|
Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od oko 1100. do 17. st.Iz golmeog
mnoštva hrvatskih
glagoljičkih rukopisa i
knjiga izdvojit Bašćanska ploča, oko 1100.: Zvonimir, kralj hrvatski
U trećem retku znamenite Bašćanske ploče čitamo:
Jurandvorski II. ulomak, vjerojatno ostatak druge Bašćanske ploče (desni plutej), pronašao je i objavio 1864. zajedno s I. odlomkom Ivan Črnčić. No Geitler ga 1879. više nije našao. Po [Fučiću, Glagoljski natpisi, str. 63], on je ili uništen ili završio u nekoj stranoj zbirci. Na njemu se nalazi dio hrvatskog imena ...VATSK...
...VATSK... U Dobrinjskoj darovnici pisanoj hrvatskom glagoljicom 1. siječnja 1230 navedeno je Ja Petar Petriš prekopijah z latinskoga u hrvatski jezik. Izvor [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375]. Istarski razvod, 1275.-1395.: hrvacko ime - preko 20 puta
Vinodolski zakon, 1288.:
U Vinodolskom
zakonu se spominje i stari
hrvatski
naziv satnik (tj. stotnik, dakle satnija = stotnija), i to već u
proslovu zakona:
Istud alphabetum est Chrawaticum Istria eadem patria Chrawati
Hrvojev misal pisan je godine 1404. za Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bosanskog kneza i splitskog hercega. Ova raskošna glagoljska knjiga ne sadrži zapisano hrvatsko ime, ali je znakovito da je pisana za bosanskog kneza koji nosi hrvatsko ime u svom prezimenu - Hrvatinića. Knjiga je dospjela kao ratni plijen u Tursku, gdje se i danas čuva u Knjižnici turskih sultana Topkapi Sarayi u Carigradu. Češka glagoljska Biblija, pisana hrvatskom glagoljicom 1416., ima zapis anonimnih autora koji izrijekom kaže da su knjigu pisali češki pisari, a ne hrvatski (folija 258a): Psana tato bible ot bratrzi Klašterskich’ ale ně ot pisarzov’ charvat’skich’ Anonimni hrvatski glagoljaš:
Svećenik glagoljaš Juraj Zubina u svojoj oporuci iz 1437. piše da je on: pop hrvacke knjige (tj. svećenik glagoljaš) Vidi [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375]. 28. studena 1448. U Rmanji. Juraj Karlović iz Strižićah prodaje pred stolom lapačkim svoju plemenštinu Mikuli, sinu Gašparovu. Acta croatica, str. 72. Mi
Dragovola Grač'šćak rman'ski i knez Stola Lapačkoga, i
Šimun' M'rmonić', Damjan Sičić i Grgur Ratković, suci rotni
toga Stola Lapačkoga, damo viditi po ovomu našemu listu vsim
i vsakomu, komu se dostoi i pred
koga obraz pride, da gdo mi sijahomo u
puni stoli na dan zakonni pitanje, pravde i dlgovanje pitajuće i
odlučajuće prihodaećim pred nas, totu pride pred nas plemenit Juri sin
Karlov is Strižić, govoreći: Gospodo kneže, suci i vsi pleme vladanje!
Ubožtvo me e
dostiglo; Turci nas su oplinili i požgali; nemogu živiti na moei
plemenšćini: pitam vas mogu li moju plemenšćinu
komu prodati ali založiti?
...
...Hrvatin
Juri s' sinom' ...
Mavrov brevijar iz 1460. (pisao Blaž Baromić): I
vse knjigi hrvatske
tlmačiše Fraščićeva psaltir, 1463 (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču): Tumačenie saltira hrvackoga
1483. Bilješka u brevijaru, čuvanom u Propagandi, Acta croatica, str. 321 Let
Gospodnih 1483.,
tada tecaše, kada Grabi Matijaš ban Gatsku
i Vuk Despot i gospoda
hrvatska Turke pobiše na Brodu Zrinskoga. Brod
Zrinski je naziv
za prijelaz na Uni gdje je kasnije podignut Novi Grad jugozapadno od
Kostajnice. Bilješka Broza Kolunića 7. srpnja 1486. u rukopisu "Knjige sv. Bernarda", vidi Acta croatica, str. 128. ...i biše podbil poda se vsu hrvacku gospodu...
Fratar Mihal, vikariš kloštra sv. Marie pri Zagrebu, provincial i vižitator slovinski i Istrie i Hrvat, poli mora reda remet, prisežnik regule bl. Avgustina, str. 145, Baromićev brevijar, Venecija, 1493., kolofon (završna bilješka):
Glagoljički natpis s vrlo kultiviranim uklesanim slovima, iz Bužima pored Bihaća u zapadnoj Bosni (tzv. Turska Hrvatska), spominje kneza Jurja Mikuličića, koji je podigao utvrdu u Bužimu protiv Turaka. Natpis u svojem drugom retku među inim spominje ovo: U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše... Spomenik je klesan je koncem 15. st., a čuva se u Muzeju grada Zagreba, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 112]. 24. rujna 1492. U
Tržiću. Bužki stol uvadja fratre samostana sv. Marije u Zažićnu
u posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju im je u svojoj
oporuci ostavio Dujam Vlaić. Acta croatica,
str. 150. ... s pravom pravdom hrvackom
...
Baromićev brevijar iz 1493 ima završnu bilješku (kolofon) sljedećeg sadržaja:
... zemlje hrvacke ...gospoda hrvacka i bani hrvacki ...uhitiše bana hrvackoga
U jednoj glagoljaškoj matrikuli (Acta Croatica; E. Hercigonja): ... s pravdom hrvackom i zakonom ... P. Krajačić, Ozalj, vidi [Hercigonja: Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269]: ... knige hrvackimi ričmi pisane ...
1512. u Marincih. Porotnici svjedoče pred bužkim sudom, da Pedniće ide tretji dio Marincah. Acta croatica, str. 202. ... po hrvackom zakoni
...
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću, zašto nije mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje, kako bi valjalo zemlju braniti od Turakah. Acta croatica, str. 217 ...
Ta drugi put je ova: ako car nepride za kralem t(r) i neposede budina,
tr se verne, bojeći se jeseni, tako mnimo, pod Jajce sam sobu, a
Inbrajin baša, toga štimamo ošće
poslati ovuda čes Slovine tr Hervate.
...
Izornik u carskom tajnom arkivu u Beču. 29. svibnja 1527. Knez Krištofor Frankapan piše list senjskomu biskupu Franji Jožefiću, u kome se tuži, da ga Zapolja slabo pomaže; javlja, da je Senj izgubljen; kudi Kešeria; priobćuje zaključke križevačkoga sabora. Acta croatica, str. 221. ...zatim
toga dva lista [pisma] od moga porkulaba s Postojne,
Tomašića: ke vse tri stomačite [prevedete] kraleve
svitlosti, zač su Hrvacki.
...
14. lipnja 1527. Na Velikoj. Acta croatica, str. 225: jedan
da gre na 'vo imenje, ko imamo u Hervatih
tere u Vinodolu, ča je vse z Nimci na meji; ...
Misal Pavla Modrušanina, Venecija 1528., kolofon:
Šest primjeraka je u Hrvatskoj (četiri primjerka u Zagrebu, po jedan u gradu Krku i na Košljunu), jedan u Beču, jedan u Oxfordu (Bodleian Library), dva u Petrovgradu (Rosijskaja nacionaljnaja biblioteka, Berčićeva zbirka), jedan u Odesi, jedan u Rimu, jedan u Cambridgeu (VB), jedan u Londonu (British Library), jedan u Pragu (Nacionalna knjižnica), jedan u Veneciji (Fondazione Cini). Misal hruacki, Rijeka 1531. (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina):
Knjižice od žitije rimskih arhierejov i cesarov (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina), Rijeka 1531. Kožičić u predgovoru potiče biskupa Tomaša Nigra da napiše knjigu o hrvatskoj knjizi i njenoj slavi:
Oko 1545. Ivan Rubčić piše knezu Jandriju Tadioloviću o njekih stvarih. Acta croatica, str. 247. ...
Ovih dan će [car] u Hrvate
i na Obrovac. ...
Brozićev brevijar, 1561., kolofon:
Mali katekizam, Tübingen 1561.:
Postila, Tübingen 1562.:
Spovid i spoznanje prave krstijanske vire, Tübingen 1564.:
Azbukividnjak Slovinskij, Rim 1629.
Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: "Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i latinski..." Na kraju piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica]. Juraj Manzin: Misal hervaski , Rijeka, 17. st., glagoljaški misal pisan latinicom (tzv. šćavetica). Juraj Manzin bio je župnik na Trsatu i kanonik zbornog kaptola riječkoga. To je najstariji od ukupno osam poznatih takvih misala na užem riječkom području. Otkrio ga je Darko Deković 1981, vidi [Deković, Missal hervaski Jurja Manzina]. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269].
Za više podataka vidi časopis FOLIA Croatica - Canadiana [PDF], 1999, HIC Vlastita imena zapisana hrvatskom glagoljicom Mala enciklopedija hrvatske glagoljice
|