Glagoljički natpisi (~40) i rukopisi na zadarskom području (ukupno oko 90 naselja):

Arbanasi
Bibinje
Biograd
Bokanjac
Božava
Brbinj
Brgulje
Briševo
Diklo
Dinjiška
Dobropoljana
Dračevac-Crno
Dračevac Ninski
Dragove
Ervenik
Filip-Jakov
Galovac
Gorica
Grusi
Islam Latinski
Ist

Kali
Knin
Kolan
Korlat
Kožino
Kraj
Krnčina
Kukljica
Luka
Lukoran
Ljubač
Mali Iž
Medviđe
Molat
Murter
Murvica
Nadin
Neviđane
Novigrad
Nunić
Olib
Pakoštane
Pašman
Petrčane
Pirovac
Plastovo
Poličnik
Poljica
Posedarje
Preko
Premuda
Privlaka
Prkos
Radošinovac
Rava
Rodaljice
Rogoznica
Sali
Savar
Seline
Sestrunj
Silba
Slivnica
Soline
Suhovare
Sukošan
Sutomišćica
Sv. Filip i Jakov
Škabrnja
Školjić
Tinj
Tkon
Tribanj
Trogir
Turanj
Ugljan
Veli Iž
Veli Rat
Vinjerac
Visočani
Vlašići
Vrgada
Vrsi
Zadar
Zaglav
Zapuntel
Zemunik
Ždrelac
Žman

Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području

Poput kamene lađe...
Via Crucis Zadar, 1965., Joja Ricov

Darko Žubrinić, ožujka 2004.

Glagoljički natpisi na zadarskom području (po B. Fučiću)
Karta rasprostranjenosti glagoljičkih natpisa u Zadarskom području, 
iz monografije Branka Fučića, Glagoljski natpisi, 1982.


Nedo Grbin: Ukupna rasprostranjenost glagoljice na Zadarskom području 
(natpisi, grafiti, rukopisi, knjige, isprave). 

Arbanasi, Banj, Benkovac, Bibinje, Bokanjac, Božava, Brbinj, Briševo, Crno, Ćokovac, Debeljak, Diklo, Dinjiška, Dobropoljana, Dračevac, Dragove, Drgulje, Galovac, Gorica, Grusi, Islam Latinski, Ist, Kali, Kolan, Korlat, Kraj, Krmčina, Kukljica, Luka, Lukoran,  Ljubač, Medviđa, Molat, Mrljane, Murivca, Neviđane, Nin, Novigrad, Obrovac, Olib, Pakoštane, Pašman, Perušić, Petrčane, Poljana, Posedarje, Povljana, Preko, Premuda, Privlaka, Prkos, Rava, Radošinovac, Ražanac, Rožino, Sali, Savar, Seline, Sestrunj, Silba, Slivnica, Soline, Sukošan, Sutomišćica, Sv. Filip i Jakov, Školjić, Tinj, Tkon, Turanj, Veli Rat, Vir, Visočane, Vlašići, Vrana, Vrgada, Vrsi, Zadar, Zaglav, Zapuntel, Zaton, Zemunik Donji, Zverinac, Ždrelac, Žman (84 naselja)

Objavljeno po prvi puta 23. rujna 2011. s ljubaznim dopuštenjem obitelji pok. Nede Grbina. Pogledajte legendu niže.

Po Vladislavu Cvitanoviću Zadar i okolica se susreću s glagoljicom sigurno još prije Splitskih sabora 925. g., supostojanje s latinskim jezikom, misi se na i grčkom do 12. st.

Skriptorij sv. Krševana osnovan 986.

Hrvatski srednjovjekovni skriptoriji su poligrafski, hrvatska glagoljička, latinička i ćirilićka tradicija ne mogu se gledati kao odvojeni entiteti ([Dragica Malić, str. 35-56]) .

Glagoljaško pjevanje zasvjedočeno prigodom posjete pape Aleksandra III. Zadru godine 1177. Opis kardinala Bosona iz papine pratnje (u prijevodu don Ante Strgačića):

A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima].

Godine 1202. Zadar su strahovito razorili Mlečani uz pomoć francuskih križara; Geffroy de Villehardouin, francuski kroničar koji je opisao zauzeće i razaranje Zadra, napisao je da je Zadar u Slavoniji (sinonim za Hrvatsku u to vrijeme) te da je jedan od najbolje utvrđenih gradova, opasan jakim zidovima, te da je teško naći ljepši, bolje utvrđeni i bogatiji grad; koncem 1943. savezničko bombardiranje 72 puta, 1991.-95. velikosprska agresija; velika stradanja kulturnih dobara.

Benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu od 1059. bio je glagoljaški.

Šafržik spominje ulomak misala i ulomke glagoljičkih brevijara i psaltira s početka 13. st. nađenih kod Zadra.

U 13. st. nakon razaranja samostana benediktinci su se iz Biograda sklonili na otok Pašman i na brežuljku Ćokovac uz kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili glagoljašku tradiciju. Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu (glagoljički natpisi klesni u kamenu su iz 1517., 1523., 1531., i još nekoliko manjih natpisa - iz 1584., 16. st., 1612., 1618., i dva glagoljička grafitija)

1523.
Pogled prema Biogradu i Velebitu

Karlo IV., odlazak u Prag 1348. g. (iz Pašmana, vjerojatnije ipak iz Zadra), njih oko 80; dva češka redovnika Petar i Johannes su u zadarskom samostanu sv. Krševana oko 1383., vjerojatno radi izobrazbe u hrvatskom crkvenoslavenskom (Petar Runje)

Godine 1387. Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša Ivanka za župnika u mjestima Gravosiji i Malfi; 1391. Veliko vijeće imenuje zadarskog glagoljaša Radovana (don Radovan de Zara) za kapelana za mještane Brenja (fra Petar Runje). Godine 1392. je premješten za kapelana u Gruž. Znade ne samo glagoljicu, nego i ćirilicu, kako govori oporuka jednog župljana.

Još prije Radovana Zadranina imenovalo je dubrovačko Veliko vijeće 1387. zadarskog glagoljaša: "presbiter Ivanchus de Jadra, presbiter sclav"

Franjevci trećoredci: od početka polovicom 13. st. bili glagoljaši; fratres Illirici, ili Fratres de littera sclava.

U Loreto hodočasti i pop glagoljaš. Kuda prolazi, i u samom Loretu, obavlja glagoljašku službu kao i u hrvatskim krajevima.

60 bratovština u Zadru tijekom povijesti (Ante Strgačić), više nego npr. Dubrovnik ili Split. Najstarija poznata bratovština u Dalmaciji je iz Zadra: zlatarska bratoština iz 1176.

Znameniti Misal kneza Novaka iz 1368., koji se čuva u Nacionanoj knjižnici u Beču, je po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić nastao prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154].

Hrvatska glagoljička Biblija iz 1380.

14. st., svjedočanstvo češkog kroničara Pulkave (umro 1380.) o glagoljaškoj službi Božjoj u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra.

Češki kronograf Pulkava (+1380) piše na latinskom: I tako sve do današnjega dana, koliko sami biskupi, toliko i svećenici, misu i ostale službe božje obavljaju slavenskim jezikom u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, kao i njihovi sufragani u mnogim biskupijama.

Glagoljaški pisar Matej u Zadru, 1395.

Prvo hrvatsko sveučilište - Dominikansko sveučilište u Zadru iz 1396.

Juraj Slovinac, oko 1400., spominje zadarskog nadbiskupa kao jednog od onih s povlasticom da rabi i latinsku i glagoljašku misu; episcopus Chrawacie, ydioma chrawaticum


Glagoljaški biskupi i nadbiskupi u Hrvatskoj, po Jurju Slovincu: Krbavski, Kninski, Krčki, Splitska, Trogirski, Šibenski, Zadarski, Ninski, Rabski, Osorski i Senjski.

Beramski misal, Bartol Krbavac, ~1425Berlinski misal Bartola Krbavca iz 1402. (Berlin), Beramski misal Bartola Krbavca, Vatikanski illyrico 8 (pisao pop Marko za popa Blaža u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana sv. Jurja), nastali na zadarskom području; Bartol Krbavac oko 30 godina živio i djelovao u Zadru (1410.-1440., fra Petar Runje).

Berlinski misala Bartola Krbavca iz 1402. bio je poslan u Rim 1627. radi pripreme ukrajiniziranih izdanja. Danas se nalazi u Državnoj knjižnici u Berlinu.

New Yorški misal (New York Missal) čuva se u najpoznatijoj knjižnici u tom gradu, The Pierpont Morgan Library. Ova hrvatsko - glagoljička knjiga je po prof. Henriku Birnbaumu (UCLA, Los Angeles) pisana ili u zadarskom području, ili ličkom oko 1400.-1410.

Marija s. Agnezija Pantelić smatra da je zadarsko područje do Nina i s Krbavom jezgra glagoljaštva, tj. najsnažnije područje glagoljaštva. Ona je otkrila glagoljaškog pisara i iluminatora Bartola Krbavca za znanost.

Jaki utjecaj benediktinskog i franjevačkog skriptorija sv. Krševana još od 13. st., (Schoyen - Norveška, listovi na latinskom iz Zadra, 13. st.).

Hrvojev misal, 1404., nastao vjerojatno u Zadru, pisar Butko (Runje, Hercigonja, Grbin), Turci zaplijenili negdje u Hrvatskoj (u Dalmaciji) odakle je dospio u Tursku (Jagić); Mađarski stručnjaci tvrdili da je bio u Korvinovoj knjižnici do 1526., vrlo vjerojatno iz želje da ga dobiju za sebe; 600. obljetnica godine 2004. Plemić Butko rođen je u Ninu, a živio je u Zadru od konca 14. st., vidi Runjeov članak u [Iskoni bye slovo, str. 63].

Njujorški misal (1400.-1410.), okolica Zadra (možda Filip-Jakov prema Mariji s. Agneziji Pantelić).

Dva Bartola, pisari glagoljaši u Zadru, 1410.-1443., jedan od njih "de Corbavia habitator Jadre". Bartol Krbavac, prema izvorima u Zadarskom arhivu, živi u Zadru od 1410. do 1440., kada je umro, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Mnoštvo zapisa i pripisa daje nam dragocjene podatke (Petar Runje).

Postoje prepisivačke radionice koje se bave i s glagoljičkim i latinskim knjigama.

Evo jedno važno otkriće s kojim se i Benkovac upisao u kartu glagoljaških naselja. Do otkrića je došlo za vrijeme obnove crkve sv. Duha (nekada crkva sv. Marka) u Podgrađu, Benkovac, nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. Crkva je bila minirana tijekom srpske agresije.


Vrlo lijep nadgrobni spomenik iz Benkovca s glagoljičkim natpisom iz godine 1426. Čuva se u Zadru. Zahvaljujem g. Dariu Tikulinu na informaciji i pomoći te don Pave Keri na dodatnim pojašnjenima. Natpis glasi: Va (i)me B(o)ž | ie amen' | lit' G(ospod)n(i)h | 1426. | ovo (j)e gro | b popa N | i(kole?) | sina P (e) | rkova M | alinani | in' (Malina Vas oko Perušića kod Benkovca; neke nejasnoće pomogla je riješiti mr.sc. Grozdana Franov Živković)


Drugi odlomak nekog glagoljičkog natpisa iz Benkovca. Sadržaj: ...e | Božie a | (men)... lit B(o)ži(h) | ... 26 teč(aše) . Početni redak je, nema sumnje, zaziv "V ime Božie...", pa pripada izgleda nekoj drugoj ploči.


Treći odlomak nekog glagoljičkog natpisa iz Benkovca. Sadržaj: bs(?) | kie(?) | e pog | ž'l (ili spojenica PL?) | c(e)s(a)r(stvo). Čini se da se radi o tri različite ploče.

Ti su odlomci iz Benkovca opisani u članku [Sambunjak, Glagoljski natpisi iz Asserie...]. Po izgledu slova čini se da je sva tri odlomka klesala ista ruka, iako natpisi vjerojatno pripadaju različitim spomenicima. Ista je ruka klesala još jedan natpis, koji bi se po informaciji g. Darija Tikulina treba nalaziti u Narodnom muzeju (ali tamo nije pronađen):


Jedan od četriju glagoljičkih odlomaka iz Benkovca, 1426. (ili blizu te godine)

Ovo je fotografija iz monografije [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar]. B. Fučić spominje da taj odlomak potječe iz "nepoznatog mjesta" (sada znademo da je iz Benkovca, točnije, iz crkve sv. Duha). Nadalje, B. Fučić spominje da je u "Arheološkom muzeju u Zadru" (u međuvremenu je, očevidno nakon 1982. kada je monografija objavljena, prenesen u Narodni muzej, ali nakon upita 2009. nije pronađen u tom muzeju). Po mojem mišljenju bilo bi od velikog interesa napraviti odljeve ova četiri glagoljička odlomka iz Benkovca, te ih izložiti za javnost na pr. u Narodnom muzeju, a naravno i u Benkovcu. Zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na podatcima.

Matej Gostišić, zadarski glagoljaški pisar, kupio 1420. kuću u Zadru za 25 zlatnih dukata (cijena jednog misala i do 45 zlatnih dukata).

Godine 1436. u Zadru su zajedno uvezani glagoljički brevijar i misal, i plaćeni za cijenu od 80 zlatnih dukata (vrijednost triju kuća...).

Godine 1437. zadarski pop Juraj Zubina u svojoj oporuci se naziva pop hrvacke knjige (pisma); de littera sclava (sclavonica).

Jakov Blažević (de Modrussia), prepisivač glagoljičkih knjiga u Zadru iz sredine 15. st.

I znameniti pop Martinac nalazi se godine 1527. g. u popisu stanovnika Zadra, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Godine 1455. zadarski glagoljaš Krešolo Čeljunčić je od pisara Jurja Premčića, župnika iz sela Jasenovo kod Nina, naručio glagoljaški misal s dodatcima, koji treba biti pisan točno onim slovima koja je ostavio kao uzorak kod bilježnika, "pa i boljima ako mu to bude moguće"!

Pašmanski brevijar (iz 14. st.), kasniji zapis: Let gospodnih 1468. kada porobiše Turci Luku miseca sektebra na dan 9.; jedan od 10 glagoljičkih abecedarija s 33 glagoljička slova (tipično za hrv. glagoljicu, od Az do Jestje, informacija g. Daria Tikulina iz Zadra)


Šimun Kožičić Zadranin (de Begna), oko 1460-1536.

Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja) rođen u Zadru, Krbavsko-modruški biskup, osnovao je glagoljašku tiskaru u Rijeci (1530.-1531.) u kojoj je u kratkome razdoblju otisnuto šest knjiga:


Šimun Kožičić Zadranin, biskup Modruški, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov (dio naslovne stranice)


...od složenija mira Jus*R*P*Z (tj. "...5199 godina od postanka svijeta"). Ovdje se Jus rabi u značenju broja 5000 (zahvaljujem g. Dariu Tikulinu na ovom podatku)



Tijekom Lateranskog sabora održanog godine 1513. održao je govor pred Papom moleći pomoć u borbi protiv turskih razaranja. Znamo da je Šimun Kožičić Zadranin planirao tiskati povijest hrvatskih zemalja (hrvacke zemle), ali knjiga ili nije izdana, ili je izgubljena. Naime, Kožičić je molio Tomu Nigera (Toma Nigris), skradinskog biskupa (i kasnije trogirskoga biskupa), i bliskoga prijatelja znamenitog Marka Marulića, da se napiše knjiga o povijesti Hrvatske zemlje (hrvacke zemle) i njene slave (slavi ee, čitaj: slavi jeje). Evo kako Šimun Kožičić Zadranin piše zaglagolje tog pisma:

Šimun Kožičić Zadranin, biskup modruški,
častnomu otcu gospodinu Tomasu Nigor,
biskupu trogirskomu. ...

Toma Niger, (Toma Nigris) (Lorenzo Lotto, talijanski slikar u Hrvatskoj

Prema informaciji g. Daria Tikulina iz Zadra, Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja; oko 1460.-1536.) je u svojem djelu Knjižice od žitja rimskih arhireov i cesarov tiskanom godine 1531. u glagoljaškoj tiskari u Rijeci, rabio glagoljičko slovo jus u značenju broja 5,000 (na str. 3, redak 5 odozdol).

Organizirana proizvodnja glagoljaških knjiga u franjevačkom samostanu sv. Ivana u Zadru (trećoredci), istraživali Ante Strgačić i Petar Runje.

Godine 1456., 6 zadarskih redovnika i svećenika krenulo u rat protiv Turaka, posudili brevijar iz samostana sv. Kuzme i Damjana, sklopljen ugovor na 32 zlatna dukata s jamcima.

Žene i glagoljica:

  • 1408. Suzana Jurjević, udovica bribirskog kneza Ivana, ostavlja fra Mihovilu iz Šibenika 200 libara za nabavu brevijara.
  • 1428. žena Grge Detriha ostavlja 20 zlatnih dukata glagoljašu fra Petru za nabavu misala.
  • 1430. Stanislava Milgotić daje 10 dukata fra Luki za nabavu brevijara.
  • 1437. Radoslava Kurendić ostavlja 1 zlatni dukat za uvez glagoljičkog misala u vlasništvu crkve sv. Mihovila u Zadru.
  • 1447. zadranka Lucija oporukom ostavlja 16 zlatnih dukata bratovštini sv. Marije za popravak misala u vlasništvu crkve sv. Marije
  • 1451. Elizabeta Benja ostavlja novac za kupovinu misala za crkvu sv. Jeronima na Ugljanu.
  • 1456. Dobrica Stohar iz Sali na Dugom Otoku prodaje komad zemlje da bi svom sinu fra Grgi mogla kupiti brevijar.

1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljaškoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji.

Konrad von Grunemberg: Zadar, 1486

Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):

...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenki i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljaška misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..."

Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu.


Zadar, 1575, on the map by Bonifacij Natal (born in the town of Sibenik), published within the atlas Theatrum Orbis Terarum by Abraham Ortelius

O Zadru kao gradu govori knjiga Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202., koju je sa starofrancuskoga preveo, te uvodom i primjedbama popratio akademik Petar Skok, u izdanju JAZU, Zagreb, 1951. Na str. 85 nalazi se francusko-mletački sporazum o Zadru, iz kolovoza ili rujna 1202.:

 

- dužd mletački govori svojim ljudima: "Kralj ugarski oteo nam je Zadar u slavenskoj zemlji, jedan od najutvrđenijih gradova na svijetu. Nikada ga nećemo predobiti snagom, što je mi imamo, ako ga ne osvoje ovi ljudi. Zatražimo od njih da nam pomognu osvojiti ga, i mi ćemo im odgoditi plaćanje 34 hiljade srebrnih maraka, koje nam duguju, sve do časa, kad Bog dopusti, da ih mi zajedno s njima stečemo."

 

 

"Li rois de Ungrie si nos tost Jadres en Esclavonie, qui est unes des plus forz citez del munde; ne ja, por pooir que nos aions, recovree ne sera, se par ceste genz non. Querons lor qu'il le nos aient a conquerre, et nos lor respiterons les .XXXIIII.M. mars d'argent que il nos doivent trosque adont que Diex les nos laira conquerre ensemble nos et els."

 


Na str. 91 je opis opsade Zadra od listopada 1202. do travanja 1203.:

 

 

- Uoči Martinja dođoše pred Zadar u Hrvatsku. I, opaziše da je to grad zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima i da bi uzalud tražili ljepši i bogatiji grad. I kad ga ugledaše hodočasnici, mnogo se zadiviše i rekoše jedan drugome: "Kako bi se mogao osvojiti silom takav grad, ako ga sam Bog ne bi osvojio?"

 

 

 

La veille de la sain Martin vindrent devant Jadres en Slavonie et virent la cité fermee de halz murs et haltes torz, et por noient demandesiez plus bele ne plus fort ne plus riche. Et quant li pelerin le virent, il se merveillerent mult et distrent li un as autres: "Coment porroit estre prise tel ville par force, se Diex meismes nel fait?"

 

 

Autor te kronike je Geoffroy de Villehardouin, francuski feudalac visokog reda. On je kao hodočasnik-ratnik i diplomat sudjelovao u četvrtom križarskom ratu. Zahvaljujem Ani Biškup iz Zagreba na poslanom tekstu.

Glagoljički natpis iz godine 1567., iz franjevačkog samostana sv. Mihovila u Zadru. Izvor [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar]

Glagoljički natpis iz Škabrnje (Nedo Grbin - snimak crkve s glagoljičkim natpisom, nestanak matičnih knjiga tijekom velikosrpske okupacije).

U Arheološkom muzeju u Zadru šest kamenih glagoljičkih odlomaka iz predturskog vremena, nađenih kod crkvice sv. Jurja podno Udbine odmah nakon Oluje 1995.

Izgubljena inkunabula Mateja Zadranina, Bolonja, 1492.

Fra Matija Bošnjak pokopan je u crkvi sv. Franje na groblju kod grada Raba, na Komrčaru. (89 x 193 cm). Godina njegove smrti 1525. uklesana je na jastuku. Kao bosanski bjegunac pred navalama Turaka prebjegao je iz Bosne u Zadar, gdje je ušao u glagoljaški samostanski treći red sv. Franje. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja gradnje novih samostana po Istri, dalmatinskim i kvarnerskim otocima. Osnovao je i glagoljaški samostan sv. Franje u Rabu gdje je umro i pokopan. Prema Stjepanu Ivančiću, o. Matej Bošnjak (nazvan de Jadera, tj. iz Zadra) možemo nazvati "Otcem i Osnovateljem Delmatinske trećoredske Redodržave". Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 296], [Ivančić, str. 38-42 i 238].

Klimantovićev ritual, 1512.Šimun Klimantović (Klemenčević, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor triju glagoljičkih zbornika: Kl. zbornik 1509. (Petrovgrad, Rusija), Kl. zbornik, 1512., otok Ugljan (sv. Ksaver, Zagreb), Kl. ritual 1512. (sv. Ksaver, Zagreb), pergamentna knjižica iz 1511, NSK Zagreb; spomenik

Šimun Glavić šibenčan (1490.-1564.), glagoljaški pisac, autor Glavićeva zbornika

Stjepan Belić (1460.-1550.), prvi poznati predavač glagoljice i učitelj hrvatskoga jezika

Znameniti hrvatski renesansni pisac Petar Zoranić (1508-1569?) rođen u Zadru, autor domoljubnog romana Planine, ima ličke korijene. Predci su mu bili plemići Tetačići iz Like, a kad su Turci krajem 15. stoljeća napali Nin, obitelj se preselila u utvrđeni Zadar. Zoranić se vraća u Nin kad su se stišali turski napadi. Rođen je u Zadru od oca Ivana i majke Elizabete Medulla.

Petar Zoranić (Planine, 1536., knjiga tiskana 1569.) - "...i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se" (da nisam uvježban u pismu sv. Jeronima, bojim se da bih teško pisao), rasuta bašćina ; u kleričkoj školi u Zadru (u palači ninskih biskupa), koju je pohađao Zoranić, u njegovo vrijeme se učila i glagoljica; Zoranić izrijekom zahvaljuje u uvodu u Planine svom "predragom učitelju, dobrom bašćincu i Hrvatinu Mateju Matijeviću" iz Nina.


Prilaz Sv. Jeronima, najkraća ulica u Zadru, nalazi se u Arbanasima. Informacija ljubaznošću g. Enia Grdovića, predsjednika Društva zadarskih Arbanasa, na fotografiji. To Društvo ima glagoljašku sekciju "Čehuljica za glagoljsku knjigu Zmajević" koju vodi g. Darijo Tikulin.

povezanost Zadra s otocima i Likom, lički glagoljaši u Zadru, sretna kulturna simbioza (Petar Runje)

ostatci Modruša, 1660.U gradu Zadru, kao i na otoku Rabu, boravili su tijekom 14. i 15. st. brojni svećenici glagoljaši iz Krbave (de Corbavia). Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnog Blaža) bio je istaknuti prepisivač i iluminator glagoljičkih knjiga, a radio je u Zadru. Ime mu govori da je podrijetlom iz Modruša. Također, znantan broj glagoljaša iz istih područja djelovao je na otoku Krku, otocima poreda Zadra (Ugljan, Pašman, Iž, Dugi otok), kao i u Istri. Npr.,

  • svećenik Butko Budonja iz Like spominje se kao pisar bratovštine sv. Silvestra iz Zadra godine 1388., vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
  • godine 1401. pop glagoljaš Ratko pok. Bilaca Meglanice "de Corbavia" dobio je brevijar u Bokanjcu, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
  • zadarski svećenik Volkacije ostavio je godine 1413. svoj srebrni krž jednoj crkvi u Krbavi, i svoj misal samostanu sv. Jurja "de Lesac" blizu Senja; vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
  • svećenik glagoljaš Butko pokojnog Radoslava ostavio je svoj brevijar crkvi sv. Mihovila u "Dolnjoj vasi" u Krbavi;
  • godine 1441. zadarski svećenik Jursa pok. Mateja odredio je svojom posljednjom željom da bude pokopan u glagoljaškoj crkvi sv. Mihovila u Zadru, te da njegov brevijar treba biti predan crkvi sv. Marije u Modrušu;
  • 1441. g. velečasni Jakov, svećenik na otoku Ugljanu kod Zadra, ostavio je jednu glagoljičku knjigu crkvi sv. Jakova u Krbavi;
  • vrijedi spomenuti da i znatan broj hrvatskih žena plemenita roda podupire pisanje i kupovanje liturgijskih knjiga, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 64-65];
  • glagoljički starohrvatski brevijar prodan je crkvi sv. Marije Magdalene u Lici;
  • godine 1449. Jurko Garković "de Corbavia" dobio je od nekog svećenika s otoka Ugljana kod Zadra jedan kodeks za crkvu sv. Jakova "in Corbavia".
  • u Komrčaru na otoku Rabu, umro je godine 1450. franjevac trećoredac glagoljaš Petar "de Corbavia", a njegovi kolege pišu da će voditi brigu o njegovim knjigama;
  • Ivan Kordica, svećenik iz crkve sv. Marije Magdalene u Bužanima, kupio je potpun brevijar u Zadru za 26 zlatnika, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
  • u istarskom gradiću Medulinu nalazi se natpis To pisa pop Marko Dabran (iz Dabra u Lici), vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 245].
  • u lijepom gradiću Barbanu u Istri, u crkvi sv. Antuna Opata, nalazi se sljedeći grafiti: To pisa pop Vid s(i)n' Pavlov' z Like 1453., vidi [Fučić, str. 35];
  • Selo Paz u Istri, ima grafiti u kojem se spominje plovan Andrij iz Bužan, 1461.;
  • u prekrasnim gradićima Draguću i Humu u Istri, godine 1529. i 1537. svoje ime zapisuje i pop Andrij iz Bužan;
  • u glagoljičkoj matici iz gradića Huma u Istri (1618.-1672.) u knjizi krštenih nalazima 32 prezimena Ličanin i 2 Ličanica. Vidi [Vlahov], "Još jedna glagoljska matica iz Huma", str. 174-175.

Za mnogobrojne dodatne pojedinosti i zanimljivosti vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Godine 1499. Turci su u okolici Zadra, zajedno s mnogim vjernicima, okrutno ubili i glagoljaše svećenike. To su bili don Ivanko, don Luka, don Martin Hrvatinić, don Jakov Gunjić, don Juraj Oplanić, don Vid i don Stipan. Vidi [Bogović i Jurišić, str. 81].

Godine 1524. pučanstvo zadarskog područja palo sa 60,000 ljudi na samo 5000 zbog Turaka.

Šimun Kožičić Benja (ili Šimun Kožičić Zadranin; 1460.-1536.) rođen u Zadru, školovan u Zadru i Rimu, zadarski kanonik, modruški biskup (1509.-1536.), glagoljaš, osnivač glagoljičke tiskare u Rijeci 1529. g. U svom pismu Tomi Nigeru, trogirskom biskupu, upućenom 1531, piše (u izvorniku pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom) :

Za ljubav koja je među nama molim te da napišeš knjigu o hrvatskoj zemlji i o njezinoj slavi. Iako je ona sada porobljena od poganske ruke, nema ona zato ništa manje svojih slavnih djela, koja su mnoga i velika, što je tebi poznato. Ti napiši tu knjigu a ja ću je tiskati, da i nas ne okrive oni kojji će nakon nas doći.

Juraj Baraković (16./17. st.) u svojim se stihovima žali da u vrijeme Marula spomenuta klerička škola u Zadru rabila jazik slovinski (hrvatski jezik), a sada rabi rimski (latinski), vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 69]. Napisao djelo Vila Slovinka.

Zadranin Šimun Budinić (oko 1530.-1600.) priredio za tisak Izpravnik za erei glagoljicom, spominje slovignski iazich (slovniski). Bio je nadbiskupijski kancelar, i pisao akte glagoljicom.

Molba fra Ivana iz Foče papi godine 1658. da hrvatska glagoljaška misa bude dopupštena franjevcima u Bosni, "kao što je dopuštena svim svećenicima pokrajine Dalmacije."
Radi se o Foči u Bosanskoj Posavini, između Dervente i Doboja, a ne o Foči na rijeci Drini; zahvaljujem g. Iliji Iki Iviću na ovom podatku.

nadbiskup Vicko Zmajević (1670.-1745.), Collegium Illiricum (nabiskupijsko sjemenište "Zmajević")


Nadbiskupijsko sjemenište Zmajević postoji u Zadru i danas.

Glagoljaški pisari u Zadru djeluju od 1410. do 1820. U samom gradu sačuvano je pet glagoljičkih natpisa od 15. do 18. st. (Fučić)

Godine 1626. zadarski nadbiskup izvješćuje Kongregaciju de Propaganda Fide da u Dalmaciji ima 113 (sto i trinaest) župa u kojima se rabe glagoljičke liturgijske knjige. Vidi [Krasić, str. 82].

Glagoljički zapis don Bare Pifrovića iz okolice Zadra (zvučni zapis, 700 KB), 17 st., čita g. Stjepan Bahert, dramski umjetnik. Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: "Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i latinski..."

AMEN (near the cross) written in three scripts: Latin, Cyrillic, and Glagolitic

Na kraju Pifrović piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica].

Splićanin Mate Karaman (1745.-1771.) bio je Creski biskup, kasnije Zadarski nadbiskup. Napisao je Bukvar slavenskij tiskan u Rimu 1753. glagoljicom i ćirilicom.




Mate Karaman kao zadarski nadbiskup u svojem izvješću godine 1740. Zboru za širenje vjere u Rim govori o broju glagoljaša u tadašnjoj Mletačkoj Dalmaciji, izuzevši Korčulu:

  • splitska nadbiskupija ima 300 glagoljaša
  • u zadarskoj nadbiskupiji, osima grada Zadra i Paga, sve su župe glagoljaške, s ukupno 300 glagoljaša
  • u ninskoj biskupiji sve su župe glagoljaške, osim onih koje su držali redovnici
  • u rabskoj i osorskoj biskupiji samo su neke latinske
  • modruško-senjska biskupija ima 30 glagoljaških župa
  • u Istri su glagoljaši u svim biskupijama i hrvatskim naseljima - kako pod mletačkom tako i pod habsburškom vlašću.


Tim glagoljašima treba dodati franjevce Trećega reda koji su se u cijeloj Dalmaciji i Istri služili glagoljicom, te benediktince u zadarskoj biskupiji, koji imaju dva samostana s nekoliko glagoljaških redovnika. Vidi [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 174].


Grdovićev glagoljički zbornik s početka 18. st., težak 20 kg., najteža poznata glagoljička knjiga, kupio ju Ivan Kukuljević Skacinski u Zadru (sada u Arhivu HAZU u Zagrebu)


Grdovićev zbornik s početka 18. st., golema glagoljička knjiga teška 20 kg., (uz nju je prof. Grozdana Franov Živković iz Zadra), zahvaljujemo prof. Marti Jašo iz Arhiva HAZU, Zagreb, na susretljivosti.

Zadarske crkve i samostani u kojima je poznato da se glagoljalo (najviše u 14. i 15. st., podatci temeljeni na arhivskoj građi, vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša]):

  1. stolna crkva sv. Stošije u Zadru
  2. crkva sv. Mihovila u Zadru
  3. crkva sv. Spasitelja u Zadru
  4. crkva sv. Petra de Argata u Zadru
  5. crkva i samostan sv. Katarine u Zadru
  6. crkva sv. Mateja u Zadru
  7. crkva sv. Križa u Zadru
  8. crkva sv. Ivana u Zadru
  9. crkva i bratovština sv. Silvestra u Zadru
  10. crkva sv. Dominika u Zadru

Za svako desetljeće u 15. st. znade se barem 10 imena svećenika glagoljaša u gradu Zadru; tvrdnju talijanske historiografije (Giuseppe Praga, 1935) da glagoljaša u samom gradu Zadru uopće nema treba odbaciti.

Samostan sv. Krševana je ukinut 1807. tijekom francuske uprave, tada skoro 1000 godina star. U sakristiji su nađena dva latinska i jedan glagoljički misal.

Talijanske vlasti u Zadru su sve hrvatske trećoredce glagoljaše 1925./26. zamijenile talijanskim, do 1944. (Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pao pod Italiju).

Prožimanje zadarske glagoljaše sredine sa zaleđem i otocima "jedna je od najsretnijih simbioza koja se zbila tijekom prošlosti u hrvatskom prostoru" ([Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 138]).


Ivan Berčić ili Brčić (1824.-1870.), zadarski glagoljaš i filolog, skupljano knjige od 1848., prvi član HAZU osnovane 1866. u Zagrebu, glagoljička hrestomatija, autor nekoliko glagoljičkih čitanka, gramatike i početnice (izdane u Zlatnom Pragu: Čitanka staroslavenskog jezika, 1864., Čitanka staroslavenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, 1863.).

Berčićevu zbirku je godine 1874. otkupila Ruska akademija, i danas se nalazi u Državnoj knjižnici Petrovgradu. Obuhvaća među inim 5 cjelovitih glagoljičkih zbornika, od kojih su četiri iz zadarskoga područja. Točnije, sadrži ostatke ukupno

  • 55 misala,
  • 77 brevijara, i
  • 7 zbornika
od 13. do 16. stoljeća. Sadrži 154 fragmenta od 13. do 16. st. Dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu je i fascikl sa starim kurzivnim (tj. brzopisnim) glagoljičkim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s obale i otoka, koji je do sada još neobjavljen. Kratko je opisan u knjižici [Vjalova 1982], a sadrži sljedeće:
  • 53 kurzivna glagoljička teksta (pravni dokumenti, molitve) pisana od godine 1460. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih hrvatskom ćirilicom (dokumenti, molitve, pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih latinicom (pisama, molitve, transliteracije iz starijih izgubljenih glagoljičkih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.
Ruska Nacionalna Knjižnica u Petrovgradu (za koju Rusi tvrde da je najveća na svijetu) je putem svojih internetskih stranica objavila tri fotografije iz zbirke dokumenata i knjiga Berčićeve zbirke, koje tu prenosimo s popratnim opisom, vidi CROATIA: Cultural heritage of Europe in collections of the National Library of Russia:


Collection of non-liturgical works.
15th c. 78 ff., 155 x 125 mm, parchment. Coll. 67. Berchich. No. 5.
Glagolic collections of non-liturgical contents are extremely rear. Only seven known manuscripts of this kind created in the 15th century are extant.

Deed of assignation of the monastery’s lands with the right of everlasting hereditary succession to Matija Vukonich.
November 25 (St. Catherine’s day), 1635. Monastery of St. Catherine. Scribe: Juraj Chrnich.
1 f., 270 х 200 mm, paper. Coll. 67. Berchich. No. 8.


Karshan (Carsana), Ivan, archbishop of Zadar (1774 – 1800).
Statute of the Zadar theological seminary regulating all the spheres of its life and activity. 1777. Zadar. 12 ff ., 190 х 138 mm, paper. Glagolic cursive script.
Coll. 67. Berchich. No. 10. Fol. 1 r.


Poprsje Dragutina Parčića u Zadru; autor kipar Ratko Perić


Dragutin Antun Paričić (1832.-1902.), izvor fotografije www.zadaretro.info

Dragutin Parčić, Parčićev glagoljički misal iz 1893.; glagoljaš, leksikograf, filolog, fotograf (monografija Zadarske revije)


Parčićev glagoljički misal tiskan u Rimu godine 1893.


Spomenik Dragutinu Antunu Parčiću u Zadru, znamenitom glagoljašu i leksikografu (autor kipar Ratko Perić)


Ulica Šimun Kožičića Zadranina, ili Benje, u gradu Zadru


Šimun Kožičić Zadranin, ili Benja, znameniti zadarski glagoljaški tiskar i biskup (autor kipar Ratko Perić)


Šimuna Kožičića Zadranina, biskupa Modruškoga, Knjižice od žitija rimskih arhiereov i cesarov, dio naslovnice njegove knjige tiskane 1531. u gradu Rijeci u njegovoj glagoljaškoj tiskari

U Kožičićevoj knjizi Misal hruacki tiskanoj 1531., u kolofonu, tj. u završnoj bilješci na kraju knjige, čitamo:

Svršuet misal hruacki od slova do slova kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom biskupom Modruškim. ...

Hrvatsko ime u glagoljičnom štivu od oko 1100. do 17. st.

Nadbiskup Vicko Zmajević (Perast, 1670.-1745.), bio je Bokelj i graditelj glagoljaške škole "Collegium Illiricum" ili "Seminarium Zmajoillyricum"u Zadru (današnje nabiskupijsko sjemenište "Zmajević"). On je doveo Arbanase u Zadar. Njegov brat Matej Zmajević bio je admiral i graditelj flote za ruskoga cara Petra Velikog.


Ulica u Zadru (Arbanasi) posvećena Vicku Zmajeviću, osnivaču Zmajevićevog glagoljaškog sjemeništa u Zadru


Glagoljička ploča u Arbanasima iz 1766., klesana nedugo nakon doseljenja Arbanasa u okolicu Zadra godine 1726., pod vodstvom Vicka Zmajevića.

Glagoljica u Arbanasima kod Zadra
Fotografije: Moris Nakić, Soni Banić, Darijo Tikulin i don Zdenko Milić (Zadar)


Pred ulazom u Crkvu Gospe Loretske u Arbanasima nalazi se križ iz godine 1902. koji označava da se radi o glagoljaškoj crkvi. Takvu oznaku nose mnoge hrvatske crkve duž jadranske obale i otoka.

U Zadru se nalazila glagoljaška akademija u samome središtu grada, koju je osnovao biskup Vicko Zmajević godine 1749., odmah pored katedrale sv. Stošije:

Nabiskupsko sjemenište Zmajević

 

Don Ivo Prodan (1852.-1933.), Borba za glagoljicu, Zadar, 1900. Neki župnik kod Zadra zapalio tri vrlo stara glagoljička misala. Zadarski nadbiskup Godeassi 1855. okružnicom sabrao zbirku knjiga i dokumenta iz glagoljičkih župa (na tisuće). Gdje su? 

Ivo Prodan: Borba za glagoljicu, 1900., Zadar (zahvaljujme prof.dr. Krešimiru Veseliću na podatku o postojanju ovog mrežnog izdanja)


Don Ivo Prodan, poznati zadarski borac za glagoljicu i političar

Na zadarskom otočju samo od 15. do 19. st. evidentirano 2372 svećenika glagoljaša: Sutomišćica 152, Sali 150, Ugljan 147, Molat 131, Veli Iž 121, Žman 114, itd. (Miljenko Jerić, Dugi otok i njemu susjedni otoci u vremenu i prostoru), svećenici su odigrali važnu kulturnu ulogu na zadarskim otocima, djelovali socijalno, časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. (izvor ovih podataka je Vladislav Cvitanović)

Glagoljaške crkve u Zadru: među njima i crkva sv. Donata je glagoljaška počevši od 13. st., prve glagoljaške škole opstoje od 15. st.

u razdoblju od 9. do 20. st. evidentirano je 3077 glagoljaša na zadarskom području s otocima (Tihomil Maštrović), a svaki od njih je morao imati barem glagoljički brevijar

Galevac (samostan sv. Pavla na Školjiću), Izložba glagoljice (Tihomil Maštrović), arhiv, Ljetna škola glagoljice

Otočić Galevac (Školjić) kod Preka na otoku Ugljanu, s Muzejem glagoljice pored samostana sv. Pavla


Glagoljaška tiskara u Samostanu trećoredaca glagoljaša
na otočiću Galevcu kod Preka na otoku Ugljanu


1643. fra Marko Markić mini...
Glagoljički natpis, Izložba glagoljice na otočiću Galevcu


Izložba glagoljice na otočiću Galevcu


Brzopisna glagoljička knjiga
na Izložbi glagoljice, otočić Galevac


Gvardijan samostana na Galevcu dr. fra Božo Sučić u knjižnici samostana

Dr. fra Božo Sučić objavio je Ivančićev zbornik. Uz njega je bila privezana i Spovid općena iz 1491.

Arhiv u Zadru i franjevački samostan sv. Mihovila u Zadru (uz najavu)

U gradu Zadru na poluotoku je vrlo popularan kafić Kult u ulici Stormorica (blizu ostatkaka istoimene starohrvatske predromaničke crkvice) ukrašen glagoljičkim motivima (prvi u Hrvatskoj!):

L

Potriba...

dokumeni pisani glagoljičkim brzopisom

dokumenti na latinskom jeziku

Ante Strgačić: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar - Zbornik, Zagreb, 1964.

Marija s. Agnezija Pantelić

Anica Nazor

fra Petar Runje

Nedo Grbin, na zadarskom području pronašao tridesetak glagoljičkih natpisa koji nisu evidentirani u monografiji Branka Fučića Glagoljski natpisi iz 1982.

Tihomil Maštrović

Slavomir Sambunjak

Božo Sučić, glagoljaški samostan sv. Pavla na otočiću Galevcu (Školjiću) kod Ugljana

Julije Derossi: Perivoj od slave (poprsja kipara Ratka Perića u Perivoju Gospe od Zdravlja)

Darijo Tikulin

Matica vjenčanih, Kali, 1632.Grozdana Franov - Živković

Joja Ricov, Kali

Livio Marijan, "Glagoljaška glazbena baština" već se 5 godina redovito održava u sklopu međunarodne manifestacije Glazbene večeri u sv. Donatu u Zadru, srpanj-kolovoz; pasionska baština, Časoslov

Płyta CD ze starochorwackimi pieśniami
Z okazji wizyty Jana Pawła II w Zadarze w dniu 9 czerwca, HRT Radio Zadar, we współpracy z wytwórnią Orfej (Orfeusz) w Zagrzebiu nagrało płytę kompaktową pod nazwą Starochorwackie głagolickie pieśni kościelne archidiecezji zadarskiej - wydanie promocyjne, którego pierwszy egzemplarz ofiarowany zostanie Ojcu Świętemu. Wszystkie miasta, które Papież odwiedzi w Chorwacji, przygotowały we współpracy z wytwórnią Orfej jeden dźwiękowy dokument CD z muzyką kościelną jako dar dla Dostojnego Gościa. Cały nakład liczy 100 egzemplarzy i nie jest na sprzedaż. Jeden komplet płyt CD wręczony zostanie arcybiskupowi Zadaru, Ivanovi Prendji, po jednym otrzymają parafie, z których pochodzą śpiewacy wykonujący pieśni na płycie. Większość nagrań dokonana została w trakcie Wieczorów tradycji głagolickiej, które od 1998 roku odbywają się w zabytkowym kościele św. Donata, a którymi kieruje prof. Livio Marijan, etnolog zajmujący się nauczaniem śpiewu głagolickiego na terenie archidiecezji zadarskiej. Niektóre nagrania zostały skopiowane z wydanych już płyt CD. To pierwszy taki przypadek, kiedy śpiewa głagolicki archidiecezji zadarskiej nagrany został na płycie kompaktowej jako antologia - reprezentatywny wybór melodii.
Na dysku znajdują się 32 utwory muzyczne o łącznym czasie trwania 73 minut - z 13 różnych parafii archidiecezji zadarskiej: Pag, Kolan, Ist, Kali, Preko, Veli Iž, Sali, Tkon, Bibinje, Zemunik, Radovin, Posedarje i Novigrad. Na okładce zamieszczono reprodukcję najpiękniejszej stronicy Berlińskiego mszału głagolickiego (powstał na przełomie 14/15 wieku w archidiec. zadarskiej) na tle wizerunku kościoła św. Donata. Na ostatniej stronie - obraz przedstawiający przybycie do Zadaru papieża Aleksandra III, którego oczekuje rozśpiewany lud. Słowo wiążące napisał i wyboru dokonał Livio Marijan. Izvor: papiez.wiara.pl.

U sklopu 46. Glazbenih večeri u Sv. Donatu 15. srpnja [2006.] održana je 10. Večer hrvatske glagoljaške baštine. Nastupili su pjevači iz Lanišća u Istri, Kalija na otoku Ugljanu i Tugara iz Poljica kod Splita. Ovim koncertom urednik Večeri, Livio Marijan, spojio je najsjeverniju i najjužniju točku glagoljaške tradicije u Hrvatskoj, koja spojem rimskoga obreda na staroslavenskom jeziku s vlastitim pismom glagoljicom, na temelju čega je među pukom razvijen specifičan stil crkvenoga pjevanja, predstavlja jedinstvenu pojavu u Katoličkoj crkvi. Pučki pjevači izveli su dijelove iz glagoljaške mise, napjeve Gospodi pomiluj, Slava va višnjih Bogu, Svet, zatim Puče moj i Kraljice neba, dok je u drugome dijelu koncerta svaki zbor pjevao napjeve karakteristične za podneblje iz kojega dolaze. Izvor Cantus.

Monumenta Glagolitica u Zadru, 2008.

Jerko Bezić, glagoljaško pjevanje, snimio i u zadarskom području, monografija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji, Zadar, 1973.

Katarina Livljanić, ansambl Dialogos, Pariz

 

Starohrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije

  • Zdravo, zvizdo mora - Pag, otok Pag
  • Štenje - pag, otok Pag
  • U se vrime godišća
  • Dođi, duše presveti - Kolan, otok Pag
  • Gospine litanije (Lauretanske) - Kolan, otok Pag
  • Pjevajmo, braćo kršćani - Kolan, otok Pag
  • U se vrime godišća - Ist, otok Ist
  • Gospin Plač - Kali - otok Ugljan
  • Svetoju Žrtvi vazemnici - Kali, otok Ugljan
  • Puče moj - Preko, otok Ugljan
  • Veruju v jedinago Boga - Veli Iž, otok Iž
  • Smiluj se meni, Bože - Veli iž, otok Iž
  • Dostojan jest zaklan Aganjac - Sali, Dugi otok
  • Prosti mi, gospodine - Sali, Dugi otok
  • Tebe Boga hvalimo - Sali, Dugi otok
  • Zdravo tilo Isusovo - Tkon, otok Pašman
  • Divnoj, dakle, tajni ovoj - Bibinje
  • Svanu nam čestite svitlosti zora - Bibinje
  • Veliča duša moja gospodina - Bibinje
  • Gospodine, smiluj se - Zemunik
  • Dijelovi mise - Radovin
  • U se vrime godišća - Radovin
  • Stala plačuć tužna mati - Radovin
  • Iz službe za mrtve - Posedarje
  • Virujen u jednago Boga - Posedarje
  • Oslobodi mene, Gospodine - Novigrad Dalmatinski
  • Iz Božićne jutarnje - Novigrad Dalmatinski
  • Zdravo tijelo Isusovo - "Sveti Nikola Tavelić", Lišane
  • Puče moj - Novigrad Dalmatinski

Hrvatske pučke crkvene pjesme, Tko pjeva dvostruko moli!, CD 5. Komplet od 6 CD-ova pod tim zajedničkim naslovom uručen je Papi Ivanu Pavlu II. godine 2003. prigodom trećeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj. To je bilo ujedno i stoto apostolsko putovanje Pape izvan Italije u 25 godina pontifikata.


 

Izložba glagoljice u Gradskoj knjižnici u Zadru 2003. (Julija Vojković, Vjera Reiser, Darijo Tikulin),

Glagoljaške dočitnice ("bookmarks") nastale za potrebe Međunarodne konferencije zrakoplovne medicine u Zadru 2002., na inicijativu dr. Nade Jagetić.

Tisuću godina glagoljanja (Zadar, 2003., proslava prvotiska misala iz 1483. i Parčićeva misala iz 1893.):
Zadar je jedini na Jadranu pa i u Hrvatskoj nosio atribut glagoljskog grada u kojem je šira uporaba glagoljice postojala već u 10. stoljeću: zadarsko je područje do danas dalo preko tri tisuće glagoljaša (Tihomil Maštrović)

Msgr. Ivan Prenđa, msgr. Marijan Oblak, msgr. Mile Bogović

Vlč. g. Rozario Šutrin, pomoć u informacijama (o Vladislavu Cvitanoviću).


Don Vladislav Cvitanović, glagoljaš i orguljaš. Fotografija ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.

Vladislav Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskim otocima (glagoljica), Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. X, Zadar 1963., str. 201-235.

Vladislav Cvitanović: Glagoljica na zadarskim otocima, Zbornik Zadarsko otočje, Narodni muzej u Zadru, sv. 1, Zadar 1974., str. 133-146

Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894.- Zadar, 1973.) je uvijek isticao da je glagoljaš, pa se redovito glagoljicom i potpisivao u pismima i rukopisima. Dokazao je da je područje Zadarske nadbiskupije najglagoljskije kod nas. Sve crkvene knjige po župskim uredima zadarskog područja vodile su se od Tridentskog sabora (tj. od 16. st.) pa sve do 20tih godina 20. st. na hrvatskom jeziku i to glagoljicom, a tu i tamo hrvatskom ćirilicom. To je iznimno važna kulturna i politička činjenica. Navedeni podatci preuzeti su iz članka Vjekoslava Maštrovića: Glagoljaš Vladislav Cvitanović - znanstveni istrazivač svoga kraja (nekrolog), Radovi JAZU, Insituta Zadar, sv. 20, str. 483-487). Pogledajte npr. impresivan popis glagoljičkih dokumenta od 16. do 19. st. koji se velikim dijelom odnose na zadarsko područje.


Don Vladislav Cvitanović s mlađim kolegama glagoljašima. Fotografija ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.

Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], u 34 sela na Zadarskim otocima nađeno je 258 glagoljičkih dokumenata:

  • 162 glagoljičke matice krštenih, vjenčanih, umrlih i krizmanih (od 1565. do 1825.)
  • 47 glagoljičkih rukopisa bratovštinskih knjiga (od 1546. do 1826.)
  • 5 glagoljičkih blagajničkih dnevnika
  • 2 rukopisa propovjedi (iz 18. st.)
  • 10 glagoljičkih statistika (tzv. "broj duša")
  • 11 glagoljičkih godara (od 1456. do 1873.)
  • 1 glagoljički zbornik (Olib, 1476.-1820.)

Nađeno je još

  • oko 20 glagoljičkih spomenika u kamenu (od 15. do 17. st.)
  • 250 tiskanih glagoljičkih knjiga


Don Vladislav Cvitanović, Veli Iž 1894.-Zadar 1971. (pokopan u rodnom Velom Ižu)

Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], od 15. st. do 1973 zadarsko otočje dalo je 2372 glagoljaša, od toga

  • iz Oliba 181
  • iz Sutomišćice 152
  • iz Sali 150
  • iz Ugljana 147
  • iz Silbe 137
  • iz Molata 131
  • iz Velog Iža 124
  • iz Žmana 114
  • iz Pašmana 106
  • ... itd.
  • iz Banja 18

... Glagoljaši sa Zadarskih otoka ostavili su nam kulturne spomenike u brojnim glagoljičkim rukopisima, nadgrobnim natpisima, natpisima na dovratnicima vratiju i tiskanim knjigama. U tim zapisima krije se dragocjena građa. Ali to je još uvijek mrtav materija, koji čeka svoju obradu. Bila bi golema šteta ako se za taj pisani materija ne zainteresira filologija, demografija, sociologija, medicina i druge znanosti. Te "knjige starostavne" će pokazati kako su naši popovi glagoljaši odigrali kulturnu ulogu na našim Zadarskim otocima, kako su djelovali i socijalno, štiteći naše seljake otočane od iskorištavanja zadarske vlastele. A kakav bi tek bio politički i kulturni izgled Zadarskih otoka nakon četiri stoljetne mletačke vladavine, da nije bilo naših glagoljaša! Na području zadarskoga otočnoga arhipelaga glagoljaši su časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. Izvor [Vladislav Cvitanović, Glagoljica na Zadarskim otocima].


Bibliografija don Vladislava Cvitanovića ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.


Potpis D. V. Cvitanović glagoljicom kruzivnom glagoljicom u Velom Ižu iz 1952.


Potpis "Citanović Vladislav, glagoljiaš" brzopisnom glagoljicom, u Velom Ižu 1954.
Zahvaljujem gđi. Grozdani Franov-Živković na poslanim glagoljičkim potpisima don Vladislava Cvitanovića.

Vladislav Cvitanović bio je suradnik Hrvatske enciklopedije dr. Mate Ujevića, vidi svezak II str. 638.


Don Blaž Cvitanović i don Vladislav Cvitanović. Fotografija ljubaznošću mons.dr. Pave Kere.

Pismo don Vlade Cvitanovića Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu u vezi oduzetih matičnih knjiga pisanih glagoljicom:



Poštovani naslov
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
Tajnik: Dr. Branimir Gušić
Zagreb

Prigodom oduzimanja matica u žup(nim) uredima od strane Kotarskog Narodnog odbora, odsjek unutrašnjih poslova pri kotarskog narodnom odboru - Zadar, od 17. I. do 22. I. 1949. odaslanici kotara su oduzimali i glagoljske matice (do g. 1825.) i predavali ih mjesnim narodnim odborima - matičarima - na čuvanje i upotrebu.

To glagoljsko blago - matice, čuvali su i sačuvali župnici za doba Venecije, za doba Austrije, za doba dviju okupacija Talijana, za doba haračenj od njemačkih trupa. I sad su oduzete od onih, koji ne znadu čitati i predane odborima, koji ne znadu čitati, a valjda ni čuvati takve dragocjene stvari.

Meni je 23. I. 1949. Ante Mavra - odaslanik Kotarskog Odbora Unutarnjih Poslova, oduzeo a) 5 (pet) starih glagoljskih matica iz Pašmana (od g. 1582.-1825.) (koje sam pregledao i obradio), b) 3 (tri) glagoljske matice iz Turnja (od g. 1696.-1839.), koje nisam ni pregledao ni obradio, te c) 4 (četiri) glagoljske matice iz Novigrada (od g. 1663?-1790?) koje nisam ni pregledao ni obradio. To je vjerojatno odneseno u Zadar.

Smatram da je ovo jedan kulturni škandal i velika šteta za našu nauku i za našu povijest.

Molim Naslov, da se svojski zauzme za spasavanje ovog našeg glagoljskog amaneta, da ne propaden; k tome, da mi se glagoljske matice iz Turnja (b) i Novigrada (c) vrate, da ih obradim, da mogu poslati elaborat o istima gornjem Naslovu, kako sam to učinio i sa 132 glagoljska kodeksa. Zatim ću ih povratiti onamo, gdje mi to Naslov ili vlast odredi. - Ako glagoljske matice ne

mogu biti vraćene župnim uredima - arhivima, tada tražimo svi župnici, da se iste pohrane u Državnom arhivu u Zadru, gdje će biti dobro čuvane i gdje će biti pristupačne za nauku.

Veleučeni gospodine tajniče, - akademik - smatrajte ovaj dopis hitan, i poduzmite sve, da se na vrijeme spase glagoljske matice; a mene obavijestite o poduzetim koracima kao i to, da dobijem neobrađene - oduzete kodekse (b,c).

Vaš odani
Cvitanović don Vlade
Veli Iž, 24. I. 1949.

P.S. Za oduzete glagoljske matice sam dobio primku.

Zahvaljujem mons. dr. Pavlu Keri na fotografiji ovog pisma don Vladislava Cvitanovića.

Don Vlade Cvitanović učio kao dijete za vrijeme ljetnih praznika kod svog strica, takodjer glagoljaša - don Blaža Cvitanovića. Don Blaž Cvitanović (Veli, Iž 1844.- Veli Iž, 1932.) poznat je po svojoj zbirci 787 vrsta školjaka koja se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Splitu (manji dio je u Institutu za oceanografiju).

Dne 11. svibnja 2011. mons. dr. Pavao Kero održao je predavanje na redovitoj mjesečnoj tribini Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu pod naslovom: Vladislav Cvitanović, svećenik i glagoljaš, život i djelo. Poslušajte to predavanje: [MP3].


1. Don Blaž CVITANOVIĆ (1844. do 1932.), glagoljaš, konkiliolog, bio je sakupljač školjaka svjetskoga glasa. Rodio se u V. Ižu 1844. Gimnaziju i bogosloviju završio u Zadru, a župnikovao 49 godina od Božave, Molata-Brgulja, Neviđana, Petrčana, Škabrnje i Velog Rata. U svim župama vodio Župnu kroniku i uredio Knjigu godova.

Pod utjecajem vršnjaka i prijatelja iz gimn. dana prirodoslovca Špire Brusine (Zadar, 1845.-Z­agreb, 1908.) počeo je u svojoj 61. godini sakupljati školjke, proučavati ih i slati kolegi Brusini u Zagreb i različitim europskim mu­zejima (Innsbruck, Palermo, Trst …). Za župnik­ovanja u V. Ratu uredio je zbirku od 792 vrsti školjki samo iz tog kraja. Među njima pronašao je i šest novih vrsta, dotad nepoznatih. Svoja is­traživanja objavio je u 15 nastava ka u zadarskoj Smotri Dalmatinskoj 1911. godine. Svoju je zbirku don Blaž 1917. predao Zadru. Ona je 1920. god. prenesena u splitski Prirodoslovni muzej na Marjanu.

Don Blaž, skroman i pobožan glagoljaš, što­vatelj Gospe Marije, svojim se radom veliko­dušno odužio svojoj Crkvi i narodu.

2. Don Vladislav CVITANOVIĆ (V. Iž 1894. ­Zadar 1973.) glagoljaš, istaknuti je povjesničar glagoljaštva, znanstveni radnik na području is­traživanja prošlosti i baštine zadarskog područja. Bio je stalni vanjski suradnik Instituta HAZU u Zadru.

Rodio se u V. Ižu 15. veljače 1894. I gimnazijske i teološke nauke završio je u Zadru (1906.-1918.). Svećeničku službu vršio je u Salima, Brbinju, Velom Ratu, Ražancu i Velom Ižu. Umro je u Zadru 1973. godine u 79. godini života i 55. svećeništva. Skroman, uslužan, marljiv. Zaljubljenik u povijesnu hrvatsku star­inu, glagoljsku baštinu djedova. Obradio je 240 glagoljskih kodeksa, napisao sažetke povijesti 48 naših župa te kronološki popisao svećenike glagoljaše, rođene u tim župama, kao i podatke o župnicima koji su ih pastorizirali.

Iz požutjelih glagoljskih kodeksa oživio je marl­jivi don Vlade likove 3.077 naših popova glagol­jaša te utvrdio mjesto i vrijeme njihova rođenja, djelovanja i smrti. Trebalo bi sve njegove vrijedne kompendije, mini-monografije, naših župa pronaći, prikupiti, srediti i tiskom objaviti! Time bi se u novom svjetlu upoznala slika kul­turnog života naše nadbiskupije, kao i vrijednost životnog djela i lika povijesnog istraživača, iz­vornog rada glagoljaša don Vladislava Cvitano­vića. Znanstveni rad don Blaža i don Vladislava Cvitanovića skromno je prikazan u Hrvatskom biografskom leksikonu, sv. 2., Zagreb 1989.

3. Don Ante Marija dr. STRGAČIĆ (Veli Iž 1901-Zadar 1971.), glagoljaš, povjesničar). Ro­dio se u V. Ižu 1. siječnja 1901. Poslije srednje škole u Zadru završio je Teološki fakultet u Ljubljani. Kao župnik služio je u Sestrunju i Luci, a potom župnikovao 25 godina u Salima na Dugom otoku (1924.-1949.). Osobito je bio plo­dan njegov rad u društvima katoličke akcije, rad s orlovima i križarima. Doktorirao je 1941. go­dine na Teološkom fakultetu u Ljubljani s diz­ertacijom “Kršćanstvo u rimskoj provinciji Dal­maciji do Milanskog edikta 313.”

Iz Sali prelazi 1949. u Zadar te prima službu u Povijesnom arhivu a potom dužnost honorar­noga višeg predavača pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Ponajviše je proučavao političku i kulturnu povij­est Zadra i Dalmacije. Iz tog područja objavio je 58 naučnih rasprava. Među njima se osobito is­tiču: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim us­tanovama grada Zadra” (Zbornik Zadar, Zagreb 1964. izd. MH, str.373-429.) i rasprava Papa Aleksandar III. u Zadru (Radovi Inst. JAZU, 1954., sv.!.). Vrijedni arhivski radnik i znanstvenik.

Izvor: Zadarska nadbiskupija


Suvremena nadahnuća - Boguslav Lega, Moskva, 1999.

Šimun Klimantović, Šimun Glavić, Franjo Depope, Stjepan Ivančić

Brojni znani i neznani glagoljaši - popi i redovnici po selima zadarske i splitske nadbiskupije; u splitskoj poglavito u Poljicima.

 

Glagoljički natpisi

Sačuvano blizu 120 glagoljičkih natpisa i grafita u Dalmaciji (Nedo Grbin - blizu 115), još petnaestak koji su postojali ali su izgubljeni, u Zadru i okolnim mjestima sačuvano 114 glagoljičkih natpisa i 4 grafita, 10 ih je od 19. st. do konca 20. uništeno, jedan od groma, jedan od bombardiranja u 2. Svjetskom ratu. Iz 15. st. je 10 natpisa, iz 16. st. je 30, iz 17. st. 30, iz 18. st. 52, iz 19. st. 2, a iz 20. st. 3.

Glagoljički natpisi na zadarskom području (po B. Fučiću)

Najstariji poznati natpis iz zadarskog područja je iz 1442., uništen vjerojatno za vrijeme 2. Svjetskog rata, ali sadržaj je poznat.

Glagoljički natpisi na zadarskom području (po B. Fučiću)

Glagoljički natpisi, Poljana, otok Ugljan, Tomislav Mihatov

Nedo Grbin: Glagoljica u Sali [PDF], objavljeno u Župa Sali, o 400. obljetnici dogradnje župne crkve svete Marije 1581-1981, Sali 1981  (zahvaljujem g. Davoru Klarinu na posudbi knjige; D.Ž.)

Don Amos Rube Filipi: Saljske crkve i kratka povijest Sali [PDF], objavljeno u Župa Sali, o 400. obljetnici dogradnje župne crkve svete Marije 1581-1981, Sali 1981

Amos Rube Filipi: Biogradsko-Vransko primorje u doba Mletačko-Turskih ratova [PDF], str. 503-596, u Povijest Vrane, JAZU (od 1991. HAZU), Zadar 1971

U crkvi sv. Marije u Sali postojao brevijar iz 14. st., ali je nestao

 


Glagoljički natpis iz 1632. ispod preslice na crkvi sv. Lovre
na groblju u Lukoranu


Crkva sv. Lovre na lukoranskom groblju, otok Ugljan, u pozadini je selo Turkija


Glagoljički natpis u mjestu Ugljan na otoku Ugljanu


Grob Šimuna Kožičića Benje, biskupa modruškog,
Franjevački samostan sv. Jeronima u Ugljanu, na istoimenom otoku

 

 

Crvkica sv. Hipolita kod Ugljana na istoimenom otoku, s glagoljičkim natpisom iz 1732.
(zahvaljujem g. Tomislavu Mihatovu na fotografijama i g. Seni Markulinu na informaciji)

 


Brodić Kalumito u gradskoj luci u Velom Ižu na otoku Ižu.
Na slici dolje pored brodića stoji g. Mladen Bačić iz Lukorana na otoku Ugljanu,
gdje je rođen fra Šimun Klimantović

 


Nadvratnik župne crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku, s glagoljičkim natpisom
(zahvaljujem g. Davoru Klarinu na fotografijama)


Nadgrobna ploča uzidana u župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku,
s glagoljičkim natpisom (foto Davor Klarin)


Glagoljički natpis uzidan u župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku
(foto Davor Klarin)


Glagoljički natpis na crkvenom zvonu, Pakoštane: Sv. Antone, moli za ni (=za nas), v ljeto 1905. Pakoštane je mjesto u kojem je jedno vrijeme živio hrvatski general Ante Gotovina, inače rodom iz Tkona na otoku Pašmanu. Foto Ivica Glavan.

 

270 glagoljičkih matičnih knjiga, knjiga bratovština, godara, bilježnica i isprava sa zadarskog i šibenskom, većina matičnih knjiga je u Državnom arhivu u Zadru

Matične knjige iz Škabrnje uništene, glagoljički natpis na zidu crkve (Nedo Grbin).

Mnogo bilježaka o glagoljičkim knjigama i u latinskim zapisima u Državnom arhivu (fra Petar Runje), u 14. i 15. st. iz zapisa zadarskih bilježnika znamo da je bilo 15 misala, 20 brevijara, 3 psaltira, 1 BIBLIJA (1380.) i 12 drugih knjiga

U Zadru je u srednjem vijeku postojao Hrvatsko-glagoljički misal pisan latinicom, vidi [Runje, Staroslavenski misal pisan latinicom]. Naime, u Zadarskom arhivu postoji dokument iz 1473. koji spominje da je zadarski svećenik Ivan Krizmanov ostavio svoj misal pisan latinicom i hrvatskim jezikom svojem učeniku Šimunu Nesgoroviću.

U zadarskom Državnom arhivu je pored matičnih knjiga i 310 oporuka pisanih glagoljicom od 1550. do 1779. (bile pohranjene u pismohranama zadarskih knezova).

U Muzeju grada Šibenika čuva se 218 oporuka i 22 druge isprave (Ante Šupuk).

U Povijesnom arhivu u Splitu čuva se zbirka Garanjin-Fanfonja s preko 140 raznih isprava i 4 odlomka matičnih knjiga iz Sukošana iz 17. do 19. st.

U Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se oko 110 glagoljičkih rukopisa sa zadarskog područja i desetak sa šibenskoga: npr. Regule sv. Benedikta (13. ili 14. st.), Pašmanski brevijar (14. st.), Zbornik Šimuna Glavića (1529.-1557.), Tkonski zbornik (prva polovica 16. st.), Grdovićev zbornik (poč. 18. st.) i drugi.

Glagoljicom pisana Regula sv. Benedikta (13. ili 14. st.) predstavljaju jedan od najstarijih poznatih prijevoda Regule s latinskog na živi jezik (hrvatski crkvenoslavenski). Sačuvano je 60 od ukupno 70 stranica, koje su benediktinci morali znati napamet. U 13. i 14. st. u Hrvatskoj postoji 70 muških i 20 ženskih benediktinskih samostana (Ostojić).

Od 14. st. ima dosta podataka o glagoljaškoj misi u gradskim crkvama u Zadru. Crkvena književnost glagoljaša iz 14. st. i ranije je preteča i temelj hrvatske renesansne književnosti u 15. st.

Žarište nastojanja oko hrvatskoga jezika u hrvatskoj crkvenoj književnosti je u Zadru (Franjo Fancev).

Berčićeva zbirka od 1872. u Rusiji u Petrovgradu, komad lista misala iz Brbinja Berčić stavlja čak u 12. st., iz 13. st. su dva lista brevijara iz Tkona, ulomak brevijara iz Ugljana, i dio lista brevijara iz Brbinja, iz 14.-16. st. veći broj odlomaka; iz Berčićevih zapisa se vidi da najveći broj odlomaka potječe sa zadarskih otoka.

U Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Padovi je barem 18 glagoljičkih isprava (poklon plemićke obitelji De Ponte iz Zadra).

Kod Artura Cronie u Rimu je bio svežanj hrvatskih glagoljičkih isprava, ali ne zna se gdje je sada.

U Gradskoj knjižnici u Trstu se nalazi knjiga bratovštine crkve sv. Marije u Ugljanu iz 1617. do 1872.

U Državnom arhivu u Zagrebu čuva se 7 naredaba zadarskih knezova, knjižica sa 630 stihova ("Ištorija od dvih žen ugljanskih" iz 1740), gramatika iz 1823. "Pismenstvo jazika slovinskago".

U Sveučilišnoj knjižnici u Splitu jedna bilježnica dijelom ispisana kurzivnom glagoljicom i 12 spisa s otoka Žmana (došle su kao dar 50-tih godina 20. st.), još neobrađeni.

U NSK u Zagrebu je pergamentna knjižica koju je napisao fra Šimun Klimantović 1511.

Fra Marko Kuzmić Zadranin, Govorenia duhovna, 1724-1725 (zbornik crkvenih govora itd.; neobjavljen udžbenik za glagoljaški podmladak i za "parokijane") piše da su

Govorenia duhovna... vele potribna u našem harvatskom ali slovinskom jeziku i hotih ga ispisati u svoj vlastiti jezik materinski i slovmi slovinskimi, zašto slovmi šćavetanskimi mnoge riči ne mogu se vele dobro ispraviti kako slovinskimi... kako rekosmo, mi Hrvati imamo veće slovov, a to 32 od kojih tri postavljeno [samo] u broj [zelo, iže, ot]... ([Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 96)

Fra Marko Kuzmić Zadranin napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu Govorenia duhovna,  koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka, 1724/1725. Imao ju je namjeru objaviti i tiskom. Knjiga se u rukopisu čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo, kao što smo vidjeli, na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:


... mi Harvati ...


... šteniju harvatskom ...


... harvatski jezik ...

Evo još dva zanimljiva primjera iz oporuka žena iz Sv. Filipa i Jakova, pisanih u 18. st., u kojima se spominje ženska roba skrojena na hrvatski način. Zahvaljujem Grozdani Franov Živković iz Zadra na poslanom presliku i transliteraciji.


skroieno na Rva(c)ko
iz oporuke Oršule Filipi iz Filipajkova, 1763., u kojoj se spominje ženska roba "skrojena na Rvacko" (tj. na hrvatski način):
... Saviše svega ako priminem ove bolesti ostavlam Mari našoi divoici koija n(a)s je služila u veće godišć za nezim naiem ono robe ženske u nezinoii skrini skroieno na Rva(c)ko da ioi bude za nezino ruho i da ioi se niko ne pača i priručuim oi moju dicu da i uzdrži u svakoi čistoći i virnosti momu gospodaru Ivanu i saviše moie stare rečine da ioi budu kad se udade ... (izvadak iz oporuke)
Zahvaljujem Grozdani Franov Živković iz Zadra na poslanom presliku i transliteraciji.


na Arvacku
iz oporuka Luce Albinon iz Filipjakova, 1773., u kojoj se spoinje ženska roba skrojena "na Arvacku" (tj. na hrvatski način)
...ostavlan robu žensku što e na Arvacku moim sestram...

Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu

U Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu je "Libar brašćine Gospe od Začeća na Zaglavi i u Žmanu", 17. i 18. st., Klimantovićev zbornik na 230 listova dovršen 1512., Datija i prijatija samostana sv. Pavla na Školjiću 1591.-1675. i još 15 raznih knjiga i knjižica, kao i 4 isprave sa Školjića, Zaglava i Zadra.

Prema informaciji koju sam dobio ljubaznošću g. Svetka Ušalja, iz župe Sutomišćica, Preko (Poljane) postoje glagoljičke matice krštenih, vjenčanih i umrlih (od 1815. do u 19 st.), Gruško - Zadar ima matice krštenih i vjenčanih (17. st.), a iz mjesta Iž s istoimenog otoka ima matice vjenčanih iz 17. st.

Obiteljski arhiv dr. Iva Petriciolija u Zadru posjeduje 36 isprava iz 17. i 18. st.

Kod obitelji pok. Šime Grandova u Salima je diobeno pismo iz 1735. i jedan kupoprodajni ugovor iz 1794., kod obitelji Petra Piasevolija je kupoprodajni ugovor iz 1805., kod obitelji Milivoja Ugrinića u Biogradu su tri pisma iz 1756. i 1764., a kod obitelji Nede Grbina u Zagrebu je dio jedne madrikule iz Sali iz 17. i 18. st.

Ivan Šindija: Bibinjski korijeni, Matica hrvatska Zadar, 2003., uključene i glagoljičke matične knjige (obradio mons.dr. Pavao Kero)

Tiskane knjige - 249 primjeraka samo na zadarskim otocima (po Vladislavu Cvitanoviću), uglavnom tiskane u Rimu, od Levakovićeva misala iz 1631. do Parčićeva misala iz 1905.

Zadar je u svojoj povijesti nosio atribut "glagoljaškoga grada" (Nedo Grbin). Na temelju istraživanja Darka Dekovića znademo da je i Rijeka nekada bilo urbano glagoljaško središte. Vidi njegovu monografiju (doktorsku disertaciju) "Istraživanja o Riječkome glagoljaškome krugu".

Važnost benediktinaca (i benediktinaca glagoljaša) u Hrvatskoj; Ivan Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, I, II, III, Split, 1963.-1965.


 

Brzopisna glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području


Don Pavao Kero, Zadar 2008., opisuje pred iznenađenim gostima iz Zagreba golemu zbirku glagoljičkih knjiga i rukopisa zadarskoga područja.
Iskreno zahvaljujemo na gostoprimstvu i susretljivosti. Posjet je organiziran u sklopu Glagoljaškog tromjesječja 2008..


Mr.sc. Grozdana Franov-Živković, ekspert za brzopisnu glagoljičku bašćinu zadarskoga područja,
pokazuje jednu od mnogobrojnih glagoljičkih knjiga pisanih kurzivnom glagoljicom.

Don Amos Rube Filipi u vrlo lijepom i iscrpnom članku "Popovi glagoljaši na visini svoga poziva" koji je objavljen Vjesniku zadarske nadbiskupije 1964., piše da su svećenici glagoljaši bili na visini svoga poziva. Upravo na temelju izvješća vizitatora don R.Filipi kaže "...- da je glagoljsko svećenstvo Dalmacije bilo upravo na zamjernoj moralnoj visini, na kudikamo većoj nego su bila prečasna gospoda u gradovima. No, oni su isto tako bili " - i učitelji i savjetnici, pravi vođe svoga naroda...". Samo zbog siromaštva su ih smatrali neukima. I dalje kaže don A.R. Filipi: "...Pod njihovim crnim seljačkim odijelom croatico more confecto skrivalo se znanje, koje je bilo na suvremenoj visini, skrivalo se dobro srce, koje je ljubilo svoj narod i vodilo ga u njegovim teškim borbama, skrivala se čestita duša, čestitija od onih s finim i opeglanim odijelima... Bili su neprobojni bedem protiv raznih infiltracija. Budno su čuvali i časno sačuvali današnjim i budućim pokoljenjima ne samo vjeru, nego i staroslavensku službu Božju, a donekle i narodnost..." Za više pojedinosti vidi [Ive Livljanić].


Ja, koji slova znam, govorim da je dobro živjeti na zemlji

Az buki vidi glagole dobro jest živite zelo zemla

Flash animacija. Zahvaljujem g. Ivanu Glavanu iz Zadra


Nadbiskupska kurija u Zadru vodila je dopisivanje i na hrvatskom jeziku, i to glagoljicom, vidi [Pavao Kero, str. 116]. To je na pr. vidljivo iz okružnice biskupa Kalina iz 1565. o odredabama Tridentskog koncila.

Zanimljivo je da je na otoku Silbi godine 1714. u jednoj glagoljičkoj matici evidentirana "majka Anica Tudor z Rušije" (tj. iz Rusije), vidi [Pavao Kero, str. 118].

Kao jedan osobito opsežan glagoljični kodeks spomenimo Kuzmićev zbornik, pisan u Zadru, u Samostanu sv. Ivana 1724.-25. On ima čak 613 listova, tj. 1226 str.

Zadnja poznata crkvena uporaba glagoljice u matičnim knjigama poznata je do godine 1873., u mjestu Kali na otoku Ugljanu. Te posljednje zapise glagoljicom je pisao svećenik don Šime Mašina u godovima mrtvih, vidi [Pavao Kero].

Hrvatska glagoljica rabila se i u Ravnim kotarima u zaleđu Zadra. Sačuvani su glagoljički rukopisi iz sela Bubjani u Ravnim kotarima, između Tinja, Raštana i Sikova, koje je nestalo turskim osvajanjima u 18. st.; selo Tinj je teško stradalo za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku 1991.-1995. Vidi [Pavao Kero, Glagoljska madrikula Bratovštine sv. Petra i sv. Ivana Krstitelja u Tinju i Bubjanima 1723.-1767.].


U gradu Bakru postoji veliki glagoljički natpis uklesan na kamenom nadvratniku iznad ulaza u Kaštel Frankopan.

Natpis govori o tome kako je Jerolim Zadarski godine 1530., vrhovni zapovjednik kraljevske vojske u tom području, zapovijedio da se grad Bakar utvrdi kulama protiv napada Turaka. Zahvaljujem g. Darku Glückseligu na fotografiji.


  • Fra Petar Runje o glagoljašima [WAW], Radio Vatican, 10. listopada 2010.
  • Fra Petar Runje: Budućnost glagoljice [WAW], Radio Vatican, 28. studenog 2010.


Ajmo dico glagoljati, Danijela Deković, Turanj i sv. Filip i Jakov

Prof. Danijela Deković je predsjednica Udruge glagoljaša Zadar, osnovane 2012. Adresa Udruge je SICU, Trg Opatice Čike 1, 23000 Zadar (SICU = Stalna izložba crkvene umjetnosti).


Stalna izložba glagoljice u Zadru  (u prostoru SICU - Stalna izložba crkvene umjetnosti), Trg opatice Čike 1, Zadar, [VIDEO]

Rujna 2012. svečano je otvorena stalna postava izložbe pod nazivom „Glagoljica na zadarskom području". Da je zadarsko područje bogato glagoljskom baštinom najbolje pokazuje broj kamenih spomenika koji su pronađeni na našem području. Na zadarskom području nastale su i brojne liturgijske knjige, od kojih su najvažnije Berlinski misal Bartola Krbavca, Beramski i Newyorški misal kao i Hrvojev misal. Veliku važnost imaju i Pašmaski brevijar, Regula sv. Benedikta i Misal hrvatski. Iako će mnogi građani koji nisu najupućeniji u povijest ovog pisma, glagoljicu na prvi mah, povezati s Istrom i Kvarnerom, zadarsko područje rasadnik je glagoljske pismenosti. Nakon otvorenja predstavljen je program 3. festivala „Slovo rogovsko" - sabora mladih glagoljaša koji će se održati od 12. - 16. rujna 2012.


Literatura:

Temeljne monografije:

Petar Runje: Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Gradska knjižnica Zadar, 2005, ISBN 953-7204-07-5

Mons. dr. Pavao Kero, (ed.): Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije, Stalna izlozba crkvene umjetnosti, Zadar 2008. (u knjizi je popisano čak 430 glagoljičkih kodeksa koji potječu iz 70tak župa Zadarske nadbiskupije; 
ima ih još i više - kodeksi Bartola Krbavca (kao na pr. Berlinski misal iz 1402.), neki kodeksi iz Berčićeve zbirke (kao na pr. Klimantovićevi zbornici), možda New Yorški misal, možda čak i Hrvojev misal.

Opsežan i vrlo značajn rad:

Nedo Grbin: Glagoljski spomenici na Zadarskom području, Iskoni bĕ slovo – Zbornik radoiva o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i crkvi svetog Ivana Krstitelja, Zagreb 2001.

Časopisi: Slovo, Zadarska revija, Zadarska smotra, Croatica Christiana Periodica, zavičajni i župski časopisi (Kualjski lumin)

Stalna izložba glagoljice u Zadru  (u prostoru SICU - Stalna izložba crkvene umjetnosti), Trg opatice Čike 1, Zadar, [VIDEO]

Institucije:


Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu europske kulture

Društvo prijatelja glagoljice