Bokanjac
Brbinj
Filip-Jakov
Grusi
Ist
Iž
Kali
Knin
Kolan
Korlat
Kožino
Kukljica
Luka
Lukoran
Murter
Neviđane
Olib
Pakoštane
Pašman
Pirovac
Plastovo
Posedarje
Rogoznica
Sali
Savar
Sestrunj
Silba
Soline
Sukošan
Sutomišćica
Školjić
Škabrnja
Tinj
Tkon
Trogir
Turanj
Ugljan
Vlašići
Zadar
Zaglav
Zapuntel
Zemunik
Žman

Hrvatska glagoljska bašćina u Zadru i zadarskom području

Poput kamene lađe...
Via Crucis Zadar, 1965., Joja Ricov

Darko Žubrinić, ožujka 2004.

Po Vladislavu Cvitanoviću Zadar i okolica se susreću s glagoljicom sigurno još prije Splitskih sabora 925. g., supostojanje s latinskim jezikom, misi se na i grčkom do 12. st.

Skriptorij sv. Krševana osnovan 986.

Hrvatski srednjovjekovni skriptoriji su poligrafski, hrvatska glagoljska, latinična i ćirilićna tradicija ne mogu se gledati kao odvojeni entiteti ([Dragica Malić, str. 35-56]) .

Glagoljaško pjevanje zasvjedočeno prigodom posjete pape Aleksandra III. Zadru godine 1177. Opis kardinala Bosona iz papine pratnje (u prijevodu don Ante Strgačića):

A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima].

Godine 1202. Zadar su strahovito razorili Mlečani uz pomoć francuskih križara; Geffroy de Villehardouin, francuski kroničar koji čje opisao zauzeće i razaranje Zadra, napisao je da je Zadar u Slavoniji (sinonim za Hrvatsku u to vrijeme) te da je jedan od najbolje utvrđenih gradova, opasan jakim zidovima, te da je teško naći ljepši, bolje utvrđeni i bogatiji grad; koncem 1943. savezničko bombardiranje 72 puta, 1991.-95. velikosprska agresija; velika stradanja kulturnih dobara.

Benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu od 1059. bio je glagoljaški.

Šafržik spominje ulomak misala i ulomke glagoljskih brevijara i psaltira s početka 13. st. nađenih kod Zadra.

U 13. st. nakon razaranja samostana benediktinci su se iz Biograda sklonili na otok Pašman i na brežuljku Ćokovac uz kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili glagoljašku tradiciju. Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu (glagoljski natpisi klesni u kamenu su iz 1517., 1523., 1531., i još nekoliko manjih natpisa - iz 1584., 16. st., 1612., 1618., i dva glagoljska grafitija)

Karlo IV., odlazak u Prag 1348. g. (iz Pašmana, vjerojatnije ipak iz Zadra), njih oko 80; dva češka redovnika Petar i Johannes su u zadarskom samostanu sv. Krševana oko 1383., vjerojatno radi izobrazbe u hrvatskom crkvenoslavenskom (Petar Runje)

Godine 1387. Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša Ivanka za župnika u mjestima Gravosiji i Malfi; 1391. Veliko vijeće imenuje zadarskog glagoljaša Radovana (don Radovan de Zara) za kapelana za mještane Brenja (fra Petar Runje). Godien 1392. je premješten za kapelana u Gruž. Znade ne samo glagoljicu, nego i ćirilicu, kako govori oporuka jednog župljana.

Još prije Radovana Zadranina imenovalo je dubrovačko Veliko vijeće 1387. zadarskog glagoljaša: "presbiter Ivanchus de Jadra, presbiter sclav"

Franjevci trećoredci: od početka polovicom 13. st. bili glagoljaši; fratres Illirici, ili Fratres de littera sclava.

U Loreto hodočasti i pop glagoljaš. Kuda prolazi, i u samom Loretu, obavlja glagoljašku službu kao i u hrvatskim krajevima.

60 bratovština u Zadru tijekom povijesti (Ante Strgačić), više nego npr. Dubrovnik ili Split. Najstarija poznata bratovština u Dalmaciji je iz Zadra: zlatarska bratoština iz 1176.

Znameniti Misal kneza Novaka iz 1368., koji se čuva u Nacionanoj knjižnici u Beču, je po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić nastao prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154].

Hrvatska glagoljska Biblija iz 1380.

14. st., svjedočanstvo češkog kroničara Pulkave (umro 1380.) o glagoljskoj službi Božjoj u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra.

Češki kronograf Pulkava (+1380) piše na latinskom: I tako sve do današnjega dana, koliko sami biskupi, toliko i svećenici, misu i ostale službe božje obavljaju slavenskim jezikom u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, kao i njihovi sufragani u mnogim biskupijama.

Glagoljaški pisar Matej u Zadru, 1395.

Prvo hrvatsko sveučilište - Dominikansko sveučilište u Zadru iz 1396.

Juraj iz Slavonije, oko 1400., spominje zadarskog nadbiskupa kao jednog od onih s povlasticom da rabi i latinsku i glagoljsku misu; episcopus Chrawacie, ydioma chrawaticum

Berlinski misal Bartola Krbavca iz 1402. (Berlin), Beramski misal Bartola Krbavca, Vatikanski illyrico 8 (pisao pop Marko za popa Blaža u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana sv. Jurja), nastali na zadarskom području; Bartol Krbavac oko 30 godina živio i djelovao u Zadru (1410.-1440., fra Petar Runje)

Marija s. Agnezija Pantelić - zadarsko područje do Nina i s Krbavom, jezgra glagoljaštva.

Jaki utjecaj benediktinskog i franjevačkog skriptorija sv. Krševana još od 13. st., (Schoyen - Norveška, listovi na latinskom iz Zadra, 13. st.).

Hrvojev misal, 1404., nastao vjerojatno u Zadru, pisar Butko (Runje, Hercigonja, Grbin), Turci zaplijenili negdje u Hrvatskoj (u Dalmaciji) odakle je dospio u Tursku (Jagić); Mađarski stručnjaci tvrdili da je bio u Korvinovoj knjižnici do 1526., vrlo vjerojatno iz želje da ga dobiju za sebe; 600. obljetnica godine 2004. Plemić Butko rođen je u Ninu, a živio je u Zadru od konca 14. st., vidi Runjeov članak u [Iskoni bye slovo, str. 63].

Njujorški misal (1400.-1410.), okolica Zadra (možda Filip-Jakov prema Mariji s. Agneziji Pantelić).

Dva Bartola, pisari glagoljaši u Zadru, 1410.-1443., jedan od njih "de Corbavia habitator Jadre". Bartol Krbavac, prema izvorima u Zadarskom arhivu, živi u Zadru od 1410. do 1440., kada je umro, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Mnoštvo zapisa i pripisa daje nam dragocjene podatke (Petar Runje).

Postoje prepisivačke radionice koje se bave i s glagoljskim i latinskim knjigama.

Matej Gostišić, zadarski glagoljaški pisar, kupio 1420. kuću u Zadru za 25 zlatnih dukata (cijena jednog misala i do 45 zlatnih dukata).

Godine 1436. u Zadru su zajedno uvezani glagoljski brevijar i misal, i plaćeni za cijenu od 80 zlatnih dukata (vrijednost triju kuća...).

Godine 1437. zadarski pop Juraj Zubina u svojoj oporuci se naziva pop hrvacke knjige (pisma); de littera sclava (sclavonica).

Jakov Blažević (de Modrussia), prepisivač glagoljskih knjiga u Zadru iz sredine 15. st.

I znameniti pop Martinac nalazi se godine 1527. g. u popisu stanovnika Zadra, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Godine 1455. zadarski glagoljaš Krešolo Čeljunčić je od pisara Jurja Premčića, župnika iz sela Jasenovo kod Nina, naručio glagoljaški misal s dodatcima, koji treba biti pisan točno onim slovima koja je ostavio kao uzorak kod bilježnika, "pa i boljima ako mu to bude moguće"!

Pašmanski brevijar (iz 14. st.), kasniji zapis: Let gospodnih 1468. kada porobiše Turci Luku miseca sektebra na dan 9.; jedan od 10 glagoljskih abecedarija s 33 glagoljska slova (tipično za hrv. glagoljicu, od Az do Jestje, informacija g. Daria Tikulina iz Zadra)

Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja) rođen u Zadru, Krbavsko-modruški biskup, osnovao je glagoljašku tiskaru u Rijeci (1530.-1531.) u kojoj je u kratkome razdoblju otisnuto šest knjiga:

• Psaltir,
• Oficij rimski,
• Misal hruacki (tj. Hrvatski misal),
• Knjižica krsta,
• Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov,
• Knjižice od bitija redovničkoga.

Šimun Kožičić Zadranin, biskup Modruški, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov (dio naslovne stranice)

...od složenija mira Jus*R*P*Z (i.e. "...4199 godina od postanka svijeta"). Ovdje se Jus rabi u značenju broja 5000 (zahvaljujem g. Dariu Tikulinu na ovom podatku)

ijekom Lateranskog sabora održanog godine 1513. održao je govor pred Papom moleći pomoć u borbi protiv turskih razaranja. Znamo da je Šimun Kožičić Benja planirao tiskati povijest hrvatskih zemalja (hrvacke zemle), ali knjiga ili nije izdana, ili je izgubljena. Naime, Kožičić je molio Tomu Nigera (Toma Nigris), skradinskog biskupa (i kasnije trogirskoga biskupa), i bliskoga prijatelja znamenitog Marka Marulića, da se napiše knjiga o povijesti Hrvatske zemlje (hrvacke zemle) i njene slave (slavi ee, čitaj: slavi jeje).

Prema informaciji g. Daria Tikulina iz Zadra, Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja; oko 1460.-1536.) je u svojem djeluKnjižice od žitja rimskih arhireov i cesarov tiskanom godine 1531. u glagoljaškoj tiskari u Rijeci, rabio glagoljsko slovo jus u značenju broja 5,000 (na str. 3, redak 5 odozdol).

Organizirana proizvodnja glagoljaških knjiga u franjevačkom samostanu sv. Ivana u Zadru (trećoredci), istraživali Ante Strgačić i Petar Runje.

Godine 1456., 6 zadarskih redovnika i svećenika krenulo u rat protiv Turaka, posudili brevijar iz samostana sv. Kuzme i Damjana, sklopljen ugovor na 32 zlatna dukata s jamcima.

Žene i glagoljica:

• 1408. Suzana Jurjević, udovica bribirskog kneza Ivana, ostavlja fra Mihovilu iz Šibenika 200 libara za nabavu brevijara.
• 1428. žena Grge Detriha ostavlja 20 zlatnih dukata glagoljašu fra Petru za nabavu misala.
• 1430. Stanislava Milgotić daje 10 dukata fra Luki za nabavu brevijara.
• 1437. Radoslava Kurendić ostavlja 1 zlatni dukat za uvez glagoljskog misala u vlasništvu crkve sv. Mihovila u Zadru.
• 1447. zadranka Lucija oporukom ostavlja 16 zlatnih dukata bratovštini sv. Marije za popravak misala u vlasništvu crkve sv. Marije
• 1451. Elizabeta Benja ostavlja novac za kupovinu misala za crkvu sv. Jeronima na Ugljanu.
• 1456. Dobrica Stohar iz Sali na Dugom Otoku prodaje komad zemlje da bi svom sinu fra Grgi mogla kupiti brevijar.

1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljskoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji.

Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):

...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenku i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljska misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..."

Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu.

Zadar, 1575, on the map by Bonifacij Natal (born in the town of Sibenik), published within the atlas Theatrum Orbis Terarum by Abraham Ortelius

Glagoljski natpis iz Škabrnje (Nedo Grbin - snimak crkve s glagoljskim natpisom, nestanak matičnih knjiga tijekom velikosrpske okupacije).

U Arheološkom muzeju u Zadru šest kamenih glagoljskih odlomaka iz predturskog vremena, nađenih kod crkvice sv. Jurja podno Udbine odmah nakon Oluje 1995.

Izgubljena inkunabula Mateja Zadranina, Bolonja, 1492.

Šimun Klimantović (Klemenčević, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor triju glagoljskih zbornika: Kl. zbornik 1509. (Petrovgrad, Rusija), Kl. zbornik, 1512., otok Ugljan (sv. Ksaver, Zagreb), Kl. ritual 1512. (sv. Ksaver, Zagreb), pergamentna knjižica iz 1511, NSK Zagreb; spomenik

Šimun Glavić šibenčan (1490.-1564.), glagoljaški pisac, autor Glavićeva zbornika

Stjepan Belić (1460.-1550.), prvi poznati predavač glagoljice i učitelj hrvatskoga jezika

Petar Zoranić (Planine, 1536., knjiga tiskana 1569.) - "...i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se" (da nisam uvježban u pismu sv. Jeronima, bojim se da bih teško pisao), rasuta bašćina ; u kleričkoj školi u Zadru (u palači ninskih biskupa), koju je pohađao Zoranić, u njegovo vrijeme se učila i glagoljica; Zoranić izrijekom zahvaljuje u uvodu u Planine svom "predragom učitelju, dobrom bašćincu i Hrvatinu Mateju Matijeviću" iz Nina

Marko Marulić - slovine

povezanost Zadra s otocima i Likom, lički glagoljaši u Zadru, sretna kulturna simbioza (Petar Runje)

U gradu Zadru, kao i na otoku Rabu, boravili su tijekom 14. i 15. st. brojni svećenici glagoljaši iz Krbave (de Corbavia). Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnog Blaža) bio je istaknuti prepisivač i iluminator glagoljskih knjiga, a radio je u Zadru. Ime mu govori da je podrijetlom iz Modruša. Također, znantan broj glagoljaša iz istih područja djelovao je na otoku Krku, otocima poreda Zadra (Ugljan, Pašman, Iž, Dugi otok), kao i u Istri. Npr.,

• svećenik Butko Budonja iz Like spominje se kao pisar bratovštine sv. Silvestra iz Zadra godine 1388., vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
• godine 1401. pop glagoljaš Ratko pok. Bilaca Meglanice "de Corbavia" dobio je brevijar u Bokanjcu, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
• zadarski svećenik Volkacije ostavio je godine 1413. svoj srebrni krž jednoj crkvi u Krbavi, i svoj misal samostanu sv. Jurja "de Lesac" blizu Senja; vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63];
• svećenik glagoljaš Butko pokojnog Radoslava ostavio je svoj brevijar crkvi sv. Mihovila u "Dolnjoj vasi" u Krbavi;
• godine 1441. zadarski svećenik Jursa pok. Mateja odredio je svojom posljednjom željom da bude pokopan u glagoljaškoj crkvi sv. Mihovila u Zadru, te da njegov brevijar treba biti predan crkvi sv. Marije u Modrušu;
• 1441. g. velečasni Jakov, svećenik na otoku Ugljanu kod Zadra, ostavio je jednu glagoljsku knjigu crkvi sv. Jakova u Krbavi;
• vrijedi spomenuti da i znatan broj hrvatskih žena plemenita roda podupire pisanje i kupovanje liturgijskih knjiga, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 64-65];
• glagoljski starohrvatski brevijar prodan je crkvi sv. Marije Magdalene u Lici;
• godine 1449. Jurko Garković "de Corbavia" dobio je od nekog svećenika s otoka Ugljana kod Zadra jedan kodeks za crkvu sv. Jakova "in Corbavia".
• u Komrčaru na otoku Rabu, umro je godine 1450. franjevac trećoredac glagoljaš Petar "de Corbavia", a njegovi kolege pišu da će voditi brigu o njegovim knjigama;
• Ivan Kordica, svećenik iz crkve sv. Marije Magdalene u Bužanima, kupio je potpun brevijar u Zadru za 26 zlatnika, vidi [Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 116];
• u istarskom gradiću Medulinu nalazi se natpis To pisa pop Marko Dabran (iz Dabra u Lici), vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 245].
• u lijepom gradiću Barbanu u Istri, u crkvi sv. Antuna Opata, nalazi se sljedeći grafiti: To pisa pop Vid s(i)n' Pavlov' z Like 1453., vidi [Fučić, str. 35];
• Selo Paz u Istri, ima grafiti u kojem se spominje plovan Andrij iz Bužan, 1461.;
• u prekrasnim gradićima Draguću i Humu u Istri, godine 1529. i 1537. svoje ime zapisuje i pop Andrij iz Bužan;
• u glagoljskoj matici iz gradića Huma u Istri (1618.-1672.) u knjizi krštenih nalazima 32 prezimena Ličanin i 2 Ličanica. Vidi [Vlahov], "Još jedna glagoljska matica iz Huma", str. 174-175.

Za mnogobrojne dodatne pojedinosti i zanimljivosti vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti].

Godine 1499. Turci su u okolici Zadra, zajedno s mnogim vjernicima, okrutno ubili i glagoljaše svećenike. To su bili don Ivanko, don Luka, don Martin Hrvatinić, don Jakov Gunjić, don Juraj Oplanić, don Vid i don Stipan. Vidi [Bogović i Jurišić, str. 81].

Godine 1524. pučanstvo zadarskog područja palo sa 60,000 ljudi na samo 5000 zbog Turaka.

Šimun Kožičić Benja (ili Šimun Kožičić Zadranin; 1460.-1536.) rođen u Zadru, školovan u Zadru i Rimu, zadarski kanonik, modruški biskup (1509.-1536.), glagoljaš, osnivač glagoljske tiskare u Rijeci 1529. g. U svom pismu Tomi Nigeru, trogirskom biskupu, upućenom 1531, piše (u izvorniku pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom) :

Za ljubav koja je među nama molim te da napišeš knjigu o hrvatskoj zemlji i o njezinoj slavi. Iako je ona sada porobljena od poganske ruke, nema ona zato ništa manje svojih slavnih djela, koja su mnoga i velika, što je tebi poznato. Ti napiši tu knjigu a ja ću je tiskati, da i nas ne okrive oni kojji će nakon nas doći.

Juraj Baraković (16./17. st.) u svojim se stihovima žali da u vrijeme Marula spomenuta klerička škola u Zadru rabila jazik slovinski (hrvatski jezik), a sada rabi rimski (latinski), vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 69]. Napisao djelo Vila Slovnika.

Zadranin Šimun Budinić (oko 1530.-1600.) priredio za tisak Izpravnik za erei glagoljicom, spominje slovignski iazich (slovniski). Bio je nadbiskupijski kancelar, i pisao akte glagoljicom.

Molba fra Ivana iz Foče (istočna Bosna) papi godine 1658. da hrvatska glagoljska misa bude dopupštena franjevcima u Bosni, "kao što je dopuštena svim svećenicima pokrajine Dalmacije."

nadbiskup Vicko Zmajević (1670.-1745.), Collegium Illiricum (nabiskupijsko sjemenište "Zmajević")

Glagoljaški pisari u Zadru djeluju od 1410. do 1820. U samom gradu sačuvano je pet glagoljskih natpisa od 15. do 18. st. (Fučić)

Godine 1626. zadarski nadbiskup izvješćuje Kongregaciju de Propaganda Fide da u Dalmaciji ima 113 (sto i trinaest) župa u kojima se rabe glagoljske liturgijske knjige. Vidi [Krasić, str. 82].

Glagoljski zapis don Bare Pifrovića iz okolice Zadra (zvučni zapis, 700 KB), 17 st., čita g. Stjepan Bahert, dramski umjetnik

Splićanin Mate Karaman (1745.-1771.) bio je Creski biskup, kasnije Zadarski nadbiskup. Napisao je Bukvar slavenskij tiskan u Rimu 1753. glagoljicom i ćirilicom.

Grdovićev glagoljski zbornik s početka 18. st., težak 20 kg., najteža poznata glagoljska knjiga, kupio ju Ivan Kukuljević Skacinski u Zadru (sada u Arhivu HAZU u Zagrebu)

Grdovićev zbornik s početka 18. st., golema glagoljska knjiga teška 20 kg., (uz nju je prof. Grozdana Franov Živković iz Zadra), zahvaljujemo prof. Marti Jašo iz Arhiva HAZU, Zagreb, na susretljivosti.

Zadarske crkve i samostani u kojima je poznato da se glagoljalo (najviše u 14. i 15. st., podatci temeljeni na arhivskoj građi, vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša]):

1. stolna crkva sv. Stošije u Zadru
2. crkva sv. Mihovila u Zadru
3. crkva sv. Spasitelja u Zadru
4. crkva sv. Petra de Argata u Zadru
5. crkva i samostan sv. Katarine u Zadru
6. crkva sv. Mateja u Zadru
7. crkva sv. Križa u Zadru
8. crkva sv. Ivana u Zadru
9. crkva i bratovština sv. Silvestra u Zadru
10. crkva sv. Dominika u Zadru

Za svako desetljeće u 15. st. znade se barem 10 imena svećenika glagoljaša u gradu Zadru; tvrdnju talijanske historiografije (Giuseppe Praga, 1935) da glagoljaša u samom gradu Zadru uopće nema treba odbaciti.

Samostan sv. Krševana je ukinut 1807. tijekom francuske uprave, tada skoro 1000 godina star. U sakristiji su nađena dva latinska i jedan glagoljski misal.

Talijanske vlasti u Zadru su sve hrvatske trećoredce glagoljaše 1925./26. zamijenile talijanskim, do 1944. (Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pao pod Italiju).

Prožimanje zadarske glagoljaše sredine sa zaleđem i otocima "jedna je od najsretnijih simbioza koja se zbila tijekom prošlosti u hrvatskom prostoru" ([Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 138]).

Ivan Berčić ili Brčić (1824.-1870.), zadarski glagoljaš i filolog, skupljano knjige od 1848., prvi član HAZU osnovane 1866. u Zagrebu, glagoljska hrestomatija, autor nekoliko glagoljskih čitanka, gramatike i početnice (izdane u Zlatnom Pragu: Čitanka staroslavenskog jezika, 1864., Čitanka staroslavenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, 1863.) , Berčićeva zbirka

Poprsje Dragutina Parčića u Zadru; autor kipar Ratko Perić

Dragutin Parčić, Parčićev glagoljski misal iz 1893.; glagoljaš, leksikograf, filolog, fotograf (monografija Zadarske revije)

Parčićev glagoljski misal tiskan u Rimu godine 1893.

Spomenik Dragutinu Antunu Parčiću u Zadru, znamenitom glagoljašu i leksikografu (autor kipar Ratko Perić)

Ulica Šimun Kožičića Zadranina, ili Benje, u gradu Zadru

Šimun Kožičić Zadranin, ili Benja, znameniti zadarski glagoljaški tiskar i biskup (autor kipar Ratko Perić)

Šimuna Kožičića Zadranina, biskupa Modruškoga, Knjižice od žitija rimskih arhiereov i cesarov, dio naslovnice njegove knjige tiskane 1531. u gradu Rijeci u njegovoj glagoljaškoj tiskari

Ulica u Zadru (Arbanasi) posvećena Vicku Zmajeviću, osnivaču Zmajevićevog glagoljaškog sjemeništa u Zadru

Glagoljica u Arbanasima kod Zadra
Fotografije: Moris Nakić, Soni Banić, Dario Tikulin i don Zdenko Milić (Zadar)

Don Ivo Prodan (1852.-1933.), Borba za glagoljicu, Zadar, 1900. Neki župnik kod Zadra zapalio tri vrlo stara glagoljska misala. Zadarski nadbiskup Godeassi 1855. okružnicom sabrao zbirku knjiga i dokumenta iz glagoljskih župa (na tisuće). Gdje su?

Don Ivo Prodan, poznati zadarski borac za glagoljicu i političar

Na zadarskom otočju samo od 15. do 19. st. evidentirano 2372 svećenika glagoljaša: Sutomišćica 152, Sali 150, Ugljan 147, Molat 131, Veli Iž 121, Žman 114, itd. (Miljenko Jerić, Dugi otok i njemu susjedni otoci u vremenu i prostoru), svećenici su odigrali važnu kulturnu ulogu na zadarskim otocima, djelovali socijalno, časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. (izvor ovih podataka je Vladislav Cvitanović)

Glagoljaške crkve u Zadru: među njima i crkva sv. Donata je glagoljaška počevši od 13. st., prve glagoljaške škole opstoje od 15. st.

u razdoblju od 9. do 20. st. evidentirano je 3077 glagoljaša na zadarskom području s otocima (Tihomil Maštrović), a svaki od njih je morao imati barem glagoljski brevijar

Galevac (samostan sv. Pavla na Školjiću), Izložba glagoljice (Tihomil Maštrović), arhiv, Ljetna škola glagoljice

Otočić Galevac (Školjić) kod Preka na otoku Ugljanu, s Muzejem glagoljice pored samostana sv. Pavla

Glagoljaška tiskara u Samostanu trećoredaca glagoljaša
na otočiću Galevcu kod Preka na otoku Ugljanu

1643. fra Marko Markić mini...
Glagoljski natpis, Izložba glagoljice na otočiću Galevcu

Izložba glagoljice na otočiću Galevcu

Brzopisna glagoljska knjiga na Izložbi glagoljice, otočić Galevac

Gvardijan samostana na Galevcu dr. fra Božo Sučić u knjižnici samostana

Arhiv u Zadru i franjevački samostan sv. Mihovila u Zadru (uz najavu)

U gradu Zadru na poluotoku je vrlo popularan kafić Kult u ulici Stormorica (blizu ostatkaka istoimene starohrvatske predromaničke crkvice) ukrašen glagoljskim motivima (prvi u Hrvatskoj!):

dokumeni pisani glagoljskim brzopisom

dokumenti na latinskom jeziku

Ante Strgačić: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar - Zbornik, Zagreb, 1964.

Marija s. Agnezija Pantelić

Anica Nazor

fra Petar Runje

Nedo Grbin, na zadarskom području pronašao tridesetak glagoljskih natpisa koji nisu evidentirani u monografiji Branka Fučića Glagoljski natpisi iz 1982.

Tihomil Maštrović

Slavomir Sambunjak

Božo Sučić, glagoljaški samostan sv. Pavla na otočiću Galevcu (Školjiću) kod Ugljana

Julije Derossi: Perivoj od slave (poprsja kipara Ratka Perića u Perivoju Gospe od Zdravlja)

Dario Tikulin

Grozdana Franov - Živković

Joja Ricov, Kali

Livio Marijan, "Glagoljaška glazbena baština" već se 5 godina redovito održava u sklopu međunarodne manifestacije Glazbene večeri u sv. Donatu u Zadru, srpanj-kolovoz; pasionska baština, Časoslov

Płyta CD ze starochorwackimi pieśniami
Z okazji wizyty Jana Pawła II w Zadarze w dniu 9 czerwca, HRT Radio Zadar, we współpracy z wytwórnią „Orfej (Orfeusz)” w Zagrzebiu nagrało płytę kompaktową pod nazwą „Starochorwackie głagolickie pieśni kościelne archidiecezji zadarskiej” - wydanie promocyjne, którego pierwszy egzemplarz ofiarowany zostanie Ojcu Świętemu. Wszystkie miasta, które Papież odwiedzi w Chorwacji, przygotowały we współpracy z wytwórnią „Orfej” jeden dźwiękowy dokument CD z muzyką kościelną jako dar dla Dostojnego Gościa. Cały nakład liczy 100 egzemplarzy i nie jest na sprzedaż. Jeden komplet płyt CD wręczony zostanie arcybiskupowi Zadaru, Ivanovi Prendji, po jednym otrzymają parafie, z których pochodzą śpiewacy wykonujący pieśni na płycie. Większość nagrań dokonana została w trakcie „Wieczorów tradycji głagolickiej”, które od 1998 roku odbywają się w zabytkowym kościele św. Donata, a którymi kieruje prof. Livio Marijan, etnolog zajmujący się nauczaniem śpiewu głagolickiego na terenie archidiecezji zadarskiej. Niektóre nagrania zostały skopiowane z wydanych już płyt CD. To pierwszy taki przypadek, kiedy śpiewa głagolicki archidiecezji zadarskiej nagrany został na płycie kompaktowej jako antologia - reprezentatywny wybór melodii.
Na dysku znajdują się 32 utwory muzyczne o łącznym czasie trwania 73 minut - z 13 różnych parafii archidiecezji zadarskiej: Pag, Kolan, Ist, Kali, Preko, Veli Iž, Sali, Tkon, Bibinje, Zemunik, Radovin, Posedarje i Novigrad. Na okładce zamieszczono reprodukcję najpiękniejszej stronicy „Berlińskiego” mszału głagolickiego (powstał na przełomie 14/15 wieku w archidiec. zadarskiej) na tle wizerunku kościoła św. Donata. Na ostatniej stronie - obraz przedstawiający przybycie do Zadaru papieża Aleksandra III, którego oczekuje rozśpiewany lud. Słowo wiążące napisał i wyboru dokonał Livio Marijan. Izvor: papiez.wiara.pl.

U sklopu 46. Glazbenih večeri u Sv. Donatu 15. srpnja [2006.] održana je 10. Večer hrvatske glagoljaške baštine. Nastupili su pjevači iz Lanišća u Istri, Kalija na otoku Ugljanu i Tugara iz Poljica kod Splita. Ovim koncertom urednik Večeri, Livio Marijan, spojio je najsjeverniju i najjužniju točku glagoljaške tradicije u Hrvatskoj, koja spojem rimskoga obreda na staroslavenskom jeziku s vlastitim pismom glagoljicom, na temelju čega je među pukom razvijen specifičan stil crkvenoga pjevanja, predstavlja jedinstvenu pojavu u Katoličkoj crkvi. Pučki pjevači izveli su dijelove iz glagoljaške mise, napjeve Gospodi pomiluj, Slava va višnjih Bogu, Svet, zatim Puče moj i Kraljice neba, dok je u drugome dijelu koncerta svaki zbor pjevao napjeve karakteristične za podneblje iz kojega dolaze. Izvor Cantus.

Monumenta Glagolitica u Zadru, 2008.

Jerko Bezić, glagoljaško pjevanje, snimio i u zadarskom području, monografija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji, Zadar, 1973.

Katarina Livljanić, ansambl Dialogos, Pariz

Izložba glagoljice u Gradskoj knjižnici u Zadru 2003. (Julija Vojković, Vjera Reiser, Dario Tikulin),

Glagoljaške dočitnice ("bookmarks") nastale za potrebe Međunarodne konferencije zrakoplovne medicine u Zadru 2002., na inicijativu dr. Mire Jagetić.

Tisuću godina glagoljanja (Zadar, 2003., proslava prvotiska misala iz 1483. i Parčićeva misala iz 1893.):
Zadar je jedini na Jadranu pa i u Hrvatskoj nosio atribut glagoljskog grada u kojem je šira uporaba glagoljice postojala već u 10. stoljeću: zadarsko je područje do danas dalo preko tri tisuće glagoljaša (Tihomil Maštrović)

Msgr. Ivan Prenđa, msgr. Marijan Oblak, msgr. Mile Bogović

Vlč. g. Rozario Šutrin, pomoć u informacijama (o Vladislavu Cvitanoviću).

Vladislav Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskim otocima (glagoljica), Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. X, Zadar 1963., str. 201-235.

Vladislav Cvitanović: Glagoljica na zadarskim otocima, Zbornik Zadarsko otočje, Narodni muzej u Zadru, sv. 1, Zadar 1974., str. 133-146

Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894.- Zadar, 1973.) je uvijek isticao da je glagoljaš, pa se redovito glagoljicom i potpisivao u pismima i rukopisima. Dokazao je da je područje Zadarske nadbiskupije najglagoljskije kod nas. Sve crkvene knjige po župskim uredima zadarskog područja vodile su se od Tridentskog sabora (tj. od 16. st.) pa sve do 20tih godina 20. st. na hrvatskom jeziku i to glagoljicom, a tu i tamo hrvatskom ćirilicom. To je iznimno važna kulturna i politička činjenica. Navedeni podatci preuzeti su iz članka Vjekoslava Maštrovića: Glagoljaš Vladislav Cvitanović - znanstveni istrazivač svoga kraja (nekrolog), Radovi JAZU, Insituta Zadar, sv. 20, str. 483-487). Pogledajte npr. impresivan popis glagoljskih dokumenta od 16. do 19. st. koji se velikim dijelom odnose na zadarsko područje.

Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], u 34 sela na Zadarskim otocima nađeno je 258 glagoljskih dokumenata:

• 162 glagoljske matice krštenih, vjenčanih, umrlih i krizmanih (od 1565. do 1825.)
• 47 glagoljskih rukopisa bratovštinskih knjiga (od 1546. do 1826.)
• 5 glagoljskih blagajničkih dnevnika
• 2 rukopisa propovjedi (iz 18. st.)
• 10 glagoljskih statistika (tzv. "broj duša")
• 11 glagoljskih godara (od 1456. do 1873.)
• 1 glagoljski zbornik (Olib, 1476.-1820.)

Nađeno je još

• oko 20 glagoljskih spomenika u kamenu (od 15. do 17. st.)
• 250 tiskanih glagoljskih knjiga

Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], od 15. st. do 1973 zadarsko otočje dalo je 2372 glagoljaša, od toga

• iz Oliba 181
• iz Sutomišćice 152
• iz Sali 150
• iz Ugljana 147
• iz Silbe 137
• iz Molata 131
• iz Velog Iža 124
• iz Žmana 114
• iz Pašmana 106
• ... itd.
• iz Banja 18

... Glagoljaši sa Zadarskih otoka ostavili su nam kulturne spomenike u brojnim glagoljskim rukopisima, nadgrobnim natpisima, natpisima na dovratnicima vratiju i tiskanim knjigama. U tim zapisima krije se dragocjena građa. Ali to je još uvijek mrtav materija, koji čeka svoju obradu. Bila bi golema šteta ako se za taj pisani materija ne zainteresira filologija, demografija, sociologija, medicina i druge znanosti. Te "knjige starostavne" će pokazati kako su naši popovi glagoljaši odigrali kulturnu ulogu na našim Zadarskim otocima, kako su djelovali i socijalno, štiteći naše seljake otočane od iskorištavanja zadarske vlastele. A kakav bi tek bio politički i kulturni izgled Zadarskih otoka nakon četiri stoljetne mletačke vladavine, da nije bilo naših glagoljaša! Na području zadarskoga otočnoga arhipelaga glagoljaši su časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. Izvor [Vladislav Cvitanović, Glagoljica na Zadarskim otocima].

Don Vlade Cvitanović učio kao dijete za vrijeme ljetnih praznika kod svog strica, takodjer glagoljaša - don Blaža Cvitanovića. Don Blaž Cvitanović (Veli, Iž 1844.- Veli Iž, 1932.) poznat je po svojoj zbirci 787 vrsta školjaka koja se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Splitu (manji dio je u Institutu za oceanografiju).

Suvremena nadahnuća - Boguslav Lega, Moskva, 1999.

Šimun Klimantović, Šimun Glavić, Franjo Depope, Stjepan Ivančić

Brojni znani i neznani glagoljaši - popi i redovnici po selima zadarske i splitske nadbiskupije; u splitskoj poglavito u Poljicima.

Glagoljski natpisi

Sačuvano blizu 120 glagoljskih natpisa i grafita u Dalmaciji (Nedo Grbin - blizu 115), još petnaestak koji su postojali ali su izgubljeni, u Zadru i okolnim mjestima sačuvano 114 glagoljskih natpisa i 4 grafita, 10 ih je od 19. st. do konca 20. uništeno, jedan od groma, jedan od bombardiranja u 2. Svjetskom ratu. Iz 15. st. je 10 natpisa, iz 16. st. je 30, iz 17. st. 30, iz 18. st. 52, iz 19. st. 2, a iz 20. st. 3.

Najstariji poznati natpis iz zadarskog područja je iz 1442., uništen vjerojatno za vrijeme 2. Svjetskog rata, ali sadržaj je poznat.

Glagoljski natpisi, Poljana, otok Ugljan, Tomislav Mihatov

U crkvi sv. Marije u Sali postojao brevijar iz 14. st., ali je nestao

Glagoljski natpis iz 1632. ispod preslice na crkvi sv. Lovre
na groblju u Lukoranu

Crkva sv. Lovre na lukoranskom groblju, otok Ugljan, u pozadini je selo Turkija

Glagoljski natpis u mjestu Ugljan na otoku Ugljanu

Grob Šimuna Kožičića Benje, biskupa modruškog,
Franjevački samostan sv. Jeronima u Ugljanu, na istoimenom otoku

Crvkica sv. Hipolita kod Ugljana na istoimenom otoku, s glagoljskim natpisom iz 1732.
(zahvaljujem g. Tomislavu Mihatovu na fotografijama i g. Seni Markulinu na informaciji)

Brodić Kalumito u gradskoj luci u Velom Ižu na otoku Ižu.
Na slici dolje pored brodića stoji g. Mladen Bačić iz Lukorana na otoku Ugljanu,
gdje je rođen fra Šimun Klimantović

Nadvratnik župne crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku, s glagoljskim natpisom
(zahvaljujem g. Davoru Klarinu na fotografijama)

Nadgrobna ploča uzidana u župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku,
s glagoljskim natpisom (foto Davor Klarin)

Glagoljski natpis uzidan u župnu crkve sv. Marije u mjestu Sali na Dugom otoku
(foto Davor Klarin)

270 glagoljskih matičnih knjiga, knjiga bratovština, godara, bilježnica i isprava sa zadarskog i šibenskom, većina matičnih knjiga je u Državnom arhivu u Zadru

Matične knjige iz Škabrnje uništene, glagoljski natpis na zidu crkve (Nedo Grbin).

Mnogo bilježaka o glagoljskim knjigama i u latinskim zapisima u Državnom arhivu (fra Petar Runje), u 14. i 15. st. iz zapisa zadarskih bilježnika znamo da je bilo 15 misala, 20 brevijara, 3 psaltira, 1 BIBLIJA (1380.) i 12 drugih knjiga

U Zadru je u srednjem vijeku postojao Hrvatsko-glagoljski misal pisan latinicom, vidi [Runje, Staroslavenski misal pisan latinicom]. Naime, u Zadarskom arhivu postoji dokument iz 1473. koji spominje da je zadarski svećenik Ivan Krizmanov ostavio svoj misal pisan latinicom i hrvatskim jezikom svojem učeniku Šimunu Nesgoroviću.

U zadarskom Državnom arhivu je pored matičnih knjiga i 310 oporuka pisanih glagoljicom od 1550. do 1779. (bile pohranjene u pismohranama zadarskih knezova).

U Muzeju grada Šibenika čuva se 218 oporuka i 22 druge isprave (Ante Šupuk).

U Povijesnom arhivu u Splitu čuva se zbirka Garanjin-Fanfonja s preko 140 raznih isprava i 4 odlomka matičnih knjiga iz Sukošana iz 17. do 19. st.

U Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se oko 110 glagoljskih rukopisa sa zadarskog područja i desetak sa šibenskoga: npr. Regule sv. Benedikta (13. ili 14. st.), Pašmanski brevijar (14. st.), Zbornik Šimuna Glavića (1529.-1557.), Tkonski zbornik (prva polovica 16. st.), Grdovićev zbornik (poč. 18. st.) i drugi.

Glagoljicom pisane Regule sv. Benedikta (13. ili 14. st.) predstavljaju vjerojatno najstariji poznati prijevod Regula s latinskog na živi jezik (hrvatski crkvenoslavenski). Sačuvano je 60 od ukupno 70 stranica, koje su benediktinci morali znati napamet. U 13. i 14. st. u Hrvatskoj postoji 70 muških i 20 ženskih benediktinskih samostana (Ostojić).

Od 14. st. ima dosta podataka o glagoljskoj misi u gradskim crkvama u Zadru. Crkvena književnost glagoljaša iz 14. st. i ranije je preteča i temelj hrvatske renesansne književnosti u 15. st.

Žarište nastojanja oko hrvatskoga jezika u hrvatskoj crkvenoj književnosti je u Zadru (Franjo Fancev).

Berčićeva zbirka od 1872. u Rusiji u Petrovgradu, komad lista misala iz Brbinja Berčić stavlja čak u 12. st., iz 13. st. su dva lista brevijara iz Tkona, ulomak brevijara iz Ugljana, i dio lista brevijara iz Brbinja, iz 14.-16. st. veći broj odlomaka; iz Berčićevih zapisa se vidi da najveći broj odlomaka potječe sa zadarskih otoka.

U Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Padovi je barem 18 glagoljskih isprava (poklon plemićke obitelji De Ponte iz Zadra).

Kod Artura Cronie u Rimu je svežanj hrvatskih glagoljskih isprava, ali ne zna se gdje je sada.

U Gradskoj knjižnici u Trstu se nalazi knjiga bratovštine crkve sv. Marije u Ugljanu iz 1617. do 1872.

U Državnom arhivu u Zagrebu čuva se 7 naredaba zadarskih knezova, knjižica sa 630 stihova ("Ištorija od dvih žen ugljanskih" iz 1740), gramatika iz 1823. "Pismenstvo jazika slovinskago"

U Sveučilišnoj knjižnici u Splitu jedna bilježnica dijelom ispisana kurzivnom glagoljicom i 12 spisa s otoka Žmana (došle su kao poklon 50-tih godina 20. st.), još neobrađeni.

U NSK u Zagrebu je pergamentna knjižica koju je napisao fra Šimun Klimantović 1511.

Fra Marko Kuzmić Zadranin, Govorenia duhovna, 1724-1725 (zbornik crkvenih govora itd.; neobjavljen udžbenik za glagoljaški podmladak i za "parokijane") piše da su

Govorenia duhovna... vele potribna u našem harvatskom ali slovinskom jeziku i hotih ga ispisati u svoj vlastiti jezik materinski i slovmi slovinskimi, zašto slovmi šćavetanskimi mnoge riči ne mogu se vele dobro ispraviti kako slovinskimi... kako rekosmo, mi Hrvati imamo veće slovov, a to 32 od kojih tri postavljeno [samo] u broj [zelo, iže, ot]... ([Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 96)

U Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu je "Libar brašćine Gospe od Začeća na Zaglavi i u Žmanu", 17. i 18. st., Klimantovićev zbornik na 230 listova dovršen 1512., Datija i prijatija samostana sv. Pavla na Školjiću 1591.-1675. i još 15 raznih knjiga i knjižica, kao i 4 isprave sa Školjića, Zaglava i Zadra.

Prema informaciji koju sam dobio ljubaznošću g. Svetka Ušalja, iz župe Sutomišćica, Preko (Poljane) postoje glagoljske matice krštenih, vjenčanih i umrlih (od 1815. do u 19 st.), Gruško - Zadar ima matice krštenih i vjenčanih (17. st.), a iz mjesta Iž s istoimenog otoka ima matice vjenčanih iz 17. st.

Obiteljski arhiv dr. Iva Petriciolija u Zadru posjeduje 36 isprava iz 17. i 18. st.

Kod obitelji pok. Šime Grandova u Salima je diobeno pismo iz 1735. i jedan kupoprodajni ugovor iz 1794., kod obitelji Petra Piasevolija je kupoprodajni ugovor iz 1805., kod obitelji Milivoja Ugrinića u Biogradu su tri pisma iz 1756. i 1764., a kod obitelji Nede Grbina u Zagrebu je dio jedne matrikule iz Sali iz 17. i 18. st.

Ivan Šindija: Bibinjski korijeni, Matica hrvatska Zadar, 2003., uključene i glagoljske matične knjige (obradio don Pavao Kero)

Tiskane knjige - 249 primjeraka samo na zadarskim otocima (po Vladislavu Cvitanoviću), uglavnom tiskane u Rimu, od Levakovićeva misala iz 1631. do Parčićeva misala iz 1905.

Zadar u svojoj povijesti nosio atribut "glagoljaškoga grada" (Nedo Grbin), jedini u Hrvatskoj.

Važnost benediktinaca (i benediktinaca glagoljaša) u Hrvatskoj; Ivan Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, I, II, III, Split, 1963.-1965.

Brzopisna glagoljska bašćina u Zadru i zadarskom području

Don Pavao Kero, Zadar 2008., opisuje pred iznenađenim gostima iz Zagreba golemu zbirku glagoljskih knjiga i rukopisa zadarskoga područja.
Iskreno zahvaljujemo na gostoprimstvu i susretljivosti. Posjet je organiziran u sklopu Glagoljaškog tromjesječja 2008..

Mr.sc. Grozdana Franov-Živković, ekspert za brzopisnu glagoljsku bašćinu zadarskoga područja,
pokazuje jednu od mnogobrojnih glagoljskih knjiga pisanih kurzivnom glagoljicom.

Az buki vidi glagole dobro jest živite zelo zemla

Flash animacija. Zahvaljujem g. Ivanu Glavanu iz Zadra

Literatura:

Temeljna monografija:

Petar Runje: Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Gradska knjižnica Zadar, 2005, ISBN 953-7204-07-5

• Zadarska nadbiskupija
• Državni arhiv u Zadru
• Sveučilište u Zadru
• Sveučilišna knjižnica u Zadru
• Matica hrvatska Zadar
• Gradska knjižnica Zadar
• Staroslavenski institut u Zagrebu

Hrvatska glagoljska bašćina u kontekstu europske kulture

Društvo prijatelja glagoljice