Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov učitelj Martin Sekulić


Nikola Tesla ima u ruci bezžično upaljenu fluorescentnu žarulju zahvaljujući Teslinoj zavojnici (ne vidi se na slici) koja proizvodi visokofrekventnu izmjeničnu struju od nekoliko milijuna Hertza.
Teslina autobiografija pod naslovom My Inventions (Moji pronalasci) objavljena je u šest nastavaka u mjesečnom znanstveno-popularnom časopisu Electrical Experimenter 1919. g., u vrijeme kada časopis ima nakladu od sto tisuća primjeraka. Glavni urednik časopisa bio je Hugo Gernsback, također pronalazač i smatran "otcem znanstvene fantastike" u modernom smislu.

Tesla je briljantno poznavao engleski jezik. Nižu se prekrasne rečenice, s povremenom uporabom izraza na latinskom, njemačkom i francuskom jeziku.
Teslina je osobnost obilježena među inim dubokim idealizmom i humanizmom, poznavanjem stranih jezika (njemačkog, francuskog i engleskog), kao i temeljitim poznavanjem raznih aspekata elektrotehničke struke.

At the age of ten I entered the Real Gymnasium [Gospić] which was a new and fairly well equipt institution. In the department of physics were various models of classical scientific apparatus, electrical and mechanical. The demonstrations and experiments performed from time to time by the instructors fascinated me and were undoubtedly a powerful incentive to invention. I was also passionately fond of mathematical studies and often won the professor's praise for rapid calculations.
Electrical Experimenter
April 1919, p. 863, left column, line 1
Nikola Tesla je u prvi razred (tzv. trivijalka) pošao 1862. g. u rodnom selu Smiljanu. Gornje Tesline rečenice trebale bi biti poticaj da se istraži kako je izgledala nastava u osnovnoj školi i u Nižoj realki u Gospiću, u vrijeme njegova školovanja od 1863. do 1869. (tri školske godine u osnovnoj školi u Gospiću, a sljedeće tri godine od 1866.-1869. u Nižoj realki): imena učitelja, osobito sadržaj predmeta koje je slušao). Puni njemački naziv Niže realke u Gospiću bio je Kaiserlich-königliche Unterrealschule in Gospić in der k.k. kroatischen Militärgrenze.
Tesla je pohađao tri razreda Niže realke u Gospiću. Nastava je bila održavana na hrvatskom jeziku za sve predmete, a njemački jezik se učio kao poseban predmet. Vidi [Strohal, str. 89].
![]() Zagreb - Karlovac: 53 km ![]() Gospić - Smiljan: 5 km |
![]() Karlovac - Gospić: 152 km |
Austro-Hungria, 1872. g., Ferreira da Costa, Portugal (karta Austro-Ugarske koja se čuva u NSK u Zagrebu)
Školovanje Nikole Tesle u Rakovcu 1870.-1873.


(točnije, na Višoj realki, a ne na "gimnaziji" u Rakovcu, kasnije dio Karlovca.)
U to vrijeme Karlovac je vrlo napredan grad sa živom kulturnom djelatnošću i gospodarstvom. Na primjer, u njemu već od 1858. g. postoji pjevačko društvo Zora (najstarije hrvatsko pjevačko društvo). Ono 1867. g. ima čak 60 pjevača. Više pojedinosti može se vidjeti u monografiji [Strohal]. Na str. 104 Strohalove monografije navedeno je da je nastavni jezik na cijeloj Višoj realiki u Rakovcu bio njemački, osim za hrvatski jezik, koji se učio kao poseban predmet. Od jeseni 1870. g. se na hrvatskom jeziku uče također i povijest i religija. Godine 1874. određeno je da svi predmeti budu izvođeni na hrvatskom jeziku, ali to nije moglo biti sprovedeno radi nedostatka kadra (dio nastavnika bili su naime stranci, od kojih neki nisu znali hrvatski jezik). Radi toga je na jesen 1878. određeno da polovica predmeta (religija, hrvatski jezik, povijest i zemljopis) moraju biti izvođeni na hrvatskom, a ostali predmeti (tzv. realni predmeti) na njemačkom. Tek 1883. g., kada je cijela Vojna Krajina priključena Hrvatskoj, prelazi se u potpunosti na hrvatski jezik.
Carska i kraljevska (tj. K. und K.) Viša realka u Rakovcu spadala je do 1883. g. (tj. 'do pripojenja Vojne krajine materi zemlji') pod upravu vojnog zapovjedništva u Zagrebu. Nakon 1883. g., škola spada pod upravu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Vidi [Strohal, str. 104].

Malo niže, lijevo od fotografije indukcijskog motora u Teslinoj autobiografiji, dolazi nama nazanimljiviji dio. Nikola Tesla spominje svojeg profesora Martina Sekulića u četiri rečenice, iako ga ne imenuje. (Kao što na drugom mjestima spominje, ali ne imenuje svoju majku Georginu ili Đuku.)

Tesla opisuje Martina Sekulića, svojeg profesora fizike na Višoj realki u Rakovcu:
I had become intensely interested in electricity under the stimulating influence of my Professor of Physics, who was an ingenious man and often demonstrated the principles by apparatus of his own invention. Among these I recall a device in the shape of a freely rotatable bulb, with tinfoil coatings, which was made to spin rapidly when connected to a static machine. It is impossible for me to convey an adequate idea of the intensity of feeling I experienced in witnessing his exhibitions of these mysterious phenomena. Every impression produced a thousand echoes in my mind. I wanted to know more of this wonderful force; I longed for experiment and investigation and resigned myself to the inevitable with aching heart. Electrical Experimenter
travnja 1919. g., str. 865, lijevi stupac, s lijeve strane fotografije
Veoma sam se zainteresirao za elektricitet, potaknut utjecajem svog profesora fizike koji je bio genijalan čovjek, a često je demonstrirao osnovne zakone s pomoću aparata koje bi sam izumio. Sjećam se jedne sprave u obliku staklenog balona, obavijenog staniolom, koji se brzo okretao kad je bio spojen s elektrostatičkim strojem. Ne mogu vam izraziti ni približno objasniti moje uzbuđenje dok sam bio nazočan njegovim pokusima s ovim tajanstvenim fenomenom. Svaki pokus proizveo je tisuće odjeka u mojem umu. Želio sam o toj čudesnoj snazi doznati više; žudio sam za pokusom, za istraživanjem, ali predao sam se teška srca sudbini.
Ime Martina Sekulića je u suvremenoj literaturi o Nikoli Tesli skoro potpuno prešućeno, jedva da se u knjigama spominje. Time se Nikoli Tesli čini velika nepravda.
Karlovčani su 1882. g. odlučili, najviše iz razloga štednje, proširiti zgradu Više realke u Rakovcu, kako bi spojili tu realku s dotadašnjom gimnazijom u Karlovcu, u tzv. Kraljevsku Veliku gimnaziju u Karlovcu (koja je trebala biti smještenu u zgradu gdje je do tada bila velika Realka u Rakovcu). To je i učinjeno 1882./83. g. Vidi [Strohal, str. 104-105]. Viša Realka u Rakovcu (namijenjena vojnoj profesiji) je bila kao institucija ukinuta, jer je Vojna krajina bila vraćena pod suverenu administrativnu upravu Hrvatske.

Izvor fotografije je [Petešić].
Puni njemački naziv Više realke u Rakovcu, koju je pohađao mladi Nikola Tesla, bio je Kaiserlich-königliche Ober-realschule in Rakovac in der k.k. kroatischen Militärgrenze.
Izvor fotografije je [mapire.eu], Habsburg Empire (1869-1887) - Third Military Survey (1:75000).
Martin Sekulić (1833.-1905.), Teslin učitelj
U razdoblju od 1870.-1873. (tj. tijekom tri školske godine: 1870./71., 71./72., and 72./73.) Tesla se školovao u Rakovcu od svoje 14. do 17. godine. Rakovac je danas dio grada Karlovca.

Martin Sekulić na Velikoj realki vodio fizikalni laboratorij, koji je imao čak 579 instrumenata!
(vidi Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873.)
Tesla je u toj školi kao materinji jezik imao hrvatski jezik (Kroatische Sprache).

Kao što vidimo na fotografiji Martina Sekulića i njegovih kolega na Višoj realki u Rakovcu (čuva se u Hrvatskom školskom muzeju), profesori su bili lijepo uniformirani. I učenici su nosili uniforme, ali ne znamo kako su izgledale.
Škola je osposobljavala učenike za vojna zvanja u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. Okupirani dijelovi hrvatskih zemalja (približno, zapadni dio današnje Bosne and Herzegovina između rijeka Une i Vrbasa) postali su poznati pod imenom Turska Hrvatska. Doista, na raznim europskim zemljovidima iz tog vremena (18.-19. st.), susrećemo nazive Türkisch Kroatien (na njemačkom), Croatie Turc (na francuskom), Croazia Turca (na talijanskom), kao i Turska Hrvatska (na hrvatskom).

nalazi se blizu glavnog ulaza, kod Arkada. Mirogoj spada među najljepša groblja u Europi.

Kao i Nikola Tesla, Martin Sekulić (1833.-1905.) je također rođen u hrvatskoj pokrajini Liki, rodom iz Lovinca, plemićkoga podrijetla (potomak Senjskoga plemstva). Na njegovu grobu na Mirogoju piše: MARTIN SEKULLIĆ, s dvostrukim L.

Godišnjak carske i kraljevske Više realke u Rakovcu u Hrvatskoj vojnoj krajini, školske godine 1869./70.



Vojna granica se zove Hrvatska Vojna krajina ili Hrvatsko-slavonska vojna krajina.
Neki od disciplinarnih propisa tijekom Teslina školovanja u Hrvatskoj:
11. Kada učitelj stupi u školsku sobu, podignuti će se svi učenici sa svojih mjesta...
12. Nauk se molitvom i započima i dovršuje
22. Poslie svake dvie ure poldašnjega nauka daje se učenikom odmor deset časaka (minuta)...
Tesla je 1873. maturirao pred jedanaesteročlanom (sic!) komisijom. Radi te mature nije morao polagati prijemni ispit na višim tehničkim školama, pa je mogao upisati Višu tehničku školu u Grazu. Tu je možda upoznao i Antuna Lučića - Anthony F. Lucas (Teslin vršnjak, rođen 1855. u Splitu, godinu dana prije Tesle).
Ono što Nikola Tesla predstavlja za svjetsku elektroindustriju, to Antun Lučić (Anthony F. Lucas) predstavlja za svjetsku naftnu industriju. Američko geološko društvo od 1936. svake godine na svjetskoj razini dodjeljuje prestižnu Lucasovu medalju - The Lucas Medal.Malo je poznato da se zadnji tursko-osmanlijski napad na Karlovac, s pokušajem njegova osvajanja, zbio 1878. g., tj. pet godina NAKON završetka Teslina školovanja u Rakovcu. Informacija ljubaznošću Antuna Milinkovića, prof. na Gimnaziji u Karlovcu. Iste je godine Austro-Ugarska anektirala Bosnu i Hercegovinu, temeljem odluke Berlinskog kongresa.
Martin Sekulić - dopisni član JAZU (danas HAZU) u Zagrebu
Martin Sekulić je 1873. (pri kraju Teslina školovanja u Rakovcu) postao dopisni član Akademije u dobi od 40 godina, u razredu za matematiku i prirodoslovlje.
Ima 13 objavljenih radova (3 u prestižnom Annalen der Physik, 1 u Wiener Any. Jahrg, a ostalih 9 u Rad JAZU, časopisu Akademije koji postoji i danas); vidi [Vuković i Valent].
Pogledajmo naslove nekih od objavljenih radova Martina Sekulića (izvor je uglavnom njemačka Wikipedia i [Muljević]):- Beziehungen zwischen der elektromotorischen Kraft und der chemischen Wärmetönung
- Ultraviolette Strahlen sind unmittelbar sichtbar; In Chemisches Central-Blatt, Band 43, 1872
- Eine merkwürdige Interferenzerscheinung; Pogg. Ann. (tj. Poggendorffs Annalen), CXLIX, 126. 1873
- Fizika atoma i molekula, Rad JAZU, Knj. 26(1874) str. 109-152.
- Ueber die an bestäubten und unreinen Spiegeln sichtbare Interferenzerscheinung; In: Annalen der Physik; Volume 230, Issue 2, S. 308–316, 1875, doi:10.1002/andp.18752300212.
- Uzrok munjotorskoj sili, Rad JAZU, br. 41 (1877), br. 50 (1879), br. 58 (1881)
- O ledenoj dobi sjeverne polutke naše zemlje, JAZU 64 (1882)
Mladi Nikola Tesla je vidio među inim i Sekulićeve eksperimente s umjetnom polarnom svjetlošću. Martin Sekulić je jednom prigodom javio Akademiji u Zagrebu da mu je pošlo za rukom opaziti neposrednim putem ultraljubičaste zrake, o čemu je objavio i jedan rad (gore spomenuti "Eine merkwürdige Interferenzerscheinung"; Pogg. Ann., 1873.). Sekulića je nakon objavljivanja tog rada kontaktirao g. Lettson iz engleskog zavoda "Royal Institution of Great Britain", raspitujući se o njegovim eksperimentima. [Muljević, str. 333].
Sve su te spoznaje bile važne mladom Nikoli Tesli u kasnijem radu u SAD-u na fluorescentnim (kasnije neonskim) žaruljama.

Članak Martina Sekulića objavljen u uglednom njemačkom časopisu Annalen der Physik godine 1875.
Ovdje vidimo dio prve stranice članka (str. 308); cijela prva stranica: [JPG]. Umjesto Rakovac u naslovu zabunom piše Rokovac.
Ispod njegova imena istaknuto je da je profesor u Rakovcu u Hrvatskoj, te da je članak preveden s hrvatskog jezika.
Cijeli Sekulićev članak je dostupan (uz plaćanje) na doi:10.1002/andp.18752300212.

Lissajous-ove krivulje ("Lisažuove" krivulje) koje je Martin Sekulić nacrtao i opisao u članku
Fizika atoma i molekula, Rad JAZU Knj. 26(1874) str. 109-152.
Sekulić je izradio i posebnu napravu za crtanje Lissajous-ovih krivulja. Vidi [Muljević, str. 334].
Tesla je postao dopisni član Akademije u Zagrebu 1896. g., također u dobi od 40 godina. JAZU (danas HAZU) u Zagrebu je osnovana 1866. Martin Sekulić postaje njen član 7 godina nakon osnutka, a Nikola Tesla 30 godina nakon osnutka.

Često se pogrešno smatra da je riječ o djelu Ruđera Boškovića Teorija prirodne filozofije. Ta je knjiga prvi puta objavljena 1758. g. u Beču, a Tesla je i nju posjedovao.
Sekulić je Teslu oduševio i za Boškovića, i zagovarao Boškovićevu zamisao da bi se cijela fizika mogla utemeljiti na jednom tipu sile.

profesor matematike i fizike koji je mladog Nikolu Teslu oduševio za elektricitet.
Časopis Annalen der Physik utemeljen je još 1790. g. (u vrijeme Sekulićeva objavljivanja puni naziv časopisa je Annalen der Physik und Chemie). Martin Sekulić ima u tom časopisu članke objavljene 1872., 1873. i 1875. na njemačkom jeziku. To znači da Nikola Tesla u školi u Rakovcu sluša predavanja Martina Sekulića na vrhuncu njegovih znanstvenih aktivnosti.
U tom je časopisu njemački nobelovac Max Planck od 1895. pridruženi urednik (associated editor), a od 1907. do 1943. glavni urednik.
Usput, Max Plack je 1942., u dobi od 84. g., održao predavanje na Sveučilištu u Zagrebu, a dočekao ga je tadašnji rektor, istaknuti hrvatski lingvist Stjepan Ivšić. Predavanje je održano u prepunoj predavaonici Tehničkog fakulteta u Kačićevoj ul. 26, pod naslovom "Smisao i granice egzaktnih prirodnih znanosti". Nema niti jedne sačuvane fotografije Planckova boravka u Zagrebu. Niti Hotel Esplanade, gdje je odsjeo, nema nikakve sačuvane informacije o njegovu boravku (sve je uništeno nakon 1945.).
Planck je na svojem predavanju govorio među inim i o opasnosti od atomske bombe (po prvi puta za široku javnost). Vidi [Leo Randić].
Drugi Teslini profesori u Rakovcu

u vrijeme kada je tamo učio mladi Nikola Tesla. Izvor [Cuvaj, str. 215].

bio je mladom Nikoli Tesli član maturalne ispitne komisije kao školski nadzornik za cijelu
Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu. Ispit je održan na njemačkom jeziku.
Nikoli Tesli je u relaci u Rakovcu član komisije za maturalni ispit bio profesor Živko Vukasović (1829.-1874.), zoolog, entomolog i redoviti član JAZU (uz to je bio i jedan od dvojice školskih nadzornika za cijelu Vojnu Krajinu). Rodom je iz sela Beravci (južno od Đakova), a u Beču i Gracu je završio dva vrlo različita studija: pravo i biologiju.
Tesla je godine 1873. maturirao u grupi od ukupno sedam učenika, pred komisijom sastavljenom od sljedećih jedanaest profesora:
Šoštarić, Franjo Kreminger, zapisničar,
M. Sekulić, A. Hoeffler, N. Gr. Živković, Petar Tomić, G. Fridrih, Jagunić, M. Brašnić, Joh. Jamnicki.
Dr. Petar Tomić (1839.-1918.), rodom iz Zaboka u Hrvatskom Zagorju, profesor povijesti i zemljopisa, bio je također član maturalne ispitne komisije, sastavljene od jedanaest profesora. Taj je profesor sljedeće godine (1874.) doktorirao u Gracu.
Nikola Tesla je maturirao dne 24. srpnja 1873. god. U svjedodžbi sa ispita zrelosti (na njemačkom jeziku, vidi fotografiju malo niže) Tesla je zabilježen pod brojem 7 i pogrešno je kao datum rođenja naveden 2. studeni 1856. g. (treba biti 9./10. srpnja)
- ISPITANIKOVO IME: Nikola Tesla
- VJERA: grčke nesjedinjene
- RODNO MJESTO: Smiljan u Vojnoj krajini
- DOMOVINA: Hrvatska
- STAROST: rodj. 2. novembra 1856. god.
- ZANIMANJE RODITELJA: Sin grčkonesjedinjenog protojereja Milutina Tesle
- STUDIJ GIMNAZIJE: Učio malu realku u Gospiću, a veliku realku svršio u Karlovcu

Statistika nastave iz godine 1871. (tj. iz godine kada je mladi Nikola Tesla bio učenik Rakovačke velike realke, a imao je 15 g.). nas informira da
fizikalni kabinet u Rakovačkoj velikoj realki posjeduje čak 579 (pet stotina sedamdeset i devet) sprava! Taj je kabinet, kao što smo već rekli, vodio prof. Martin Sekulić.
(Izvor ovog važnog podatka je: Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873.)
To sve pokazuje da je mladi Nikola Tesla ima izvrsne profesore, a škola u Rakovcu (Karlovcu) bila je upravo zavidno opremljena nastavnim pomagalima, osobito u području elektrotehnike.
Nikola Tesla i hrvatski jezik
Godine 1868. donesena je odluka da hrvatski jezik treba postati ravnopravan s njemačkim u svim gimnazijama i realkama na području Hrvatsko-slavonske vojne krajine. U Nižoj realki u Gospiću (gdje je Tesla išao u prva tri razreda) ta se odluka nije mogla odmah provesti, "jer su samo dva učitelja poznavala hrvatski jezik" (naime, u toj školi su većina učitelja bili stranci, koji su predavali na njemačkom jeziku). Gospićka Niža realka je dobila četvrti razred tek 1872. g. Vidi [Petešić, str. 28]. Iz istog razloga je Viša realka u Rakovcu tek 1874. godine prešla na nastavu na hrvatskom jeziku. Do tada se predavao kao poseban predmet Kroatische Sprache (hrvatski jezik), koji je slušao i Nikola Tesla.
Viša realka u Rakovcu je 1871. g. dobila i sedmi razred, tako da je između tri niža razreda i tri viša ubačen još jedan razred. Radi toga je Nikola Tesla prešao nakon završenog četvrtog razreda odmah u šesti razred.
Svi su nastavni predmeti u Godišnjem izvješću Carske i kraljevske velike realke
u Rakovcu iz 1872.-1874. opisani ne samo na njemačkom, nego i na hrvatskom jeziku.
Pogledajmo najprije hrvatski jezik na Teslinoj školi u Rakovcu (tri sati nastave tjedno):
Opis ovog predmeta je dan paralelno na njemačkom (gore) i hrvatskom (dolje) jeziku.
Pogledajmo predmet koji se zove prirodoslovje (a danas fizika; četiri sata nastave tjedno):
Opis ovog predmeta je dan paralelno na njemačkom (gore) i hrvatskom (dolje) jeziku.
Pogledajmo još i mathematiku (pet sati nastave tjedno):
Opis ovog predmeta je dan paralelno na njemačkom (gore) i hrvatskom (dolje) jeziku.
U vrijeme kada je Nikola Tesla bio srednjoškolac u Rakovcu, podučavalo se kao izborni predmet i pjevanje (gesang):
Gore navedeni podatak o pjevanju nalazi se u godišnjem izvješću objavljenom u Zagrebu (Agram) 1871./1872.


Tesline diplome i dokumenti iz Rakovca
Tesla je kao materinji jezik u nastavi imao hrvatski jezik




O školovanju Nikole Tesle u Rakovcu Tesla je u jesen godine 1870. došao u Karlovac, da se upiše u Veliku realku u Rakovcu. To je mjesto spadalo u hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu, u kojoj se školska obuka držala na njemačkom jeziku. Za školske predmete postojalo je ovih šest ocjena:
Tesla je tražio duplikate očito zato, da ih dade kao prilog molbi, kojom je tražio državljanstvo SAD-a, koje je dobio godine 1891. Niža realka u Rakovcu osnovana je godine 1851. Godine 1863. proširena je na veliku realku sa 6 razreda, a godine 1871. otvoren je i najviši 7. razred. Od godine 1878. neki su se predmeti predavali na hrvatskom jeziku (hrvatski jezik, prirodopis tj. fizika, zemljopis, vjeronauk), a ostali "relani" predmeti na njemačkom. To je bilo sve dok Vojna Krajina nije bila pripojena Banskoj Hrvatskoj [1883. g.]. Izvor Dušan Pejnović: O školovanju Nikole Tesle u Rakovcu (izvornik [JPG]), Matematičko-fizički list, Zagreb, br. 3, 1956-57, str. 112 Dušan Pejnović (1883.-1958.) je bio hrvatski fizičar, auktor oko 160 članaka (informacija dr. Branka Hanžeka) i suradnik Hrvatske enciklopedije. |
U četvrtom razredu Više realke u Rakovcu, Tesla je iz hrvatskog jezika imao izvrsnu ocjenu; vidi [Jadrić, Mihaljević].
Razlog lošijim ocjenama Nikole Tesle na maturi mogao bi biti njegov interes za šah. Naime, godine 1873., Tesla je postao prvak Karlovca u đačkom prvenstvu u šahu. O tome piše Zdravko Švegar, Izidor Gross i šah u Karlovcu, 1999., citirajući Teslin životopis koji je napisao Slavko Bokšan (vidi ovaj izvor: Nikola Tesla i šah). Sam Tesla u svojoj autobiografiji o tome ne govori ništa, jer vjerojatno tome nije pridavao važnost.
Putovnica Nikole Tesle izdana u Zagrebu 1883. g.
Predsjedništvo kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu je 1883. dostavilo pokrajinskom uredu u Gospiću Teslinu putovnicu "za inozemstvo Francusku, Rusiju i Njemačku na trije godine"; vidi [Petešić, str. 47].
Na sredini vidimo grb Kraljevine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske.
Franjo Josip I je tituliran kao car austrijski, kralj mađarski,
dalmatinski, hrvatski i slavonski,
itd.
kada je Nikola Tesla imao 27 godina.
Knjižnica Gimnazije u Karlovcu ima dokumente o izdavanju Teslinih dokumenata u vrijeme kada je on u SAD-u. Točnije, Teslin ujak, gospićki proto Petar Mandić, je 2. svibnja 1885. podnio molbu Kraljevskoj zemaljskoj vladi (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), Odjelu za bogoštovlje i nastavu, da "svjedodžbu zrelosti meni za Nikolu Teslu izdati može". Ujak dalje piše da je Tesla "Otišao u New York u Americi, da se u telefonskoj struci usavrši, a nuždne su mu tamo svjedočbe o svršenim ovdje u nas naukama". Molba je pozitivno riješena 1. lipnja 1885. (br. 4576). Vidi [Petešić, str. 54].
Ćiril Petešić smatra da nije jasno kako je Tesla - bez putovnice - 1882. otputovao iz Budimpešte u Francusku i Njemačku. Također nije poznato kako je Tesla dobio dozvolu za odlazak u SAD 1884. g., jer u njegovoj putovnici izdanoj 1883. u Zagrebu to nije bilo predviđeno. Vidi [Petešić, str. 47].
Humanizam u vrijeme Teslina školovanja u Rakovcu
U školi koju pohađa Nikola Tesla djeluje Družtvo za podporu siromašnih učenika, osnovano još 1860.
"Družtvo za podporu siromašnih učenika", osnovano još godine 1860. (str. 60).
Izvor: Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji
i hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873.
Njegov ideal i svi njegovi napori bili su usmjereni na to, da koristi napretku čovječanstva. Iza toga je skrenuo u mistiku i pripovjedao mi, kako se još od mladosti prije spavanja, klečeći na golim koljenima, molio Bogu. Kad sam ga upitao, kakve molitve moli, odgovorio mi je:
- One, koje sam u djetinjstvu molio. Ali, da, tako sam se molio sve do svoje pedesete godine. Od toga se doba molim drugačije, nu to je svejedno, suština je ista, i ja se molim Bogu svakoga dana.
Ivan Meštrović: Uspomene na političke ljude i dogadjaje, Buenos Aires, 1961., Knjižnica Hrvatske revije. (str. 191-193); ili Matica hrvatska, Zagreb 1969. (str. 169-170)
Differences between two versions of Tesla's autobiography
Predavanje Nikole Tesle u Gradskoj vijećnici u Zagrebu 1892. g.
Kako izgleda interijer Gradske vijećnice na Gornjem Gradu u Zagrebu, gdje je Tesla održao svoje predavanje? Hrvatski grbovi su na zidovima i na stropu:


glavnom gradu svoje domovine 1892. g.



Prilično opsežan novinski članak o predavanju Nikole Tesle održanom 1892. g. u gradu Zagrebu u Gradskoj vijećnici.

Zahvaljujem Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na Narodnim novinama od 25. svibnja 1892., gdje je objavljen ovaj malo poznati, a vrlo značajan članak.

Fotografirao Napoleon Sarony, istaknuti američki portretni fotograf.
Nikola Tesla o električnoj razsvjeti u Zagrebu
Čuveni elektrotehnički strukovnjak, naš zemljak Nikola Tesla, koji je na poziv gradskog načelnika dra. Amruša došao u Zagreb, da savjetom svojim podupre gradsko poglavarstvo u predmetu uvođenja električne razsvjete razlagao je jučer do podne u prisustvu gradskog načelnika i donačelnika, gradskih viećnikah Mallina i Hudovskoga i gradskog mjernika Lenucia svoje nazore o načelnim pitanjima poduzeća. Gosp. Tesla, čovjek od po prilici 35 godinah, visok, tanak kao jela rodnog kraja, crnih kosah i očijuh, koji na svom širokom čelu nosi pečat genija, držao je dulji expose, iz kojeg crpimo sljedeće važnije podatke....
On sam pako je pripravan ponude, koje dospiju poglavarstvu, izpitati i svoje mnienje o njima dati, da može na taj način zapriečiti, da se grad neprevari. I u obće smatra on svojom dužnošću, upravi grada Zagreba, kao rođeni sin ove zemlje, u svakom pogledu, što se toga pitanja tiče, savjetom i činom biti na ruci, i moli da se grad u svakom slučaju gdje bi tehničke potežkoće nastale, na nj obraća, te će on bez ikakve odštete savjetovati, kako bude bolje znao. -
Tim svrši on svoje zanimivo razlaganje. U ime grada izrazio mu je grado-načelnik dr. Amruš najsrdačniju hvalu na njegovom trudu i obećanju, te mu želi za buduće najljepši uspjeh u svojem radu kojim ne samo sebe nego i domovinu svoju pred drugim svjetom diči. U dalnjem razgovoru spomenuo je gosp. Tesla, da sad radi na izvršenju jedne hipoteze, koji sasvim izvršivom smatra koja je od ne pojmljive važnosti, naime na prenosu električne struje bez žicah pomočju naravno munjene naše zemlje. Mi želimo našem zemljaku iz svega srdca najbolji uspjeh u tom poslu. ...

pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom.
Riječi izgovorene u Gradskoj općini u Zagrebu 24. svibnja 1892, kada je Gradskoj općini predložio izgradnju centrale izmjenične struje. Postavljanje ovog spomenika, koji je izradio ak. kipar Grga Antunac, potaknuo je prof.dr. Vladimir Muljević.
Munjara grada Karlovca iz 1908. g. u Ozlju
munjara = električna centrala
Godine 1908. je kod Karlovca, u Ozlju, izgrađena 1908. hidrocentrala, tj. munjara, temeljena na tehnologiji izmjenične struje Nikole Tesle. Zgradu je projektirao istaknuti arhitekt Hermann Bolle (1845.-1925., poznatiji kao projektant Zagrebačke katedrale, groblja Mirogoj itd.). Prva hidrocentrala u Hrvatskoj izgrađena je pored Šibenika još 1895. g. (na rijeci Krki, sada jedan od hrvatskih nacionalnih parkova), kao jedna od najstarijih električnih centrala za izmjeničnu struju u svijetu.

Izvor fotografija Turistička zajednica Ozalj.

Gospić dobiva električnu centralu 1925. g. (vidi HEP). Teslin rodni Smiljan dobio je struju tek godine 1956. g., tj. 100 godina nakon njegova rođenja.
Grad Zagreb dobiva svoju Munjaru 1907. g., a nalazi se na Trešnjevki, vrlo blizu Hotela Panorama (na južnoj strani). Ulica u kojoj se nalazila Munjara se i danas zove Munjarski put.
Dajemo popis električnih centrala na izmjeničnu struju izgrađenih u raznim hrvatskim gradovima i mjestima, u kronološkom poredku:
- Šibenik 1895.
- Zadar 1895.
- Opatija 1896.
- Rijeka 1897.
- Sušak 1900.
- Dubrovnik 1901.
- Rab 1902.
- Varaždin 1905.
- Daruvar 1907. (pola godine prije Zagreba)
- Zagreb 1907.
- Karlovac 1908.
- Vukovar 1909.
- Mali i Veliki Lošinj 1910.
- Petrinja 1911.
- Topusko 1911.
- Munjara Našice 1910.
- Slavonska Požega 1912.
- Đakovo 1915.
- Sisak 1915. (industrijska elektrana)
- Split 1920.
- Korčula 1922.
- Čakovec 1922.
- Sinj 1923.
- Cres 1924.
- Hvar 1925.
- Omišalj 1925.
- Koprivnica 1925.
- Prelog 1925.
- Krapina 1926.
- Slavonski Brod 1927.
- Crikvenica i Selca 1927.
- Senj 1928.
- Zlatar 1928.
- Lepoglava 1928.
- Bakar 1929.
- Krk 1929.
- Punat 1929. (projektirao izravno Nikola Tesla!)
- Gospić 1929.
- Perušić 1929.
- Vinkovci 1929.
- Baška 1930.
- Makarska 1930.
- Otočac 1930.
- Vis 1931.
- Novi Vinodolski 1932.
- Lipik 1932.
- Hrvatska Kostajnica 1934.
- ...
- Smiljan (rodno mjesto Nikole Tesle) 1956. (zapravo, 1958.; vidi par redaka niže)
Osobna poznanstva Nikole Tesle
Neki od osobnih prijatelja Nikole Tesle (nema zajedničkih fotografija s Teslom, osim za Zivica):
- Milka Trnina (ili Ternina, 1863.-1941.), sopranistica, najveća hrvatska operna pjevačica u povijesti, rodom iz Moslavine; Tesla je radi nje imao zakupljenu ložu u Metropolitan operi u New Yorku, gdje je Trnina nastupila 79 puta; pjevala je na jednom njegovom rođendanu. Prema mišljenju [Maria Filipija], Tesla se nije poznavao s Milkom Trninom.
- Ivan Meštrović (1883.-1962.), istaknuti hrvatski kipar
- Zlatko Baloković (1895-1965.), istaknuti hrvatski violinist, svirao je na Teslinu sprovodu
- Marijan Matijević (1878.-1951., financijski pomagao Tesli 1920tih godina), svojedobno najjači čovjek na svijetu. Pomoć Tesli spominje George Juraj Prpić u svojem djelu Croatians in America (postoji hrvatski prijevod - Hrvati u Americi), ličanin rodom iz Banata, sveučilišni profesor u SAD-u
- Ivan (John) Benković (1886-1918), rođen je u selu Rečici kod Karlovca, a studirao slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Doputovao je u SAD 1912. g., radeći kao komercijalni umjetnik u New Yorku pod pseudonimom Bankow. On je uživo izradio portret Nikole Tesle 1913. g. (jedan od samo dva takva Teslina portreta napravljena uživo). Tesla mu je svojim pismom preporuke pomogao da se zaposli kao ilustrator u uglednom katoličkom časopisu Extension Magazine, kao i u Hrvatskom Svijetu. Prerano je preminuo od španjolske groznice. Vidi [Vladimir Novak, Croatians in America, str. 73]. Spomenuti Teslin portret, koji je napravio Ivan Benković, nalazi se u Muzeju N. Tesle u Beogradu, a Teslino pismo preporuke je smješteno u Gradskom muzeju u Samoboru kraj Zagreba.
- Fritzie Zivic (1913.-1984.), američki boksač hrvatskih korijena, svjetski prvak u velter kategoriji 1940. i 1941. Njegov otac Josip Živčić rodom je iz Bosiljeva u Hrvatskoj.

izvor fotografije Muzej grada Zagreba




Izvor [Vladimir Novak, Croatians in America, str. 73]. Benković i Tesla su pohađali srednju školu u istoj zgradi u Karlovcu.

Zahvaljujem gđi. Milici Kesler iz Muzeja Nikola Tesla u Beogradu na poslanoj fotografiji.
Dimenzije portreta su 76 x 63 cm (ljubaznošću gđe. Jasenke Ferber Bogdan, HAZU).

Zahvaljujemo Samoborskom muzeju na poslanoj fotografiji.
TESLA LABORATORY
LONG ISLAND, N. Y. 202 Metropolitan Tower
January 16, 1913
TO WHOM IT MAY CONCERN:
This will introduce Mr. John Benkovich,
a painter of excellent academic training who has already achieved
distinction in his profession. I take pleasure in recommending
him to any employer who is desirous of securing the services of
a skillful designer or draftsman, feeling certain that he will
acquit himself of the most difficult duties in his entire satis-
faction.
Nikola Tesla

Visina 57 m, promjer kupole 17 m. Financirao ga je J. Pierpont Morgan.


Za stolom su još barem dvije osobe, vidljive u ogledalu iza Tesle.

Scott je napisao vrlo lijepi članak, objavljen 1929. u Zagrebu, koji opisuje Teslin rad na razvoju njegova polifaznog sustava.
U ogledalu desno od Scotta mogao bi biti Fiorello La Guardia, tadašnji gradonačelnik New Yorka. Ovu je hipotezu D.Ž. prvi puta iznio studenog 2020. na konferenciji PIFT-a (Povijest i filozofija tehnike) održanoj u Zagrebu, tijekom svojeg predavanja o Scottu i Tesli.

Ovo je jedna od rijetkih fotografija na kojoj se Tesla smije (hvala g. Mario Filipiju na ovoj primjetbi).
Ova krasna i zabavna fotografija snimljena je 1941., samo dvije godine prije Tesline smrti.

Tesla se 1880. g. u Pragu upoznao s velikim velikim Češkim skladateljima Smetanom i Dvoržakom, s kojima se susretao i kasnije u New Yorku, u Metropolitanskoj operi; vidi [Petešić, str. 40].
Bistu Nikole Tesle na FER-u i u Tehničkom muzeju izradio je 1930tih godina Emil Bohutinsky, hrvatski kipar rodom iz Križevaca.
Ferdinand Kovačević (Smiljan 1838.-Zagreb 1913.), patentirao je duplex vezu za telefonski prijenos,
koja je omogućila slanje Morseovih znakova kroz jednu žicu u oba smjera istodobno.
Patentirana je 1876. g. u Beču. Kovačević je rođen u selu Smiljanu, kao i Tesla.
Fotografija sa genius-croatia.



Patentirao ju je zajedno s Alexanderom Justom, Austrijancem.

rodom iz Drinovaca kod Županje.
Josip Moser: ugledno austrijsko društvo Elektrotechnischer Verein osnovano 1886. u Beču, među 181 osnivačem je imalo čak 40 iz Hrvatske. Među njima su bili
- Ferdianand Kovačević (izumitelj)
- Martin Sekulić
- Nikola Tesla
- Vinko Dvoržak (utemeljitelj studija fizike na Sveučilištu u Zagrebu)
- Oton Kučera (popularizator znanosti, rodom iz Petrinje)
Fiorello LaGuardia, Nikola Tesla i hrvatski jezik
Tesla's Eulogy given by Mayor Fiorello LaGuardia in 1943, New York.Fiorello LaGuardia (1882.-1947.) je bio američki konzularni agent u gradu Rijeci (1903.-1906.). Prema informaciji g. Vladimira Novaka, volio je pjevati hrvatske pjesme, a kada je došao u SAD, zaposlio se na Ellis Island u New Yorku (1907.-1010.), gdje je prihvaćao useljenike iz hrvatskih krajeva. Vidi [Vladimir Novak, Croatians in America, str. 71]. Bio je najuspješniji gradonačelnik New Yorka u povijesti (od 1934. do 1945.). Po njemu se danas zove LaGuardia Airport u New Yorku.

Fiorello H. LaGuardia, who would later become one of America's foremost public servants, was an interpreter on Ellis Island from 1907 to 1910. Certified to speak three languages - Italian, German, and Croatian, LaGuardia received an annual salary of $1,200.Govorio je također i yiddish (izvor: Fiorello La Guardia: Ultimate American, osobito ova fotografija):
La Guardia utilized his knowledge of several languages, reportedly including Hebrew: Croatian, German, Italian, and Yiddish.

gdje je primao useljenike u SAD. Fotografija iz oko 1910. g. Izvor: Fiorello La Guardia: Ultimate American.
Mr. Chester did me a good turn by sending me to Croatia one summer for four months for the express purpose of studying Croatian.LaGuardijin djed Abraham Isaac Coen rođen je 1833. g. u Splitu, kao član Židovske zajednice u tom gradu koja je postojala stoljećima. Vidi [Vladimir Novak, Croatians in America, str. 71].
Croatian was tough, with its seven cases, all of them used, and its many conjugations of verbs.
While I never pretended to be expert in this language, I did learn enough of it to pass a Civil Service examination later, which enabled me to get the job as interpreter at Ellis Island that helped me work my way through law school.
Mladi Fiorello
La Guardia (1882.-1947.) igrao je nogomet u Rijeci
(Fiume) 1905. g.,
tada u dobi od 23 godine,
na slici u sredini drugog reda. Nogometni klub je bio dio Club Atletico Fiumano,
a La Guardia je služio kao američki konzul u Rijeci 1904.-1906.
Tih je godina Fiorello La Guardia naučio hrvatski jezik.
Izvor fotografije: www.formula1-dictionary.net/rijeka_povijest_1900-1925.html
Teslino predviđanje Interneta i mobitela


Nikola Tesla u svojoj autobiografiji My Inventions, objavljenoj u časopisu Electrical Experimenter 1919. g., u petom poglavlju svoje nizanke (pod naslovom The Magnifying Transmitter - Pojačavački odašiljač) po prvi puta širokoj javnosti objavljuje svoje predviđanje pojave mobitela, pa i Interneta:
This invention was one of a number comprised in my "World-System" of wireless transmission which I undertook to commercialize on my return to New York in 1900. As to the immediate purposes of my enterprise, they were clearly outlined in a technical statement of that period from which I quote:
"The 'World-System' has resulted from a combination of several original discoveries made by the inventor in the course of long continued research and experimentation. It makes possible not only the instantaneous and precise wireless transmission of any kind of signals, messages or characters, to all parts of the world, but also the inter-connection of the existing telegraph, telephone, and other signal stations without any change in their present equipment. By its means, for instance, a telephone subscriber here may call up and talk to any other subscriber on the Globe. An inexpensive receiver, not bigger than a watch, will enable him to listen anywhere, on land or sea, to a speech delivered or music played in some other place, however distant. These examples are cited merely to give an idea of the possibilities of this great scientific advance, which annihilates distance and makes that perfect natural conductor, the Earth, available for all the innumerable purposes which human ingenuity has found for a line-wire. One far-reaching result of this is that any device capable of being operated thru one or more wires (at a distance obviously restricted) can likewise be actuated, without artificial conductors and with the same facility and accuracy, at distances to which there are no limits other than those imposed by the physical dimensions of the Globe. Thus, not only will entirely new fields for commercial exploitation be opened up by this ideal method of transmission but the old ones vastly extended. ...
Časopis Colliers je 30. siječnja 1926. g. objavio intervju Johna B. Kennedyja s Teslom, pod intrigantnim naslovom When woman is a boss (Kad je žena gazda), u kojem Tesla govori vrlo eksplicitno o onome što danas zovemo Internetom i mobitelom:
When wireless is perfectly applied the whole earth will be converted into a huge brain, which in fact it is, all things being particles of a real and rhythmic whole. We shall be able to communicate with one another instantly, irrespective of distance. Not only this, but through television and telephony we shall see and hear one another as perfectly as though we were face to face, despite intervening distances of thousands of miles; and the instruments through which we shall be able to do his will be amazingly simple compared with our present telephone. A man will be able to carry one in his vest pocket.Ne zaboravimo da Tesla izriče svoje prorčanske riječi još u vrijeme nijemog filma, koje traje do konca 1920tih godina!
We shall be able to witness and hear events - the inauguration of a President, the playing of a world series game, the havoc of an earthquake or the terror of a battle - just as though we were present.
Godine 1882. Nikola Tesla u Budimpešti dolazi do otkrića indukcijskog motora. Dvije godine nakon toga, 1884., odlazi u SAD. U razdoblju od 1887. do 1890. Tesla patentira svoje ključne izume iz područja niskofrekventnih izmjeničnih struja. Nakon toga prelazi u područje visokofrekventne tehnike.
Ukupan broj Teslinih patenata iznosi 112. S podpatentima, poboljšanjima i varijacijama, taj je broj puno veći, preko 600.
Izvan SAD-a, Tesla je zaštitio 109 svojih patenata u 24 zemalje. Evo popisa zemalja abecednim poretkom, s oznakom prve godine zaštite nekog Teslinog patenta u spomenutoj zemlji, te ukupan broj zaštićenih Teslinih patenata (vidi Katalog):
- Argentina, 1912, 2
- Australia, 1896, 3
- Austria, 1901, 3
- Belgium, 1891, 11
- Brasil, 1901, 3
- Canada, 1912, 1
- Cuba, 1901, 1
- France, 1891, 13
- Germany, 1895, 14
- Great Britain, 1891, 16
- Hungary, 1898, 7
- India, 1894, 2
- Italy, 1894, 10
- Japan, 1912, 1
- Mexico, 1910, 1
- New South Wales, 1897, 2
- New Zealand, 1910, 1
- Norway, 1901, 2
- Rhodesia, 1910, 1
- Russia, 1900, 4
- Spain, 1899, 4
- Switzerland, 1900, 4
- Sweden, 1900, 1
- Transvaal, 1910, 1
Kao što vidimo, najveći broj zaštićenih patenata Tesla je imao u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji i Italiji.
Zahvale: Gimnaziji u Karlovcu (osobito Sandi Furjanić i Antunu Milinkoviću), Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu, Vladimiru Muljeviću, Vatroslavu Lopašiću, Nikoli Piasevoliju, Zvonku Benčiću, Željku Hanjšu, Marijanu Ožaniću, Željku Krnjaku, Dini Šimunić, Ivici Paviću, Milici Kesler, Jasenki Ferber Bogdan.
Literatura
- Nikola Tesla: My Inventions (na lijevoj stranici, lijevo od fotografije indukcijskog motora, nalazi se opis njegova genijalnog profesora iz Karlovca, Martina Sekulića)
- Vladimir Muljević: Martin Sekulić (1833-1905), Elektrotehnika br. 5, 1973, str. 331-338.
- Ćiril Petešić: Genij s našeg kamenjara / Život i djelo Nikole Tesle (2. izdanje), Školske novine, Zagreb, 1977. (knjižica je imala 7 izdanja, a prvo izdanje tiskano je u 10,000 primjeraka; informacija ljubaznošću prof.dr. Ante Bežena)
- Leo Randić (ur.): Pola stoljeća od boravka nobelovca Maxa Plancka u Zagrebu, Priroda 3-4-5 (1992.), str. 8--9 (prilog sadrži članak Dušana Pejnovića iz 1942.: Predavanje Maxa Plancka u Zagrebu 15. rujna 1942., iz dnevnog tiska NDH sačuvao Tihomir Šurina)
- Rudolf Strohal: Grad Karlovac opisan i orisan, Karlovac 1906. (Strohal je bio ravnatelj Gimnazije u Karlovcu, u istoj zgradi gdje je ranije bila Viša relka koju je kao srednjoškolac pohađao Nikola Tesla od 1870.-1873.)
- Antun Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas VI., Zagreb, 1911., rakovačka Velika realka je opisana na str. 212-218.
- Natalija Jadrić i Tanja Mihaljević: Nikola Tesla - školovanje u Karlovcu [PPT]
- Boris Markovčić, Ivan Prpić, Franjo Plic, Ante Busatto: Razvoj elektrifikacije Hrvatske, 1. dio, od početaka elektrifikacije do 1945. g., Institut za elektroprivredu, Zagreb 1984.
- Darko Žubrinić:
- Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov profesor Martin Sekulić [PDF] (sažetak), u Povijest i filozofija tehnike / radovi EDZ sekcije 2017. godine / Benčić, Zvonko ; Moser, Josip (ur.). Zagreb : Kiklos, 2017. Str. 81-117.
- Nastava hrvatskog jezika, matematike i fizike tijekom školovanja Nikole Tesle u Hrvatskoj [PDF], u Povijest i filozofija tehnike / radovi EDZ sekcije 2018 godine / Benčić, Zvonko (ur.). Zagreb : Kiklos, 2018. Str. 293-317
- Nikola Tesla 1856.-1943., istaknuti hrvatsko-američki znanstvenik
- Ivica Vuković i Anđa Valent: Autori matematičkih rasprava u izvješćima rakovačke realke [PDF], PRIRODOSLOVLJE 16(1-2) III (2016), str. 89-110 (osobito str. 104-110)
- Kraljevska viša realna škola u Rakovcu; vidi također FOND
- Vladimir Paar: Fizičar Nikola Tesla, 1. dio, 2. dio, 3. dio
- Vladimir Novak: Croatians in America, Zagreb - Croatia, 2018, ISBN 978-953-7616-06-09
- Vladimir Muljević: Elektrotehnika / Kronologija razvitka u Hrvatskoj, Zagreb 1999.
- Dušan Pejnović:
O školovanju Nikole Tesle u Rakovcu (izvornik [JPG]), Matematičko-fizički list, Zagreb, br. 3, 1956-57, str. 112
Dušan Pejnović (1883.-1958.) je bio hrvatski fizičar, asistent prof. Stanka Hondla, auktor oko 160 članaka (informacija dr. Branka Hanžeka) i suradnik Hrvatske enciklopedije. - Katalog Teslinih patenata / Catalogue of Tesla's patents, Beograd 1987.
- Ana Tomljenović: Smiljan i okolica (Brušane, Trnovac, Bužim), Meridijani, Samobor 2003. (recenzenti Ante Bežen, Mile Bogović, Željko Holjevac, Dane Pejnović)
- Tesla's assitant Charles F. Scott
- Nikola Tesla Network
- Darko Žubrinić: Duhovnost Nikole Tesle
- Mario Filipi: Nikola Tesla ispod paučine (treće izdanje), Zminjak Samobor, 2022.