Mate Ujević (1901.-1967.) utemeljitelj i glavni urednik Hrvatske Enciklopedije

Priredili Iva Ujević Birtić i Darko Žubrinić, 2011.

Mate Ujević, istaknuti hrvatski enciklopedist, leksikograf, bibliograf, književni kritičar i pisac, rođen je 13. VII 1901. u selu Krivodol kod Imotskog, u obitelji klesara i zidara Jakova Ujevića i njegove supruge Ane. Umro je u Zagrebu 7. I. 1967. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu, a niže razrede gimnazije u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Sedmi i osmi razred završio je u Klasičnoj gimnaziji u Splitu.


Mate Ujević kao srednjoškolac, maturant klasične gimnazije u Splitu 1920.,
u zadnjem redu u sredini s leptir-mašnom. Maturirao je u Splitu 1922.

Vrlo mlad počeo je pisati putopise, feljtone, crtice, pjesme i književne kritike. Svoje radove objavljivao je u Luči, Jadranu, Jutarnjem listu, Hrvatskoj straži, Mladosti i Književnom tjedniku. Bio je urednik dvaju časopisa LučiMladost te pokretač književne revije Renesansa (s Bogdanom Radicom, još kao gimnazijalac).

Od godine 1924. predaje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, najprije kao suplent, a kasnije kao profesor hrvatskoga i francuskoga jezika.
Profesorski ispit mu se sastojao od rada Prilog za povijest pokreta hrvatske omladine koncem XIX. i početkom XX. stoljeća
Godine 1935. doktorirao s radom Mladi i stari: Uloga Jovana Hranilovića, obranjena pred komisijom u sastavu Franjo Fancev, Antun Barac, Albert Bazala, Stjepan Matičević


Ujevićeva knjiga o Jovanu Hraniloviću






Ženidba Mate Ujevića


Vidi studiju o romanu Mladost Tome Ivića u [Hamešak]

Autobiografsko djelo Mate Ujevića objavljeno 1928. To je njegov jedini roman.


Gore Ante i Jakov Ujević, dolje Tin (znameniti hrvatski pjesnik) i Mate Ujević, oko 1921.
Iako s istim prezimenom, oni nisu braća.


Mate Ujević oko 1921.

Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je Jugoslavensku književnost, komparativnu književnost, povijest i povijest umjetnosti, i zatim studij nastavio u Ljubljani. Diplomirao je hrvatski, staroslavenski, francuski, jugoslavensku književnost i narodnu povijest. Objavljivao je u mnogim časopisima, a stalni je dopisnik bio u časopisu Slovenac.


Mate Ujević nakon diplomiranja, 21. studenog 1926., snimljeno u Zagrebu.


Primjerak izvornog izdanja iz 1931. Pretisak je objavljen u Zagrebu 2009.,
u izdanju poduzeća Ex Libris, ISBN 978-953-284-017, ali bez fotografija.












Objavio je brošuru Abesinija (tj. Etiopija), kao protest protiv fašističke okupacije Etiopije od strane Italije, pod pseudonimom Josip Sučević.


Mate Ujević: Gradišćanski Hrvati, Jeronimska knjižnica, knj. 26, Zagreb, 1934.
Objavljivanje ove studije potaknuto je interesom za probleme Gradišćanskih hrvata u Austriji i Mađarskoj.
Vidi Znanstveni Institut Gradišćanskih Hrvatov , kao i www.zigh.at/hrv/knjizevnost/B/borenic_na_izvori.html



Dr. Mate Ujević je pokrenuo biblioteku HRID - Hrvati izvan domovine.


Mate Ujeivć sa suprugom Marijom r. Juras.

Obitelj Ujević u šetnji u Šestinama u Zagrebu: lijevo supruga Marija, desno Iva, otraga Ana i Mate, u kolicima Klara
(nedostaju još jedna kći Marija i sin Frane).

Godine 1929. počeo je voditi književno-kulturnu rubriku dnevnika Hrvatska straža, koji je izlazio u Zagrebu.


Mate Ujević: Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb 1938., prvo izdanje, u vlastitoj nakladi


Mate Ujević: Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb 1941., drugo izdanje


Mate Ujević sa suprugom


Dr. Mate Ujević

Ranih tridestih godina Matu Ujevića počinje zaokupljati ideja za koju smatra da je bitna za ostvaraj kulturnog identiteta hrvatskog naroda: Pokretanje Hrvatske enciklopedije. O tome postoji sljedeća bilješka:

"Ja sam dugo vremena, još negdje 1931., razmišljao kako bi došao do Hrvatske enciklopedije, koja bi s jedne strane dala hrvatskom čitaču najpotrebnije informacije o svim problemima koji zauzimaju suvremenog čovjeka, a s druge strane donijela u riječi i slici, sve ono što može prikazati hrvatskoga čovjeka, hrvatsku zemlju i hrvatski narod u prošlosti i sadašnjosti."



Mate Ujević (iz rukopisne ostavštine): ... Nalazimo se u vremenu namjesničko-stojadinovičevske diktature i neprikrivenog stvaranja fašističkih simpatija u naše javnosti preko službene i poluslužbene štampe. Misao o solidarnosti Srba i Hrvata bila je temeljito uzdrmana, i svaka pomisao, da bi se tada mogla pokrenuti jedna južnoslavenska enciklopedija, ostala bi u zraku, jer nije bilo za to psiholoških preduvjeta. ali uza sve te, nisam prihvatio misao, koju su priželjkivali neki, da enciklopedija bude i po duhu izričito i isključivo hrvatska ili čak velikohrvatska. Slabo poznat, bez potrebna ugleda, bez titula i položaja - poduzeti takav posao - značilo je u najmanju ruku postati smiješan. Gotovo cijelu 1938., godinu nosio tu svoju "ideju", nudio je svakome, ali nitko je nije htio prihvatiti. Napokon sam je ponudio - ne misleći još uvijek, da ću je ja morati provoditi - Dragutinu Šuhlofu, koga sam dotada tek površno poznavao. On ju je odmah objeručke prihvatio to više - što se i sam, nezavisno od mene, bavio mišlju da pokrene slično djelo. ...

Mate Ujević: ... Svjesni naše kulturne zrelosti, mi pokrećemo ovo djelo, da bude širitelj i branič hrvatske kulture. Pitanje uspjeha Hrvatske Enciklopedije pitanje je naše narodne i kulturne časti i ponosa. Ne želeći ovdje izlagati sve osobine i prednosti našega djela (to će biti posao naših kritičara nakon izlaska svih 12 svezaka) želimo istaknuti samo jednu pozitivnu činjenicu: Hrvatska Enciklopedija će unapređivati duhovno oslobođenje svih onih naših ljudi, koji žele svoje znanje pro-širiti, i dat će im na materinjem jeziku podatke o svemu onome, što može zanimati suvremenoga čovjeka. ...

Mate Ujević: ... Pitanje, dakle, kakvo ima biti naše kulturno stvaranje i kojim putem ima poći, za nas je riješeno: ni istok ni zapad, ni sjever ni jug; u ovoj našoj dragoj hrvatskoj zemlji i u ovim našim ljudima potražiti početak i izvor našeg nadahnuća i za nj stvarati. Što je više od toga, nije naše. A sve se čini da duhovni radnici manje osjećaju što je naše, od onih, za koje stvaraju. Hrvatski duhovni radnici neka budu tumačima naše zemlje i naših ljudi, jer je to jedini put, a u drugom - kako ih volja. Ako tako budu radili ne će ih glava zaboljeti što našoj kulturi vučica nije baka i što nismo kulturni Martolozi. Narodni put je jedini put za kulturni rad.

Vienac, HIBZ (Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod)
Godina XXXVI. Zagreb, travanj 1944. Broj 2, str. 1-7.

Izvor: Mate Ujević 1901.-2001.






Koncem 1930tih godina u dogovoru s D. Schulhofom, većinskim vlasnikom zagrebačke Tipografije, Mate Ujević je započeo s radom na pripremi Hrvatske Enciklopedije.

U tu svrhu godine 1939. banovinska uprava osnovala je Konzorcij, a dr. Ujević postao je glavni urednik Hrvatske enciklopedije.

Godine 1940. objavljen je raskošan ogledni arak Hrvatske enciklopedije. Neke od stranica tog arka možete vidjeti niže.


Naslovnica raskošnog oglednog arka Hrvatske Enciklopedije iz 1940., s hrvatskim grbom.






Urednici struka Hrvatske Enciklopedije
















Priprema Hrvatske Enciklopedije


Grafički prikaz sadržaja Hrvatske Enciklopedije


Iz probnog otiska prvog sveska Hrvatske enciklopedije






Fotografija Toše Dabca


Ivan Meštrović: Majka s djetetom


Djelo Joze Kljakovića u probnom otisku Hrvatske Enciklopedije






Zadnji list najave Hrvatske Enciklopedije


Dopis dr. Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog

Već  se dugo osjećala kod nas potreba jedne solidne Enciklopedije ili djela, koje bi dalo pregled svega ljudskog znanja i umijeća.

Činjenica, da se ovo djelo pokreće u doba najteže krize u povijesti svijeta, znak je životne sposobnosti hrvatskog naroda i njegove težnje za napretkom.

Ja se ovom djelu od srca radujem i želim mu najbolji uspjeh. A to će biti onda, ako bude zastupalo istinu. Istina naime spašava čovjeka, jer Bog je istina!

U Zagrebu dne 1. veljače 1940

Dr. Alojzije Stepinac
nadbiskup zagrebački

Konzorcij Hrvatske Enciklopedije je 9. kolovoza 1941. preimenovan u HIBZ - Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod. Ravnatelj HIBZ-a bio je dr. Mate Ujević. Zavod je objavio velik broj djela, među inim Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića (koji je od 1944. bio tajnik HIBZ-a), Đure Sudete, Frane Galovića, Julije Benešića, Gustava Krkleca, Ljube Wiesnera, Nikole Šopa, Milana Begovića, itd. Nastankom komunističke Jugoslavije 1945. HIBZ je ukinut.


Uvodno slovo dr. Mate Ujevića u prvom svesku Hrvatske Enciklopedije



1. U vrlo teškim i tmurnim vremenima izlazi Hrvatska Enciklopedija pred hrvatsku javnost, ali baš činjenica, da izlazi u sadašnje vrijeme, potvrđuje našu moralnu i intelektualnu otpornost i stvaralačku snagu. Poteškoće, s kojima se morala boriti H. E., bile su velike: naporima naših urednika i suradnika, kao i pažnji hrvatske javnosti, imamo zahvaliti, da dobivamo djelo, koje će pružti zaokruženu sliku života i svijeta, te na taj način pridonijeti jačanju hrvatske kulture i razvijanju narodnih intelektualnih, estetskih i etičkih sposobnosti.

Znanje doduše nije jedino mjerilo kulture, ali ono je ponajjače sredstvo za razvijanje i oblikovanje kulturnih nastojanja prema određenom cilju. Bez poznavanja činjenica, koje uvjetuju i određuju život pojedinca i skupina, nema harmonične kulture. Duh stvara vječne vrednote, a bez znanja on ostaje neplodan. Duhovna dobra, a ne fizička snaga, daju narodima posebno mjesto; po duhovnim vrednotama narodi se razlikuju i spajaju, a oni, koji ne mogu kulturnom stvaranju dati svoj lik, ostaju duhovni robovi.

Najplemenitija ambicija, koja nas je navela na ovaj veliki i teški posao, bila je s jedne strane u tome, da preko Hrvatske Enciklopedije omogućimo našim ljudima proširivanje i zaokruživanje znanja iz svih područja nauke i umjetnosti, a s druge strane, da se i na područja lekikografske (enciklopedijske) književnosti oslobodimo stranih priručnika, koji iz mnogo razloga ne odgovaraju našim potrebama.

Predma smo u Hrvatskoj Enciklopediji dali  prostora svim naučnim disciplinama u opsegu, koji će zadovoljiti ne samo obrazovanog čitatelja nego i stručnjaka, ipak smo posebnu pažnju posvetili pitanjima, koja se tiču Hrvata: opširnije od drugih obrađeni su i narodi, koji su nam blizu ili geografski, ili po rasnoj srodnosti, ili po utjecaju u našem kulturnom razvitku. Želeći dati sliku duhovnoga razvoja Hrvata, mislili smo i na pojedince, koji su po svojoj aktivnosti i svojim intelektualnim ili umjetničkim tvornim snagama dali svoj izrazit prinos našoj kulturi, i na narod kao cjelinu; ako nam uspije preko pojedinačnih nastojanja i djela dati sintetički pogled na narod kao na duhovnu cjelinu, bit će zadovoljena naše najveća želja, jer će na taj način pokazati, koliko smo dali vrednota sebi i čovječanstvu i kako smo kroz stoljeća sačuvali svoju bit, svoje vlastite kulturne elemente. Pronaći i prikazati te elemente znači upoznati sebe i postaviti solidan temelj našem kulturnom stvaranju. Uvjereni smo, da će iz šarene i teške slike naših stradanja, uspona i padanja izaći svijetla slika i konstruktivni lik hrvatskog čovjeka, vrlo osjetljiva za etos, ljepotu i duhovno stvaranje.

Nepristrani duhovni napori svih naših priznati stručnjaka, da pronađu bitne elemente hrvatskog duha, okupit će hrvatske intelektualce bez razlike pogleda i naziranja u jednom zajedničkom plemenitom poslu; a bogata slika elementarnog stvaranja našeg sela, o čemu će Hrvatska Enciklopedija donijet obilne podatke, dokumentirane riječju i slikom, dovest će do spoznaje, da je naše selo kulturno aktivno, te da su na selu stvarani etički i estetski elementi hrvatske narodne kulture. Na taj način Hrvatska Enciklopedija će doprinijeti svoj udio jačanju duhovne harmonije hrvatskoga naroda i upućivanju kulturnoga rada na prave temelje, na iskonski narodni duh, te će postati ne samo zbirka znanja o životu i svijetu, nego i sredstvo za jačanje naše kulture i hrvatske narodne svijesti.

2. Pripremni su poslovi a enciklopedijsko djelo vrlo teški i složeni, pogotovo kod nas, jer nismo imali potrebnih predradnja. Trebalo je prije svega odrediti pojmove (natuknice) i opseg struka. Središnje uredništvo je nakon dugih predradnja i savjetovanja utvrdilo omjer struka i svakoj odredilo, u kome postotku ima biti zastupana u Hrvatskoj Enciklopetdiji. Isto tako središnje uredništvo je odredilo, koji pojmovi iz pojedinih struka imadu ući u Hrvatsku Enciklopediju i u kom opsegu, ostavljajući uredicima grupa mogućnost, da popune alfabetar i da oni ili suradnici u slučaju potrebe prošire ili skrate predivđeni prostor. Taj postupak središnjega uredništva možda je gdjegdje na štetu jedinstvenosti, što se posebno ističe kod biografija. Međutim, u radu smo opazili, da je uopće nemoguće odrediti "pravedan" prostor za osobe; veličina prostora nije i ne može biti iz mnogih razloga u omjeru sa začenjem i vrijednošću osobe, koja je prikazana. Kod mnogih velikih ljudi biografski, bibliografski i drugi podaci vrlo su skromni i zato, jer im je život tekao bez velikih promjena, ili su opet stvorili malo djela. S druge strane i pisci biografija  nisu jednakih pogleda; jedni drže, da su mnoge sitnice važne, drugi propuštaju i krupne stvari bez spomena. Središnje uredništvo nije bez velike muke vraćalo suradnicima članke na preradbu, i to uglavnom iz načelnih razloga. Željeli smo, da naši ljudi pišu o ljudima i pojavama onoliko, koliko po svom najboljem uvjerenju drže, da je potrebno kazati. Ni u jednom slučaju nije bilo "skraćivanja" iz motiva, koji ne bi bili stvarni, objektivni i naučni.

...

5. Što se tiče jezika i pravopisa u Hrvatskoj Enciklopediji, primijetit ćemo, da smo nastojali jezik što više ujednačiti. To nam nije uvijek uspejlo. Prije svega, gdje u živom govoru ili gramatici postoje dublete ili s obzirom na rječnik ili s obzirom na pravopis, mi smo propuštali i jedan i drugi način pisanja. Konačni oblik može utvrdiiti i provesti samo suvremeni rječnik književnog jezika. To naročito vrijedi za pisanje stranih imena. Strana smo imena uglavnom, izuzevši klasični svijet, pisali onako kako se piše u narodu, u kome su nastala (Pietro, Pierre, Peter), ali i tu ima izuzetaka, i to uglavnom kod vladara. Tako francusko ime Louis, kad se odnosi na francuske kraljeve, pišemo Luj, ali Louis Pasteur; Petar Veliki, ali Pjotr Čajkovski. U mnogim pojmovima mi nemamo ustaljene grafije; poteškoće su napose velike s pojmovima Istoka. Snašli smo se, kako smo znali, ali smo krvavo osjetili potrebu suvremenog hrvatskog rječnika, u kome bi, pored domaćih, narodnih riječi, bili i znanstveni nazivi iz različitih struka. U pisanju stranih imena držali smo se Broz-Boranićeva pravopisa, ali smo od njega katkada odstupali, i onda, kad nam se činilo, da bi pisanje kosih padeža po tom pravopisu stavilo u sumnju čitaoca, kako glasi nominativ te riječi. U tom slučaju smo iza nominativa stavili crticu, a iza toga hrvatski nastavak.

...

10. U cijelom poslovanju strogo se pazi, da djelo ne dobije bilo s koje strane partikularistički karakter. Središnje je uredništvo željelo, da budu kao urednici i suradnici zastupani svi naši stručnjaci i ljudi od pera. Možemo bez ustrčavanja kazati, da nikada u hrvatskoj kulturnoj povijesti nije bilo slučajeva ovako široke i širokogrudne organizacije posla. Doduše, ima tu i tamo po koji hrvatski stručnjak, koji ne surađuje u I. svesku, ali to ne znači, da ne će surađivati u ostalim svescima

Suradnici su potpisani ispod svojih članaka šifrom. Na koga se odnosi pojedina šifra ispod članka, čitač može vidjeti na početku svake knjige u popisu suradnika po inicijalima. Nepotpisane članke ili članke sa šifrom U, napisalo je središnje uredništvo.

M. Ujević

Konzorcij Hrvatske enciklopedije zakonskom odredbom pretvara se u
Hrvatski izdavalački bibliografski zavod


HIBZ - Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod

Prvi svezak Hrvatske Enciklopedije, s usporednim nazivom Encyclopaedia Croatica na latinskom jeziku, objavljen je 10. veljače 1941. Drugi svezak objavljen je koncem 1941. godine, treći 1942. godine, četvrti polovicom 1943. godine, a peti, iznimno rijedak, u svibnju 1945. godine.


Treći svezak Hrvatske Enciklopedije




Pojedinost s hrbta Hrvatske Enciklopedije.

Mate Ujević o svojem uredničkom radu u HIBZ-u godine 1943. piše sljedeće:

"U ovim teškim ratnim prilikama možda se mnogima kulturno djelovanje čini suvišnim poslom, ali nije tako – kulturni rad u posljednjoj analizi – nije ništa drugo nego opredjeljivanje prema životu i stvaranje ljepšeg, boljeg i istinitijeg svijeta, a pogotovo sada kada previše sila nastoji uništiti ne samo ono što je sadašnja generacija dala u kulturnom području nego i ono što su vjekovi davali i stvarali. Razornih snaga je previše, a stvaralačkih premalo."


Ivan Meštrović: Zdenac života u Zagrebu, fotografija iz Hrvatske Enciklopedije

Godine 1944. Ujević u svojem članku Jedini put objavljenom u časopisu Vienac piše:

"Svaki je narod kulturni subjekt i zasebna kulturna individualnost i može biti samo svoj graničar; inače je nametnik, a njegova tobožnja kultura samo odraz stranih kulturnih baština. Kultura nije bezlična masa, koja se preliva preko narodnih granica kao voda preko ravnica… Kulturno oblikovanje daje pojedinom narodu najviše moralno opravdanje za njegov zasebni život i za njegovu slobodu… Samo su oni narodi postigli veliki stupanj duhovnog života, koji su kulturnom stvaranju dali vlastiti lik… Pojedinci su veliki, ukoliko u svome radu postanu tumači, interpreti duhovnih osobina svoga naroda."


Dopis dr. Mate Ujevića urednicima Hrvatske Enciklpedije 1945.



Objavljeno je pet svezaka Hrvatske Enciklopedije od planiranih dvanaest.
Pet svezka je iznimno rijedak, jer su komunističke vlasti taj svezak, tek objavljen 1945., uništavale.


Među suradnicima Hrvatske Enciklopedije (1938.-1945.) bili su Josip Andreis, Josip Andrić, Stjepan Antoljak, Ljubo Babic, Josip Badalić, Antun Barac, Miho Barada, Slavko Batušić, Albert Bazala, Julije Benešić, Franjo Bošnjaković, Antun Bonifačić,  Danica Bresler, Franjo Bučar, Ramiro Bujas, Rudolf Cesarec, Antun Dabinović, Jean Dayre, Olinko Delorko, Milislav Demerec, Mladen Deželić, Franjo Dugan, Matija Evetović, Franjo Fancev, Vladimir Filipović, Stanko Flögl, Vinko Foretić, Miroslav Freiberger, Milovan Gavazzi, Petar Grgec, Stjepan Gunjača, Josip Hamm,  Ljudmil Hauptmann, Stanko Hondl, Stjepan Ivšić, Ljudevit Jonke, Ljudevit Jurak, Dragutin Kniwald, Franjo Kogoj, Mihovil Kombol, Derviš Korkut, Hamdija Kreševljaković, Đuro Kurepa, Emilije Laszowski, Josip Lončar, Radoslav Lopašić, Vatroslav Lopašić, Dominik Mandić, Petar Mardešić, Zeljko Marković, Alija Nametak, Vilim Niče, Grga Novak, Marko Orešković, Stjepan Pavičić, Dušan Pejnović, Drago Perović, Mihailo Petrović, Josip Poljak, Bare Poparić, Vladimir Rozov, Janko Šimrak, Božidar Širola, Petar Skok, Stjepan Škreblin, Andrija Štampar, Vjekoslav Štefanić, Gjuro Szabo, Mate Tentor, Pavao Tijan, Ćiro Truhelka, Fran Tućan, Mate Ujević, Vladimir Varićak, Dušan Žanko, Vinko Žganec, Nikola Žic, Stjepan Zimmermann, i mnogi drugi. Samo u prvom svesku Hrvatske Enciklopedije popisano je na početku oko 360 imena suradnika.



Karikatura Mate Ujevića


Još godine 1939. koncipirao je nekoliko školskih čitanki.

Profesori Vjekoslav Štefanić i Pavao Tijan bili su i suradnici Hrvatske Enciklopedije. Vjekoslav Štefanić bio je istaknuti hrvatski stručnjak za hrvatsku glagoljicu, kasnije ravnatelj Staroslavenskog instituta u Zagrebu.


Od 1941. privremeni školski udžbenik.


Ujevićev priručnik objavljen u suradnji s Vjekoslavom Štefanićem i Pavlom Tijanom,
2. izd., 387 str., 23 cm


Sadržaj:







HIBZ je namjervao objaviti još jednu značajnu leksikografsku ediciju: Pomorski leksikon.
Zbor rata ovaj veliki projekt nije bio ostvaren. Međutim, dr. Mate Ujević je taj projekt ostvario
kasnije, u obliku Pomorske enciklopedije, godine 1954.






Primjerci članaka iz Pomorskog leksikona, koje je namjervao objaviti HIBZ - Hrvatski Izdavalački Bibliografski Zavod.


Knjigu Marko Breyer napisao je njegov sin Mirko (1863.-1946.).

Posveta Mirka Breyera, uglednog zagrebačkog bibliofila, knjižara, nakladnika, antikavara i hrvatskog pisca, suradnika Hrvatske Enciklopedije, upućena prof. Mati Ujeviću dne 24. travnja 1944., ispisana na praznoj stranici u knjizi "Marko Breyer". Knjiga je tiskana 1908. Mirko Breyer je bio povjesničar kulture, ravnatelj Obnove u Zagrebu, te autor knjige
Prilozi k starijoj književnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj, Zagreb 1904.


Marko Breyer osnovao je prvi hrvatski antikvarijat na znanstvenoj podlozi.
Više o njemu vidi u [Znameniti i zaslužni Hrvati, str. 38].




Diploma Pravednika naroda koju je 1994. posthumno primio dr. Mate Ujević.





Dr. Mate Ujević je posthumno dobio titulu Pravednika naroda 1994. u Yad Vashemu u Izraelu,
skoro 30 godina nakon njegove smrti. Spasio je život svojem prijatelju Manku Bermanu, suradniku Hrvatske Enciklopedije.
Manko Berman je bio arhitekt i član Židovske općine u Zagrebu.


Ime Mate Ujevića upisano je u muzeju Yad Vashem u Izraelu.

Po završetku Drugog svjetskog rata HIBZ postaje Nakladni zavod. Mate Ujević je ostao raditi kao tehnički urednik kraće vrijeme, ali je nakon toga nekoliko mjeseci bez posla.

Radio je kao savjetnik u Komisiji za razgraničenja. Objavio je monografiju Burgeland za Ministarstvo vanjskih poslova
1946. – 1949. u Sveučilišnoj biblioteci

Nalazi posao u novoosnovanom Pomorskom institutu Jugoslavenske akademije, gdje nastavlja rad na Pomorskom leksikonu.
To je bila prva objavljena enciklopedija, a njen glavni urednik bio je upravo Mate Ujević.

Godine 1950. dr. Mate Ujević susreo je Miroslava Krležu u Varaždinskim toplicama. Tom prigodom Krleža predlaže Matu Ujevića za glavnog pomoćnika u novoosnovanom Leksikografskom zavodu.


Mate Ujević bio je glavni redaktor Pomorske enciklopedije objavljene 1954. u osam svezaka.


Pomorska Enciklopedija koju je uredio Mate Ujević, dovršena 1954.
Među sličnim izdanjima u svijetu ocijenjena je kao jedna od najboljih.





Hrvatski publicist Miroslav Feller (brat znamenitog hrvatskog matematičara Vilima Fellera) duhovito je napisao u tadašnjem Novom listu: "Pomorska enciklopedija može da bude štivo zanimljivije i napetije od romana; moreplovcima može da bude neuporediva putna lektira, a onima što ostaju kod kuće, brod kojim će preploviti sva mora svijeta, proći sve prostore i sva vremena, krcajući svuda korist i radost, iskrcavajuću usput mnoge zablude." Izvor: Mate Ujević, Wikipedia.

Pomorska enciklopedija doživjela je i drugo izdanje, ali u njemu nije spomenuto ime glavnog urednika dr. Mate Ujevića!


Mate Ujević


Rukopis Mate Ujevića o Mirku Račkom, prvom predsjedniku JAZU u Zagrebu, sada HAZU.



Nataša Bašić: Ideja o pokretanju pomorske enciklopedije zametnula se još u HIBZ-u kada se neposredno nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. otvorilo pitanje razgraničenja s Italijom. Hrvatska pripadnost istočne jadranske obale bila je osporavana od strane talijanskih povjesničara i političara, pa je Ujevićeva zamisao bila da se odgovarajućim znanstvenim projektom pokaže ne samo povijesni kontinuitet hrvatske nazočnosti na tome prostoru nego i ishodište nosive hrvatske privredne i kulturne misli iz mediteranskoga okružja. Ujević je kanio izdati Pomorski leksikon u četiri sveska, oko kojega su se okupili ugledni suradnici poput Petra Mardešića, Aleksandra Primožića, Vladislava Brajkovića i dr. te je 1944. objavljen ogledni arak na dvadeset stranica enciklopedijskoga formata. Kao podloga za izradbu Pomorskoga leksikona pokrenuta je pri HIBZ-u i Pomorska knjižnica u kojoj su 1944. izišle monografije P. Mardešića Pomorstvo, 1 (Brod) i Riečno pomorstvo te V. Bačića Poviest prvog svjetskog rata na Jadranu, 1. ...


Nataša Bašić: Svjestan činjenice da vrijednost nekoga enciklopedičkoga priručnika u prvome redu ovisi o broju, pouzdanosti i suvremenosti objavljenih podataka, Mate Ujević neposredno nakon osnutka Leksikografskoga zavoda 1950. pokreće veliki projekt stvaranja zavodske dokumentacijske baze, koja je imala poslužiti urednicima i suradnicima Zavoda pri sastavljanju enciklopedičkih članaka. U tom je projektu prvo zamislio prikupiti, izraditi i objelodaniti retrospektivnu bibliografiju članaka, rasprava, studija i priloga tiskanih u novinama, časopisima, revijama, godišnjacima, zbornicima, spomenicama i kalendarima objavljenih u južnih Slavena od kraja XVIII. st. do 194

Izvor: Mate Ujević 1901.-2001.




Mate Ujveić je pokrenuo, organizirao i vodio popis članaka, rasprava i književnih priloga u jugoslavenskoj periodici od kraja 18.st. do 1945.

Objavio je golemu Bibliografiju članaka, rasprava i književnih priloga. Ona obasiže:

6 000 periodičnih publikacija
3 000 000 bibliografskih jedinica







Obavljao je poslove pomoćnika glavnog urednika na pripremi Enciklopedije Jugoslavije.

Izabrao i obradio tekst za knjigu Misli i pogledi A.G. Matoša. Uređivao Anale Leksikografskog Zavoda.










Drugo, prošireno izdanje Ujevićeva djela, objavljeno 2004.

Obavljao je mnogovrsne i značajne poslove u Leksikografskom zavodu


Mate Ujević godine 1956. u svojem domu u Zagrebu




Dr. Mate Ujević krugu obitelji. Bio je otac sedmero djece.


Portret Mate Ujevića, izvor Mate Ujević 1901.-2001.
Ulje na platnu je izradio hrvatski slikar Jerolim Miše.



Mate Ujević na otoku Silbi, kraj svoje kuće.

Mate Ujević je volio ljude, pomagao im, prenosio svoje znanje mladima. Bio je izvrstan organizator, njegov dan kao da je imao tri radna vremena. Strastveno je volio more, otok Silbu i ribarenje.


Mate Ujević na otoku Silbi u svojem vrtu.


Na stotu obljetnicu rođenja dr. Mate Ujevića, Matica hrvatska je na njegovoj rodnoj kući u Krivodolu kod Imotskog podigla spomen ploču s natpisom: "Služio je predano plodovima svoga srca i uma hrvatskom narodu".

Gimnazija dr. Mate Ujevića u Imotskom

U Gradišću u Austriji postoji Znanstveni Institut Gradišćanskih Hrvatov koja nam daje biografiju Mate Ujevića na njihovom lijepom hrvatskom jeziku:


Mate Ujević (1901. - 1967.)

Posrednik izmedju stare i nove domovine

Gradišćanski Hrvati su u prošlih petsto ljeti u novoj domovini imali nekako dostkrat spačljivih odnosev prema svojoj matičnoj zemlji. Ako pomislimo samo, da pozivi hrvatskih vlastelinov i samoga cesara i kralja na kraju 16. stoljeća — da se novodošljaki vratu u staru domovinu, u kojoj su Turki redovito (još prik sto ljet dugo) harali, palili, plinjili, ubijali i zarobljivali ljude — nisu imali skoro nikakovoga uspjeha, ili da je diboki raskol u narodu jur u sredini 19. stoljeća na Agramite (ili kako je naša književnost nje nazivala: na Hrvaćane) i zapadnougarske i moravske Hrvate, ili skupnim imenom; vizihorvátok ili Wasserkroaten, kako je zovu u znanstvenoj literaturi.

Ipak je bilo uvijek ljudi u ki je spominak na rastočenu granu hrvatstva i obratno na staru domovinu bio živ i nekom tajnovitom snagom izvirao i vezao, akoprem čudakrat nek podzemno i podsvisno, bez toga da bi bilo vidljivo, što nam čudakrat svidoči čudnovito prominjenje psihe i duševnoga raspoloženja naših ljudi u Hrvatskoj. Miloradić, naš veliki pjesnik, je bio mišljenja da smo mi "otčenuta kita, ku je turski vihor simo dostrovašio" i da bi bilo potribno u prvom redu na kulturnom polju, da bi se ta kita najzad pricipila, jer nek samo tako je joj osiguran jezični i kulturni opstanak.

Graditelj vezov izmedju Gradišćanskih Hrvatov i stare domovine

Svakako jedna ideja o kojoj bi bilo vridno razmišljati i staviti neke konkretne korake po tom, akoprem se neki danas jako napuhuju da mi s Hrvati na jugu nimamo nikakove sličnosti i povezanosti. Ne znam što ili ča je krivo da se tako misli ali bilo je u prošlosti čuda ljudi ki su izgradjivali i jačali veze izmedju Gradišćanskih Hrvatov i stare domovine, a med njimi je na najznačajnijem mjestu Mate Ujević, kim počinje sve veća galerija naših prijateljev u Hrvatskoj, kao što su to Ante Blaženčić, Zvane Črnja, Boro Pavlović, Stjepan Krpan, Ivan Esih, Milorad Stojević i mnogi drugi, mladi koje ne moremo sve ovde spomenuti.

Rodjen u Krivodolu, a umro u Zagrebu

Mate Ujević je rodjen u Krivodolu, nedaleko od Imotskoga 13. 7. 1901. kade je i završio osnovnu školu i odakle projde u gimnaziju u Sinj i Split. Slavistiku je polagao u Ljubljani i Zagrebu.

Mi, Gradišćanski Hrvati pak spominjamo njega kao izdavača monografije »Gradišćanski Hrvati« ljeta 1934. koja i danas spada med velika i zaufana ostvarenja o dijaspori. On je izdavač i urednik Ignac Horvatovih novelov i crticov »Gradišćanske«, koja knjižica je sve do Miloradićevoga izbora pjesam 1991. »Hrvat u Gradišću« od Djura Vidmarovića jedino literarno izdanje gradišćanskohrvatske književnosti u Hrvatskoj. Prik te knjige je Mate Ujević upoznavao Hrvatsku s gradišćanskohrvatskim literarnim stvaranjem, Ignac Horvat mu je bio samo uzrok nakani.

Mate Ujević je umro u Zagrebu 7. 1. 1967. a cijeli život mu je bio ispunjen znanstvenim, pedagoškim djelom za svoj narod.

Enciklopedist

Najveći projekt mu je »HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA« koju je započeo za vrime drugoga svitskoga boja 1941. ljeta, koncipirana na 12 svezak, od kojeg monumentalnoga djela se pojavilo samo pet sveskov, a političke prilike po boju nisu dopustile da se nastavi s tim djelom. Neke natuknice su pokazale i u kriznom vrimenu njegovu čvrstu volju biti nepristran, korektan i dužan samo znanosti. Peti svezak enciklopedije mu je Titov komunistički režim u slipoj mržnji skoro u potpunosti zničio, tako da je ostalo samo nekoliko primjerkov sačuvano. Mate Ujević je svojim djelovanjem pak nastavio u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu kao pomoćni direktor uz velikoga hrvatskoga književnika Miroslava Krležu.

U tom vrimenu je uredjivao »Pomorsku enciklopediju« ka se more miriti i modernimi svitskimi izdanji, pak »Bibliografiju rasprava i članaka« u kojem popisu su neka djela o Gradiišćanski Hrvati i od Gradišćanskih Hrvatov navedena, a na kraju krajeva je glavni redaktor 1. izdanja »Enciklopedije Jugoslavije«.

Pravednik med narodi

Matu Ujevića je zvana toga Yad Vashem memorijalni muzej u Jeruzalemu proglasio "pravednikom med narodi", koja titula je dodiljena do sada nešto prik četrdeset puti. To priznanje je dano onim, koji su za vrime drugoga svitskoga boja spašavali ¨idove od smrti s porukom "Tko spasi samo jedan žitak spasio je svit!" To je posmrtno priznanje židovske države za hrvatskoga leksikografa i znanstvenika, ki je uz sve to imao i srce, i civilni kuraž u teški vrimeni.

Ignac Horvat se u Gradišće kalendaru 1968. s velikom ljubavlju spominje njega. Zapravo ga spominje kao ključ za naše novije veze prema Hrvatskoj pred drugim svitskim bojem. 1930. ljeta je bio Euharistički kongres u Zagrebu kamo su pozvali med ostalimi i Gradišćanske Hrvate na sudjelivanje. Akoprem si je Ujević očekivao veliku gradišćanskohrvatsku delegaciju, silom prilik su je zastupali samo trimi: Ignac Horvat, Slavko Marhold i Fridrik Alfons. Mate Ujević ih je dočekao velikom srdačnošću i pokušavao pokazati Gradišćanskim Hrvatom katoličansku Hrvatsku, ka mu je jako prirasla k srcu. Fra Krsto Križanić piše o njemu da je bio "svidok Kristuševe istine" a to je priznanje s kojim se ne more čuda ljudi dičiti.

»Gradišćanke«

Dobre veze književnomu društvu sv. Jeronima koje je Ignac Horvat uspostavio u ovo vrime je dalekovidno i dalekosežno Ujevićevo djelo koje je za prvi korak imalo rezultat da su se pojavile i njegove »Gradišćanke« s izvrsnimi kritikami po hrvatski novina i časopisi. Popratni tekst "Uz knjigu" je jedan od prvih temeljitijih prikazov naše kulturne i književne tematike u Hrvatskoj s velikim razumivanjem i stručnim znanjem onoga što se u ono vrime još nije ni jako cijenilo ni prikazivalo. Tako i predstavljenje jednoga mladoga gradišćanskohrvatskoga književnika Ignaca Horvata za kojega Hrvatska još nije ništa znala. Sam naslov »Gradišćanke« je serija izdanja "Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima" s natuknicom "Hrvatski narod u pripovijestima i romanima" i paše u »Hercegovke«, »Slavončice« i »Dalmatinke« — (koja serija se nažalost u Hrvatskoj nije nastavila).

Ignac Horvat i Mate Ujević

O svojem doživljaju Zagreba Ignac Horvat piše sljedeće: Ja sam u sve te dane hodio kao u svetoj groznici, kad sam pri razni svetačnosti i priredba vidio prvi put toliko hrvatskoga naroda iz svih krajev države. Još već mi se je razvrućalo srce kad sam gledao i slušao, s kako dibokom vjerom i iskrenom odanošću častu i slavu oni svi, bogati i siromahi, prosti seoski ljudi i učena varoška gospoda Euharistijskoga Kralja, sakritoga u svetotajstvu.

I redom je Ujević peljao gradišćanskohrvatsku delegaciju u studentsko društvo "Domagoj", u krug hrvatskih književnikov, med intelektualce, u Maticu Hrvatsku, sjemenišće i pokušavao pokazati Ignacu Horvatu strukturu organizirane države. A Ignac Horvat, naš veliki i priznati književnik mu je bio zahvalan doživotnim prijateljstvom i oduševljenjem za hrvatsku kulturu i jezik i počeo studirati gradišćanskohrvatski jezik tako temeljito da bi vladao s njim ravnopravno s hrvaćanskim jezikom. I uspjelo mu je po primjeru Mate Ujevića i hrvatske kulture, ku mu je pokazao ta znameniti i veliki Hrvat Mate Ujević.

Kade je nek mogao je širio znanje o Gradišćanski Hrvati u staroj domovini a kao prvorazredni znanstvenik je našao i prilike da piše dobro fundirane članke o nji. Predstavio je prvu Horvatovu knjigu »Veliki i mali«, a njegovi prijatelji kanonik Janko Barlé, prof. Stjepan Ivšić, Milovan Gavazzi, Franjo Bučar i drugi osnovali su »Društvo prijatelja gradišćanskih Hrvata« koje je u svi veliki varoši Hrvatske održalo predavanja o gradišćanskohrvatskoj grani maloga naroda. Društvo je ali bilo kratkoga vijeka jer je režim Kraljevine Jugoslavije zabranio djelovanje.

Monografija »Gradišćanski Hrvati«

On je imao cijelu poredicu idejov, inicijativov na dotični mjesti u Hrvatskoj, jer je znao, intuitivno ćutio da bez prave i iskrene veze ta stara grana hrvatske dijaspore ne more očuvati svoj jezik ni svoju kulturu. Tomu je služila i monografija »Gradišćanski Hrvati« ku je 1934. skupa s Ignacom Horvatom redigirao u Novoj Gori i ka je isto izašla u nakladi svetoga Jeronima. A znanstveni prikaz u 3. svesku »Jugoslavenske enciklopedije« je isto od njega, a on nam pokazuje svoju privrženost i ljubav prema Gradišćanski Hrvati.

A mi se zahvalnošću spominjemo njega, ki nam je na široko otprio vrata prema staroj domovini srcem i ljubavlju, bez politike i bez pritajenih misli, samo zato da jača i oživi, podupira narodnu svist, kulturu i jezik Gradišćanskih Hrvatov.

On je jedan od onih kojem bi — ako bi se moglo — morali dodiliti počasnu titulu "konzul" kao vječno priznanje za ono što je učinio za ovu granu hrvatstva.

Nikola Benčić

Izvor: Znanstveni Institut Gradišćanskih Hrvatov, Trausdorf/Trajštof, Austrija

Vidi također www.zigh.at/hrv/knjizevnost/B/borenic_na_izvori.html


Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću izdalo reprint-knjigu "Gradišćanski Hrvati" Mate Ujevića 2008.

Monografija «Gradišćanski Hrvati» autora Mate Ujevića izašla je 1934. lj. u nakladi Književnoga društva sv. Jeronima u Zagrebu. Ima 96 stranic na malom formatu. Pokidob da tu knjigu skoro nijedan u Gradišću ne pozna, a u njoj ima čuda zanimljivih podatkov iz povijesti i kulture (gospodarstvo, život i običaji, jezik, književnost, glazba itd.) naših sel toga vrimena, zaprosilo je HKD Jeronimsko društvo u Zagrebu za mogućnost, da smi načinjiti reprint-izdanje. To je veledušno odobrio sada jur nažalost pokojni predsjednik Društva sv. Jeronima, akademik [nije bio akademik, D.Ž.] prof. Dr. Radovan Grgec (umro lani u novembru/studenome u Zagrebu).

Knjigu je u prepunoj dvorani Hrvatskoga centra u Beču 20. februara/veljače ovoga ljeta predstavio predsjednik HKD-a u Gradišću, Robert Sučić, i tom prilikom spomenuo dobre veze, ke je autor knjigeMate Ujević imao s predsjednikom Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću Ignacom Horvatom, tadašnjim farnikom u Novoj Gori, a govorio na temu gubljenja štiteljske publike i sve manje dice u naši seli (op.ur.: niti jedno jedino dite se nij narodilo lani na peldu u Velikom Borištofu!). Mate Ujević (bivši profesor na Nadbiškupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu i kasniji zastupnik direktora u Leksigrafskom zavodu u Zagrebu) 1994. posmrtno je proglašen PRAVEDNIKOM MED NARODI U MEMORIJALNOM MUZEJU JAD VAŠEM u Izraelu.

Knjiga izdana je potporom Austrijskoga saveznoga kancelarstva i more se naručiti u sekretarijatu HKD-a u Željeznu. Cijena je 5 (pet) eurov.

Izvor Glasilo Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, Maj 2008., str. 11, [PDF]


Hrvatske narodne poslovice

  • Tko za svijetom plače, bez očiju ostaje.
  • Tko ne zna za sebe, ne zna ni za mene.
  • Babu vode kad djevojku ne uhode.
  • Bogat je tko nije dužan, a mlad tko je zdrav.
  • Svako je bogatstvo na prevaru stečeno.
  • Kad se čovjek oženi, meće na sebe jaram.
  • Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košulji.
  • Za obraz sve, a obraz ni za što.
  • Niti ima u moru mjere, niti u ljudima vjere.
  • Čovjek je čovjeku udica.
  • Čovjek je tvrđi od kamena, a slabiji od jajeta.
  • Dijete mnogo milovano, nigda nije dobro odgojeno.
  • Dijete pozno, rana sirota.
  • Djeca i lude istinu gude.
  • S djecom teško, bez njih žalosno.

Zapisao dr. Mate Ujević (1901.- 1967.). Izvor: Most, Župa Podbalje, br. 1(36), 2006., str. 24



Listići s narodnim poslovicama koje je skupljao Mate Ujević.
Čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.



Ovo je Cervantesovo djelo, koje je za djecu u skraćenom obliku priredio Mate Ujević, a oslikao Vladimir Kirin,
tiskano je 1956. u šezdeset tisuća  primjeraka. Dio naklade je otisnut i ćirilicom.












Leksikografski zavod u Zagrebu je godine 1996. utemeljio Nagradu Mate Ujević. Dodjeljuje se svake druge godine najvrednije izvorno i cjelovito enciklopedičko ili leksikografsko djelo objavljeno tijekom protekle dvije kalendarske godine.




Dora Sečić
Doprinos Mate Ujevića razvoju hrvatske bibliografije

Vjesnik bibliotekara Hrvatske, Vol. 47, 3-4, 2004, str. 15-24

Mate Ujević, hrvatski književnik, leksikograf i enciklopedist, dao je veliki doprinos i razvoju hrvatske bibliografije, što se do sada u javnosti nije dovoljno priznavalo. U povodu stogodišnjice rođenja nastojalo se istražiti i u glavnim crtama prikazati njegov ukupan doprinos u svojstvu pokretača, organizatora i izvoditelja aktivnosti to pedagoga u području bibliografije, kojoj je, osobito u zrelijim godinama, posvetio mnogo vremena i energije. S potrebom izrade općih retrospektivnih bibliografija susreo se Ujević napose kao urednik Hrvatske enciklopedije to se odmah založio za organizaciju sustavne izrade hrvatske retrospektivne i tekuće bibliografije knjiga. Međutim, najveće je njegovo bibliografsko postignuće "Bibliografija rasprava, članaka i književnih radova Leksikografskog zavoda", na čijem je uređivanju radio od 1951. do svoje smrti 1967. Utvrđeno je da se radi o istaknutom djelu a svjetskim razmjerima, koje je postalo nezamjenjivi izvor bibliografskih podataka brojnim domaćim i stranim istraživačima. Pri koncu svojega života Ujević se uključio u nastavu bibliografije u okviru postdiplomskog studija na zagrebačkom sveučilištu, čime je zaokružio svoje plodno djelovanje u području hrvatske bibliografije.

Izvor eprints.rclis.org

Puni članak: lokalno [PDF], izvorno [PDF]



Mate Ujević, Croatian writer, lexicographer and encyclopaedist contributed significantly to the development of bibliographical work in Croatia. As his role as a meritorious Croatian bibliographer has not been worthily evaluated, on the occasion of his birth's centenary the author intended to investigate the available published and other sources and attempt to evaluate his main bibliographic achievements and merits. In the field of bibliography Ujević acted as a moving force, organiser, performer of activities and educator, especially during his riper years. He encountered the necessity of recreating the missing Croatian retrospective bibliographies as a young man in his late thirties, while preparing the edition of the Croatian Encyclopaedia. Then he immediately pleaded for the organizing of a systematic compilation of retrospective and current bibliographies of printed books. Although during a shorter period he himself actively took part in the preparation of the Croatian retrospective bibliography of books and the current bibliography of articles in Croatian periodicals, his main bibliographic work is the great retrospective "Bibliography of studies, articles and literary works of the Lexicographic Institute" which he founded and edited from 1951 to his death in 1967. This rich retrospective bibliography of articles published in the South Slavic serial publications from the end of the 18th century to 1945 is, due to a wide selection of serial titles and its excellent indexes, almost unique in the world. In its realisation Ujević managed to accumulate an outstanding quantity of high quality bibliographic material. As an excellent organiser he distributed the collection of data in major libraries in Zagreb, Ljubljana, Belgrade, Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka, Pula, Sarajevo, Subotica, Novi Sad and Skopje. The main editor's office was in Zagreb, and the two additional major co-ordinating centres in Ljubljana and Belgrade. The published 15 volumes of the Bibliography include to this day: literature (7 vols.), history (4 vols.), fine arts (1 vol.) and music (2 vols.) and are irreplaceable sources of bibliographic data to numerous researchers in Croatia and abroad. 1n the last decade of his life Ujević was engaged in teaching bibliography within the postgraduate programme in library and information studies of the University of Zagreb. With this activity he rounded up his prolific activity and contribution to the field of Croatian bibliography.

Source Doprinos Mate Ujevića razvoju hrvatske bibliografije



O stotoj obljetnici rođenja: Mate Ujević 1901.-2001.
Matica hrvatska Imotski.

Izvori:

  1. Hrvatska enciklopedija, svezak I
  2. Hrvatska enciklopedija, svezak II
  3. Hrvatska enciklopedija, svezak III, Boja - Bražđenje, Brazilska struja - Burmutica, Burn - Cleveland
  4. Hrvatska enciklopedija, svezak IV
  5. Hrvatska enciklopedija, svezak V

  • Iva Ujević Birtić, Moj otac Mate Ujević [PPT]
  • M. Ujević, Jedini put, »Vienac«, 1944, 2, str. 4–6
  • Mate Ujević: Jovan Hranilović, doktorska disertacija, 1934. (NSK), obranjena pred komisijom u sastavu Franjo Fancev, Antun Barac, Albert Bazala, Stjepan Matičević
  • Hrvatski izdavalački bibliografski zavod - HIBZ, neka objavljena izdanja
  • Hrvatska bibliografija : Niz B. Bibliografija rasprava, članaka i književnih radova u časopisima Narodne Republike Hrvatske. [Knj. 2.] : za godinu 1947. / [priredili Mate Ujević, Jelka Mišić]. - Zagreb, 1949
  • Hrvatska bibliografija : Niz B. Bibliografija rasprava, članaka i književnih radova u časopisima Narodne Republike Hrvatske. [Knj. 3.] : za godinu 1948. / [priredili Jelka Mišić, Mate Ujević]. - Zagreb, 1949, vidi Knjižnicu HAZU
  • Mate Ujević: Građa za bibliografiju jugoslavenske periodike, sv. II., JLZ Zagreb, 1955., 440 str. 24 cm.
  • Mate Ujević, Wikipedia
  • Ante Sekulić: Mate Ujević hrvatski enciklopedist i leksikograf. Čuvari baštine - Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa franjevačkog samostana u grad Imotski. Imotski 1989., str. 315-322
  • Bonaventura Duda: U vječnom će spomenu biti pravednik [PDF], izvor Hrčak
  • Dora Sečić: Doprinos Mate Ujevića razvoju hrvatske bibliografije,  lokalno [PDF], izvorno [PDF], Vjesnik bibliotekara Hrvatske, Vol. 47, 3-4, 2004, str. 15-24
  • Švab, Mladen: Mate Ujević, utemeljitelj suvremene hrvatske enciklopedike : o dvadesetpetoj obljetnici smrti (1967-1992). /I Radovi Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Razdio za leksikografiju, enciklopediku i infonnatiku 2(1992), 9-73.
  • Nataša Bašić: Opus Herculanum bibligraficum (O stotoj obljetnici rođenja Mate Ujevića), Matica hrvatska, Imotski 2001.
  • Vjera Bonifačić: Dr. Mate Ujević, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1-2, Zagreb 1967.
  • Stjepan Sučić (ur.): O stotoj obljetnici rođenja Mate Ujevića  1901. - 2001.Matica hrvatska Imotski , Imotski, 2001. Vidi također ovdje.
  • Filip Hameršak: Zastala recepcija - Mate Ujević: Mladost Tome Ivića, Kolo br. 4 2006., Matica hrvatska, Zagreb
  • Filip Hameršak: Dva pisma Mate Ujevića
  • Željko Holjevac: Leksikograf Ujević i Gradišćanski Hrvati
  • Jakša Fiamengo: Nisu mu oprostili Hrvatsku enciklopediju
  • Fran Galović, HIBZ
  • Ante Sekulić: Mate Ujević hrvatski enciklopedist i leksikograf, u Čuvari baštine - Zbornik radova u prigodi 250. obljetnice prijenosa Franjevačkog samostana u grad Imostski, Imotski, Makarska 1989., 315-322
  • Vladimir Lončarević: Jedini put Mate Ujevića
  • Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman, Božidar Petrač (ur.), Glask koncila, 2011., ISBN 978-953-241-312-0

D. Ž. zahvaljuje gđi. Carmen Verlichak iz Buenos Airesa na pomoći oko prvog kontakta s gđom Ivanom Ujević Birtić.



Neka od djela koja je napisao ili priredio dr. Mate Ujević. Pažnja: na stol uopće nije stavljena Hrvatska Enciklopedija!
Fotografirao D.Ž. u stanu gđe. Ive Ujević Birtić u Zagrebu.




Croatian Latinists, Humanists, and Encyclopaedists

Croatia - Overview of History, Culture, and Science