Turski glasi
Radi se to tajnim dojavama o kretanju turskih postrojba. Glagoljicom
pisani dokumenti se čuvaju među inim u Ljubljani (Kranjski državni
muzej "Rudolpinum" - Poročila o turških vojnih pripravah), kao i
u Austrijskom državnom vojnom muzeju u Beču. Ove dokument možemo
smatrati dijelom Acta croatica.
Obrađeni su manjim dijelom u [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 106-110]. Glavna je referenca
- Ivan Bojničić pl. Kninski: Izvješća o kretanjima turske
vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovici XVI. vijeka, Zagreb 1914.,
str. 60-101.
Evo nekih od njih:
- U Senju, 12. travnja 1557., Ivan Scharf, vicekapetan
senjski, javlja po Vinodolu, Krasu i sve do Ljubljane, da stoji 8000
Turaka spremnih na robiju (tj. pljačku) po Hrvatskoj
- U Črnomlju, 9. travnja 1559. Baltazar Katzianer,
vicekapetan Krajine hrvatske javlja, da je dobio vijest od senjskoga
kapetana, kako se kod Udbine sprema Vukdrag Mirosavić, da udari na
hrvatske krajeve
- U Ogulinu, 9. travnja 1560. Kapetan ogulinski Jandrij
Tadiolović javlja, da se spremaju u Hrvatsku s vojskom pađa hlivanjski
i paša hercegovački
- U Senju, 6. lipnja 1599. Kamil Barko javlja po Vinodolu, da se je pojavila četa od 70 martoloza, koja prijeti Vinodolu.
- 19. svibnja 1560., "Ovi turski glasi da se nose na Lukovdol, Poljane i dalje noć tr dan. Brzo, - brzo, - brzo, brzo-"
- 4. veljače 1584., "Ovi turski glasi da se nesu od grada po
vsem Vinodolu, do Grobnika, Tersata, Rike, Kastva, Klane, Gotnika,
Krase, Pivke i dalje dan ter noć. - Berzo, - berzo, - berzo, - berzo, -
berzo, - berzo i kam brže."
U odjeljku pod naslovom ""Turski glasi" u glagoljaškoj knjizi XV. i
XVI. stoljeća (kroničarski zapisi, marginalne bilješke u rukopisima,
izvješća uhoda iz hrvatsko-turske Krajine)" na str. 99-110 svoje
predivne knjige Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva,
ak. Eduard Hercigonja navodi glagoljicom pisana tajna izvješća o
kretanju i opasnostima od turskih postrojba, koja se čuvaju u muzeju
"Rudolphinum" u Ljubljani. Dokumenti su pisani u Senju, Črnomlju (danas
u Sloveniji), Ogulinu, itd. Ak. Hercigonja ne navodi koliko ima takvih
izvješća, ali ih, čini se, ima veći broj, budući da njegova analiza
započinje ovim riječima: "Navodimo, primjera radi, i nekoliko
cjelovitih tekstova tih izvješća..." (str. 106).
Ovdje ćemo se na trenutak zadržati na samo jednom od tih izvješća,
pisanom u Črnomlju 9. travnja 1559., koji nam pruža jednu značajnu
novost, a to je postojanje pojma "Krajina hrvatska" već polovicom 16.
st. Bilo bi od interesa doznati kada se pojam "Krajine hrvatske" (ili
"Hrvatske Krajine", ili "Hrvatske vojne Krajine") prvi puta pojavljuje.
Evo početeka tog dokumenta:
"Od mene Boltezara Kocianara, ces(arske)
sv(itlosti) većnika i vicekapitana Krajin hrvackih,
vsim i sakomu dajemo na znanje, kako mi ovu uru dojdoše glasi od
kapitana senjskoga, kako se uzdrži ovdi zdola...". Izvan tog teksta
stoji: Ovi turski glasi da se nesu na Poljane, na Hočevje i Ribnicu i
tja na Ložu i jinuda po zemlji d(a)n tr. noć.
Brzo, - brzo, - brzo. Cito. Cito. Cito.
Kao što vidimo, kroz ovaj i još tri primjera, ak. Eduard Hercigonja
upozorava na postojanje još dijelom neistražene hrvatske vojne
baštine, pisane glagoljicom. Ona po našem mišljenju također spada u Acta croatica. Vjerujemo da takvih dokumenata ima i drugdje, osobito u Austrijskom državnom vojnom arhivu u Beču.
Croatian Glagolitic Script
|