Nikola Tesla u gradu Zagrebu 1892.

Darko Žubrinić, Zagreb 2022.




Nikola Tesla (1856.-1943.) 1895. g. u dobi od 39 godina.
Fotografirao Napoleon Sarony, istaknuti američki portretni fotograf.

Godine 1882. (tj. deset godina prije posjete Zagrebu) Nikola Tesla dolazi do otkrića obrtnog magnetskog polja i izmjeničnog motora u Budimu (kasnije je taj grad spojen s Peštom u današnju Budimpeštu). Sljedeće 1883. godine Tesla je u Strasbourgu (tada u Njemačkoj) izradio prototip svojeg izmjeničnog motora. Zatim 1884. odlazi u SAD kod Edisona, ali uskoro napušta njegovo poduzeće.

Godine 1886. Tesla je prikazao svoj izmjenični električni motor pred AIEE (American Institute of Electrical Engineers; kasniji IEEE - The Institute of Electrical and Electronics Engineers osnovan 1963.).

Dvije godine kasnije (1888.), zahvaljujući Teslinim patentima osnovana je Westinghouse Electric Company, kada Tesla započinje značajnu suradnju s Georgeom Westinghouseom.

Motorima na izmjeničnu struju su se u slično vrijeme bavili Marcel Deprez (Francuska), Michael von Doliwo-Dobrowolsky (Njemačka), Galileo Ferraris (Italija) i drugi. Vidi [Muljević, str. 51, 65].

Nekoliko značajnih događaja za Nikolu Teslu 1891., prije njegova predavanja u Zagrebu 24. svibnja 1892.:

Prema ak. Vladimiru Paaru, Nikola Tesla je već 1891. otkrio elektron, konstruriao elektronski mikroskop i izradio prvi akcelerator čestica, 1893. je konstrurao laser, a 1894. je otkrio X-zrake (Roentgenske zrake). Vidi [Rudež et al.]

Nikola Tesla je 1892. postao jedan od triju dopredsjednika AIEE (American Institute of Electrical Engineers; od 1963. IEEE). Podatak zahvaljujem g. Mariu Filipiju iz Zagreba. Na toj je funkciji bio dvije godine.

Godine 1893. Westinghouse je zahvaljujući Teslinim patentima istisnuo General Electric (bivši Edison General Electric) za elektrificiranje na World's Columbia Exhibition u Chicagu. Izložba je održana na površini od 278 hektara, tj. blizu 700 jutara (1 jutro = 1 acre = 50 m x 80 m). Izložbeni prostor, na kojem je gostovalo oko 60.000 poduzeća (iz SAD-a i još 60 zemalja), nazvan je White City (Bijeli grad) ili City of Light (Grad svjetla) zbog noćnog električnog osvjetljenja kakvo još do tada nije bilo viđeno u povijesti čovječanstva. Broj posjeta izložbi bio je oko 27 milijuna.

Proslava 400. obljetnice otkrića Amerike odgođena je s 1892. na 1893. radi predsjedničkih izbora održanih u SAD-u 1892.


Chicago, City of Light

Rand Mcnally And Company. Bird's eye view of the World's Columbian Exposition, Chicago. [S.l, 1893]
Map. https://www.loc.gov/item/98687181/.

George Westinghouse (1846.-1914.), izumitelj i gospodarstvenik

Izložbu u Chicagu je 1. svibnja 1893. svečano otvorio tadašnji američki predsjednik Grover Cleveland (1837.-1908.), pritiskom na pozlaćeni gumb od slonovače koji je pokrenuo moćne Tesline turbine na izmjeničnu struju od 2000 konjskih snaga svaka, nakon čega su se upalilo 160 tisuća sijalica. Dvanaest dinamo aparata težine 75 tona svaki, davalo je tri puta više više električne energije nego cijeli grad Chicago.


Pozlaćeni gumb na stoliću pokrivenom američkom zastavom.

Američki predsjednik Grover Cleveland je pritiskom na pozlaćeni gumb 1. svibnja 1893. pokrenuo
električna postrojenja, čime je označen službeni početak Kolumbijske izložbe u Chicagu.
Više podataka: Expo - Magic of the White City, 1893 Chicago World's Fair.

Budući da je Edison zabranio uporabu svojih sijalica, na koje je imao patentna prava, Westinghouse je u vrlo kratko vrijeme pokrenuo proizvodnju nove vrste sijalica. Za potrebe izložbe izrađeno je 250.000 žarulja tipa Stopper-lamps. Izložba u Chicagu predstavljala je prvu javnu uporabu Teslinog sustava izmjenične struje. Prikazani su među inim


Electricity Building at Chicago Fair in 1893

Teslin višefazni sustav upotrijebljen je 1893. za potrebe Svjetske Kolumbove izložbe u Chicagu,
organizirane u povodu tadašnje 400. obljetnice otkrića Amerike (1492.-1892.)

Nikada do tada Chicago (niti bilo koji drugi grad u svijetu) nije vidio toliko svjetla na jednom mjestu.
Osvjetljenje je za potrebe izložbe obavljeno uporabom Tesline tehnologije izmjenične struje.
U kratko vrijeme se vizura gradova širom svijeta poput New Yorka, Pariza, Londona, Berlina, Zagreba,... sasvim promijenila.

Uporabom Teslinog višefaznog sustava započela je nova era u povijesti tehnologije.
General Electric Company, pod vodstvom Edisona i J. Pierpont Morgana, predložili su organizatorima izložbe u Chicagu svoj istosmjerni sustav električne struje za milijun dolara. S druge strane, Westinghouse je, opremljen Teslinim sustavom izmjenične struje, ponudio osvjetljavanje izložbe za samo pola tog iznosa, koje je na koncu bilo i prihvaćeno.
Uskoro se Teslin sustav proširio po cijelom SAD-u i po cijelom svijetu.
Više podataka o toj izložbi: 1893 World's Columbian Exposition

Teslini aparati prikazani na Svjetskoj Kolumbovoj izložbi u Chicagu godine 1893. (1893 Worlds Columbian Exposition)
Spomenimo ovdje da je u Chicagu rođen jedan vrlo značajan američki znanstvenik hrvatskog podrijetla:
Jacob Jake Matijevic 1947-2012 NASA engineer of Croatian origin father of Curiosity rover on Mars.
Također i jedan značajan gradonačelnik Chicaga ima hrvatske korijene:
Michael Bilandic mayor of Chicago 1977-1979 proud of his Croatian heritage.

Godine 1896 (kad je Tesla imao četrdeset godina), Westinghause je Tesli bio dužan deset milijuna dolara! Taj je iznos Tesli pripadao prema ugovoru s Westinghouseom, naime, da Tesla dobiva jedan dolar od svake konjske snage njegovih motora. Radi tadašnje gospodarske krize (od 1892. do 1896.), Westinghouse je došao u velike novčane poteškoće, a Tesla je, sjetivši kako mu je Westinghouse pomogao u trenutcima njegove vlastite oskudice, odlučio velikodušno pokidati sklopljeni ugovor.

Nikola Tesla je s Westinghouseom ostvario pobjedu nad Edisonom, kojom je izmjenična struja dobila prednost nad istosmjernom:

Video-materijali o Kolumbijskoj izložbi u Chicagu 1893.:

Predavanja Nikole Tesle održana 1891-1893.


Predavanja Nikole Tesle godine 1891. na Columbia University, New York, o visokofrekventnoj tehnici.
Crtež je objavljen u časopisu The Electrical World, 11. srpnja 1891.


“In St. Louis [March 1893] Tesla lectured at the Exhibition Theatre, which seated four thousand, but the hall was packed to suffocation as another several thousand people crowded in, most of whom came to see Tesla’s spectacular demonstrations. The demand for seats was so great that tickets were being scalped outside the hall for three to five dollars.“ Source.

“Tesla did not disappoint this huge crowd. In his first demonstration he allowed 200,000 volts to pass through his body; as he described in the published lecture: ‘I now set the coil to work and approach the free terminal with a metallic object [most likely a ball] held in my hand, this simply to avoid burns. As I approach the metallic object to a distance of eight or ten inches, a torrent of furious sparks breaks forth from the end of the secondary wire, which passes through the rubber columns. The sparks cease when the metal in my hand touches the wire. My arm is now traversed by a powerful electric current, vibrating at about the rate of one million times a second. All around me the electrostatic force makes itself felt, and the air molecules and particles of dust flying about are acted upon and are hammering violently against my body. So great is this agitation of particles, that when the lights are turned out you may see streams of feeble light appear on some parts of my body. When such a streamer breaks out on any part of the body, it produces a sensation like the pricking of a needle. Were the potentials sufficiently high and the frequency of vibration rather low, the skin would probably be ruptured under the tremendous strain, and the blood would rush out with great force in the form of fine spray or jet so thin as to be invisible … I can make these streams of light visible to all, by touching with the metallic object one of the terminals as before, and approaching my free hand to the brass sphere [connected to the coil’s other terminal] … [T]he air … is more violently agitated, and you see streams of light now break forth from my fingertips and from the whole hand … The streamers offer no particular inconvenience, except that in the ends of the finger tips a burning sensation is felt’ [the offered work, pp. 36-37].“

Prema opisu iz knjige [The Autobiography of Nikola Tesla and Other Works, str. 367], Teslino predavanje u St. Louisu (Missouri) je 1893. organizirala udruga National Electric Light Association samo za uži krug ljudi, ali je zbog velikog interesa stanovnika grada na koncu osigurana jako velika dvorana u koju se smjestilo preko 5000 ljudi. Teslino predavanje u Philadelphiji i St. Louisu u spomenutoj knjizi obasiže skoro 80 str. Prvih 8 str. predstavlja divnu laudu ljudskom oku (str. 542-550).

U St. Louisu (Missouri) je djelovala hrvatska iseljenička zajednica. Godine 1910. ona broji 5000 Hrvata; vidi članak Dr. Ante Čuvala: Croatian Educational Club in St. Louis, Missouri, 1910. Vjerujemo da je među slušačima Teslina predavanja bilo i naših ljudi.



Nikola Tesla u Londonu godine 1892.



Predavanje koje je Nikola Tesla održao godine 1892. u Londonu, iste godine kada je boravio i u Zagrebu:
The Project Gutenberg eBook,
Experiments with Alternate Currents of High Potential and High Frequency, by Nikola Tesla


Predavanje Nikole Tesle u Londonu godine 1892., pred udrugom
"The Institution of Electrical Engineers", pod naslovom
Alternate Currents of High Potential and High Frequency.

Nikola Tesla održao je idući dan još jedno predavanje u Londonu:
u Kraljevskom društvu (Royal Society), najprestižnijem britanskom znanstvenom društvu,
a na poziv Lorda Kelvina (Sir Williama Thompsona).

William Thompson (Lord Kelvin), the English physicist (19/20 centuries), once expressed his opinion that his atomic theory is a pure "Boskovicianism." Still earlier, Sir Humphry Davy, professor of physics and chemistry at the Royal Institution in London from 1802 till 1827, mentioned the name of Rudjer Boskovic on several occasions in his Diary (Commonplace Book), accepting his atomistic theory. The diary is kept in the archives of the Royal Institution in London. Also a famous Irish mathematician and physicist R.W. Hamilton wrote extensively about Boskovic's theory of forces.

Tesla s knjigom Ruđera Boškovića
Tesla s knjigom "The Scientific Papers of James Clerk Maxwell".
Zahvaljujem Tihomiru Žiliću i Miranu Perhavcu na tom podatku. Maxwell je bio istaknuti škotski znanstvenik.

Često se pogrešno tvrdi da je riječ o "Teoriji prirodne filozofije" Ruđera Boškovića (vidi na primjer [Nikola Tesla, str. 84]). Boškovićeva knjiga je objavljena 1758. u Beču na latinskom jeziku, a Tesla posjedovao i tu knjigu.

Fotografija je snimljena 1896. u New Yorku, ispred spiralnog navoja visokofrekventnog transformatora (Tesline zavojnice) u njegovu laboratoriju u Houston Street. Iste je godine Tesla postao počasni član JAZU (danas HAZU).

Lord Kelvin bio je od 1892 g. znanstveno-stručni savjetnik tijekom izbora najbolje ponude za gradnju hidrocentrale na Nijagarama. Zanimljivo da je Kelvin bio u početnom razdoblju naklonjen istosmjernoj tehnologiji, ali se kasnije ipak prilonio Teslinoj tehnologiji izmjenične struje.

U vrijeme održavanja Teslina predavanja u Parizu, doznao je da mu je majka Georgina (Đuka) na samrti. Otputovao je hitno u Gospić, gdje mu je majka preminula u noći nakon njegova dolaska.

Pretpostavljamo da je u to vrijeme dobio poziv gradonačelnika dr. Milana Amruša da posjeti Zagreb.



Nikola Tesla dolazi u Zagreb na poziv Milana Amruša 22. svibnja 1892. (vidi [Njegovan, str. 41]). Gostom dr. Amruša i njegovih kolega u upravi grada bio je dne 24. svibnja, a iz Zagreba odlazi za Varaždin 26. svibnja.

Boraveći u Zagrebu, Tesla je odsjeo u hotelu "K caru austrijanskomu", koji je u to vrijeme bio najbolji hotel u Zagrebu. Nalazio se na adresi Ilica 4, na mjestu sadašnje NAME. (O Teslinoj posjeti u Zagrebu [Perhavec, str. 412-427]. )

U članku objavljenom u Zagrebu u Narodnim novinama objavljenom 25. svibnja povodom Teslina gostovanja u Gradskoj vijećnici, stoji pri kraju ovakva rečenica: “G. Tesla kreće sutra put Varaždina, te će iz Varaždina u Budimpeštu.” Anonimni novinar je svoj članak pisao 24. svibnja, ali vjerujemo da se njegova riječ “sutra” (kada Tesla odlazi iz Zagreba) odnosi na 26. svibnja, jer je članak objavljen za čitatelje 25. svibnja. Spomenimo da u [Perhavec, str. 412-427] autor smatra da je Tesla otišao iz Zagreba 25. svibnja.


"Hotel k Caru Austrijanskomu", Ilica 4, Zagreb, u kojem je od 22. do 26. svibnja 1892. odsjeo Nikola Tesla,
na poziv zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša. Fotografija je iz 1867.

"Hotela k Caru Austrijanskomu", Ilica 4, Zagreb, snimljen 1880. g.
Izvor prethodnih dviju fotografija je Ljubomir Škrinjar.

Grad Zagreb 1892., u godini posjete Nikole Tesle. Izvor.
U prednjem planu vidljiva je zgrada HAZU (tada JAZU) na Zrinjevcu, južno od koje je sadašnja Knjižnica HAZU (zahvaljujem g. Marijanu Lipovcu na pojašnjenju). Na mjestu sadašnjeg Željezničkog kolodvora je zelena površina, koja se na lijevo spaja s Botaničkim vrtom u Zagrebu, utemeljenim 1889., a prve biljke zasađene su upravo 1892. Vjerujem da ga je Nikola Tesla razgledao prigodom boravka u Zagrebu od 22. do 26. svibnja 1892.

Milan Amruš (1848.-1919.), zagrebački gradonačelnik
koji je godine 1892. ugostio Nikolu Teslu

Milan Amruš (1848.-1919.) gradonačelnik grada Zagreba, godine 1892. je na dnevni red gradskog zastupstva stavio i potrebu gradnje električne centrale, koja bi grad opskrbljivala strujom. Radi toga je stručnu pomoć zatražio (i dobio) od Nikole Tesle, koji je iste godine 1892. u Gradskoj vijećnici u Zagrebu održao 24. svibnja predavanje o izmjeničnoj struji. Nikola Tesla se u priloženom članku s puno poštovanja imenuje kao gospodin strukovanjak.

Iz članka koji slijedi, objavljenog u Narodnim novinama 25. svibnja 1892., vidljivo je i kako je Nikola Tesla pisao na hrvatskom jeziku. Naime, Ivan Meštrović u svojoj autobiografiji (Uspomene na političke ljude i događaje, 1961.) navodi da je u prepisci s Teslom primijetio da iz njegova pisanja izbija jezik Narodnih novina; vidi niže.


Članak o Teslinom predavanju u Gradskoj vijećnici u Zagrebu, u vrijeme gradonačelnika Milana Amruša, objavljen u "Narodnim novinama" 25. svibnja 1892.

Nikola Tesla o električnoj razsvjeti u Zagrebu

Čuveni elektrotehnički strukovnjak, naš zemljak Nikola Tesla, koji je na poziv gradskog načelnika dra. Amruša došao u Zagreb, da savjetom svojim podupre gradsko poglavarstvo u predmetu uvođenja električne razsvjete razlagao je jučer do podne u prisustvu gradskog načelnika i donačelnika, gradskih viećnikah Mallina i Hudovskoga i gradskog mjernika Lenucia svoje nazore o načelnim pitanjima poduzeća. Gosp. Tesla, čovjek od po prilici 35 godinah, visok, tanak kao jela rodnog kraja, crnih kosah i očijuh, koji na svom širokom čelu nosi pečat genija, držao je dulji expose, iz kojeg crpimo sljedeće važnije podatke.


Dr. Ivo pl. Mallin Ksaverski (1853.-1907.), gradski načelnik u Zagrebu.
Portret je 1899. izradio Vlaho Bukovac (1855.-1922.), istaknuti hrvatski slikar.
Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb.

Adolf Hudovski (1853.-1907., [PDF]), financijski stručnjak, gradski donačelnik u Zagrebu. Auktor knjige Zagreb i okolica, tiskane u Zagrebu 1892.

Milan Lenuci (1849.-1924.), gradski mjernik i auktor znamenite
Lenucijeve zelene potkove u Zagrebu, rodom je iz Karlovca.
On je također slušao Teslino predavanje u Zagrebu.

Bez svake dvojbe i bez svakih od ma kuda nastalih prigovorah mora gradska obćina urediti električnu centralu u vlastitoj režiji, i to ponajviše s toga razloga, jer je dan danas pitanje električne razsvjete već izašlo iz experimentalnog štadija, te već sa pozitivnim podatcima i stvarima radi. Stara družtva, koja su ustrajala ovakova štacije u dobi, kad je ciela stvar još bila u razvitku, danas imade dohodak od 6, 7, do 8%, a kako nebi onda poduzeće napredovalo, koje već sa stalnim izkušanim faktorima računati može, gdje po današnjem stanju stvari eventualne preinake se samo sitnosti ticati mogu, ali nikakava više principa. Za grad Zagreb, kao glavni grad ove zemlje, nastaje ne samo mogućnost, nego baš dužnost da uvede tu novu razsvjetu, jer to nije samo koristi za grad sam, nego za cielu zemlju, i rek bi, sramota bi bila za Zagreb, da nije on kolovodja u tom pitanju. Biti će, dakako, potežkoća, ali je svaki početak težak, te će se moći kratkim vremenom i savjestnim radom i te potežkoće prevaldati. Prva će biti potežkoća izbor sistema, ili istosmjerna ili naizmjenična struja. (Gleichstrom ili Wechelstrom).

Nu na temelju svojih vlastitih izkustava savjetuje gosp. Tesla na svaki način upotrebljavanje naizmjenične struje, i to ponajviše s tih razlogah, što su dotični strojevi jeftiniji i jednostavniji i što je manipulacija š njima sa puno manjim troškom skopčana, nego kod strojeva za istosmjernu struju, dalje i s tog razloga, što se svaki novi proiznalazak kod izmjenične struje lakše uvesti može, nego kod istosmjerne struje. Dalje mora se i to u obzir uzeti, da se izmjenična struja puno dalje voditi može, nego istosmjerna, n. pr. u Lauffenu se je vodila 150 kilometrah, i kod uređenja električne razsvjete u New-Yorku vodit će se struja od Niagara-pada, dakle preko 400 klm. To se kod istosmjerne struje nemože. Druga će potežkoća nastati kod nabavke strojevah. Prem su dan danas svi strojevi, izašli iz koje god tvornice, jako izvrsni i sigurni, to ipak treba paziti, da ne bi u cienama nastala koja prevara. Zato treba da gradska obćina sebi priskrbi mladu jednu tehničku silu, koju valja poslati u sve tvornice električnih strojevah, da si na licu mjesta izuči i izkusi mašine i njihovo djelovanje, tako, da i na temelju stečenih očevidom izkustva, siguran i temeljito opravdan sud stvoriti može, odkud bi se strojevi nabavili. Gospodin Tesla je u tom pogledu toplo preporučio dva mlada zemljaka, izučena genijalna tehničara, koji bi za taj posao sasma sposobni bili.

Na pitanje grad. načelnika, nebi li se možda voda rieke Mrežnice, koja medju Karlovcem i Generalskim stolom u jako izsječenom koritu teče, te se branom lako zaustavljati dade, dostatna sila bila, da proizvadja struju potrebnu za 3000 žarnicah, kojih bi za Zagreb sad trebalo, odgovori g. Tesla, da po njegovom mnienju to biti nemože. Za 3000 žarnicah naime treba sila od 400 konjskih silah, toliko pako Mrežnica, koju je on pohadjao prigodom svog boravka u Karlovcu, nebi nikako mogla dati, nego najviše 200 konjskih silah. Ako bi pako novačana sredstva dozvolila, da se jedna vodena sila upotrebi, onda bi bio za to najprikladniji pad Plitvičkih jezera. Ali proti tomu obstoje opet nekakve zaprieke, koje nebi dakako u Americi smetale, ali ovdje. Prvo, jer bi to veliku svotu novaca koštalo i drugo, što bi se moralo nekoliko padova uništiti. Izkustva naime dokazala su, da se pad, onako, kako u naravi postoji, nedade lahko izcrpiti, da bi se sva sila vode skupljati mogla, zato se u Americi već od više godinah u sličnim slučajevima, n. pr. kod slapa Niagare tako radi, da se izkopa okno (Schacht), kroz koje se sva voda slapa spusti, koja voda onda na dnu okna turbinu tjera. Ali to košta puno novca i uništilo bi mnogo slapova Korane. Po računima g. Tesle dali bi slapovi Korane kod Kaludjerovca 3500 efektivnih konjskih silah. I pošto se polag izkustva u vodovima 25 do 28% izgubi, došlo bi ipak još toliko sile u Zagreb, da bi dovoljna bila ne samo za 3000 nego i za 25000 žarnicah.

Iztaklo se je pitanje nije li uporaba električne sile opasna po ljudski život. Na to veli g. Tesla, da od svih energija dosada rabljenih, nijedna toliku sigurnost nepruža, koliko električna. Jer kod nje može samo jedna osoba zaglaviti, i to samo zbog neopreznosti. I tome se dade izbijeći time, da se vodovi podzemno namjeste. Kad je g. Tesla došao u New-York, pripovijeda on, bilo je u zraku mreža od hiljadah i hiljadah žicah, i danomice su na tim žicama radili 4-5000 ljudih, ali na godinu nebi bilo više nesreća nego 2 ili 3 i to najviše stoga, što su dotični radnici pijani došli na posao i tako neopreznošću zaglavili.

Što se tiče uvođenja električne razsvjete, to je gosp. Tesla toga mienja, da se sa 200.000 najviše 300.000 for. sasvim lahko izaći može. Gradu će biti zadaća da gradjanstvu pokaže koristi koli u razsvjetnom pravcu toli i glede poljepšanja grada samoga. Ali baš ta zadaća učiniti će nuždnim, da grad taj posao sa svim opreznostima izvede, da se promet neporemeti, što bi namah u pučanstvu nepouzdanje prama poduzeću prouzročilo. U tu svrhu preporuči on još jednom sistem naizmjenične struje, koja je u Americi tako napredovala, da je i Edison sam, taj prvak sistema istosmjerne struje, morao napustiti. I to je sigurno velika garancija za valjanost tog sistema, jer inače nebi praktični Amerikanci za nj prionuli. Namjeru, da se centrala kod vodovoda gradi, odobrava gosp. stručnjak sasma sbog blizine vode i lahkog dovažanja ugljena. Od tuda do grada bi se struja nadzemno vodila, u gradu pako podzemno.

Dalje preporuči gosp. Tesla živo, da se struja i za industrijalne motorne svrhe podaje, jer to pruža siguran dohodak bez dalnjih troškovah i jer je električni motor u industriji nešto izvanredno praktična, ne samo što treba manje manipulacije i manjih troškovah, nego treba i manje mjesta i neprouzroči štropot [buku; D.Ž.] i drugih neugodnostih, kao parni motor.

Tom prilikom spominje gosp. gradonačelnik, da je za slučaj, da se munjara [hidrocentrala], gradi, ovdješnje tramway - družtvo voljno, tramway sa akumulatorima tjerati, te pita gosp. Teslu, bi li za to trebalo posebne uredbe, te je li to tjeranje akumulatorima već praktično rabljeno. Gosp. strukovnjak odvratio je na to, da je u Americi tjeranje tramwaya sa akumulatorima skoro sveobće i jako praktično. Posebnih troškovah neprouzroči navijanje akumulatorah nikakvih, jer se za razdraženje alteratora strojevah za izmjeničnu struju svakako mali strojevi za istosmjernu struju namjeste, koji onda ujedno akumulatore tramwaya družtva navijati mogu.

Nastavljajuć onda razpravu o sagradjenju centrale razlaže g. Tesla sada posao koji gradsku upravu čeka, da se ta misao oživotvori. Prvo će biti da grad razpiše natječaj u kojem na temelju nacrta i prilične veličine instalacija pojedine tvrdke pozove, da šalju proračune i planove. Ujedno preporuči opet, da grad jednog tehničara šalje na lice mjesta, da prouči pojedine sisteme i strojeve. On sam pako je pripravan ponude, koje dospiju poglavarstvu, izpitati i svoje mnienje o njima dati, da može na taj način zapriečiti, da se grad neprevari. I u obće smatra on svojom dužnošću, upravi grada Zagreba, kao rođeni sin ove zemlje, u svakom pogledu, što se toga pitanja tiče, savjetom i činom biti na ruci, i moli da se grad u svakom slučaju gdje bi tehničke potežkoće nastale, na nj obraća, te će on bez ikakve odštete savjetovati, kako bude bolje znao. -

Tim svrši on svoje zanimivo razlaganje. U ime grada izrazio mu je grado-načelnik dr. Amruš najsradačniju hvalu na njegovom trudu i obećanju, te mu želi za buduće najljepši uspjeh u svojem radu kojim ne samo sebe nego i domovinu svoju pred drugim svjetom diči. U dalnjem razgovoru spomenuo je gosp. Tesla, da sad radi na izvršenju jedne hipoteze, koji sasvim izvršivom smatra koja je od ne pojmljive važnosti, naime na prenosu električne struje bez žicah pomočju naravno munjene naše zemlje. Mi želimo našem zemljaku iz svega srdca najbolji uspjeh u tom poslu.

G. Tesla kreće sutra put Varaždina, te će iz Varaždina u Budimpeštu. Ako mu vrieme dopusti, posjetit će i Biograd, kud su ga zvali, da i tamo svoje mnienje o uvođenju električne razsvjete kaže. Odtud će u Ameriku. Sretno pošao i sretno se vratio.


Nazad za Ameriku Tesla je krenuo brodom iz Hamburga. Više nikada nije posjetio Europu.
Podcrtao D.Ž.

Prijevod s hrvatskog na engleski. / Translation from Croatian into English.








Zahvaljujem Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na objavljenim Narodnim novinama
od 25. svibnja 1892., gdje se pojavljuje ovaj malo poznati, a vrlo značajan članak.

Svi Hrvati u Srijemu su u to doba bili ikavci, pa tako i oni u Zemunu, nadomak Beograda. Iz tog razloga je u uporabi bio naziv Biograd. Zahvaljujem prof. dr. Sanji Vulić na ovom objašnjenju.


Ploča podignuta 1990tih u čast Nikole Tesle u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem Gradu u Zagrebu, na zgradi Gradske vijećnice gdje je 1892. gostovao i izgovorio sljedeće riječi:


Nikola Tesla: Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje
pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom.
Riječi izgovorene u Gradskoj općini u Zagrebu 24. svibnja 1892.
Postavljanje ovog spomenika, koji je izradio ak. kipar Grga Antunac, potaknuo je prof.dr. Vladimir Muljević (1913.-2007.),
profesor na FER-u i bivši dekan ETF-a (sada FER-a).

Spomenuta ploča u čast Teslina gostovanja u Zagrebu nalazi se u Ćirilometodskoj ulici,
u neposrednoj blizini Crkve sv. Marka na Gornjem gradu.
Prema [Njegovan, str. 42] ta je ploča postavljena još 1955. Čini se da je kasnije bila maknuta, pa opet postavljena 1990tih.


A detail from the roof of the church of St Mark in Zagreb, which is quite near the City Council.


Nikola Tesla was hosted in the main hall of the Zagreb City Council.
On the photo, celebration of 130th anniversary of the Croatian Shorthand Society (Hrvatsko stenografsko društvo) in Zagreb, founded in 1882 (5 years earlier than Intersteno in London).
Distinguished Croatian mathematician Vladimir Varićak (1865-1942, Fellow of the Academy in Zagreb) was the third president of the Croatian Shorthand Society in Zagreb from 1918 to 1930.

Beautiful Croatian Coats of Arms decorating the main hall of the Zagreb City Council, in which Nikola Tesla was hosted.

Croatian Coat of Arms is among the most beutiful in the world

Croatian Coat of Arms on the ceiling of the Zagreb City Council



Nikola Tesla je 1896., u svojoj 40. godini, postao počasni član tadašnje JAZU (danas HAZU) u Zagrebu.

Od značajnih Teslinih otkrića tih godina, spomenimo eksperiment s brodićem u malom bazenu, upravljanim na daljinu. Eksperiment je izveden 1898. u Madison Square Gardenu u New Yorku. Radi se o prvom eksperimentu daljinskog upravljanja, što predstavlja početke robotike.


Godine 1976. je IEEE utemeljio Teslinu godišnju nagradu za doprinose u području elektrotehnike: IEEE Nikola Tesla Award.

Uz Nikolu Teslu, spomenimo još dvije osobe rodom iz Hrvatske koje su bile vrlo značajne u razvoju svjetske industrije:


Nikola Tesla (1856.-1943.) je živio ukupno 86 godina. Od toga je


Izvor teksta koji slijedi je

Ivan Meštrović: Uspomene na političke ljude i dogadjaje, Buenos Aires, 1961., Knjižnica Hrvatske revije. (str. 191-193)

NIKOLA TESLA

S Teslom sam se upoznao već prvog mjeseca svog boravka u New Yorku. [Meštrovićev prvi boravak u SAD-u je od 1924.-1928.; vidi Danica Plazibat Zima, Ivan Meštrović u Americi, str. 99] Vidjali smo se nekoliko puta i izgledalo mi je, da smo i zavoljeli jedan drugoga. On je bio neobično simpatičan čovjek, skroman u saobraćaju, s nekim sustezljivim ponosom i pomalo tragičnim izražajem u licu, kao neki razočarani vitez. Nije bio mnogo govorljiv, ali, kad bi započeo jednu temu, tjerao bi je do kraja i nije skakao s jednog predmeta na drugi.

Kod prvog susreta mi je pripovijedao svoje uspomene iz svojih prijašnjih godina, o svojim studijama u Austriji, o svom odlasku i boravku u Parizu, te o dolasku u Ameriku, bez namjere i želje, da u Americi ostane. Iz Pariza je otišao nakon jedne tučnjave s nekim Francuzom, koji ga je igrom riječi nazvao "autre chien" (autrichien - Austrijanac: drugo pseto, prvo su Nijemci).

Opisivao je zatim svoje teško snalaženje u Americi, te svoje prve napore na polju izuma. Drugom prilikom govorio je o književnosti, njemačkoj, francuskoj i engleskoj. Naizust je znao mnoge Goethe-ove i Heine-ove pjesme, kao i pjesme Victor Hugo-a i Shakespearea. Iz naše književnosti znao je gotovo cijelog Gundulića napamet. S priznanjem je govorio o Mažuraniću i Njegošu. Iz narodne poezije je spominjao ženske pjesme. Vuka (Stefanovića Karadžića; op.a.) i njegovu reformu nije mario.

- Uveo je čobanski jezik, pa umjesto da smo u profinjenosti jezika i pojmova pošli naprijed, otišli smo natrag.

Kad se u tom nismo složili, on bi počeo opet štogod citirati iz dubrovačkog pjesništva. Na moju primjetbu, da je Vukovim pravopisom olakšana pismenost, odmahnuo je rukom:

- Ah! Molim Vas, to nije važno. Nije za svakoga pismenost. Zar je ono pismenost, kako naše novine pišu!?...

Iz njegovih pisama, koja mi je pisao, izbijao je jezik zagrebačkih "Narodnih novina". [U tim je novinama 15. svibnja 1892. objavljen članak o Teslinom gostovanju u Zagrebu dan ranije; D.Ž.]

Jednom, iza večere, na dugo mi je pripovijedao o svojim izumima, kako su ga okrali Edison i Marconi, te napokon Pupin. Tu je izgledao kao neki junak iz grčkih drama. Isticao je više put, kako nikada nije radio za pare, do kojih mu nije stalo, kako je siromah i želi da i umre kao siromah. Njegov ideal i svi njegovi napori bili su usmjereni na to, da koristi napretku čovječanstva. Iza toga je skrenuo u mistiku i pripovjedao mi, kako se još od mladosti prije spavanja, klečeći na golim koljenima, molio Bogu. Kad sam ga upitao, kakve molitve moli, odgovorio mi je:

- One, koje sam u djetinjstvu molio. Ali, da, tako sam se molio sve do svoje pedesete godine. Od toga se doba molim drugačije, nu to je svjedno, suština je ista, i ja se molim Bogu svakoga dana.

Poslije toga je poveo razgovor dokazujući, da su umjetnost, glazba i izumi, jedna te ista stvar. Njegov paralele i dokaze, da je umjetnost isto što i izum na polju fizike, nisam mogao slijediti, i to sam mu rekao.

- A kako ne shvaćate? Ideja je prva stvar, a ono, što mi zovemo otkrićem, ili praktičnom primjenom ideje, samo je posljedica, ili slučaj, baš kao i kod glazbenika, kad svoju glazbu napiše u note, ili Vi isklešete u kamenu.

Osim toga, što njegovo izlaganje nisam mogao pravo slijediti, činilo mi se je na momente, da to izlaganje prelazi u maštanje slično bulažnjenju. Prekinuo sam ga i upitao, na čemu sada radi, i da li se bavi kakvim novim izumom. Odgovorio je da, da, pa je onda opisao taj svoj izum i upitao me, jesam li razumio. Sam sam na to gotovo makinalno odgovorio:

- To znači, da bi se tim Vašim aparatom mogao na velikoj daljini zapaliti barut i zaustaviti stroj?

- Eto, vidite, da ste razumjeli. Mogao bi dignuti u zrak ladju na većoj daljini no što njeni topovi mogu doseći. Baš na tomu i radim - rekao je uzdigunutim glasom.

Zatim je ispripovijedao, kako je tu skoro išao u Washington s tim svojim izumom i ponudio ga državi. Kazao mi je, da su tamo rekli, nakon što su ga saslušali:

Dobro gospodin Tesla. Ostavite te Vaše planove i tumač ovdje, a mi ćemo to dati našim stručnjacima na ispitivanje.

- Ja sam na to - govorio mi je Tesla - svoje planove savio, metnuo pod pazuh, i otišao.

Pitao sam ga, kako je on, kao uvjereni pacifista, i kao gradjanin cijeloga svijeta, mogao doći na ideju, da taj svoj izum ponudi za ratne svrhe. Tesla se je malo sažeo u ramenima, pa rekao:

- Ja izum tražim zbog izuma, kao umjetnik "l'art pour l'art".

Vidio sam se s njime opet prije povratka u domovinu. Razgovarali smo o prilikama u zajedničkoj nam domovini. On je režim u Jugoslaviji oštro kritizirao. U daljnjem razgovoru dotakli smo se i našeg mora, naše dugačke obale bez obrane, kao i nemogućnosti, da naša mala i siromašna zemlja tu obalu snabdije jakom obrambenim sredstvima. Pitao sam ga, ne bi li on mogao i htio svojim izumima poslužati obrani naše obale.

- Bih - reče - jer je obrana pravedna.

U daljnjem razgovoru reče mi, da bi mu trebalo staviti na raspolaganje sredstva za potreban mu laboratorij, a osim toga dozvoliti, da medju našim inžinjerima sam i slobodno izabere svoje suradnike, koje on nadje za sposobne. Upitao sam ga, bih li mogao tu njegovu pripravnost saopćiti Kralju, a on mi je odgovorio da mogu.

Ja sam to po povratku saopćio Kralju, a on sa zadovoljstvom slušao i obećao, da će sve učiniti, da se naša zemlja koristi svojim velikim sinom. Iz toga obećanja, medjutim, nije bilo nikada ništa. Valjda beogradski "stručnjaci" nisu držali, da im je Tesla potreban.

Zahvaljujem g. Luki Kriliću na poslanim kopijama stranica iz Meštrovićeve knjige Uspomene na političke ljude i dogadjaje.



Teslino pismo Meštroviću iz 1924.

Prema istraživanjima dr. Maria Grčevića, evidencija useljenika u SAD na Ellis Island (vidi www. ellisisland.org), u razdoblju od 1892. do 1924. bilo je ukupno 89 useljenih osoba s prezimenom Tesla, od toga 29 Hrvata i 5 Srba.
Vidi Mario Grčević: Ime Hrvat u etnogenezi Južnih Slavena, Zagreb-Dubrovnik 2019.

Literatura