Otok Prvić i njegova glagoljaška baština

mirna lipovac i darko žubrinić, 2016.


Pogled na Prvić Luku s druge strane zaljeva, 2016. Samostan Svete Marije od Milosti je skroz lijevo.

U Muzeju grada Šibenika čuva se 218 oporuka i 22 druge isprave, sve pisano kurzivnom glagoljicom (vidi Ante Šupuk).


Dragutin Antun Parčić
Vrbnik, 26. svibnja 1832. - Rim, 25. prosinca 1902.
hrvatski glagoljaš, leksikograf, filolog i fotograf


Pogled na Samostan Svete Marije od Milosti u Prvić Luci, s unutanje strane, gdje se nalazi groblje.
Ovu istu voltu s križem fotografirao je  iz drugog ugla Dragutin Antun Parčić još godine 1859.
U Prvićkoj crkvi lijevo je, po njegovoj želji, pokopan Faust Vrančić  (1551.-1617.),
znameniti hrvatski leksikograf, poliglot i izumitelj.


Glagoljički natpis s vanjske strane Samostana Svete Marije od Milosti u Prvić Luki, na otoku Prviću kod Šibenika.
Prekrižene ruke položene na križ označuju franjevački red, a ispod su vidljiva
glagoljička slova Buki i Frt (Braća Franjevci).


Nadgrobna ploča ispisana glagoljicom 1650. g., unesena u crkvu, desno od oltara.
Prema Anti Šupuku, sadržaj natpisa je ovaj:

Ovo je
greb ime-
nem Šemi-
ćeva a(men) ČHL (=1650.)

Taj natpis iz Prvić Luke nije naveden u djelu Branka Fučića Glagoljski natpisi iz 1982., kao niti ostali.
Zahvaljujemo don Boži Škemberu iz Prvić Luke na dopuštenju da fotografiramo ovaj spomenik.

Godine 2017., na poticaj Mirne Lipovac, ploča očišćena i snabdjevena s popratnim opisom na hrvatskom i tri strana jezika (engleskom, njemačkom i talijanskom):



OVA KAMENA PLOČA DIO JE NADGROBNOG SPOMENIKA. PRONAĐENA JE SREDINOM 20. STOLJEĆA NA STAROM GROBLJU IZA  CRKVE I POSTAVLJENA NA OVO MJESTO KAKO BI SE SAČUVALA OD DALJNJIH OŠTEĆENJA. PREDSTAVLJA JEDINI SAČUVANI GLAGOLJSKI ZAPIS IZ ŠIBENSKOGA KRAJA.

POTPUNI TEKST GLASI:

OVO JE
GREB IME-
NEM ŠEMI-
ĆEV A(MEN)  
Č.H.L. (= 1650.)

PRETPOSTAVLJA SE DA JE RIJEČ O POPU GLAGOLJAŠU, FRA ŠIMUNU ŠEMIĆU, KOJI  JE PRIJE TOGA ŽIVIO U SAMOSTANU FRANJEVACA TREĆOREDACA U  MARTINŠĆICI NA OTOKU CRESU.

GLAGOLJICA JE PISMO KOJIM SU SE  HRVATI SLUŽILI GOTOVO TISUĆU GODINA, SVE DO POČETKA 20 STOLJEĆA.


This stone tablet was a part of a gravestone. It was found in mid-20th  century at the old cemetery behind the church and was placed here in order to be preserved from further damage. It is the only remaining glagolitic inscription of the Sibenik region.
The text on the tablet indicates that this was a grave of Mr. Šemić.

It ends with AMEN and originates from the year 1650.

It is assumed that this was a tombstone to Father Šimun Šemić, a glagolitic priest of the Franciscan order who previously had lived in the Franciscan monastery in Martinšćica on the island of Cres.

GLAGOLJICA is a script that Croats used for over a thousand years, until the early 20th century.


Diese Steinplatte ist ein Teil des Grabmals. Sie wurde Mitte des 20. Jahrhunderts auf dem alten Friedhof hinter der Kirche gefunden und danach hierher gebracht, um sie vor weiteren Schädigungen zu  bewahren. Sie stellt das einzige glagolitische Schriftstück in der Gegend um Sibenik dar. Der Text auf der Steinplatte besagt, dass es sich um das Grab von  Priester Šemić handelt.

Es endet mit AMEN und stammt aus dem Jahr 1650.

Es wird vermutet, dass es sich um den glagolitischer Priester Šimun Šemić handelt, der vorher im Franziskanerkloster in Martinšćica auf der Insel Cres gelebt hatte.

GLAGOLJICA ist die Schrift, die die Kroaten mehr als Eintausend Jahre  genutzt haben, bis zum Anfang des 20. Jahrhunderts.


Questo pannello di pietra è un pezzo di una lapide. È stato trovato alla metà del  XX. secolo nel vecchio cimitero dietro la chiesa ed è stato spostato in questo luogo per essere protetto da eventuali futuri danni. Rappresenta l’unico scritto glagolitico conservato della zona di   Sebenico. Il testo sul pannello indica che era la tomba di Šemić.

Finische con AMEN ed è originato dell'anno 1650.

Si suppone che sia riferito al prete glagolitico, fra. Šimun Šemić, che viveva nel monastero francescano a Martinšćica sull’ isola di Cres.

GLAGOLJICA è la scrittura cha hanno utilizzato i Croati per più di mille anni, fino all’ inizio del XX. secolo.




Latinicom i glagoljicom zapisane godine: latinicom MDXXVII (1527),
a glagoljicom ČFMG (1564). u dvorištu samostana u Prvić Luki. Moguće da je u oštećenom dijelu
na sredini bilo uklesno još po jedno latiničko i glagoljičko slovo, pa bi godine mogle biti drugačije.
Na pr., ako je u sredini bio latinički X, onda je godina MDXXXVII, tj. 1537.
S samostanu u Prvić Luci nalazi se na prvom katu još jedna glagoljički natpis, pokriven bojom.

Prema tome, u Prvić Luci postoje ukupno četiri glagoljička natpisa.
Glagoljicom pisane matične knjige iz Prvić Luke, čuvaju se u Šibeniku,
kao i glagoljički rukopisi iz obližnjeg otoka Zlarina. Opisani su u monografiji i člancima [Ante Šupuka].


Najraniju svoju datiranu fotografiju je Dragutin Antun Parčić snimio
još godine 1859. u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika.

Parčićev misal, drugo izdanje iz godine 1896., koje se čuva u Prvić Luci


Parčićev misal, drugo izdanje iz godine 1896. (objavljeno nakon prvog izdanja iz 1893.),
koje se čuva u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika.

Vlastoručna posveta Dragutina A. Parčića u Prvić Luci na otoku Prviću kod Šibenika: Otcu Dinku Šulini
na dar za njegovu umnu i brižljivu pripomoć u tiskarskom poizpravljanju ovoaga Misala, 25. travnja 1896.


Unutarnja stranica korica drugog izdanja Parčićeva misala iz 1896.


Drugo izdanje Parčićeva misala, objavljeno godine 1896. Ovaj primjerak je Parčić darovao
Samostanu Sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prvić kod Šibenika.




Ante Šupuk u svojem značajnom djelu Šibenski glagoljski spomenici objavljenom godine 1957., spominje da su glagoljicu širili naročito redovnici trećoredci glagoljaši, koji su od 1463. djelovali u Prviću, u Sustipancu od 1511., te upravljali župama u Prvić-Luci, Šepurinama i Kaprijama. Iz šibenske okolice je sačuvan veći broj privatnopravnih dokumenata pisanih kurzivnom glagoljicom:

  • Murter 51 isprava
  • Zlarin 47
  • Tisno 42
  • Prvić-Luka i Šepurine 36
  • Jezera 30
  • Betina 9
  • Tribunj 9
  • Žirje 4
  • Krapanj 3
  • Primošten 3
  • Rogoznica 1
  • Pirovac 2.
Sve je te isprave skupio i sredio don Krsto Stošić, poznavatelj glagoljice i šibenskih starina, te ih pohranio u Gradskom muzeju u Šibeniku.

U knjižici [Bjažić, Dean], spominje se da je Zlarinska župa, osnovana godine 1602., bila glagoljaška skroz do 1965. (kada je na II. Vatikanskom Saboru donesena odluka o uvodjenju narodnih jezika i latinice u liturgiju), t.j. tijekom barem četiri i pol stoljeća.

Statut svete Marije u Zlarinu iz godine 1456., pisan je glagoljicom (izvor). Bilo bi od interesa doznati gdje se čuva.



Od svih pisara glagoljaša najviše ih je bilo na Prviću (15) i u Murteru (9), vidi [Šupuk, Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku, str. 31].

U arhivu Biskupske kurije nalazi se velik broj glagolitike. Vidi  [Šupuk, Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku, str. 31].

Prema Anti Šupuku, glagoljička baština područja Šibenika broji oko 350 sačuvanih zapisa raznorodnog sadržaja, od oporuka i matica do anagrafa i svjetovnih pisma, u rasponu od prve polovice 16. stoljeća do sredine 18. stoljeća, pa i dalje. Vidi [Šupuk, Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku, str. 31].

Po glagoljaškoj djelatnosti, najaktivnije mjesto je Prvić-Luka, kako brojem svećenika glagoljaša, tako i starinom isprava (punomoć iz 1547), kao i sačuvanim kamenim zapisima, te brigom starijih glagoljaša da opismene mlađi naraštaj. Prvić je bio centar glagoljaške kulture. Vidi [Šupuk, Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku, str. 32].

Sažetak članka [Šupuk, Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku]:


Ante Šupuk

SEDAM STOLJEĆA GLAGOLJICE U ŠIBENIKU

Najstariji podatak o glagoljskoj djelatnosti na području Šibenika pripada prvoj polovici XIII stoljeća, a prvi sačuvani glagoljski spomenici s ovog područja to su prvićki ostrižci iz XIV stoljeća, a jedan od njih možda iz XIII stoljeća. U XVII stoljeću djeluje velik broj popova glagoljaša, te je iz tog vremena sačuvan najveći broj glagoljskih spomenika. Tada u šibenskom Varošu otvara se, pod rukovodstvom l. T. Mrnavića, sjemenište za osposobljavanje glagoljaša.

Prema dosadašnjim istraživanjima glagoljica Šibenika broji oko 350 sačuvandh spomenika raznovrsnog sadržaja od matica i anagrafa do oporuka i svjetovnih pisama.

Po svemu sudeći žarište glagoljske djelatnosti bilo je u Prvić-Luci, gdje su od starine djelovali franjevci (trećoredci). Iz XVII stoljeća tu je sačuvana nadgrobna glagoljska ploča, uz dva manje važna kamena zapisa, od kojih jedan (nadvratnik) potječe od godine 1563.

Posljednji zapis glagoljicom na šibenskom teritoriju nalazi se u rogozničkoj crkvi. Na kamenom stupu do glavnog oltara stoji uklesan prigodni zapis da je godine Gospodnje 1794. sagrađena sjeverna lađa crkve. Taj zapis ljepotom uglatih glagoljskih slova kao da ovjekovječuje značenje narodnog jezika i narodnog pisma na tlu Šibenika.


Ante Šupuk

SEVEN CENTURIES OF THE GLAGOLITIC SCRIPT IN ŠIBENIK

The oldest datum on the Glagolitic activity in the Šibenik area refers to the first half of 13th century. The first preserved Glagolitic documents from this area are the 14th century clippings from Prvić, one of them maybe from 13th century. In 17th century a large number of priests saying mass from Glagolitic missals were active, so that the largest number of preserved Glagolitic documents derive from that period. In Šibenik's Varoš Roman-Catholic serninary was founded by I. T. Mrnavić, its headmaster, for training Glagolitic priests.

The present researches into the Šibenik Glagolitic scripts have registered 350 preserved documents of different contents from registers and anagraphs to testa- ments and non-clerical letters.

It seems that the focus of the Glagolitic activities was at Prvić-Luka, where the Franciscan friers (Tertiaries) were active since old times. From 17th century a Glagolitic tombstone is preserved along with two records on stone of less importance, one of which (lintel) originates from 1563.

The last Glagolitic record on the Šibenik territory is kept in the Rogoznica church. On a stone column close to the main altar a commemorative note is chiselled in saying that in the year of our Lord 1794 the northern aisle was constructed. The beauty of these angular Glagolitic characters of this record seems to eternalize the singniricance of the folk speech and flok writing on the territory of Šibenik.


Godina 1794, koja se pojavljuje u zadnjem odjeljku sažetka, je u izvorniku krivo upisana kao 1894. Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 307].



Izvori

  • Ante Šupuk: Sedam stoljeća glagoljice u Šibeniku [PDF], Čakavska rič, veljače 1987.
  • Ante Šupuk: Šibenski glagoljski spomenici (sažetak knjige), JAZU, Zagreb, 1957.
  • Vladimir Lučev: Život i djelo Dragutina Antuna Parčića [PPTX], predavanje održano 14. rujna 2016. na redovitoj mjesečnoj tribini Društva prijatelja glagoljice u Matici hrvatskoj u Zagrebu
  • Dražen Vlahov: Tri glagoljske matične knjige s otoka Prvića (1689. – 1711.), Demographica et glagolitica Sibenicensia sv. 2, Šibenik, 2014.
  • Slavko Bjažić, Ante Dean: Zlarin - kratka povijest i rječnik, Prometej, Zagreb 2002.
  • Od Gospe do Gospe


Dragutin Antun Parčić



Hrvatski prvotiska iz godine 1483.

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia, its History, Culture and Science