNANICA – prostitutka
  • OBJEŽNICA – komet
  • OBLAGOVOLJITI – udobrovoljiti
  • OBUKOSLOVJE – didaktika
  • ODBITVA – oduzimanje (mat.)
  • ODJEVALNICA – trgovina odjećom
  • ODMETAC – najlon za pecanje
  • ODMILAK – ljubimac, omiljeni sin u roditelja
  • OSVJESTICA – lucidni trenutak
  • OTAČANSTVO – domovina
  • PAKRUG – elipsa
  • PAKRUGAO – eliptičan
  • PAROKRUG – atmosfera
  • PAROKRET – parna mašina ili lokomotiva
  • PAROMJER – manometar
  • PAZVUK – rezonanca
  • PETOPJEV – kvintet
  • PISMAR – arhivar
  • PISMARA = PISMOHRANA – arhiv
  • PJEVIDRUG – compagno di canto
  • PJEVOIGRA – opera
  • PLEMOVLADJE – vladavina aristokracije
  • PLESAONICA – plesna škola
  • POBLUDA – pogreška
  • POČEĆE – početak
  • PODRUGAČITI – zamijeniti, promijeniti
  • POGLAVNIK – predstojnik
  • POHODBA = POHODNJA – posjeta
  • POHODNICA – WC
  • POKOPJE – groblje
  • POLUDNICA – meridijan
  • POLUKRUGLJA – hemisfera
  • PONEDIONIK = PONEDJELJNIK – ponedjeljak
  • PONJIŠA – pola čaše (vina)
  • POSLJEDSTVO – rezultat
  • POSUMAN – sumnjičav
  • POVRHA – vanjska površina
  • POZEMLJUHA = POZEMLJUŠA – kuća prizemnica
  • PRAVODUŠAN – pošten, iskren
  • PRESLUŠAJ – ispitivanje (leg.)
  • PRETIČAK – avanzo (nelle spese)
  • PRETINAC – pretinac
  • PRETINITI – razdvojiti
  • PRIBIĆE – prisutnost
  • PRILIČAK – model
  • PRAVOSLOV – pravo
  • PRAVOSLOVAC – pravnik
  • PRAVOST – pravda
  • PROSTORJEKA – proza
  • PROTUNOŽAC – antipod
  • RAZKRIŽJE = RAZKRIŽICA = RAZKRSTICA = RAZKRSTNICA = RAZKRŠĆE
  • RAZSRDITI – rasrditi
  • RAZSTAVITI – rastaviti
  • RJEČOSLOVJE - etimologija
  • RODOPIS – genealoška tablica (stablo)
  • RODOPISNI – genealoški
  • RUKOTVORJE – manufaktura
  • SAMOBRAN – samoobrana
  • SAMOKRV – samoubojstvo
  • SAMOKRVNIK – samoubojica
  • SAMOPER – perilica
  • SAMOPRODAVAC – monopolista
  • SAMOSEG – uzurpacija
  • SAMOSEŽNOST – despotizam
  • SAMOSILJE – tiranija
  • SAMOSILNIK – tiranin, despot
  • SAMOSLOVJE – monolog
  • SAMOSTAVNIK – imenica
  • SAMOVOZ – automobil
  • SATNIK – satnik, kapetan
  • SAZVUK – akord
  • SGODITAK – zgoditak
  • SGRADA – zgrada
  • SGRAŽATI SE – zgražati se
  • SGRBITI SE – zgrbiti se
  • SGRIEŠITI – zgriješiti
  • SGUSNUTI – zgusnuti
  • SGRTATI – zgrtati
  • SIEVATI – sjevati
  • SITNOZOR – mikroskop
  • SKLADNOREDNOST – simetrija
  • SLABODUHAST – astmatičan
  • SLAVOPIS – pismo pohvale
  • SLIČNOGLASJE – asonanca
  • SPAVNUTI – ''ubiti oko''
  • SPOLNIK – gram. član
  • SPOMENUĆE – komemoracija
  • SRAMOSLOVJE - psovanje
  • SREDOBJEŽNOST – centrifugalna sila
  • SREDOKRAĆA – središnja točka, centar
  • STECIKUĆA – štediša
  • STIHOTVORAC – pjesnik
  • STIHOTVORSTVO – pjesništvo
  • STOPALJKA – pedala
  • SUGLASBA – koncert
  • SUNCOPAS – zodijak
  • SUNCOSTAJA – solsticij
  • SUNČANIK – sunčani sat
  • SUPILAC – ''vinski brat''
  • SVJETLOPIS – fotografija
  • SVJETLOPISAC – fotograf
  • ŠKLJENOBOL – artritis
  • TAJNOPIS – kriptografija
  • TAJNOPISAC – kriptografija
  • TAJNOSLOVAC – kabalista
  • TAJANSTVENIK – mistik
  • TAČNOTEZ – ekvilibrij
  • TAJNOUKA – okultna nauka
  • TLORIS – tlocrt
  • TMICA – tama, "kmica"
  • TOBOŽNOST – fikcija
  • TOPLINKA – kalorija
  • TOPLOMJER – termometar
  • TOPLOST = TOPLINA – temperatura
  • TRAJAVOST – inercija
  • TESLA – sjekirica
  • UHVATNICA – uhidbeni nalog
  • UCJEPNIK – cjepitelj
  • UMOSLOVJE – logika
  • UMRLIK – mrtvac
  • UPRAVAC – ravna linija
  • UTRENIK – utabani put, utabana staza
  • UZDUH – atmosferski zrak
  • UZDUHOMJER – manometar
  • UŽDILO – upaljač
  • UŽINARA – torba u kojoj se nosi užina
  • VAROMJER – manoskop
  • VELEDUŠNOST – velikodušnost
  • VIDOSLOVJE – ideologija
  • VIJUGAVICA – krivulja
  • VINOSLOVAC – enolog
  • VINOSLOVJE – enologija
  • VIŠEBROJ – množina (gram.)
  • VREMENOSLOVJE - meteorologija
  • VRHUBROJAN – prekobrojan
  • ZAJUŠAK – predjelo
  • ZAMUŽNA DJEVOJKA – zaručena djevojka
  • ZEMLJOMJERJE – geodezija
  • ZLOGLEDJA – ljubomora
  • ZORBA – teorija
  • ZORBENI – teoretski
  • ZRAKOKIP – fatamorgana
  • ZVJEZDOČNIK – teleskop
  • ZVJEZDOGATALAC – astrolog
  • ZVJEZDOGATNJA = ZVJEZDOSLOVJE – astrologija
  • ZVJEZDOZNANAC – astronom
  • ZVJEZDOZOR – teleskop
  • ŽAKAN – đakon

Treće izdanje Parčićeva rječnika iz 1901. pretisnuto je godine 1995. u Zagrebu. Potvrdu riječi SATNIK imamo puno prije Parčića, t. j. već u Vinodolskom zakoniku iz godine 1288., a nalazi se  i u hrvatskom prvotisku iz  godine 1483. Riječ POGLAVNIK je također vrlo stara, a može se naći na pr. u komornika Nikole Šubića Zrinskog (1508.-1566.), Franje Črnka, u izrazu "poglavnik karšćanski", t. j. papa.

Treće izdanje Parčićeva rječnika je u cjelosti digatalizirano na Sveučilištu u Osijeku i dostupno putem mreže.


Parčićev Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) tiskan u Zadru godine 1868.
Iz Zbirke Kezele, ljubaznošću g. Mladena Kezele.



Parčićev Rječnik talijansko - slovinski (hrvatski),
tiskan u Senju godine 1887.

U članku [Derossi] navodi se sljedeće:

... Već u svojoj gramatici iz godine 1873. Parčić objavljuje 36 hrvatskih složenica – novo - tvorenica koje naziva "složenice iz nekih znanosti i suvremenih izuma". Tu su riječi
  • brzojav, dalekozor, glasovir, kišobran, kolodvor, parobrod, perovođa, prirodopis, sitnozor (mikroskop), svjetlopis (fotografija), toplomjer, zemljopis, zemljovid i dr.,
dakle uglavnom riječi koje su se u dobrom dijelu zadržale do danas.

August Šenoa (1838.-1882.) se u jednoj polemici objavljenoj u časopisu Vienac (1875., br. 15, str. 294), poziva na 2. izdanje Parčićeva rječnika (vidi [Vince, Putovima..., str. 545). Zanimljivo je da je Šenoa poznavao hrvatsku glagoljicu, a sačuvani su i njegovi rukopisi ispisani glagoljicom, što se može vidjeti putem navedene poveznice.  (Vince 2003: 545)


Zahvaljujemo dr. Vladimiru Lučevu, dječjem kirurgu iz Šibenika u miru,
na poslanim svjetlopisima. Dr. Lučev je vrlo zaslužan za osmišljavanje i izvođenje
projekta Spomen parka "Faust Vrančić" u Prvić Luci.
Druga knjiga s lijeva je drugo izdanje Parčićeva Talijansko-slovinskog (hrvatskog) rječnika
objavljenog u gradu Senju godine 1908. Pogledajte fotografiju malo niže.



Drugo izdanje Parčićeva Talijansko-slovinskog (hrvatskog) rječnika objavljeno je u gradu Senju godine 1908.


Nakon Parčićeva talijansko-hrvatskog rječnika, prvi rječnik sličnog opsega objavljen je tek godine 1942. Autor je hrvatski leksikograf, publicist i prevoditelj Ivan Andrović (1876.-1954.), rodom iz Skradina: Talijansko-hrvatski rječnik (Dizionario italiano-croato, 1938.; Dizionario delle lingue italiana e croata, 1943.) koji je doživio i nekoliko kasnijih izdanja.


Neke pojedinosti iz Parčićeva Hrvatsko-Talijanskog rječnika

Parčić u svojem Rječniku Hrvatsko-talijanskom (3. izdanje iz 1901., Zadar) ima ovakve natuknice, kojima daje do znanja svoje pravopisne zasade:
  • Otp..., V. Odp..
  • Isp..., V. Izp...
  • Isk..., V. Izk...
  • Raš..., V. Razš...
  • Opć..., V. Obć...
Na pr.:
  • Odpjevati, Odplivati, Odpočivati, Odpor, Odpornik, Odpozdraviti, Odpremnina, Odpuhati, Odpustiti
  • Izpričati, Izprika, Izprljati, Izprva, Izpružiti, Izpustiti,
  • Izkaliti, Izkamčiti, Izkaz, Izkaznica, Izkeljiti, Izkesiti, Izkidati, Izkititi, Izključiti, Izključiv, Izkobeljati se, Izkopina, Izkrcavati, Izkupitelj, Izkusiti, Izkvariti ali i Izskočiti, Izslužen, Izsmijati, Izstupiti, Izstrugati, Izštrcati, Iztaknuti, Iztaliti, Iztok, Iztopiti, Iztražiti, Iztući,  Izzazvati, Izžmikati, Izžviždati (izvedeno od "žviždati")
  • Razširiti, Razštrkati.
Parčić umjesto "...džb..." rabi "...čb...", na pr.:
  • Učbenik, Učba (način učenja), Jednačba, Otačbina, Lučba (kemija, separacija)
Umjesto "...tb..." rabi "...db...", ako je riječ o složenici koja započinje s "pod...". Na pr.:
  • Podpis, Podpomagati, Podpora, Podporanj, Podpun
Umjesto "...db..." rabi "tb", ako to nalaže korijen prve riječi. Na pr.
  • Primjetba, Svatba, Zamjetba
Umjesto "...tk..." rabi "...dk...", i štoviše, daje natuknicu
  • Potk... V. Podk...
Na pr.:
  • Podkova, Podkovica, Podkožiti se, Podkriepiti, Podkresati, Podkupiti
Neke riječi sa Izs...:
  • Izseljenik, Izseliti, Izsijati, Izsijavati, Izsječak, Izsjeći, Izskočiti, Izsluženi, Izsmijati, Izspavati se, Izstrugati, Izsukati,
Neke riječi sa Izt...:
  • Iztaknuti, Izteći, Iztjecati, Iztjerati, Iztočiti, Iztražiti, Iztući, Iztrunuti, Iztumačiti, Iztupiti
Još nekoliko primjera sa Bezz... i Bezž...:
  • Bezzakonje, Bezznačajan, Bezzub
  • Bezžen, Bezžični, Bezživotan
Neke riječi sa obć...:
  • Obćina, Obćenit

Parčić za "Suncobran" kaže da je neologizam (novokovanica). Danas je ta riječ u hrvatskom jeziku sasvim uobičajeni izraz.

Za riječ "Zadužbina" Parčić daje naputak "vidi Zadušbina" (korijen te riječi je za dušu, a ne zadužiti)

Parčić uz pojam "Vježbati" daje i riječ Vještba (ali upućuje na Vješba), iz koje je vidljivo da je korijen suvremenog pojma Vježba zapravo Vještina.

Prilažemo i popis od preko šezdeset pojmova iz Parčićeva Rječnika Hrvatsko-talijanskog, oblika "...prd...":
  • Laprdati
  • Naprdivati, Naprdjeti
  • Podprd, Podprdač, Podprdica, Podprdivati se, Podprdnuti se komu
  • Poprd, Poprdic, Poprdivati, Poprdjeti, Poprdljiv, Poprdnuti, Poprduša
  • Prda, Prdac, Prdačina, Prdačiti se, Prdaljica, Prdaljka, Prdalo, Prdavac, Prdec, Prdecati, Prdeknuti, Prdelj, Prdeljuska, Prdeljuskati, Prdeljusnuti, Prdeljuška, Prdenjak, Prdež, Prdjeti, Prdlati, Prdnjava, Prdnuti, Prdoležina, Prdonja, Prdosija, Prdov, Prdušja
  • Izprdak, Izprdeljuskati, Izprdjeti, Izprdnuti
  • Razprditi, Razprdnuti
  • Sprdalo, Sprdanca, Sprdaš, Sprdati, Sprdnja, Sprducati
  • Uprdjeti (koga)
  • Uzprdecati se, Uzprdežiti se
  • Zaprdavati, Zaprdica, Zaprdivati, Zaprdjeti, Zaprdnut.

Za pojam Lastva (selo u Boki kotorskoj), istaknuti hrvatski glagoljaš i leksikograf Dragutin Antun Parčić u svojem monumentalnom Hrvatsko-talijanskom rječniku daje ovo objašnjenje: "verzure fra la rocie ed i burroni" (na talijanskom), tj. "zelenilo između kamenjara i škrapa" (na hrvatskom). Mogli bismo kazati "gaj" (Zahvaljujem g. Zvornimiru Dekoviću na ovom zadnjem objašnjenju).  Kod Perasta postoji selo lijepog naziva Lastvica, tj. "gajić".



Parčićev misal iz 1893. i njegova kasnija izdanja iz 1896. i 1905.

Dragutinu Antunu Parčiću je jedan od glavnih uzora za pripremu novog izdanja Misala po zakonu Rimskoga dvora (objavljenog 1893.) bio znameniti Hrvatski prvotisak iz godine 1483.


Parčićev misal darovan Samostanu sv. Marije na Glavotoku na otoku Krku, koji je darovao sam autor, Dragutin Antun Parčić
godine 1893. Čuva se u Glagoljaškom samostanu na Ksaveru u Zagrebu. Zahvaljujemo fra Vici Blekiću na dopuštenju
za fotografiranje, dana 27. veljače 2016.

U [Jembrih, str. 130] možemo u pismu biskupa Posilovića upućenom J. J. Strossmayeru pročitati ovo:

"U mojem sjemeništu prof. gimnazijalni Radetić (svećenik) nauča staroslavenski jezik, i kako mi se javlja, mladež ga sluša marljivo i rado.

U Rimu su prisiljeni glagol. misal na novo tiskati. Ovomu sam ja mnogo kriv, koji sam na svoju diecezu [tj. na Senjsku biskupiju; DŽ] odmah naručio bio mal ne 200 komada [Parčićeva misala; DŽ], i dobio. A kaže se, da je tek kakvih 300 kom. iznesla bila sva naklada! Tako se nije moglo zadovoljiti ni barskoj diezcezi u Crnoj-gori, koje radi biaše poglavito izdan misal."

U [Jembrih, str. 130, bilješka br. 32] navodi se da je ta činjenica ponukala neke autore, pišući o Posiloviću, da je on "na vlastiti trošak dao u Rimu tiskati novi glagoljski Misal". Agneza Szabo, "Zagrebački nadbiskup Juraj Posilović - mecena  hrvatske kulture i prosvjete," u Naše domovine kinč preželni (Zagreb: Glas Koncila, 2004), str. 336.


Parčićev misal, drugo izdanje iz godine 1896. (objavljeno nakon prvog izdanja iz 1893.),
koje se čuva u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika.

Vlastoručna posveta Dragutina A. Parčića u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika: Otcu Dinku Šulini
na dar za njegovu umnu i brižljivu pripomoć u tiskarskom poizpravljanju ovoaga Misala, 25. travnja 1896.


Drugo izdanje Parčićeva misala, objavljeno godine 1896.


Naslovna stranica drugog izdanja Parčićeva misala iz godine 1896. (t.j. drugo izdanje), otisnuta u
Rimu na hrvatskom crkvenoslavenskom (Rimski misal) i latinskom jeziku (Missale Romanum).


Misal otisnut glagoljičkim slovima vjeran je Rimskom misalu.

Zna se da je jedan rimokatolički župnik-glagoljaš u gradu Ninu misio iz Parčićeva misala još u drugoj polovici 20. stoljeća, točnije, 1961. Do danas (2016.) ostalo je sačuvano ukupno

  • 86 primjerka Parčićeva misala iz godine 1893.
  • 12 primjeraka Parčićeva misala iz godine 1896., te
  • 28 primjeraka Parčićeva misala iz godine 1905. (objavljeno tri godine nakon Parčićeve smrti 1902., a u neznatnoj redakciji Josefa Vajsa, češkog znanstvenika, koji ujedno bio i član novoutemeljene Staroslavenske akademije biskupa Antuna Mahnića u gradu Krku na istoimenom otoku).
Posljednji poznati primjerak Parčićeva misala otkrila je za znanost Mirna Lipovac u Prvić Luci, na otoku Prviću kod Šibenika. Radi se o drugom izdanju iz godine 1896.


Tzv. Vajsov misal, tiskan godine 1927., nastao na temelju Parčićeva misala iz 1893.


Opširnije o Parčićevu misalu


Misi za umršee (Mise za umrle) koje je Parčić objavio glagoljičkim tiskom godine 1894. u Rimu.



Čin misi


Parčićeva Serafinska tiskara na Glavotoku

Dragutin Antun Parčić je u razdoblju od 1871. do 1876. boravio u glagoljaškom franjevačkom samostanu u Glavotoku na otoku Krku, te je kroz to vrijeme osposobio t. zv. Serafinsku tiskaru. Radilo se o otpisanoj tiskari iz Rijeke koju je Parčić osposobio, a za nju je sam izrađivao slova latinice, a uskoro i glagoljička slova.

Serafini su vrsta anđela koji okružuju Boga i služe mu, a nalaze se u prvom redu od devet anđeoskih zborova.

Parčić je u svojoj Serafinskoj tiskari objavio Danteovu Mudropojku, Kršćansku savršenost (mali pučki molitvenik), Obrednik za Veliko Prošćenje,  svoje sonete i drugo.


Glagoljaški franjevački samostan na Glavotoku. Izvor fotografije www.burnout-bewusstseinsschule.at.


Glagoljaški franjevački samostan na Glavotoku.  U žutoj zgradi s lijeve strane
bila je smještena Serafinska tiskara. Izvor fotografije Glavotok.
S desne strane je crkva Bezgrješnog Začeća Marijina.

Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša na Glavotoku. Sasvim lijevo je gospodarska zgada (žuta), a u njoj se nalazila Serafimska tiskara, toš i spremište najfinijih vina za ribare. Na zgradi u sredini na visini prvog kata se nalazi sunčani sat kojeg je napravio Parčić. Sunčane satove je napravio i u ostalim samostanima u kojima je boravio, pa bi se moglo reći da je pored svega ostalog Parčić bio i urar. Zahvaljujemo g. Jurju Mužini, predsjedniku Društva krčana i prijatelja otoka Krka, na fotografijama i ovim podatcima (2015.).

Odmah lijevo od drugog prozora odozgor nalazi se Parčićev sučani sat.
Skroz lijevo vidi se vrh otoka Cresa, a u pozadini Istra oko Učke. Izvor www.pinterest.com.

Parčićev sunčani sat na zidu Glagoljaškog samostana u Glavotoku.

Osim u Glavotoku, Parčić je izradio i sunčani sat u gradu Krku.

Naša je pretpostavka da je izvorni Parčićev sunčani sat u Glavotoku izgledao kao na gornjoj skici
(napravljenoj u Glavotoku 2018., tijekom konferencije održane u povodu 550. obljetnice Samostana).
Moguće je da su iznad glagoljičkih slova izvorno dolazile title, jer se radi o glagoljičkim brojkama.
Pomoćnim arapskim brojkama smo označili odgovarajuće sate.

Uokvireni notni zapis s glagoljičkim tekstom iz 19. st. u Glagoljaškom samostanu na Glavotoku.


Ulaz u samostan: Sveta Marija Glavotok

Toš (mlin) za pripremu maslinovog ulja u gospodarskoj zgradi Samostana.
Na gornjem katu bila je smještena Serafinska tiskara koju je osnovao Dragutin Antun Parčić.

Vrtovi oko Samostana na Glavotoku. Izvor www.burnout-bewusstseinsschule.at.

FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI, samostan Glavotok, video

FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI samostan Porat , video

FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI , video

Franjevci trećoredci glagoljaši


Parčićev sunčanik u Franjevačkom samostanu gradu Krku na istoimenom otoku.
Jesu li nekada sati bili označeni glagoljičkim brojkama kao i kod Parčićeva sunčanika u Glavotoku?



Parčić kao književni prevoditelj Danteove mudropojke


Dragutin Antun Parčić okušao se i kao književni prevoditelj, uspješno prepjevavši uvodno pjevanje Danteove Božanstvene komedije. Točan naslov Parčićeva prijevoda (prema [Mirku Tomasoviću, str. 70]), tiskanog u njegovoj Serafinskoj tiskari u Franjevačkom samostanu na Glavotoku, glasi 

Iz mudropojke "La Divina Commedia" Dante Alighieri-a. Pakla - Spjeva I. Ponašio za pokus D. A. Parčić 1875. (Na Glavi otoka Krka).


Naslovnica Parčićeve Mudropojke iz 1875. Na dnu stranice vidimo
Serafimski tisak glagoljicom.

Parčićev prijevod jednog dijela Pakla
iz Danteova Božanske komedije.

Prema akademiku Mirku Tomasoviću, to je ujedno i prva hrvatska inačica Dantea knjigom objavljena. Parčić je  preveo ukupno 136 Danteovih stihova, a akademik Tomasović taj prijevod ocjenjuje uspješnim ([Tomasović, str. 83]):

...Vrijedi navesti pun naslov njegova objavka: Iz mudropojke ''La Divina Commedia'' Dante Alighieri-a, Pakla, Spjev 1. Ponašio za pokus D. A. Parčić 1875. (Na Glavi otoka Krka).

Na knjižici je i glagoljski natpis s lokacijom izdanja, jer je Parčić, tada još franjevac trećoredac, prepjev tiskao vlastitim rukama u svojoj poznatoj krčkoj radionici.

Kako je bio odlučan pobornik prevođenja svih tuđih izraza i pojmova, Danteovo djelo je nazvao mudropojka, a svjestan složenosti zadaće, oprezno se ogradio formulom ''ponašio za pokus''. Međutim, valja naglasiti da je Parčićev prijevod jednog pjevanja Pakla ujedno i prva hrvatska verzija Dantea knjigom objavljena. Prije Parčića bilo je ujedno nekoliko prijevoda pojedinih epizoda iz Pakla, ali su oni priopćeni u časopisima...

 Evo dijela Danteove mudropojke u prijevodu Dragutina Antuna Parčića (izvor je [Tomasović]):

1-3    U po vieka života ljudskoga,
Pridesih se po sried tmasta gaja,
Kako s puta zabasah pravoga.
4-6    Da opišem, nejmam izražaja,
Gaj presrtni, ljuti, krševiti,
Još sad predam samo s pomišljaja.
...

22-24    I ko čovjek priplivav do žala
Plaho gleda na valovje mora,
Gdje ga težka borba nadhrvala;
25-27    Tako duh moj bježeć bez odmora
Obazri se mrkloj po dolini.
Kud još nikad živa ne bje stvora.
…

40-43    Kad postade krasni sastav svieta:
Tako da se tješim iz tihana
Sa šarene dlake od zvjereta
S ranog doba i blagog zemana;
…

49-51    I vučica ku proždrlost mori
I mršavost neprestance suši,
Te mnog narod u propast strmori
52-54    Težko me je smutila u duši
Strašnim okom, da k vrhu doprieti
Svaku nadu u meni uguši.
...

130-132    Tad ja njemu: Pjesniče, za Boga,
Kog ne pozna, smiluj der se meni
Od pakostna brani me zla 'voga,
133-136     Ter me vodi u stan sad rečeni,
Svetog Petra da ta vrata vidim
I, kak' veliš, narod raztuženi
On se maknu, ja g' uztopce slidim.



Parčić u samostanu sv. Mihovila u Zadru

Parčićeva bista u Zadru

Dragutin Parčić 1832. - 1902., jezikoslovac

Nadpis s druge strane biste


Grad Zadar, kao kamena lađa (Joja Ricov)


Ulica Dragutina Parčića u Zadru

Memorijalna ploča na glagoljaškom samostanu sv. Mihovila u Zadru



Grad Zadar, kao kamena lađa (Joja Ricov), jedan je od najljepših gradova na Mediteranu



Parčićev glagoljički pečat


Dragutin Antun Parčić je autor mjedenog pečata, koji se nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Bio je izložen 2016./2017. tijekom velebne izložbe posvćene Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom.





U popratnom reprezentativnom katalogu izložbe (vidi referencu malo niže) je navedeno da je dolje lijevo vidljiv podpis "Garbić", te da vjerojatno potječe iz 16. st. Međutim, ako vodoravno zrcalimo gornji slikopis pečata i podpisa, vidimo da je napisano ime Parčić, kurzivnom glagoljicom:




Jasno se vidi ime Parčić, pisano kurzivnom glagoljicom.

Evo sadržaja pločice preslovljenog latinicom:

IHS (latinicom)
Moguć(a)stvo B(o)ga + O(t)ca
Mudrost' B(o)ga + Sina
Kripost' B(og)a D(u)ha + s(ve)toga
Po molitvah' B.D.M s(ve)tih
Apostolov P(etra) i P(avla) i svih' s(ve)tih
neka oslobodi t(e)be ot sv
zla tjela i duše, Amen.
MR (latinicom)
                                                        Parčić


Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta (katalog izložbe), Hrvatski povijesni muzej, Zagreb 2016.




Dragutin Parčić kao jedan od prvih hrvatskih svjetlopisaca (fotografa)

Sačuvano je ukupno 105 svjetlopisa (fotografija) Dragutina Antuna Parčića, od kojih se 89 čuva u gradu Krku (a arhivu Krčke biskupije), a 16 u arhivu Glagoljaškog samostana na Ksaveru u Zagrebu. Ove podatke nam daje Općina Vrbnik.


Drag. Parčić
svjetloslikar
na
Galevcu
1863.

Najraniju svoju datiranu fotografiju je Dragutin Antun Parčić snimio
još godine 1859. u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika.


Panoramska fotografija Preka na otoku Ugljanu, sastavljena od pet snimaka.


Dragutin Antun Parčić: snimak pomrčine sunca u Zadru dne 31. prosinca 1861.,
  s pomoću teleskopa. Parčićev naziv za teleskop je ZVJEZDOZOR.
To je jedan od prvih takvih snimaka u svijetu.


Dragutin A. Parčić je fotografirao ne samo s pomoću teleskopa, nego i s pomoću mikroskopa. Njegov vrlo lijepi naziv za mikroskop je SITNOZOR, koji je i danas u uporabi, premda dosta rijetko. Gore vidimo njegov svjetlopis buhe, snimljen s pomoću sitnozora.


Parčićev SVJETLOPIS (fotografija) kristalizacije otopine soli,
napravljen s pomoću sitnozora.

Još tri Parčićeva svjetlopisa koja smo dobili ljubaznošću g. Davora Klarina (Preko na otoku Ugljanu kod Zadra) 2021.:


Parčićev svjetlopis s pogledom na otočić Galevac (s franjevačkim samostanom sv. Pavla Pustinjaka)
i Ošljak (desno), snimljen iz zaleđa mjesta Preko na otoku Ugljanu


Parčićev svjetlopis franjevačkog samostana sv. Pavla Pustinjaka na otočiću Galevcu iz Preka, iz neposredne blizine
blizu kanala koji razdvaja mjesto od otočića. U samostanu se nalazi lijepa izložba glagoljice koju vrijedi posjetiti.


Parčićev panoramski svjetlopis Preka snimljena s otoka Galevca (nastao spajanjem 5 fotografija)


Dragutin A. Parčić je drugi po redu poznati hrvatski svjetlopisac (fotograf). Najstariji hrvatski fotograf je Demeter Novaković, koji je u Zagrebu snimao samo godinu dana nakon pojave patenta u Parizu. Također, Parčić je bio jedan od prvih svjetlopisaca u svijetu  koji je snimao s pomoću sitnozora i zvjezdozora (mikroskopa i teleskopa).


Parčićev svjetlopis Gospe od Zdravlja u Zadru iz oko godine 1867.

U svjetsku povijest znanstvene fotografije je osim Dragutina A. Parčića ušao i Peter Salcher (1848. -1928.), profesor na Pomorskoj akademiji u Rijeci, koji je prvi u svijetu uveo ultrabrzo fotografiranje. Slacher je napravio prvi snimak zvučnog zida oko metka koji se kreće nadzvučnom brzinom. Također, prvu rotirajuću kameru (360-degree camera) u povijesti izradio je i patentirao godine 1972. Hrvoje Šarić (1922.-1927.), rodom iz Knina.
  • Abdulah Seferović: Photografia Iadertina - Fra Dragutin Parčić
  • Petar Trinajstić: Dragutin Parčić [PDF], Vrbnički vidici, 2012., br. 40, str. 8-11.
  • Nada Grčević: Fotografska ostavština Dragutina Parčića, Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar 1972., 373-392.
  • Tatjana Kren i Branko Hanžek: Fra Dragutin Antun Parčić i prve hrvatske astrofotografije [PDF], Prirodoslovlje 11(1) (2011), 67-94.
Fotografija u Hrvatskoj - Dragutin Parčić: Video, 2010.



Dragutin Antun Parčić kao bilinar (botaničar)

Dragutin Antun Parčić je u Samostanu sv. Pavla Pustinjaka na otočiću Galevcu (ispred Preka na otoku Ugljanu) proveo razdoblje od 1860. do 1864. g., u službi predstojnika tog veoma lijepog samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša. Tu se posvetio istraživanjima u raznim područjima, uključujući i u botanici.


Otočić Galevac (Školjić) kraj Preka, sa samostanom franjevaca trećoredaca glagoljaša, gdje je kao predstojnik boravio
Dragutin Antun Paričić od 1860. do 1864. Izvor navadriatic.com.

Parčić je dao golem doprinos stvaranju novih hrvatskih riječi. Mnoge su riječi izvorno njegove, na pr. životoslovje u značenju biologije, ili za uže područje fiziologije. Na tom je planu surađivao sa znamenitim hrvatskim leksikografom i jezikoslovcem Bogoslavom Šulekom, podrijetlom Slovakom, najboljim tvorcem hrvatskih riječi iz stranih jezika ili iz latinskog. U Parčićevu rječniku nalazimo riječi

  • lučba - kemija
  • bilinarstvo - botanika
  • biljaruša - herbarij

Parčić je Šuleka nazvao najvećim hrvatskim leksikografom.


Pogled na otočić Galevac (Školjić), ispred kojeg je gradić Preko na otoku Ugljanu, a u pozadini Zadar i Velebit.
Autoru ove fotografije g. Alanu Ferini zahvaljujemo na dopuštenju za objavljivanje.


U Parčićevu Hrvatsko - talijanskom rječniku iz godine 1901. popisano je, prema dr. Nadi Vajs, čak 1670 biljnih naziva (fitonima). Među njima je blizu 300 njih koje ne spominje Bogoslov Šulek, tj. oko jedne petine ukupne građe.

Prema dr. Nadi Vajs, navedimo navedimo neke od sorata voćaka, čije nazive je Parčić prikupio za svoj rječnik:

sorte trešanja
  • bisernjača
  • cjepika
  • cjepanica
  • hrdut
  • hrušta
 sorte jabuka
  • avajlija
  • branica
  • gizdelinka
  • grahovljanka
  • kožnjača
  • kraljevička
  • mamula
  • parmenka
  • šerbetlija
  • tanjirača
 sorte krušaka
  • gospojičica
  • jeribasma
  • jeribosna
  • kadumanka
  • kićenka
  • kvrgaja
  • lasinjka
  • likosava
  • mesnjačka
  • svilajica
 sorte smokava
  • đonovica
  • gunjača
  • gunjanka
  • skorupica

Biljno nazivlje je u Parčićevu rječniku zastupljeno mnogo više nego što bi se očekivalo u jednom općem rječniku. Važnost rječnika je u tome što se nazivi biljaka daju prema izvornoj narodnoj uporabi. Više podataka možete pronaći u ovom članku
  • Nada Vajs: Fitonimija u Parčićevu Rječniku hrvatsko-talijanskome iz 1901. [PDF], Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 29 (2003), str. 339-353.

Navedimo još neke pojmove iz Parčićeva rječnika, koji spadaju u biologiju i medicinu:

Buboslovac - entomolog, Buboslovje - entomologija

Bubreg, Bubrežak, Bubrežast, Bubrežčić, Bubrežinac, Bubrežje, Bubrežni, Bubrežnjak,

Ciepiti, Ciepljenje boginja, Ciepnja

Cviet, Cvietak

Čbun - grm

Jetra, Jetrašća, Jetren, Jetrena mast, Jetrena trava, Jetrenica, Jetrenina, Jetrenjača, Jetrenjak, Jetrenka, Jetrica, Jetrna, Jetrnjak, Jetrobolan, Jetrobolja, Jetrokrv


Parčićeva biljaruša

U monografiji dr. Igora Gostla (Dragutin Antun Parčić, str. 45), spominje se da se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu nalazi Parčićeva biljaruša (herbarij). Prema dr. Nadi Vajs, biljaruša je nastala godine 1852., a sadrži 124 lista (vidi [PDF]). Ukupno ima 78 biljaka sa sustavnim nazivima i porodicama. Od velike je važnosti što se u biljaruši nalaze i recepture ljekovitih biljaka. To je ujedno i jedna od najstarijih biljaruša (herbarija) u Hrvatskoj.


Parčićeva biljaruša.
Zahvaljujemo fra Vici Blekiću na dopuštenju za fotografiranje, dana 27. veljače 2016.









Dragutin Antun Parčić kao slikar


Parčić je godine 1857. na otočiću Galevcu izradio lijepi crtež Gospe od Zdravlja.
Crtež je u izvorniku koloriran, a čuva se kod Franjevaca trećoredaca
glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu. Ovdje ga prenosimo iz monografije
dr. Igora Gostla posvećene D. A. Parčiću, objavljene 1998. u Zagrebu.
Kao što vidimo, Parčić je bio i talentirani slikar.



Dragutin Antun Parčić kao kartograf

Sažetak. U knjižnici samostana franjevaca trećoredaca-glagoljaša sv. Franje u gradu Krku čuva zemljovid otoka Krka velikih razmjera, koji je godine 1865. izradio Dragutin Antun Parčić. Zemljovid je mjerila 1:20 000, visine 242 cm, a širine 210 cm. Njegova je vrijednost što daje obilje podataka o tadašnjem otoku Krku, a tu su ucrtana i neka krčka sela kojih danas više nema. Prema dr. Tomislavu Galoviću, Parčić je "osim naziva mjesta i predjela posebno marljivo bilježio ceste i putove, klance i dražice, luke i pristaništa, rječice i potoke, zaljeve, uvale i rtove".

Niže slijedi štivo i popratni zemljovidi koje smo dobili ljubaznošću autora, dr. Tomislava Galovića.


Parčićeva karta otoka Krka iz 1865. godine
Tomislav GALOVIĆ

Ime Dragutina Antuna Parčića (Vrbnik, 1832. – Rim, 1902.) ponajviše je poznato među jezikoslovcima, leksikografima i liturgičarima. Međutim, ovaj svestrani redovnik-franjevac trećoredac glagoljaš, svećenik i znanstvenik na mnogim je područjima ljudskoga interesa ostavio svoga traga i ujedno originalnog prinosa. Tako se uz sve drugo bavio fotografijom, florom, faunom, astronomijom, ali i kartografijom. Između ostalog pokrenuo je 1875. u glavotočkom samostanu i tiskaru pod imenom ''Serafimski tisak'' (Serafinski tisak) gdje je sam izrađivao slova i štampao letke i brošure.  

Parčić se školovao u rodnom Vrbniku, potom u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Glavotoku, zatim u Krku i Zadru. Na Glavotoku 1854. polaže redovničke zavjete, a na Uskrs 1855. slavi mladu misu u samostanu u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika. Red franjevaca trećoredaca sporazumno napušta 1876. te postaje svjetovnim svećenikom i odlazi za kanonika u hrvatski Zavod sv. Jeronima u Rimu. Širokoga zanimanja, velikoga enciklopedijskog znanja i sposobnosti Parčić je cijeloga svoga života bio angažiran na različitim područjima znanosti, a po ocjeni kako suvremenika tako i stručnjaka svoje je životno djelo ostvario u Rimu izdavanjem glagoljičkog Misala (Rim'ski misal' slavên'skim' ezikom' – Missale Romanum Slavonico idiomate) 1893. godine. Iako je planirao svoj povratak na Krk i aktiviranje u radu tada najavljene Staroslavenske akademije kao njezina predsjednika u tome ga je spriječila smrt.

No, puno godina prije toga, odnosno kada je 1864. imenovan odgojiteljem i učiteljem u bogoslovnoj školi samostanskih trećoredaca u Krku Parčić je bio primoran napustiti samostan na Školjiću (Galevac) kod Preka na otoku Ugljanu kojem je tada bio gvardijan i vratiti se na svoj rodni otok. U danom trenutku to mu je bilo vrlo teško jer je morao prekinuti i(li) odgoditi započete poslove u Zadru. Unatoč tomu u Krku ostaje do 1867. godine, ali će i kasnije opet biti dodijeljen krčkom samostanu. Tada se, osim redovitim obvezama u školi i samostanu, a bio je i tajnik svoje provincije, posebno posvećuje prirodoslovno-matematičkim znanostima, a što je između ostaloga rezultiralo i jednim zanimljivim radom izravno vezanim za otok Krk.  

Naime, u knjižnici samostana franjevaca trećoredaca-glagoljaša sv. Franje u gradu Krku danas se čuva velika karta otoka Krka. Prvotno je visjela na zidu u samostanskom hodniku, a sada je smotana i spremljena u knjižnici kako bi se zaštitila od mogućih oštećenja. Karta je izrađena u mjerilu 1 : 20 000 s koordinatnim sustavom kvadrata veličine 26 x 26 mm. Njezine dimenzije iznose u visinu 242 cm, a u širinu 210 cm. Karta je učvršćena s gornje i donje strane letvama, a u njezinu se desnom gornjem kutu nalazi kasnije izrađeni naslov sljedećeg sadržaja:


Ovu je kartu nacrtao 1865. god.
O. DRAGUTIN A. PARČIĆ
* 26. svibnja 1832. u Vrbniku
† 25. prosinca 1902. u Rimu
_______________
Mjerilo 1:20.000

U svojoj 33. godini života Parčić se dakle okušao u kartografiji. Izradio je veliku zemljopisnu (stručno gledajući topografsku) kartu otoka Krka tako da je njezine pojedine dijelove crtao na manjim papirima, a potom iste slagao i lijepio na veliku podlogu koju je činio tvrđi papir. Kartu je izradio crnim tušem, a obalni pojas sjenčanjem plavim tušem, a istim je tušem naznačio i vodene površine na samom otoku. Osim naziva mjesta i predjela posebno je marljivo bilježio ceste i putove, klance i dražice, luke i pristaništa, rječice i potoke, zaljeve, uvale i rtove. Naznačavao je i raspored kuća, te vrstu tla. Na karti su posebno detaljno obrađena područja Vrbnika, Dubašnice i Šotoventa, ali i drugi dijelovi otoka, a što možemo povezati s činjenicom kako je Parčić najbolje znao svoj rodni vrbnički kraj, ali i Dubašnicu i Štotvento koji je dobro upoznao za vrijeme svoga redovničkog života u Glavotoku.   


Dio Parčićeva zemljovida: Zapadni i sjeverozapadni dio otoka Krka

Koja je to karta autoru poslužila kao predložak – na temelju koje je pak radio projekciju svoje karte – ostaje otvoreno pitanje. No, to je svakako morala biti neka tiskana austrijska karta iz druge polovine 18. odnosno prve polovine 19. stoljeća, a koja je mogla nastati kao rezultat topografskih i katastarskih premjera otoka Krka vođenih iz Beča u sklopu tzv. druge sustavne topografske i katastarske franciskanske izmjere.

Ako se vratimo samo nekoliko stoljeća unatrag i usporedimo kartografske prikaze otoka Krka tada nam pažnju mogu privući sljedeći kartografi: Wolfgang Lazius (1514. – 1565.), Giovanni Francesco Camocio (druga pol. 16. st.), Ivan Klobučarić Dubašljanin (1545/1550. – 1605/1606.), Martin Stier (1630. – 1669.), Giacomo Cantelli da Vignola (1643. – 1695.), Vincenzo Maria Coronelli (1650. – 1718.), Giovanni Maria Cassini (1745. – o. 1824.), Dragutin Seljan (1810. – 1848.) i dr. U odnosu na ta kartografska prikazivanja otoka Krka Parčićeva karta zauzima istaknuto mjesto jer se vrsnoćom izrade teško može usporediti s bilo kojom do tada nacrtanom kartom otoka Krka, a može čak parirati i onim tiskanim. Doduše, njegova karta vjerojatno u matematičkom smislu nije, odnosno nije ni mogla biti najtočnija u svim svojim pojedinostima pa da bi je kao takvu mogli uspoređivati primjerice s detaljnim austrijskim vojnim kartama (tzv. specijalkama), ali zato ona ulazi u skupinu najvećih karata otoka Krka ikad izrađenih. Usuđujemo se ustvrditi i najvećom – dakako s izuzetkom suvremenih satelitskih karata koje mogu biti uistinu različitih veličina.


Dio gornjeg zemljovida s ucrtanima imenaima naselja: lijevo je Malinska s Dubašnicom, a skroz desno Dobrinj.
     
U trenutku svoga nastanka suvremena, a danas prava povijesna karta otoka Krka, ovo Parčićevo kartografsko djelo predstavlja važan izvor za proučavanje rasporeda naselja i komunikacija jer bilježi stanje sredine 19. stoljeća kada su neka, danas izumrla sela, bila živa (npr. Šugare, Miholjice, Semenji), a ceste i putovi prohodni i korišteni. Sve su to prvorazredni izvor i za ekopovijest.   
 
Budući je Parčićeva karta ispisana tušem, koji je vremenom izblijedio, danas je ona u relativno slabom stanju (izblijeđena) unatoč tomu što je 1990. godine bila restaurirana u Zavodu za kartografiju u Zagrebu.

Spomenimo najzad i to da je o Parčićevoj karti otoka Krka iz 1865. godine do danas jedino fra Anđelko Badurina detaljnije govorio odnosno pisao u zborniku radova znanstvenog skupa o Dragutinu Antunu Parčiću koji je bio održan 1992. u Zadru i Galevcu (''Nepoznati Parčić'', Antun Dragutin Parčić – hrvatski jezikoslovac i glagoljaš /zbornik/, Novaja i Vet'haja, br. 4, Zagreb 1993, također objavljeno i u: Zadarska smotra god. XLII, br. 3, Zadar 1993).

Karta otoka Krka iz 1865. godine vrijedan je kartografski i povijesni spomenik našega otoka te svjedočanstvo nastojanja, sposobnosti i znanja jednoga našeg istaknutog jezikoslovca i glagoljaša – Dragutina Antuna Parčića. 

Izvor:




Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu


Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu (desno), u kojem je boravio Dragutin Antun Parčić.br>

[Igor Gostl, na str. 35] citira Kvirina Klementa Bonefačića, koji opisuje Parčićev skromni smještaj i marljiv rad u Zavodu sv. Jeronima u Rimu:

...to je bio stan kan. Parčića. Tu je on provodio svoje dane u Rimu kroz 25 god. ne mareći mnogo što se u svijetu zbiva, niti je tražio da svijet o njemu što čuje i znade.



Grob Dragutina Antuna Parčića u Rimu


Ime CAROLVS A. PARČIĆ nalazi se s desne strane skupne grobnice na groblju
Campo Verano u Rimu. Na vodoravnoj ploči je na latinskom jeziku upisano

CONFRATRIBUS ET CANONICIS
S. HIERONYMI ILLYRICORUM
+
COLLEGIUM S. HIERONYMI
ILLYRICORUM CROATORUM

HRVATSKI ZAVOD
SV. JERONIMA

S lijeve strane nalazi se manja nadgrobna ploča Ljube Wiesnera, istaknutog hrvatskog pjesnika
i leksikografa, jednog od suradnika Mate Ujevića na pripremi Hrvatske Enciklopedije.

CAROLVS A. PARČIĆ, CANONICVS
NATVS 26 : V : 1832.
MORTVVS 25 : XII : 1902.

Grobnica s prednje strane ima hrvatski grb s krunom.

Podroban opis puta do Parčićeva groba na groblju Campo Verano u Rimu.


Biljžnice Dragutina Antuna Parčića


Dragutin A. Parčić je Homerovu Ilijadu s grčkog prevodio na latinski.
Zahvaljujemo fra Vici Blekiću na ljubaznom dopuštenju za fotografiranjem, dana 27. veljače 2016.









Parčić i Krčki nadpis

Dragutin Antun Parčić bio je uz krčkog kanonika Franju Volarića prvi koji je proučavao Krčki glagoljički nadpis iz 11. st. Njegovo je čitanje  godine 1875. dopuno Ivan Črnčić, te o tome objavio članak "Još oble glagolice na krčkom otoku", u časopisu Starine VII, 1875., str. 1-12, vidi i Tablu I. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 223].


Se zida Ma-
j opat' i Ra-
donja, Rugota,
Doborslav
Krčki nadpis iz 11. st., smješten u gradu Krku, ul. Petra Franolića 11.
Prema klasifikaciji dr. Marice Čunčić radi se o trokutastoj glagoljici iz 10. st.
Fotografirao Petar Trinajstić, umjetnički fotograf iz Vrbnika.


Krčki natpis, izvor [Branko Fučić, Glagoljski natpisi]



Klement Bonefačić

Sljedeći stihovi posvećeni Dragutinu A. Parčiću nalaze se na koncu knjige Klementa Bonefačića: Dragutin A. Parčić, tiskara Kurykta, 1903., grad Krk na otoku Krku. Stihove je napisao Jeremija Bršljanski, a to je pseudonim popa Vinka Premude; vidi [Vince, Leksikograf Dragutin Parčić, str. 1248].)


U SPOMEN
Dragutinu A. Parčiću

I.

Za zvjezdane tihe noći ljetne
Gledali smo te nebeske luči,
Košto onaj, što će da prouči
Knjigu ljudske kobi zagonetne

Gledali smo i duše nam sretne
Bile. I sad mi se gleda sluči
Isti svod taj, al me sjeta muči,
Jerbo tebe više ne susretne
Oko moje. Tvoja zvijezda zašla!
Tvoja duđa onamo se vinu,
Kud si gled upiro te je našla

Žuđen počin. Slatko snivaj sinu
Doma si, što kuka ti nad grobom,
Jer ne nađe zamjene za tobom.

II.

Tamo gdje vrh sedam brežuljaka,
Kano labud vrh jezera bijeli
Vječni grad se koči, tu se dijeli
Duh tvoj velji gor iznad oblaka.

Upravo je bila noć onaka,
Ko kad nebo ljudski rod cijeli
Narođenjem Spasa razveseli,
Te se četa spusti anđelaka,

Da mu u čast novu pjesan sklada.
U tom zboru ti Ga slaviš sada
Svetitelja naših drevnim slovom,

Što ga malne, da tvog mara ne bi,,
Tuđa zloba,nehaj naš, istrijebi. -
Vječna spomen trudniku takovom!

                                       Jeremija Bršljanski.

(pseudonim popa Vinka Premude; vidi [Vince, Leksikograf Dragutin Parčić, str. 1248])

Kanonik Dragutin A. Parčić



Parčićeva bibliografija

Rječnici
  • Dragutin Antun Parčić: Riečnik ilirsko-talianski (polag najnovijih izvorah). Zadar 1858.
  • Dragutin Antun Parčić: Vocabolario italiano-slavo (ilirico) — Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski). Zadar 1868.
  • Dragutin Antun Parčić: Rukopisna slovnica talijanskoga jezika, rukopis
  • Dragutin Antun Parčić: Rječnik slovinsko-talijanski — Vocabolario slavo-italiano, Zadar 1874.
  • Dragutin Antun Parčić: Grammatica della lingua slava (ilirica) di C. A. Parčić, canonico dell’insigne Collegiata di S. Girolamo in Roma. Seconda edizione notevolmente accresciuta ed emendata secondo i piani d’ insegnamento. Zara. Spiridione Artale Libr. Edit., 1878.
  • Dragutin A. Parčić: Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) / priredio ga za tisak Dragutin A. Parčić, Tisak i naklada H. Luster, Senj, 1887. (1908. Hreljanović, Senj)
  • Dvojezični rječnici Dragutina Antuna Parčića, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  • Dragutin Antun Parčić: Vocabolario croato-italiano / compilato per cura di Carlo A. Parčić, Tipografia editrice Narodni list, 1901.; pretisak ArTresor studio, Zagreb, 1995.; digitalizirano treće izdanje Parčićeva rječnika (Sveučilište u Osijeku)
Knjižnica HAZU u Zagrebu je u posjedu dviju knjiga koje je priredio Dragutin Antun Parčić (vidi Tamara Runjak: Glagoljičke knjige u knjižnici HAZU, 2010.):




Svjetlopis ljubaznošću g. Mladena Kezele.

Str. 78 i 79 iz Parčićeve Gramatike hrvatskog jezika - Grammatica della lingua slava (Illirica), 1873.




Pretisak trećeg izdanja Parčićeva hrvatsko-talijanskog rječnika objavljenog 1901. u Zadru,
otisnut godine 1995. u Zagrebu u izdanju ArTresora, sa studijom o životu i leksikografskome radu
Dragutina Parčića koju je napisao prof. dr. Zlatko Vince.


  • Čin' i pravilo misi ošće že i molitvi prežde i po mise iz Rimskago misala = Ordo et canon missae cum orationibus ante et post missam iuxta Missale Romanum / [prir. Dragutin Antun Parčić]. - Romae : Ex Typographia polyglotta, S. c. de propaganda fide, 1881. - 26 str. ; 4° (28 cm). (R-935, a), vidi svjetlopis gore
  • Prilog' Rim'skomu misalu slovenskim' ezikom' (leta č.o.k.a.) = Appendix ad Missale Romano-slavonicum (anni MDCCXLI) ... / [prir. Dragutin Antun Parčić]. - Romae : Ex Typographia polyglotta, S. c. de propaganda fide, 1881. - 99 str. ; 4° (28 cm). (Sign.: R-934), vidi svjetlopis dolje


Biografije Dragutina A. Parčića:


Kvirin Klement Bonefačić (Daroslav),  Dragutin A. Parčić, [PDF]
Kurykta (tiskara Staroslavenske akademije u gradu Krku), 1903.

Dragutin Antun Parčić i njegovi suvremenici

Hrvatski književnik Lavoslav Vukelić iskovao je zgodan hrvatski naziv za sonet - zvonjelica. Zanimljivo je da se taj pojam može pronaći i u Parčićevu Hrvatsko-talijanskom rječniku iz 1902.



Monografija dr. Igora Gostla o Dragutinu Antunu Parčiću, objavljena
godine 1998. u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu.

Bolonićevu knjigu objavila je 1965. Matica hrvatska u Rijeci.

Mihovil Bolonić u svojoj poznatoj monografiji Otok Krk - kolijevka glagoljice (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1980., str. 244), za Parčića kaže ovo:

Konac djelo krasi. Za konac, Vrbničanin Dragutin A. Parčić tiskat će zadnji glagoljski misal. Pošto su popovi glagoljaši preko 150 godina željno očekivali novo izdanje glagoljskog misala (zadnje god. 1771., u redakciji M. Karamana), našao se drugi Blaž Baromić, Dragutin Parčić, koji je uložio sve svoje sile i bogato poznavanje stvari da usprkos mnogim makinacijama izađe iz tiska u njegovoj redakciji novi glagoljski misal, u proljeće 1893. god., pa 1894. (ovo je izdanje bilo zaplijenjeno) i na kraju 1905. Parčić je za ovaj misal sam izrađivao i lijevao glagoljska slova jer su slova Propagande bila već trošna.

Parčić je svojim misalom spasio staroslavensko bogoslužje. Popovi glagoljaši oduševljeno su ga primili. Posebna važnost Parčićevog misala bila je u tome što je u hrvatske crkve vraćena starohrvatska redakcija - koju je bio napustio Levaković god. 1631. - crkvenoslavenskog jezika prema najstarijem glagoljskom misalu (Illir. 4). Stoga su Parčićev misal toplo pozdravili i stručnjaci, posebno V. Jagić, jer "je previše pri ovom djelu upotrebljena znanstvena teorija" i jer "je redaktor nastojao posvuda savjestno, da crpe iz najboljih izvora...".

Godine 2014. je Borana Morić-Mohorovičić na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci obranila doktorsku disertaciju s temom Gramatičar Dragutin Antun Parčić.

Godine 2016. je Vera Blažević Krezić na Filozofksom fakultetu u Zagrebu (zaposlena na Filozofskom fakultetu u Osijeku) obranila doktorsku disertaciju s temom Jezik Misala Dragutina Antuna Parčića, pod mentorstvom Milice Lukić i Matea Žagara.

Izvori

  • Dragutin Antun Parčić: Za obstanak glagoljice, Katolička Dalmacija, 13. XI. 1882, god. XIII, br. 89.
  • Gostl, Igor: Dragutin Antun Parčić, Matica hrvatska, Zagreb 1998., 179 str.,  ISBN 9531501882.
  • Klement Kvirin (Daroslav) Bonefačić: Dragutin A. Parčić [PDF], Tisak tiskare Kurykta, Krk, 1903.
  • "Nepoznati Parčić'', Antun Dragutin Parčić – hrvatski jezikoslovac i glagoljaš /zbornik/, Novaja i Vet'haja, br. 4, Zagreb 1993, također objavljeno i u: Zadarska smotra god. XLII, br. 3, Zadar 1993.
  • Josip L. Tandarić, Petar Bašić, Julije Derossi: Popis radova Dragutina Parčića, u: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Život i djelo Dragutina A. Parčića (Zadar – Preko 18. i 19. listopada 1992), Zadar 1993, str. 59-60.
  • Dragutin Parčić: Grammatica della lingua slava (illirica), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  • Julije Derossi (ur.): Zbornik radova sa znanstvenog skupa Život i djelo Dragutina Parčića održanog u Zadru i Preku 18. i 19. listopada 1992., Matica hrvatska Zadar i Provincijalat franjevaca trećoredaca u Zagrebu, Novaja i vjethaja knj. 4, 1993.
  • Mihovil Bolonić: O životu i radu Dragutina A. Parčića [PDF]
  • Mihovil Bolonić: Život i djelo Dragutina A. Parčića [PDF]
  • Mihovil Bolonić: Parčićeva tiskara u Glavotoku, Matica hrvatska Rijeka, 1965.
  • Mihovil Bolonić: Iz korespondencije Dragutina A. Parčića [PDF]
  • Zlatko Vince: Dragutin Parčić kao leksikograf, Zadarska smotra, XLII, 3 (1993), 79-88.
  • Anđelko Badurina: Nepoznati Parčić, Zadarska smotra 3 (Zbornik D. Parčić), Zadar 1993., 155-182.
  • Antun Josip Soldo: Antun Dragutin Parčić i njegov glagoljski misal, Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, No. 39-40, rujna 1990., str. 167-186.
  • Vince, Zlatko: Leksikograf Dragutin Parčić u svome vremenu, Dodatak pretisku Parčićeva Rječnika hrvatsko-talijanskoga, Zagreb 1995. (priređenom prema trećem izdanju iz 1901.), 1241-1276.
  • Julije Derossi: Dvije političke krivotvorine u Hrvatskome enciklopedijskom rječnik, Glasnik Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, Društvene obavijesti 93/94, 2003.
  • Julije Derossi: Pogledi Dragutina Antuna Parčića na hrvatski jezik i pravopis, Jezik, god. 50., br. 2, 2003., str. 42-47.
  • Borana Morić-Mohorovičić, Rukopisna slovnica talijanskoga jezika Dragutina Antuna Parčića [PDF], Flumensia, god. 27 (2015), br. 1, str. 25-36.
  • Borana Morić-Mohorovičić, Gramatičar Dragutin Antun Parčić, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2014.
  • Diana Stolac i Borana Morić-Mohorovičić: Pomorsko nazivlje u rječnicima Dragutina Antuna Parčića i Adolfa Bratoljuba Klaića [PDF], Rasprave (časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje) 40/2 (2014.), str. 381-395.
  • Anastazija Vlastelić: Parčićevo sintaktičko nazivlje / u kontekstu sintaktičkoga nazivlja hrvatskih gramatika druge polovice 19. stoljeća [PDF], Filologija 56, Zagreb 2011, 159-175
  • Fra Antun Badurina: Propovjed na spomen-misi za o. Antuna Dragutina Parčića,  Sv. Mihovil, 18. 10. 92., Zadarska smotra, 42, 3 (Zbornik D.Parčić), Zadar, 1993, 17-23.
  • Petar Runje: Dragutin Antun Parčić, u Hrvatski franjevački biografski leksikon, str. 428.
  • Dvojezični rječnici Dragutina Antuna Parčića, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  • Mile Bogović: Staroslavenska liturgija u biskupijama Senjskoj i Modruškoj i Parčićev misal 1893., Riječki teološki časopis, 1 , br. 2, 1993., 209-225.
  • Mile Bogović: Posljedice politizacije glagoljice u 19. stoljeću [PDF]
  • Željka Brlobaš: Gramatičke odrednice u Rječniku hrvatsko-talijanskom (1901) Dragutina Parčića [PDF], Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 29 (2003), str. 9-20
  • Silvana Vranić: Čakavsko u Parčićevoj književnojezičnoj koncepciji [PDF], Fluminensia, 15 (2003), br. 1, 25-42.
  • Marija Turk: Hrvatski prijevodni ekvivalenti stručnog nazivlja u Parčićevim rječnicima, Fluminensia 1, str. 41-51.
  • Marija Turk: Stranojezični elementi u rječnicima Dragutina Parčića [PDF], Filologija 59, Zagreb 2012., str. 195-205.
  • Dragutin Antun Parčić [PDF], Općina Vrbnik
  • Tomislav Galović: Parčićev zemljovid otoka Krka iz 1865. godine, Krčki kalendar (1330-1535) 2011 (2010); 111-114.
  • Nada Vajs: Fitonimija u Parčićevu Rječniku hrvatsko-talijanskome iz 1901. [PDF], Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 29 (2003), str. 339-353.
  • Abdulah Seferović: Photografia Iadertina - Fra Dragutin Parčić
  • Petar Trinajstić: Dragutin Parčić [PDF], Vrbnički vidici, 2012., br. 40, str. 8-11.
  • Nada Grčević: Fotografska ostavština Dragutina Parčića, Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. 19, Zadar 1972., 373-392.
  • Tatjana Kren i Branko Hanžek: Fra Dragutin Antun Parčić i prve hrvatske astrofotografije [PDF], Prirodoslovlje 11(1) (2011), 67-94.
  • Mirko Tomasović: Slike iz povijesti hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb 1994., ISBN: 953-150-015-0 (pogledati odjeljak "Kako je Parčić ponašio Dantea, a Dežman pohrvatio Tassa", str. 68-83)
  • Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2002.
  • Fotografija u Hrvatskoj - Dragutin Parčić: Video, 2010.
  • Ivan Marković: Mihovil Pavlinović i Dragutin A. Parčić, još jedna plodna veza iz 19. stoljeća [PDF], Filologija 56(2011), Zagreb, 51-82.
  • H. Pavletić: Frazemi u Parčićevu Hrvatsko-talijanskom rječniku, Fluminensia 17(2005), 1, 13-21.
  • Ž. Brlobaš: Gramatičke odrednice u Rječniku hrvatsko-talijanskom (1901) Dragutina Parčića, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 29 (2003), 9-20.
  • Franjo Velčić: Politički odjeci Parčićevih liturgijskih izdanja, Antun Dragutin Parčić / Hrvatski jezikoslovac i glagoljaš (Zbornik), Zagreb 1993.
  • Anica Nazor: Tragom Parčićeva "Misala", Antun Dragutin Parčić / Hrvatski jezikoslovac i glagoljaš (Zbornik), Zagreb 1993.
  • Valentin Putanec: Ocjena prinosa rječnika Dragutina Parčića (1832-1902) hrvatskoj leksikologiji, Zadarska smotra 42 (1993), 3, str. 89-92.
  • Tomislav Mrkonjić: J. J. Strossmayer i glagoljski misal iz 1893., Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, No. 56-57 Ožujak 2008., str. 379-389.
  • A. Vlastelić: Parčićevo sintaktičko nazivlje, Filologija. 56 (2011), 159-175.
  • Milica Lukić, Vera Blaževiž-Krezić: Rukopisna staroslavenska gramatika D. A. Parčića [PDF], Lingua Montenegrina 13 (2014.), str. 91-129.
  • Juraj Lokmer: Tiskane glagoljske liturgijske knjige u fondu Knjižnice Biskupija Senjske i Modruške u Senju, Senjski zbornik, 35 (2008.), str. 161-212.
  • Mira Zokić: Informatička potpora očuvanju hrvatske jezične baštine na primjeru Hrvatsko-talijansk-latinskog rječnika Dragutina Antuna Parčića [PDF], Školski vjesnik, 57 (2008.), 165-174.
  • Mateo Žagar: Djelovanje Dragutina Antuna Parčića na Krku, Slovo 44-46 (1994-1996) Zagreb 1996, str. 406-412.
  • Dragutin Antun Parčić, Općina Vrbnik
  • Ex libris Kezele : katalog izložbe : izložba uz stosedamdesetljetnicu rođenja i stoljetnicu smrti Dragutina A. Parčića, održana od 23. svibnja do 14. lipnja 2002. održana na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Popratni katalog na preko 60 stranica priredili su Alojz Jembrih i Mladen Kezele. Izložbu je otvorio biskup Mile Bogović.
  • Prvić Luka
  • Ivan Vitezić: Hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu i otok Krk, Krčki Kallendar, 1954., str. 40-49.
  • Vladimir Lučev: Život i djelo Dragutina Antuna Parčića [PPTX], predavanje održano 14. rujna 2016. na redovitoj mjesečnoj tribini Društva prijatelja glagoljice u Matici hrvatskoj u Zagrebu
  • Vladimir Lučev: 19. stoljeće - doba Narodnog preporoda i Dragutin Antun Parčić,  [PPTX], predavanje održano u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" u Šibeniku 13. travnja 2018.
  • Mirna Lipovac i Darko Žubrinić: Dragutin Antun Parčić - znameniti hrvatski leksikograf i glagoljaš, Nova Istra, br. 3, Pula 2018.
  • Silvana Vranić i Lada Badurina (ur.): Dragutin Antun Parčić Marcel Kušar / Izabrani radovi i pisma, Matica hrvatska, Zagreb 2017., ISBN: 978-953-150-338-9 (odlomak iz knjige, : [PDF])
  • Vidi Alojz Jembrih: Korespondencija iz Jagićeva ostavštine, Zagreb 2022.


Opširnije o Parčićevu misalu

Dragutin Antun Parčić je kompleksna i svestrana osoba, zaslužna prvenstveno za hrvatsko jezikoslovje, leksikografiju i glagoljaštvo, a koja je neopravedano zanemarena i nedovoljno poznata u javnosti. Kao zaljubljenici u glagoljicu te štovatelji i proučavatelji života i rada Dragutina Antuna Parčića, pokrenuli smo ovu mrežnu stranicu i postupno nadopunjavali novim podatcima. Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način dali doprinos njenom razvoju.

Mirna Lipovac i Darko Žubrinić, Zagreb, 2015.


Font uglaste glagoljice koji je rabljen na ovoj mrežnoj stranici izradio je g. Filip Cvitić iz Zagreba, voditelj projekta Fabula Croatica. Font brzopisne glagoljice izradio je g. Eugen Divjak, a dotjerao g. Nenad Hančić.


Hrvatski prvotisak iz godine 1483.

Šimun Klimantović

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Glagoljaška tradicija franjevaca trećoredaca

Croatia, its History, Culture and Science