|
Hrvatsko glagoljaško pjevanjeDarko Žubrinić, 2009. Dr. Miho Demović: Glazba u staroj hrvatskoj državi, str. 103-155, u [Prvi hrvatski kralj Tomislav], ili u [Rasprave i prilozi], str. 130-38, pogledati poglavlje Glagoljaško pjevanje. ... Glagoljaški napjevi Iako se monodijska glazba na staroslavenskom jeziku razvijala u izričito nepovoljnim prilikama, ipak predstavlja glazbenu posebnost visoke umjetničke vrijednosti. Glagoljaški napjevi ne pripadaju ni jednoj poznatoj vrsti pjevanja kršćanskih crkava i razlikuju se od gregorijanskog, ambrozijanskog, mozarapskog, biznatskog i drugih vrsta ranosrednjovjekovnog monodijskog pjevanja kršćanskih naroda. Stoga ih treba pamtiti pod posebnim glazbenim pojmom glagoljaško pjevanje. Glagoljaško pjevanje nije nikada u prošlosti bilo notirano pa dosljedno tomu predstavlja isključivo agrafičko glazbeno nasljeđe. Pjevati napjeve po pamćenju (na pamet) i predajom ih prenositi na nova pokoljenja pjevača bila je prastara pjevačka praksa poznata starim Grcima i Rimljanima te svim kršćanskim crkvama sve do X. stoljeća, kad se na zapadu ustalilo notno pismo, ali se i na istoku i zapadu i nakon X. stoljeća pjevalo "napamet", npr. u grčkoj crkvi do XVII. stoljeća. Da je glagoljaško pjevanje ostalo agrafičko sve do naših dana sigurno su utjecale i društveno političke okolnosti u kojima su živjeli svećenici glagoljaši. Tek na početku našeg [XX.] stoljeća nastali su prvi njegovi notni zapisi koje su učinili B. Sokol, B. Širola, I. Matetić Ronjgov i drugi. Sredinom stoljeća počelo se glagoljaško pjevanje sustavno zapisivati na magnetofonske vrpce, pa se i danas može reći da je u cjelini snimljeno i pohranjeno u fonotekama triju ustanova i to u Zavodu za etnologiju i folkloristiku, u Staroslavenskom institutu i u Muzikološkom zavodu HAZU u trajanju od 120 sati. Postoje i snimke u vlasništvu drugih ustanova ili privatnih osoba. Osim toga, o glagoljaškom je pjevanju objavljeno više članka, studija i djela koja predstavljaju poprilično opširnu bibliografiju. ... Obilježja glagoljaškog pjevanja Jedno od najbitnijih obilježja glagoljaškog pjevanja jest izuzetno lijepa i bujna bogata melodijska razvijenost liturgijskog recitativa, a nasuprot, gotovo nepostajanje bilo kakvih drugih srednjovjekovnih glazbenih oblika koje posjeduje gregorijanski koral, ambrozijansko, bizantsko i druge vrste pjevanja, kao što su oblici himna, sekvenci, responzorija, introita, graduala, aleluja stihova itd. Iako su tekstovi glagoljaškog pjevanja doslovni prijevodi s latinskog, bilo da se radi o hrvatskoj recenziji staroslavenskog jezika bilo o raznim prijevodima na noviji hrvatski jezik (šćavet), te iako im je literarni oblik posve istovjetan s latinskih izvornikom, ipak im glazbeni oblik nije jednak pa se navedeni latinski nazivi odnose više na literarni oblik glagoljaškog napjeva. Melodijski naime, obrasci glagoljaškog graduala, versa aleluja, himna itd. nisu oblikovani kao napjevi koralnih graduala, himna, versova aleluja i drugih glazbenih oblika latinskog bogosluža, već isključivo kao recitativi, pa s glazbenog motrišta glagoljaški gradual, himan, vers aleluja itd. ne predstavljaju istoimeni glazbeni monodijski oblik gregorijanskog korala već liturgijski svečani recitativ. Pjevač glagoljaš, naime, i kad preuzme himničke napjeve iz gregorijanskog korala nastoji ih pojednostaviti, katkada do tog stupnja da ih nakon dugogodišnjeg izvođenja pretvori u svečani glagoljaški recitativ. Bit pak recitative sastoji se u svečanom pjevanju glavnine tekstova na jednom tonu, kojemu prethodi kraći melizmatički motiv i zvaršava sa središnjim ili završnim ljupkim i dražesnim, melizmatički razvijenim melodijskim kadencama. Svečano pjevanje na istom tonu ljestvice omogućuje bolje razumijevanje teksta i lakše svraća pozornost slušaoca na njegov sadržaj, a početne melizme i završne kadence zaogrću ga u nebičnu ljupkost po čemu se glagoljaško pjevanje razlikuje i prepoznaje od drugih načina pjevanja Katoličke Crkve i drugih kršćanskih crkava. Glagoljaško pjevanje zasvjedočeno prigodom posjete pape Aleksandra III. Zadru godine 1177. Opis kardinala Bosona iz papine pratnje (u prijevodu don Ante Strgačića):
Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području Prema dr. Mihi Demoviću znameniti hrvatski božićni napjev U se vrime godišća također ima glagoljaške korjene. Najstariji poznati zapis te pjesme potječe iz 14. st., a potječe možda i iz 12 st. To je najraširenija hrvatska božićna pjesma, poznata u raznim inačicama širom Hrvatske i BiH na sva tri narječja (čakavski, kajkavski i štokavski) i na tri pisma (glagoljica, hrvatska ćirilica i latinica). Pjesma se nekada pjevala brže i s nešto drugačijom melodijom (ta je inačica sačuvana na pr. u Hercegovini). Prema dr. Demoviću ta stara hrvatska božićna pjesma nema veze s pjesmom In hoc ano circulo na latinskom jeziku. Inačica te pjesme iz Dubrovnika ima čak 31 kiticu. Glagoljaško pjevanje je usko povezano s glagoljaškom misom. Pogledajmo jedan kratki opis glagoljaške mise u Zadru u 15. st. u zapisu jednog Nijemca iz tog vremena. 1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljaškoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji. Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):
...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenku i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljaška misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..." Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu. Zadar, 1575, on the map by Bonifacij Natal (born in the town of Sibenik), published within the atlas Theatrum Orbis Terarum by Abraham Ortelius Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području
Posebno mjesto u povijesti hrvatsk glazbe ima glagoljaško crkveno pjevanje. Najstariji spomen hrvatskog glagoljaškog pjevanja zasvjedočne je još godine 1177., kada je papa Aleksandar III. posjetio grad Zadar, poznato po veoma staroj i plodnoj glagoljaškoj tradiciji u Hrvatskoj. U znamenitom Misalu kneza Novaka iz godine 1368. (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, u Odjelu za rijetkosti) nalaze se iznad glagoljičnog štiva posebne oznake koje čini se da se odnose na zapis pjevanja. Isto vrijedi i za Hrvojev misal, koji je oko godine 1404. pisao Butko vjerojatno u Zadru, a čuva se u Knjižnici turskih sultana u Carigradu u Turskoj.
Ocara-Radio France and Harmonia Mundi, two renowned French publishers, issued a CD entitled Croatie. Musique d'autrefois, Croatia. Music of Long Ago (C 600006/HM79). It represents an anthology of Croatian traditional music. See also Katarina Livljanić. Gospin plač [mp3] u izvedbi znamenitih Hvarskih korizmenih pjevača iz Vrbanja. The Passion procession on Croatian islands (like on Hvar for instance) has centuries old tradition with its roots in the Middle Ages. Passion processions are not organized by the Church or priests, but by laity, i.e. by confraternities of villagers. Musicologists consider passion songs in Croatia among the oldest in Europe. Each spring a festival of Croatian passion heritage (Pasionska baština) is held in Zagreb. Its symbol is glagolitic letter A. In 1985 Maestro Ljubo Stipišić issued 8 cassettes representing Old Church (Glagolitic) folk songs from 15 places on the island of Hvar. These are records of very old tradition. Les
chantres de Pharos: Chants
glagolitiques pour la Semaine
Sainte These Croatian glagolitic Lenten chants retrace a venerable and direct link to our ancestors, our roots, and our religious belief. Born out of Middle Ages, they continue to extend an unbroken tradition of Croatian history. They still resonate as part of our being, so let them be our pride, our support, and our hope. The Pharos Cantors (Hvarski kantaduri) sang their very old Lenten chants in Czechia, Great Britain, Bosnia and Herzegovina, Hungary, Germany, Spain, the USA, the Netherlands, Austria, etc. Examples: Listen to Madonna's weeping (Stabat mater dolorosa), a glagolitic chant from the island of Hvar (village of Vrbanja). Truly amazing way of singing.
After mass on Maundy Thursday before the Christian holiday of Easter, each of six villages on the Dalmatian island of Hvar in southern Croatia sends out a group that will proceed through the other villages in a circle, covering twenty-five kilometres in eight hours before returning home. Each party in this community-organized Za Krizen (following the cross) procession is led by a cross-bearer who walks barefoot or in socks, never resting. The cross-bearer, formerly selected from among religious brotherhoods and today chosen by registration up to twenty years in advance, has a much-desired and respected position, reflecting the devotion of the individual bearer and his family. He is followed by two friends with candelabra and others carrying candles and lanterns, five choral singers who sing the Lamentation of the Virgin Mary at several points along the way, and many worshippers of all ages from Croatia and abroad wearing the tunics of religious brotherhoods. The procession is greeted by the priests of each of the other five villages and returns home; the cross-bearer runs the last hundred metres to receive the blessing of his home priest. A long-established and inalienable part of Hvar religious and cultural identity, the procession connects the communities of the island to each other and to the world Catholic community. Mel Gibson's web page The Passion of the Christ also in Croatian. Leos Janacek, Czechia, composed his famous Glagolitic Mass. According to The Penguin Guide to Bargain Records, 1966, GB, the text is taken from native Croatian variations of the Latin text (see p. 191). Otče
nas
(Our Father) in the Glagolitic,
Liturgical singing from the Parcic Glagolitic Missal printed in Rome in 1893. Note that the text is printed in Croatian Glagolitic characters. Hrvatski skladatelj Ivan Matetić Ronjgov (1880.-1960.) autor je Dobrinjske mise. Jedan je od prvih koji su notno zapisivali stare hrvatske glagoljaške napjeve.
Sopile su važno glazbalo u raznim prigodama (iz knjige Zasopimo sopile koju je napisao znameniti sopac Ivan Radić, Matica hrvatska, Rijeka 1995): sopile u krčmi, tijekom svadbe, sopile u crkvi, te na pogrebu Ivanu Matetiću Ronjgovu:
Što je to istarska ljestvica možemo vidjeti prema načinu ugađanja para sopila (s dubokim i visokim tonom, tzv. vela i mala sopela; Istarska ljestvica ima tzv. ljestvicu tijesnih intervala (toni stretti); podatak dugujme g. Ivanu Pavačiću):
Ovdje doista dolazi C## (cisis). Primijetite da imamo šest parova velikih sekunda.
Izvor slikopisa: Melodije Istre i Kvarnera Glagoljaško pjevanje u Istri: Dan od gnjeva strašnom silom [MP3], crkveni zbor iz Lindara; izvor istrapedia.hr
Kamilo Kolb (1887.-1965.), franjevac, skladatelj i orguljaš, autor je Staroslavenske mise sv. Andrije, posvećena trsatskom župniku Andriji Račkom (Slava - Svet - Blagosloven - Aganče Božji). Radi se o vokalno-instrumentalnom djelu koje se i danas izvodi. Njegova Misa na čast sv. Jeronima na staroslavenskom jeziku dobiva 1928. godine nagradu Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu. Skladao je i Gospodi pomiluj.
Krsto Odak (1888.-1965.) istaknuti je hrvatski skladatelj crkvene glazbe, osobito one nadahnute starim hrvatskim glagoljičkim tekstovima.
Krsto Odak je skladao motet Ispvjem se Tebje. Prema dr. Mihi Demoviću radi se o majstorskom djelu. Skladao je Staroslavensku misa op. 12 za mješoviti zbor i orkestar (1929.), Psalam 130 op. 6a i Psalam 123 op. 6b za bariton i orkestar (1934.), Svrši stopi moje op. 19 za bas i alt solo, mješoviti zbor uz orgulje (1939.), Hvali duše moja Gospoda, i druga djela. Božidar Širola (1889.-1956.) skladao je oratorij Život i spomen slavnih učitelja sv. Braće Ćirila i Metoda, njegovo najpoznatije djelo, izvedeno u Zagrebu i Berlinu, za koje je dobio nagradu Međunarodnog društva za suvremenu glazbu 1927. u Frankfurtu na Majni.
Albe Vidaković (1914.-1964.), Bunjevački Hrvat rodom iz Subotice, istaknuti hrvatski skladatelj, komponirao je tri staroslavenske mise. Naslovi su:
Njegovo ime nosi Insitut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" u Zagrebu. Jedan od učenika Albe Vidakovića je dr. Miho Demović.
Njegova Istarska staroslavenska misa ima tekst je staroslavenski tekst i stavke Gospodi, Slava, Svet, Blagoslovljeni, Aganče. Vidi 33. susret pjevačkih zborova NAŠ KANAT JE LIP. Dr. Miho Demović ju je preradio za muški zbor i orgulje. Don Mijo Ćurković (1852.-1936.), vojni kapelnik, rođen i preminuo u Arbanasima pokraj Zadra, skladao je među inim i tri staroslavenske mise. Glagljica u Arbanasima kod Zadra. Istaknuti hrvatski muzikolog akademik Lovro Županović uglazbio je godine 1970. srednjevjekovni tekst Šibensku molitvu (starohrvatski tekst iz 14. st.) na glagoljaški način za soliste i mješoviti zbor na način glagoljaško-pučkog pjevanja. Vidi [Salopek Mihanović, str. 206]. U djelu Stabat Mater dolorosa hrvatskog skladatelja Ivana Brkanovića (Škaljari kraj Kotora 1906. - Zagreb 1987.) osjećaju se korijeni višestoljetne hrvatske glagoljaške verzije Stabat Mater, vidi [Salopek Mihanović, str. 202]. Jednu Staroslavensku misu skladao je i znameniti hrvatski orguljaš akademik Anđelko Klobučar.
Igor Kuljerić (1938.-2006.)Izvadak iz eseja maestra Kuljerića
objavljen 2002.
Hrvatski glagoljaški rekvijem ili Misa za umršeje nastao je kao ishod vlastite duboke želje i potrebe da zazvuči nešto što dugo u sebi čujem, slušam i nosim, još od rane mladosti kada su glagoljaški rituali u meni ostavljali začudan odzvuk. Prvi put sam to sustavno i cjelovito proveo u svojoj Glazbi za hrvatsko srednjovjekovno pučko prikazanje na Dubrovačkim ljetnim igrama godine 1968., a ona je bila temelj glazbenog tkiva skladbe Križu, daj nam ti milosti, dovršene krajem osamdesetih godina. Takva glazbena polazišta očituju se i u mojim drugim djelima, ponajprije u Kanconijeru za glasove i instrumente na stihove renesansnih baroknih pjesnika dubrovačkog podneblja. Naslov skladbe Hrvatski glagoljaški rekvijem upućuje na svjesno prožimanje glagoljaških meliazama cjelokupnoga hrvatskoga mediteranskog kruga, od Pazina do Kotora, s arhitektonikom i oblikom latinskoga rekvijema i njegovim jedinstvenim dramaturškim lukom, a jednako tako i sa svim utjecajima koje je taj naš priobalni prostor plodonosno upijao. Napajajući se odjecima i odzvucima glazbenih načina koji do nas dopiru iz dobine povijesnoga, odričući se svakog "citiranja", "prepisivanja" uzoraka danas nama znanih i dostupnih glazbenih primjera daleke tradicije, ova skladba osluškuje i neke slojeve koji su se pomicali od tijeka i kanona tradicije. Pluralizam i bogatstvo raznolikosti hrvatske glazbene baštine - od najstarijih, gotovo arhetipskih vremena pa sve do ovovjeke umjetničke glazbe - rijetki su u svijetu. Nama je to osobito dragocjeno i čvrsto sam uvjeren da ne smijemo zanemariti, a komali odreći se ijednoga sloja tog našeg naljeđa. Odricanje bi značilo nepoštivanje predaka, a ono nam ne bi bilo oprošteno od potomaka. Skladanje ove Mise za umršeje moguće je doživjeti i kao san o hrvatskome glagoljaškom rekvijemu, o vremenu prošlom odsanjanome u vremenu sadašnjem. Djelo je sazdano od šest temeljnih brojeva koji oblikuju protok tradicionalnoga rituala, uz karakteristične odlomke: Pokoj vični, Gospodi pomiluj, Dan gnjiva, Trublja Božja, Blag Isuse, Vele plača, Znamenonosac sveti Mihovil, Svet, svet svet, Osanna, Aganče Boži, Izbavi me, Gospodi, od smrti vičnije... Igor Kuljeric (1938-2006), distinguished Croatian composer and conductor, known for his volcanic energy, finding inspiration among others in very old Croatian glagolitic heritage. We cite his reflections about Croatian music: Pluralism and rich diversity of Croatian musical heritage - from the oldest, almost archetypal times till contemporary musical art - are rare in world's proportions. It is particularly valuable for us and I am firmly convinced that we should not neglect, not to say renounce, any layer of this national heritage. Renouncing would mean disrespect of our predecessors, and it would not be forgiven by our descendants... (source) Adalbert Marković (1929.-2010.) skladao je napjev Raduj se Marije, te Otče naš na staroslavenski hrvatski tekst iz Istre. D I A L O G O S
|
|
Starohrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije
Hrvatske pučke crkvene pjesme, Tko pjeva dvostruko moli!, CD 5. Komplet od 6 CD-ova pod tim zajedničkim naslovom uručen je Papi Ivanu Pavlu II. godine 2003. prigodom trećeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj. To je bilo ujedno i stoto apostolsko putovanje Pape izvan Italije u 25 godina pontifikata. Livio Marijan |
Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području
Godine 2007., pod pokroviteljstvom Zadarske nadbiskupije i u organizaciji udruge Bašćina, u sklopu programa "Passionica" izvedena je "Kualjska muka", glagoljanje. Izvođači su bili članovi Folklornog sastava "Kualjske posestrine i pobratini", pučki pjevači iz nadaleko poznatog ribarskog sela Kali na otoku Ugljanu. Umjetnički voditelj sastava bio je g. Slavko Ivoš, a dramatizaciju i režiju obavila je Milena Dundov. Izvor IKA.
Siniša Vuković (Cambridge, 1. XI. 1973.) pjesnik, skladatelj, dirigent, kritičar i publicist, revitalizirao je župski mješoviti pjevački zbor Krista Kralja u Selcima na otoku Braču (1996.), s kojim je snimio kompletno glagoljaško pjevanje mjesta, predstavivši ga na trostrukom nosaču zvuka Ispovid'te se (2008.).
Zbor Matice hrvatske za Ruhrsko područje (Njemačka), pod ravnanjem Krešimira Veselića, profesora matematike na Sveučilištu u Hagenu, na slici dolje peti s desna [e-mail: Kresimir.Veselic@FernUni-Hagen.de].
Niže možete poslušati njihove izvedbe dvaju starih hrvatskih napjeva.
Stihovi koji slijede pojavljuju se u tzv. Pariškom zborniku, hrvatskom glagoljičkom kodeksu iz 1380., koji sadrži najstarije poznate hrvatske neliturgijske stihove (10 pjesama), duhovne pjesme pisane čakavskim ikavskim dijalektom, hrvatskom glagoljicom, na pr.
Čuva u Parizu, u Bibliothéque Nationale, pod signaturom Code Slave 11. Taj zbornik je jedan je od ukupno 5 potpuno očuvanih glagoljičkih zbornika. Vidi Pariška pjesmarica.
|
Bog se rodi v Vitliomi [mp3] Bog se rodi
Vitliomi, Tu pastiri blizu
stahu O Isuse, Bože blagi, |
Napjev je glazbeno obradio prof. Ivan Golčić.

Pariški zbornik iz 1380. (Code slave 11), Bibliothéque Nationale, Pariz
Više podataka vidi u članku
Hrvatska glagoljička kultura s osvrtom na Francusku
Sljedeći stari hrvatski napjev je iz Bosne, prema dr. Mihi Demoviću vjerojatno također glagoljaški:
|
Zdravo tijelo Isusovo [mp3] Zdravo tijelo
Isusovo, na oltaru posvećeno, |
Zahvaljujem prof.dr. Krešimiru Veseliću na tekstovima i tonskim zapisima pjesama kao i prof. Ivanu Golčiću za dozvolu korištenja njegove obrade.
Krešimir Veselić:

Plač popa Martinca,
skladao Valter Beljak (svira bas), u izvedbi njegove obitelji prigodom
obilježavanja 10. obljetnice smrti akademika Branka
Fučića, u dvorani Izložbe
glagoljice u Rijeci 2009.

Glagoljaško pjevanje Otče naša u OŠ Lipik u gradu Lipiku, 25. ožujka 2010.

Autor ove mrežne stranice imao je čast pjevati
glagoljaški Otče naš
s mladim glagoljašima u OŠ Lipik. Poslušajte [MP3] u izvedbi Mješovitog
pjevačkog zbora Bašćina (ovdje s ljubaznim dopuštenjem
dr. fra Izaka Špralje).
SLUŠAONICA HRVATSKOG GLAGOLJAŠKOG PJEVANJA
Gospin plač [mp3], u izvedbi znamenitih Hvarskih korizmenih pjevača, Vrbanja (ovdje s ljubaznim dopuštenjem hrvatskog glazbenika Nenada Bacha, New York).
Tebe Boga hvalimo (Te Deum) [wma]
Dan od gnjeva strašnom silom [mp3], crkveni zbor iz Lindara u Istri; izvor istrapedia.hr
Puče moj [mp3], napjev iz Poljica, u izvedbi ansambla Dialogos, pod ravnanjem Katarine Livljanić.
Litanije
Lauretanske [wma]
Sanctus. Hosanna dulcis
est cantica [wma]
Plač Jeremije proroka
[wma]
Puče moj
[wma]
Izvor Gorana Doliner: Glagoljaško pjevanje
Tradicionalno glagoljaško pjevanje (audio)
sadrži velik broj snimljenih napjeva.
Plač Jeremije proroka (04:14). Chant glagolitique de Poljica [MP3]
Litanije Lauretanske (04:52). Chant glagolitique de Poljica [MP3]
TERRA ADRIATICA
Chants sacrés des terres croates et italiennes au Moyen -
Age / Italian and Croatian medieval sacred music
Izvode: Ansambl
Dialogos; Katarina Livljanić
(umjetničko vodstvo), Gro Siri Ognoy Johansen, Christine Laveder, Aino
Lund Lavoipierre, Lucia Nigohossian, Cornelia Schmid, Sandrah Silvio
Ukupno trajanje: 66:09
Izdavači: HIKZ, Modus, FCM, Jannel, 1999.
(source Hana Breko: Croatian Mediaeval Music)
Glagoljaški Otče naš [MP3] u izvedbi Bašćine, mješovitog pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, ovdje s ljubaznim dopuštenjem dr. fra Izaka Špralje, dirigenta zbora. Napjev je iz Žmana s Dugog otoka, snimljen na CD-u Bašćina - Glagoljaško pjevanje, skladbe A. Klobučara, u izdanju BesTMUSIC 2002. Zahvaljujem OŠ Lipik na pomoći.
Bog se rodi v Vitliomi [mp3], u izvedbi Zbora Matice hrvatske za Ruhrsko područje pod ravnanjem Krešimira Veselića
27. ožujka 2010. - Ivo
Nižić - Zadnja
postaja
Pasionski oratorij za zbor i soliste, praizvedba u crkvi sv. Blaža u
Zagrebu u organizaciji udruge Pasionska
baština
Dirigent - Ivo Nižić, glazba i tekst - Ivo Nižić
dramatizacija i režija - Milena Dundov
scenograf - Robert Košta
majstor svjetla - Nižić (ml.)
Izvode:
Crkveni zbor sv. Cecilije župe Preko
Komorni zbor Condura Croatica - Zadar
izvorna folklorna skupina "Kanica"
Udruga žena "Preko"
Tekst interpretiraju: Josip Btistić, Nada Lončar, Ivica Grubač
Na portalu opak.crolib.hr nalaze se podatci o još nekim tiskanim muzikalijama na temu staroslavenske mise:
Fonoteka Staroslavenskog instituta u Zagrebu:
Mala enciklopedija hrvatske glagoljice
Croatia - overview of its History, Culture and Science