Hrvatska glagoljica u Češkoj

Znameniti češki kralj Karlo IV. dao je godine 1347. za hrvatske glagoljaše podignuti golemi samostan Emaus (Na Slovanech), u naselju Nove Mjesto u Pragu (ulica Višehrad). To je i danas najljepši gotički samostan u glavnom gradu Češke. Zgrada je teško stradala za vrijeme II. Svjetskog rata. Nakon 1945. pretvorena je u sanatorij, a danas je muzej. Prema nekim izvorima u taj je samostan 1348. bilo pozvano čak 80 hrvatskih glagoljaša benediktinaca, vjerojatno s otoka Pašmana. Zanimljivo je da je građen nedaleko od Karlova sveučilišta osnovanog 1348. Karlo IV. je također osnovao i Sveučilište u Beču 1365. U glagoljaškom samostanu Emaus je među inim godine 1395. pisan jedan vrlo znameniti evanđelistar, prepisan iz još starije hrvatske glagoljske knjige nastale vjerojatno u Omišlju na Krku. Knjiga je u 15. st. bila vjerojatno u posjedu knjižnice Matijaša Korvina u Budimu, da bi nakon turske okupacije dospjela kao ratni plijen u Carigrad. Godine 1574. poklonjena je jednom francuskom kardinalu prigodom njegova posjeta Turskoj, koji ju je donio u Reims. Poznata je pod nazivom Knjiga posvećenja ili Reimski evanđelistar, a uvezana je još u Pragu zajedno s jednom ćirilskom liturgijskom knjigom podrijetlom iz Kijeva u skupocjene korice optočene dragim kamenjem i relikvijama. Francuski su kraljevi stoljećima na nju prisezali prigodom krundibe, među njima Charles IX., Henri II., Louis XIII. i Louis XIV. Dragocjenosti su s korica knjige iskidane za vrijeme francuske revolucije. Knjiga posvećenja (koja se ponekad zove i Krunidbena knjiga), danas se čuva u trezoru Gradske knjižnice u Reimsu. Kao velika dragocjenost knjiga se nerado vadi iz trezora.

Zahvaljujem dr. Antoniji Zaradiji Kiš na fotografijama

Hrvatski glagoljaši djelovali su u Pragu tijekom osamdesetak godina, od 1348. do oko 1430., tj. do Husitskih nemira. Oni su sa staročeškog preveli na hrvatski glagoljicom i poznati Lucidarij, svojevrsnu kršćansku enciklopediju. Prema Josipu Hammu češki glagoljaši djeluju u Emausu rabeći hrvatsku glagoljicu sve do 17. st. Prema istaknutom češkom lingvistu Nemecu utjecaj hrvatskih glagoljaša u Pragu na razvoj češkog pravopisa nije bio "niti velik niti zanemariv". Čini se da je npr. znameniti češki haček (kvačica, npr. na č) dospio u češki pravopis upravo zahvaljujući hrvatskim glagoljašima, preko glagoljskoga ž. Godine 1962. otkriven je hrvatski glagoljski grafiti uparan 1420. u zid kaptolske dvorane u Emausu. To je jedini poznati glagoljski natpis na tlu Češke, dok ih je u samoj Hrvatskoj akademik Branko Fučić do 1982. evidentirao oko tisuću dvjesto u svojem djelu Glagoljski natpisi.

Louis Leger: L'evangeliaire slavon de Reims dit Texte du sacre, Edition fac-simile, Académie Nationale de Reims, 1899 (from the 2006 exhbition in NSK, Zagreb)

Malo je poznato da je kralj Karlo IV. kao mladić boravio nekoliko dana u našem Senju godine 1337., kad je imao 21 godinu. Tamo se sprijateljio s obitelji Frankapan, a Bartolomej Frankapan mu je osigurao vojnu pratnju za nastavak putovanja. Posve je sigurno tijekom boravka u Senju dolazio i na glagoljsku misu u katedralu sv. Marije, jedinu katedralu u povijesti Zapadanog Kršćanstva u kojoj se nije rabila latinska misa, nego samo glagoljska, sve do II. Vatikanskog koncila 1962-65. Postoje čak i raniji važni tragovi kulturnih dodira između Hrvata i Čeha, još u 10. i 11. st. Ako posjetite Prag, preporučam vam da otputujete u obližnji znameniti benediktinski samostan Sazava na istoimenoj rijeci blizu Praga, građen u 11. st., koji je danas muzej. U njemu je opisan razvoj češke pismenosti, a jedna od prostorija ("hrvatska soba") posvećena je isključivo prikazu djelovanja hrvatskih glagoljaša u Pragu u gotičkom samostanu Emaus (Na Slovanech). U spomenutoj "hrvatskoj sobi" benediktinskog samostana u Sazavi nalazi se i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara, uz koju piše da su "na tu knjigu prisezali francuski kraljevi prigodom krunidbe". Isti podatak čitamo i u stručnoj publikaciji o samostanu Sazava.

Češki filozof Jan z'Holešova iz 14. st. napisao je u svom traktatu o religioznoj pjesmi "Hospodine, pomiluj ny" (= "Gospodine, smiluj se", koja se i danas pjeva), da sadrži mnoge hrvatske riječi (kao hospodine = gospodine). Na jednom mjestu tvrdi da češki jezik i narod potječu od Hrvata: ...nos Bohemi et genere et lingua originaliter processimus a Charvatis, ut nostrae chronicae dicunt seu testantur, et ideo nostrum boemicale ydioma de genere suo est charvaticum ydioma.. Usput, u telefonskom imeniku grada Praga postoji preko pet stotina prezimena hrvatskoga korijena (daleko najviše Charvat, zatim Chorvat, Krobat, Krobot i dr.). Nu, to je sasvim druga priča.

Glagoljaški samostan Emaus (Na Slovanech) nije jedino mjesto u Pragu koje čuva tragove hrvatskih glagoljaša. U knjižnici Narodnog muzeja (Narodni muzeum) na Vaclavskom trgu u Pragu nalazi se petnaestak glagoljskih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća, koji su uspomena na djelavanje hrvatskih benediktinaca glagoljaša. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se ostatci glagoljskih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su neki i iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukome staklenom okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica, dosta oštećena, s tekstovima molitava i crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st. U njoj ćete naći i molitvu za brod. Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača.

Treće mjesto u Pragu od interesa za hrvatsku glagoljsku kulturu je Narodna i sveučilišna knjižnica Klementinum, vrlo blizu Karlova mosta na Vltavi. U odjelu za dragocjenosti te vodeće sveučilišne knjižnice u Češkoj čuva se tzv. Lobkowitzov psaltir, divna glagoljska knjiga maloga formata koju je pisao lički glagoljaš Kirin. Dovršena je u Senju godine 1359., a u Prag su je donijeli, čini se, hrvatski benediktinci. Oduševili su me lijepi glagoljski inicijali, mjestimice doista "otkačeni". Spomenuti Lobkowitz bio je praški princ i kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov glagoljski psaltir, kao što je nekada bio običaj (tako ju zove npr. i Jozef Vajs, poznati Češki istraživač hrvatske glagoljice). Zanimljiva je i golema Česka hlaholska Biblija iz godine 1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode. Usput, vrlo je važan i malo poznat podatak da je već u 14. st. u Hrvatskoj također postojala glagoljska Biblija. O tome govori jedan dokument iz Zadarskog državnog arhiva iz godine 1380. koji je otkrio fra Petar Runje. Nažalost, ta je hrvatska glagoljska Biblija izgubljena. U Pragu se čuva i jedan od devet poznatih primjeraka hrvatskoga glagoljskog misala Pavla Modrušanina tiskanog 1528. Ostali primjerci su u Veneciji, Odesi, Cambridgeu, Londonu, dva u Petrovgradu, i tri u Zagrebu.

Sjećam se da je Češka 1980-ih imala novčanicu od 25 kruna s glagoljskom azbukom. Poznata je i Janačekova Glagoljska misa. Treba ipak naglasiti da se glagoljska kultura u Češkoj niti opsegom niti kakvoćom ne može mjeriti s impozantnim deblom hrvatske glagoljice. Svaki naš posjetitelj Češke trebao bi znati da čak tri vrhunske institucije u Pragu čuvaju hrvatske glagoljske dragocjenosti: samostan Emaus (Na Slovanech), Narodni Muzeum na Vaclavskom namjesti, i Sveučilišna knjižnica kod Karlova mosta. Benediktivnski samostan u Sazava, spomenik nulte kategorije, ima čak cijelu jednu prostoriju posvećenu hrvatskim glagoljašima. Bilo bi lijepo kada bi se sličan izložbeni prostor osmislio u Zagrebu. Uputio bih riječi priznanja našem veleposlanstvu u Parizu, koje na svojim lijepim internetskim stranicama ukratko upoznaje francuske čitatelje s Reimskim evanđelistarom, pisanim u Pragu 1395. Ta knjiga na doista čudesan način povezuje Hrvatsku s Češkom, Ukrajinom, Mađarskom (?), Turskom i Francuskom.

Re. Sclavoniae, Croatiae, Dalmatiae (Kraljevina Slavonija, Hrvatska i Dalmacija), katedrala sv. Vita na Hradčanima u Pragu
Primijetimo da je grb Slavonije isti kao i grb Bosne.

Hrvastki grb u katedrali sv. Vita na Hradčanima u Pragu

Spomenimo još jedno iznimno važno, ali malo poznato mjesto od interesa za poznavanje tragova hrvatske kulture u Pragu. Radi se o znamenitoj katedrali sv. Vita na brdu Hradčani iznad Vltave, spomeniku nulte kategorije i najvećoj katedrali u Češkoj. U toj katedrali čuvaju se neki od najstarijih hrvatskih grbova. Točnije, iznad oltara s lijeve strane, u nizu od nekoliko desetak grbova europskih država i kneževstava iz 16. st., koji se nižu na visini oko 7m, nalaze se vrlo uočljivi hrvatski, dalmatinski i slavonski grb. Ispod njih piše Re. Scalvoniae, Croatiae, Dalmatiae.