Fra Šimun Klimantović

(Lukoran oko 1460. - nakon 1540.)

Mjesto Lukoran na otoku Ugljanu (nasuprot Zadru) spominje se još godine 1068. Rodno je mjesto fra Šimuna Klimantovića (Klemenovića, oko 1460.-1520), pisca glagoljaša, kako on sam za sebe reče u svojoj glagoljaškoj kronici iz godine 1511.: ...nedostajni fratar, ni pisac ni pod piscem pisac. Ne učih bo se pri meštru pisati, ni od pisca prijah nauka nijedno slovo učiniti, ni po človiku nijednom. Da to ča jest voljom Božjom je...

Vrijedno je spomenuti njegova tri zbornika od kojih se dva čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu, jednoj od najvećih u svijetu (kao dio tzv. Berčićeve zbirke glagoljskih knjiga i rukopisa) i jedan u Zagrebu u glagoljaškom samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru.

Klimantovićev ritual, 1512.

Klimantovićev ritual, 1512.

Službovanje je započeo u franjevačkom glagoljaškom samostanu sv. Pavla na otočiću Galevcu kraj Preka na otoku Ugljanu, a pred kraj života boravio je u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Glavotoku na otoku Krku.

Glagoljski natpis iz 1632. ispod preslice na crkvi sv. Lovre
na groblju u Lukoranu, koji bilježi gradnju preslice pod župnikom P. Sikirćem

U mjestu Mali Lukoran opstoji stari ljetnikovac obitelj de Ponte, čiji je zet Petar Preradović prema nekim spoznajama ovdje ispjevao svoju budnica Zora puca, bit će dana, boraveći na odmoru sa svojom suprugom Pavicom de Ponte.

U jednom dokumentu iz 1266. spominju se imena nekih od stanovnika Lukorana: Salbe, Deško, Ratko, Brajko, Obrad, Krševan, Radovan, Privoslav, Desislav i Rada. Matične i druge župne knjige vodile su se odvajkada glagoljicom. Sačuvao se samo jedan maleni glagoljski kodeks (1519.-1613.). Lukoran je tijekom svoje povijesti dao 48 svećenika glagoljaša.

Složeno prema tekstu g. Mladena Bačića iz Lukorana

Sačuvana su tri rituala Šimuna Klimantovića [Rudolf Strohal, str. 49], prvi iz 1509., drugi iz 1501.-1512., i treći iz 1514. Osobito je važan drugi ritual, jer je potpun, zaprema 235 listova pergamene, tj. ukupno 470 stranica, pisan vrlo lijepom kurzivnom glagoljicom, nastao od 1501. do 1512. Klimantović je tu uvrstio i pjesnička djela, kao "Plač Gospoje" (Gospin plač) što znači da su naši franjevci u crkvama promicali i umjetničku hrvatsku poeziju. Na taj je način za tu poeziju doznao cio narod, dočim su pjesme kasnijih dubrovačko-dalmatinskih pjesnika, osim rijetkih slučajeva, poznavali samo rijetki prijatelji dotičnih pjesnika. Većinu obrednika prepisao je Klimantović iz još starijih rukopisa. Vidi [Strohal, str. 51].

U Ritualu Šimuna Klimantovića nalazi se Regula pokornih, tj. "regule (pravila) bratje i sestar ot kajanja tretoga reda blaženoga Franciska, ku potvrdi Mikula papa četvrti" [Strohal, str. 103].

Jednu papinsku bulu, kojom se franjevcima dodjeljuju razne povlastice, preveo je godine 1511. s latinskoga izvornika (iz 1502.) na hrvatski glagoljicom "fra Šimun Klemenović (tj. Klimantović) z Lukorana sprid Zadra". Vidi [Rudolf Strohal, str. 112].

Jedan prijepis i preradba Klimantovićeva prijevoda gore spomenute papinske bule nalazi se u Arhivu HAZU pod signaturom IV. a. 142., koju je učinio fra Petar Milutinić u samostanu na Božjem polju kraj Vižinade u Istri godine 1559. Vidi [Strohal, str. 113].

Šimun Klimantović je u Ritualu od 1512. objavio i zbirku tzv. "šekvencija" pisanih hrvatskim crkvenoslavenskim i hrvatskim narodnim jezikom. Šekvencijama su se uveličavali razni crkveni čini i obredi. Poznata je pogrebna šekvencija "Bratja, brata sprovodimo, za'nj se Bogu pomolimo." Vidi [Strohal, str. 129].

Ove je šekvencije Rudolf Strohal opisao u svojem članku "Hrvatski glagolski književnik fra Šimun Klimantović" Prosvjeta (Zagreb), 9/1911, 22, 711-712

Kronika fra Šimuna Klimantovića predstavlja začetke historiografije u Hrvatskoj, a nalazi se na posljednjih 15 stranica Klimantovićeva obrednika. Tu je kroniku prvi tiskao Ivan Kukuljević Sakcinski u svom Arkivu za povjesnicu jugoslavensku u IV. knjizi, a zatim Rudolf Strohal u Vjesniku zem. Arhiva god. XIII, str. 211-219, vidi [Strohal, str. 221].

Šimun Klimantović (Klemenović, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor je triju glagoljskih zbornika: Klimantovićev zbornik 1509. (Ruska nacionalna knjižnica, Petrovgrad), Klimantovićev zbornik, 1501.-1512., otok Ugljan (Sv. Ksaver, Zagreb), Klimantovićev ritual 1512. (Sv. Ksaver, Zagreb), pergamentne knjižice iz 1511., NSK Zagreb.

Šimun Klimantović piše za sebe da je "z'Lukoran s'prid Zadra".

Prema akademiku Eduardu Hercigonji, "Klimantovićeva glagoljička grafija vrlo je lijepa... Ukrašavanje inicijala izvedeno je s puno ukusa i osjećaja za boju i skladno korištenje dekorativnih elemenata (lozice, biseri, listovi, rakovice, vitice i sl.)", vidi [Hrvatska i Europa, E. Hercigonja: Glagoljaštovo u razvijenom srednjovjekovlju, 169-225, posebno str. 208].

Evo zaključnoga mišljenja fra Petra Runje iz njegova članka: "Fra Šimun Klimantović je nesumnjivo značajna ličnost nadarena divnim naravnim vrlinama koje je svojom čvrstom voljom trajno dotjerivao, da ne reknemo posvećivao. Kulturno i duhovno ozračje minulih stoljeća, prema ovim Konstitucijama [franjevaca trećoredaca, koje je fra Šimun pisao 1492.] danas nam izgleda odviše strogo i zahtjevno. Međutim, svako vrijeme imao svoje značajke kao i ove Konstitutcije svoje spcifične nagalšene vrijednosti. Danas ih gledamo u posve drukčijem kulturnom i civilizacijskom svjetlu. U hrvatskoj kulturnoj duhovnoj baštini vrijedan su spomenik koji zaslužuje dužno poštovanje i pozornost."

O fra Šimunu Klimantoviću pogledajte više u sljedećim člancima:

  1. Petar Runje: Fra Šimun Klimantović i Konstitucije 1492., str. 183-193, u [Iskoni bje slovo]
  2. Nikica Kolumbić: Konstitucije franjevaca trećoredaca kao književnojezični hrvatski spomenik, u [Iskoni bje slovo]
  3. [Petar Runje: Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (13.-16. st.), str. 134-136]
  4. [Vjalova, Glagoliceskie pamjatniki]; ovaj članak pisan na ruskom jeziku sadrži mnoštvo podataka o Klimantoviću i njegovim djelima, osobito onim koja se čuvaju u Rusiji

 

Hrvatska glagoljska bašćina u Zadru i zadarskom području

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

 

 

Croatia - History, Culture and Science