Turski glasi



Radi se to tajnim dojavama o kretanju turskih postrojba. Glagoljicom pisani dokumenti se čuvaju među inim u Ljubljani (Kranjski državni muzej "Rudolpinum" - Poročila o turških vojnih pripravah), kao i u  Austrijskom državnom vojnom muzeju u Beču. Ove dokument možemo smatrati dijelom Acta croatica.

Obrađeni su manjim dijelom u [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 106-110]. Glavna je referenca

  • Ivan Bojničić pl. Kninski: Izvješća o kretanjima turske vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovici XVI. vijeka, Zagreb 1914., str. 60-101.

Evo nekih od njih:

  • U Senju, 12. travnja 1557., Ivan Scharf, vicekapetan senjski, javlja po Vinodolu, Krasu i sve do Ljubljane, da stoji 8000 Turaka spremnih na robiju (tj. pljačku) po Hrvatskoj
  • U Črnomlju, 9. travnja 1559. Baltazar Katzianer, vicekapetan Krajine hrvatske javlja, da je dobio vijest od senjskoga kapetana, kako se kod Udbine sprema Vukdrag Mirosavić, da udari na hrvatske krajeve
  • U Ogulinu, 9. travnja 1560. Kapetan ogulinski Jandrij Tadiolović javlja, da se spremaju u Hrvatsku s vojskom pađa hlivanjski i paša hercegovački
  • U Senju, 6. lipnja 1599. Kamil Barko javlja po Vinodolu, da se je pojavila četa od 70 martoloza, koja prijeti Vinodolu.
  • 19. svibnja 1560., "Ovi turski glasi da se nose na Lukovdol, Poljane i dalje noć tr dan. Brzo, - brzo, - brzo, brzo-"
  • 4. veljače 1584., "Ovi turski glasi da se nesu od grada po vsem Vinodolu, do Grobnika, Tersata, Rike, Kastva, Klane, Gotnika, Krase, Pivke i dalje dan ter noć. - Berzo, - berzo, - berzo, - berzo, - berzo, - berzo i kam brže."
U odjeljku pod naslovom ""Turski glasi" u glagoljaškoj knjizi XV. i XVI. stoljeća (kroničarski zapisi, marginalne bilješke u rukopisima, izvješća uhoda iz hrvatsko-turske Krajine)" na str. 99-110 svoje predivne knjige Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, ak. Eduard Hercigonja navodi glagoljicom pisana tajna izvješća o kretanju i opasnostima od turskih postrojba, koja se čuvaju u muzeju "Rudolphinum" u Ljubljani. Dokumenti su pisani u Senju, Črnomlju (danas u Sloveniji), Ogulinu, itd. Ak. Hercigonja ne navodi koliko ima takvih izvješća, ali ih, čini se, ima veći broj, budući da njegova analiza započinje ovim riječima: "Navodimo, primjera radi, i nekoliko cjelovitih tekstova tih izvješća..." (str. 106).

Ovdje ćemo se na trenutak zadržati na samo jednom od tih izvješća, pisanom u Črnomlju 9. travnja 1559., koji nam pruža jednu značajnu novost, a to je postojanje pojma "Krajina hrvatska" već polovicom 16. st. Bilo bi od interesa doznati kada se pojam "Krajine hrvatske" (ili "Hrvatske Krajine", ili "Hrvatske vojne Krajine") prvi puta pojavljuje. Evo početeka tog dokumenta:

"Od mene Boltezara Kocianara, ces(arske) sv(itlosti) većnika i vicekapitana Krajin hrvackih, vsim i sakomu dajemo na znanje, kako mi ovu uru dojdoše glasi od kapitana senjskoga, kako se uzdrži ovdi zdola...". Izvan tog teksta stoji: Ovi turski glasi da se nesu na Poljane, na Hočevje i Ribnicu i tja na Ložu i jinuda po zemlji d(a)n tr. noć.
Brzo, - brzo, - brzo. Cito. Cito. Cito.

Kao što vidimo, kroz ovaj i još tri primjera, ak. Eduard Hercigonja upozorava na postojanje još dijelom neistražene hrvatske vojne baštine, pisane glagoljicom. Ona po našem mišljenju također spada u Acta croatica. Vjerujemo da takvih dokumenata ima i drugdje, osobito u Austrijskom državnom vojnom arhivu u Beču.


Croatian Glagolitic Script