Vladko Ante Bilić i njegova ostavština

Darko Žubrinić, 2016.


Vladko Ante Bilić (Betina na otoku Murteru 1935. - Zagreb 2016.)
Fotografija dobrotom Ivanke Bilić, Vladkove sestre.


Kurzivni glagoljički zapis fra Jure Milohnića iz godine 1631., u kojem se spominje izraz
"štiti hrvatski", t.j. čitati hrvatski.

Prijepis Vladka Bilića iz 1991., tijekom tečaja kurzivne glagoljice koji je u Knjižnici Novi Zagreb
u naselju Travnom vodio Nedo Grbin,  na poticaj tadašnje ravnateljice Narcise Potežice.


1631. miseca ijuleja na dni 24. kada
bihu mi poklonjene ove knjige u kih se nahodu
mnogo lipih stvari aliti drago štiti
hrvacki aliti latin(n)ski ko(j)i umi a ki neumi zahvali
Bogu. A ove knjige bihu meni dane ovim načinom
da ih ja štim koliko meni drago zašto se
nasladih vele kruto u nike stvari.
A u to vrime bihu ove knjige oca fra Venture
Milohnića.
Pisah ja fra Jure Milohnić et cetera.





Pojam SATNIK u hrvatskom Prvotisku iz godine 1483.

Pojam SATNIK spada u časničke vojne pojmove, a značenje mu je "stotonik", tj. voditelj vojne postrojbe sastavljene od stotinu vojnika. Odatle potječe i riječ SATNIJA, što znači "stotnija", tj. postrojba od stotinu vojnika.




"Satnik že i sušći š njim strguće Isusa vidjevše trus zemlji i ta jaže bivahu ubojaše se zjelo glagoljuće: V istinu sin boži sa bje".
Prema informaciji koju smo dobili dobrotom g. Vladka Bilića, to je štivo iz Novoga zavjeta, u Matejevu Evanđelju, na mjestu Mt 27,55. U suvremenom hrvatskom jeziku on glasi ovako:
"A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.'"

G. Vladku Biliću srdačno zahvaljujemo na poslanim fotografijama.

U suvremenomu Novom zavjetu, u Matejevu Evanđelju, na mjestu Mt 27,55, piše sljedeće:

"A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.'"

Evo kako glasi odgovarajuće štivo u hrvatskom Prvotisku iz godine 1483., prema informaciji g. Vladka Bilića, a što se posve jasno vidi na gornjim fotografijama:

"Satnik že i sušći š njim strguće Isusa vidjevše trus zemlji i ta jaže bivahu ubojaše se zjelo glagoljuće: V istinu sin boži sa bje"

Pojam SATNIK je mnogo stariji od samog hrvatskog Prvotiska iz 1483. Pojavljuje se, naime, još u znamenitom Vinodolskom zakoniku iz godine 1288., pisanom također glagoljicom. Prema tome, pojam SATNIK postoji u hrvatskom jeziku neprekinuto barem sedam stotina godina. Kao što vidimo, pojavljuje se u povijesti hrvatskog jezika barem dvjesto godina prije otkrića Amerike.




Službeni znak Društva prijatelja glagoljice izradio je,  prema naputcima prof.dr. Vladimira Ćepulića, njegov sin Tomislav.
Ovu inačicu je za potrebe Interneta izradio g. Vladko Bilić.

Glagoljički inicijali koje je izradio Vladko Bilić (osim Az) za potrebe lista Bašćina DPG-a,
prema izvornim glagoljičkim rukopisima:

A, az, 1
Az  (izradila Jadranka Ostić, Pula)

B, buki, 2
Buki

V, vidi, 3
Vidi

G, glagole, 4
Glagole

D, dobro, 5
Dobro

E, (j)est, 6
(J)est

Ž, živite, 7
Živite



Znak mješovitog pjevačkog zbora Bašćina u obliku glagoljičkog slova buki,
stavljenog u notno crtovlje. Osmislio Vladko Ante Bilić, dipl. ing.



Vladko Bilić jedan je od osnivača Društva prijatelja glagoljice:


1. Marko Orešković, 2. Jadranka Ostić, 3. Vladimir i Ana Ćepulić, 4. Darko Žubrinić, 5. Eduard Hercigonja (počasni član DPG-a), 6. Marijan Pribanić, 7. Antica Menac, 8. Miljenko Pandžić, 9. Frane Paro, 10. Nedo Grbin (počasni član DPG-a, izabran posthumno; prve tečajeve brzopisne glagoljice održao je još koncem 1980tih godina u Knjižnici Novi Zagreb u naselju Travno, na poziv mr.sc. Narcise Potežice) 11. Mato Marčinko, 12 -, 13. ?, 14. Ante Sekulić, 15. Joja Ricov, 16. ?, 17. Nikola N. Kekić, 18. Julijana Divković Pukšec, 19. Damir Kremenić, 20. Narcisa Potežica, 21. Petar Bašić, 22. Stjepan Damjanović (počasni član DPG-a), 23. Izak Špralja (počasni član DPG-a), 24. Vlatko Bilić, Matko Bilić. Nedostaje još jedan list

Vladko Bilić je tijekom mnogo godina pjevao u Grkokatoličkom pjevačkom zboru u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem Gradu u Zagrebu. Taj zbor je gostovao u mnogim mjestima izvan Zagreb, osobito na Žumberku. Slijedi nekoliko fotografija iz prekrasnog sela Kašt na Žumberku:


Croatian coats of arms, 1907, in the Greek Catholic church of Sv. Antun Pustinjak (St. Anthony the Eremite)
in the village of Kašt, Žumberak, Croatia;
many thanks to Mons. Mile Vranešić, Željko Pajić (Sošice Dean), Rev. Milan Stipić,
and to Mr. Vladko Bilić for useful information.




Vlatko Ante Bilić (1935. - 2016.)
zaslužni član Ćirilo - Metodova kora

Vlatko Ante Bilić - rođen 22. listopada 1935. u mjestu Betina na otoku Murteru. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Preminuo 20. studenog 2016. u Zagrebu, sahranjen u Velikoj Gorici.

Djelatno sudjelovao, naročito svojim basovskim glasom i na drugi način, u obnovi crkvenog pjevanja na crkvenoslavenskom jeziku u grkokatoličkoj župi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Od jeseni 1984. bilo je to u zagrebačkom domu, u Bosanskoj ulici 10, grkokatoličkog svećenika o. Zlatka Latkovića (1928.-1999.) pod vodstvom zborovođe Branka Heraka (1950.) a od proljeća 1985. u već spomenutoj grkokatoličkoj Župi u vrijeme župnika o. Nikole Nine Kekića (1943.).

Sudjelovao na prvom nastupu Zbora pod ravnanjem Branka Heraka, na Ćirilovo, 11. svibnja 1985., u matičnoj crkvi u  Zagrebu. Od 1985. do 1992. godine redovito pjevao u Muškom zboru spomenute Župe a od 1992. do 2016. u Muškom zboru Ćirilo-Metodova kora pod ravnanjem maestrÔ Gorana Anta Blažekovića (1942.), Darjane Blaće (1966.) i Igora Kosa (1978.). Posljednji je puta pjevao u Muškom zboru Kora na Liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga u matičnoj crkvi u nedjelju, 13. studenoga 2016., pod ravnanjem maestra Kosa.

Dana 17. ožujka 1992. sudjelovao je, kao član utemeljitelj, na osnivačkoj skupštini obnovljenog Ćirilo-Metodova kora u Zagrebu.

Sa suprugom Ivankom (1941.-2005.), dugogodišnjom profesoricom hrvatskog jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, pjevao je u Mješovitom zboru Kora.

Pjevanje je zavolio u djetinjstvu i bavio se njime desetljećima, nastupajući u različitim crkvenim i svjetovnim zborovima. Bilo je to u Omladinskom zboru Bazilike Srca Isusova u Zagrebu, po dvije godine u Mješovitom zboru Kulturno-umjetničkog društva "Pavao Markovac" i Mješovitom zboru Župe Svetog Blaža u Zagrebu, godinama  u Mješovitom zboru već spomenute Bazilike, njezinu Muškom oktetu i vokalno-tamburaškom sastavu s kojim je sudjelovao na Festivalu kajkavske popevke u Krapini.

Od 1962. do 1965. vodio je Mješoviti zbor crkve Svetog Martina u Zagrebu, u Vlaškoj ulici. Od 1979. do 1984. pjevao je u "Colegiumu pro musica sacra" pod vodstvom s. Imakulate Malinka (1935.).

Vlatko Ante je bio iskren prijatelj grkokatolika i njihove župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Posebice je poštovao grkokatoličku baštinu, njezina bogoslužja i crkvenoslavenski jezik. U Župi je započeo pjevati u Muškom zboru, 1978.-1985., koji je vodio Milko Predović (1924.-1992.), đakon Križevačke eparhije. Bilo je to u vrijeme župnika i rektora Grkokatoličkog sjemeništa Ivana Krstitelja Pavkovića (1917.-1994.).

Vlatka Antu pamtimo kao istaknutog i zauzetog pjevača i člana Muškog zbora grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i Ćirilo-Metodova kora. Imao je bogato pjevačko iskustvo i njegovao vrlo pažljiv i istančan odnos prema nama, ostalim pjevačima. Kor će mu ostati zahvalan za sve što je za njega učinio, kao pjevač i intelektualac, kojemu je bilo jako stalo do napretka Kora. Prepoznato je to 1995. godine kada je Vlatko Ante Bilić proglašen "Zaslužnim članom Ćirilo-Metodova Kora".

Godine 1987., 22. studenog, na blagdan Svete Cecilije (?-330.), zaštitnice crkvenih glazbenika i pjesnika, sudjelovao je s Muškim pjevačkim zborom grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu na gostovanju u župnoj crkvi sv. Lovre u Petrinji. Liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga je predvodio o. Nikola Nino Kekić uz sosluženje mjesnog župnika o. Valenta Posavca (1949.). Nakon Liturgije, u crkvi je priređen koncert liturgijskih skladbi. Zbor je vodio Branko Herak, solisti su bili tenor Milko Predović, đakon Križevačke eparhije i bas Mihovil Mižo Petranović (1919.-2002.), doajen Ćirilo-Metodova kora. Godine 2003. snimku spomenutih nastupÔ, zabilježenu magnetofonom, Vlatko Ante je presnimio na dva CD nosača zvuka i grafički opremio.

Godine 1989. sudjelovao je u snimanju "Liturgije sv. Ivana Zlatoustoga". Istu je snimku 2010. godine digitalno presnimio na CD, isključivo za osobnu uporabu, grafički je lijepo oblikovavši.
Svoju ljubav prema glagoljici njegovao je čitav život. Bio je član utemeljitelj Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba i njegova pjevačkog zbora "Bašćina", čiji je umjetnički amblem sam izradio. Osim spomenutog, bio je poznat i kao hrvatski katolički javni djelatnik.

Literatura

  • Bilić Vlatko Ante. Usmena priopćenja. 1985.-2016.
  • Ivanišević G. Vlatko Ante Bilić (bas). Muški pjevački zbor grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Biografije pjevača. U: Vranešić M., ur. Žumberački krijes. Kalendar 1992. Zagreb: Žumberački vikarijat Križevačke biskupije. (1991.):130.
  • Ivanišević G. Ćirilo-Metodov kor. 85. obljetnica 1931.-2016. Dužnosnici i članovi. Literatura -biliografija. Zagreb. 2016:1-64.

ę Dr. Goran Ivanišević, Zagreb 2016.

Zahvaljujem g. Goranu Ivaniševiću na prilogu poslanom prosinca 2016. D.Ž.






Tzv. Vajsov misal iz 1929., nastao na temelju Parčićeva misala iz 1893. 
Zahvaljujem g. Vladku Anti Biliću na pomoći, koji je tu knjigu darovao DPG-u.



Vladko Ante Bilić u Knjižnici Novi Zagreb-Travno, u prvom redu desno.
Snimljeno tijekom proslave 23. obljetnice "Susreta glagoljaša u Travnom" 4. prosinca 2011.
Desno stoji akademik Anica Nazor. Zahvaljujem gđi. Narcisi Potežici, ravnateljici knjižnice, na poslanoj fotografiji.

Pročitano na pogrebu Vladka Bilića u Velikoj Gorici:


Poštovani kolege i prijatelji,

obraćam Vam se u ime Društva prijatelja glagoljice, kao bivši predsjednik tog Društva.

Opraštamo se od našeg dragog i plemenitog prijatelja Vladka Bilića. Članom DPG-a postao je godine 1993., od dana njegova osnutka, kao jedan od utemeljitelja Društva.

Međutim, njegovi prvi susreti s glagoljicom potječu još iz djetinjstva, kada je kao dijete slušao glagoljašku misu u rodnoj Betini na otoku Murteru. Tu je upijao i glagoljaško pjevanje, koje na otoku postoji i danas.

Nakon prekida od oko dva i pol desetljeća, opet se vratio staroj ljubavi glagoljici, ali u Zagrebu. Zahvaljujući pregnućima Narcise Potežice, tadašnje ravnateljice knjižnice Novi Zagreb u naselju Travno, započele su potpuno nove aktivnosti na planu upoznavanja hrvatske glagoljaške baštine organiziranjem tečaja glagoljice i osnivanjem tribine "Susret glagoljaša u Travnom", a u suradnji s akademikom Eduardom Hercigonjom i njegovim kolegama sa Zagrebačkog sveučilišta i HAZU, kao i s Nedom Grbinom.

O tome govori sam Vladko Bilić u jednoj svojoj poruci poslanoj gđi. Narcisi Potežici nedavno, dne 6. studenog 2016., koju sam jučer dobio njezinom dobrotom. Evo dijela te poruke:

"Poštovana Narciso,

sačuvao sam bilježnicu u koju sam upisivao sve što se događalo na tečaju glagoljice kod vas u Knjižnici Novi Zagreb u Travnom i kasnije na prvim tribinama u Vašoj organizaciji. Tu počinje naš "suvremeni glagoljaški pokret" zahvajujući Vama i knjižnici u Travnom gdje ste bili direktorica!

A moj prvi susret s glagoljicom, nakon davnoga vremena kad sam u rodnoj Betini na glagoljskoj misi ministrirao, bio je upisom na tečaj glagoljice koji je počeo 3. siječnja 1991. u Knjižnici Travno pod vodstvom Neda Grbina. Od svih polaznika zapamtio sam samo prvu rizničarku DPG-a Julijanu Pukšec-Divković. Voditelj Grbin bio je jako agilan i požrtvovan, zasipao nas je fotokopijama mnogih važnih glagoljskih natpisa i drugih pisanih spomenika. Moj drugi tečaj glagoljice držao je prof. Ćepulić na ETFu, počeo je 19. ožujka 1992."

Ime Vladka Bilića naći ćemo u popisu utemeljitelja Društva prijatelja glagoljice na osnivačkoj skupštini 1993. Tehnički je izradio vrlo lijepi Amblem DPG-a, prema ideji Vladimira Ćepulića, koji je i danas službeni znak Društva. Pokretanjem glasila Bašćina, napravio je važne početne korake izradbom glagoljičkih inicijala za naslovne stranice.

Godine 1995., osnutkom mješovitog pjevačkog zbora Bašćina, ne samo da je od početka pjevao, nego je za zbor izradio izvanredno lijep, reprezentativan amblem, s modificiranim glagoljičkim slovom BUKI, u dvije inačice, crvenoj i srebrnoj. Sa zborom Bašćina je imao nebrojno mnogo koncertnih nastupa. Prije toga je još od 1960tih godina pjevao u akademskom zboru u Palmotićevoj, gdje je upoznao svoju suprugu Ivanku, a nastupao je i kao solist.

G. Vladko je cijelo vrijeme pjevao i u Grkokatoličkom zboru, s kojim je također imao mnogobrojne nastupe. Zahvaljujući njegovim vrlo zanimljivim informacijama s nastupa po Žumberku, i ja sam u nekoliko navrata obilazio pojedina sela. Na pr., da njega nije bilo, vjerojatno nikada ne bih vidio predivno žumberačko selo Kašt.

Za DPG je tehnički izradio nekoliko većih plakata s duhovnim porukama ispisanim glagoljicom.

Posebno nas je zadužio pripremom vrlo lijepih glagoljaških zahvalnica, kao i povelja za počasne članove DPG-a, koje je do sada primilo šesnaest zaslužnih osoba.

Vladko Bilić je dugo godina bio član Ravnateljstva DPG-a. Svojim savjetima, kreativnošću i aktivnim preuzimanjem mnogih poslova, zadužio je Društvo. Sjećamo se sa zahvalnošću i njegove životne pratiteljice, gospođe Ivanke.


S engleskog je na hrvatski jezik preveo djelo poznatog britanskog muzikologa Sir Williama Hadowa o Jozefu Haydnu kao hrvatskom skladatelju, objavljeno 1897. u Londonu. Hrvatski prijevod je objavljen 2005. u Zagrebu.

Bio je izvrsno upućen u pitanja gramatike hrvatskoga jezika, te je s pokojnom suprugom prevodio razne tekstove sa češkog, njemačkog i engleskog.

Bio je član uredništva časopisa Bašćina od njegova osnutka, njegov grafički urednik u početnom razdoblju, te autor nekoliko članaka.

Prije nekoliko godina je knjižnici DPG-a darovao vrlo vrijedan Vajsov misal iz 1927. g.

Osobito je dojmljiv njegov uporan i dugotrajan humanitarni rad za pomoć siromašnim obiteljima s mnogo djece te za pojedince u potrebi.

Bio je sklon šali i dosjetkama, nerijetko i na vlastiti račun, a imponirao je mirnoćom i staloženošću.

Čuvat ćemo dragu uspomenu na plemenitog gospodina Vladka Bilića, koji nas je sve blagoslovio svojim svestranim i nesebičnim radom.

Darko Žubrinić


Naknadno smo doznali da je Vladko Ante Bilić bio i suradnik Zagrebačke škole crtanog filma,
kao i Leksikografskog zavoda u Odjelu za kartografiju.


Ispred Grkokatoličke katedrale Presvete Trojice u Križevcima; Vladko Ante Bilić četvrti s desna.
Fotografija ljubaznošću dr. Gorana Ivaniševića (drugi s desna).

Ćirili-Metodov kor za Božić 1992. u grkokatoličkoj crkvi u Zagrebu.
Vladko Bilić četvrti s desna. Fotografija ljubaznošću dr. Gorana Ivaniševića (šesti s lijeva).

Ćirilo-Metodov kor u Velikoj Gorici 1991. Vladko Ante Bilić drugi s lijeva, a prvi je Vladimir Ćepulić.
Fotografija ljubaznošću dr. Gorana Ivaniševića (prvi s desna).

Ćirilo-Metodov kor u Petrinji. Vladko Ante Bilić drugi s desna.
Fotografija ljubaznošću dr. Gorana Ivaniševića (drugi s lijeva,
do njega je prečasni Nikola Nino Kekić, sadašnji biskup Križevačke eparhije).

Ćirilo-Metodov kor u Pribiću 1988., u grkokatoličkoj crkvi Blagovijesti.
Vladko Ante Bilić prvi s desna. Fotografija ljubaznošću dr. Gorana Ivaniševića (peti s lijeva).


Dragi prijatelji, suradnici i poštovatelji gospodina  Ante -Vladka Bilića!
   Dragi naš Ante!
     
   Svima nama koji smo Te upoznali i imali priliku s Tobom se družiti i surađivati ostaje u srcu  živi trag Tvoje dobrote, iskrenosti, vjernosti i pouzdanosti.
     
   Težinu i tugu ovoga rastanka ublažuju tako lijepa sjećanja na trenutke u kojima si nas obogaćivao svojim dobrohotnim poticajima , prikladnim i mudrim prijedlozima, oduševljenim pristajanjem uz sve ono što je istinito, dobro i lijepo.
     
   Po izobrazbi arhitekt bio si i po naravi umjetnik. S puno osjećaja za likovnu  i glazbenu ljepotu, a isto tako za ljepotu riječi.
     
   Od mladosti do zadnje nedjelje svoga zemnoga života pjevao si Bogu na slavu u crkvenim zborovima, duhom otvoren za bogatstvo obredne i jezične različitosti u liturgiji.  Ondje smo se i susretali kroz mnoge godine - u crkvi sv. Blaža od 1959. godine, u grkokatoličkoj crkvi sv. Ćirila i Metoda od. 1986. sve do sada, u  zboru „Bašćina“  Društva prijatelja glagoljice od 1995.
     
     Pjevali smo na četiri jezika - hrvatski, latinski, crkvenoslavenski bizantskoga obreda i glagoljaški - hrvatski crkvenoslavenski. U svakom je od njih dolazila do izražaja ljepota liturgije, koju si iskreno cijenio.  A na pokusima i u zborskomu druženju uvijek nas je veselila Tvoja smirena i poticajna, dobra riječ.
         
    Kad je osnivano Društvo prijatelja glagoljice odmah si se kao ljubitelj ove dragocjene hrvatske tradicije uključio u njegov rad. Bez Tvojega sudjelovanja njegova djelatnost ne bi bilo potpuna. Od samoga početka među njegovim osnivačima, bio si godinama član Ravnateljstva Društva, grafički urednik glagoljaškoga lista „Bašćina“, oblikovatelj počasnih diploma, amblema pjevačkoga zbora Društva, glagoljskih natpisa i natpisa na društvenim događanjima. I još mnogo toga doprinosio.
Uvijek spreman pomoći, sugovornik pun razumijevanja i dobar savjetnik ostaješ nam i dalje dragi duhovni suputnik - do novoga susreta kojemu se nadamo.

Počivao u miru!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli!   




S desna: Tamara Runjak, Mladen Kezele i Vladko Bilić u knjižnici HAZU u Zagrebu, u studijskom posjetu
nakon tečaja glagoljice održanog 2011. godine u Duhovnom-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici kod Zaprešića.

Zahvaljujući uvidu u ostavštinu Vladka Bilića (a dobrotom njegove sestre Ivanke Bilić), došli smo do podatka o sljedećoj tablici hrvatske glagoljice, objavljenoj godine 1596. u Frankfurtu, pod nazivom Alphabetum Croaticum:


Alphabetum Croaticum

Objavljeno u: BRY, Johann Theodor and Johann Israel de BRY. Alphabeta et Characteres, iam. inde a creato mundo ad nostrausq. tempora, apud omnes omnino nations usurparii; ex variis auto: ribus accurate depromptii. Frankfurt, 1596.

Sadržaj: Among the alphabets represented are Syrian, Phoenician, Hebrew, Egyptian, Arabic, Sumerian, Greek, Slavic, Croatian, Russian, Armenian, Indian, Visogothic and a multitude of Roman alphabets. There are several plates depicting "national" styles of calligraphy, such as German, Flemish, French, Italian, Spanish and English.

Izvor www.christies.com



Glagoljičko slovo Buki u notnom crtovlju, zaštitni znak mješovitog
pjevačkog zbora Bašćina DPG-a, koji je izradio Vladko Ante Bilić.

Gđa. Vesna Petruša s lijepim zaštitnim znakom mješovitog pjevačkog zbora
Bašćina DPG-a, koji je izradio Vladko Ante Bilić.


Poruka Artura Bagdasarova iz Moskve, armenskog stručnjaka za hrvatski jezik, upućena studenog 2016.:


Dragi Darko,

duboko sam ganut, saznavši tužnu vijest o smrti dragoga Vladka.
Poslao sam sućut sestri gospođi Ivanki Bilić.

Dragi Vladko je bio i ostao za mene brat u Kristu, dobar prijatelj, pošten, otvoren, pametan čovjek i pravi domoljub. Vladko Bilić je pravi hrvatski intelektualac, ponos hrvatske nacije!

Bili smo stalno u dopisivanju, uvijek me je podupirao i pomagao, davao je dobre savjete. Jako sam mu zahvalan na druženju i na svem što je za mene pa i za ljudi dobre volje učinio. Mnogo što sam od njega pametnoga, dobroga i korisnoga preuzeo za sebe. Na žalost, vidjeli smo se samo jedan put u životu i jako mi je žao da tada nismo mogli malo više porazgovararti. Uvijek će biti u mom sjećanju i ne ću ga nikada zaboraviti. Dijelim s prijateljima V. Bilića i njegovim rođacima veliku bol.

Srdačno,
Artur
 


Vladko Bilić je s ruskog na kajkavski hrvatski preveo Molitvu optinskih otaca. Prijevod je objavljen časopisu Kaj u članku dr. Artura Bagdasarova iz Moskve

Molitva optinskih otcov
(kajkavski)

Gosp˛ne!

Dej mi s pokojem v duši zestati vse kaj mi prinese zutrašnji den.

Gosp˛ne! Včini da se zevsema predam Tvoji sveti volji. Vu vsakemu času ovega dneva vputi me i podpri! Če bi v teku dneva kakove god glase čul, navči me prijeti ih pokojne duše i z tvrdim štimanjem da je nad vsem Tvoja sveta volja! Vu vsemi mojimi deli i rečmi ravnaj z mojimi misli i čutenji. Vu vsemi nepredvidjenimi pripetenjami ne dopusti mi pozabiti da mi vse Ti pošiljaš. Navči me odpreto i razumno deržati se proti vsakomu kotrigu moje družine, nikoga ne zburkavajuč niti žalostna čineč.

Gosp˛ne! Dej mi jakost podnesti turobnost denešnjega dneva i vse dogode v njegovem teku. Ravnaj z mojim hotenjem i navči me moliti se, veruvati, ufati se, terpeti, odpuščati i ljubiti. Amen.

S ruskog na hrvatski (kajkavski) preveo Vladko Bilić

Optinska pustinja


Reklama Elsa-Fluida na češkom jeziku, koju je Vladko Bilić preveo na hrvatski

Velkř zßbavnř kalendař 1917. Czech almanac 1917. Source.

Preveo s češkog na hrvatski i priredio za web g. Vladko Bilić, Zagreb. Vladko, hvala Ti!
Više podataka o obitelji Eugena Viktora Feller, s naglaskom na njegova sina Vilima (Williama) Fellera,
istaknutog hrvatsko-američkog matematičara.


Croatia, its History, Culture and Science