Juraj Slovinac (latinski Georgius de Sclavonia, francuski Georges d'Esclavonie ili de Sorbonne, 1355/60 - 1416) rođen je mjestu Rayn u Akvileji ("...de Rayn Aquilegiensis diocesis", možda Brežice u današnjoj Sloveniji). Njegovo ime u izvorima dolazi kao Georgius de Rayn, Georgio de Rayn, d'Esclavonia, de Sorbonna, a neki stručnjaci smatraju da nije sigurno da se Rayn odnosi na Brežice. Bio je glagoljaš i latinist, duhovni pisac i profesor na znamenitom pariškom sveučilištu Sorbonne-i, te u crkvenoj službi u Toursu. Bio je teološki pisac, a napisao je hrvatski abecedarij i osnovne kršćanske molitve glagoljičkim pismom oko godine 1400. Radi se o maloj glagoljaškoj početnici, koju je Jurja pisao po sjećanju, a sadrži Očenaš, Zdravomariju, Vjerovanje Nicejsko, Vjerovanje Apostolsko i psalam Smiluj mi se Bože. Iznad svakog glagoljicom pisanog retka nalazi njegova transkripcija latinicom. Rukopisi se čuvaju u Gradskoj knjižnici u Toursu. Ovim tekstovima očevidno je htio pokazati svojim francuskim kolegama da osim hebrejskog i grčkog pisma postoji izvorno hrvatsko pismo, kako ga on naziva:
(Ovo je hrvatski alfabet)
U istom štivu, nekoliko stranica dalje, Juraj piše
(Biskup Hrvatske je prvi koji poznavajući oba
jezika,
kako latinski tako i hrvatski,
slavi misu na jednom i drugom jeziku, već prema vlastitom nahođenju.)
Godine 1401. doktorirao je teologiju, a 1403. njegovo ime uključeno je u popis profesora sveučilišta u Parizu. Prema Dragici Malić (vidi [D. Malić, Prilog..., str. 229]), Juraj je prvu poznatu glagoljašku početnicu napisao negdje u zadnjem desetljeću 14. st. vjerojatno kao profesor pariške Sorbonne, i to radi poučavanja francuskih studenata hrvatskoj glagoljici. Početnica je napisana na zadnjim, praznim stranicama jednog kodeksa.
Od 1404. također je kanonik i ispovjednik u Toursu, u ženskom samostanu Beaumont. Svojom knjigom Le chasteau de virginite (Tvrđava djevičanstva), pisanom na latinskom i francuskom jeziku, ušao je u povijest francuske i europske književnosti. Postoje mnogobrojne njene kopije iz 15. st., kao i tri tiskana francuska izdanja iz 1505., 1506. i 1510. te jedno latinsko iz 1726. To pokazuje njegovu iznimnu popularnost u ondašnjoj Europi. Sačuvani rukopisi, među inim i glagoljički, smješteni su u Gradskoj knjižnici (nekadašnjoj Katedralnoj knjižnici) u Toursu. U Sveučilišnoj knjižnici poznatog američkog sveučilišta Yale nalazi se jedan primjerak Jurjeva pisma koji prethodi onome koji je Juraj predao svojem kumčetu Isabelle de Villeblanche dne 31. prosinca 1411.U opisu Jurjeva pisma čitamo imena poznatih kolekcionara u čijem je vlasništvu tijekom nekoliko stoljeća bio taj tekst. Među njima je i Sir Thomas Phillips, znameniti engleski kolekcionar iz 19. st., jedan od najvećih u povijesti. On je bio i vlasnikom tzv. Njujorškog misala (The New York Missal), hrvatsko-glagoljičkog misala podrijetlom iz ličkog ili zadarskog područja s početka 15. st., koji se danas nalazi u The Pierpont Morgan Library, najvećoj knjižnici u New Yorku (u njoj se čuva i najveća zbirka djela Julija Klovića).
Juraj Slovinac bio je veoma ponosan na Istru, na koju se izrjekom osvrće kao na dio svoje hrvatske domovine:
Pogledajmo jedan od rukopisa Jurja Slovnica, na kojem se nalaze glagoljički zapisi molitava Zdrava Marie i Vjerovanja Nicejskog. Kopiju jednog rukopisa Jurja Slovinca dobio sam ljubaznošću akademika Franje Šanjeka prigodom njegova predavanja održanog 2000. na tribini Društva prijatelja glagoljice, kojim je obilježeno 600 godina od Jurjeva stvaralaštva u Francuskoj.
