Glagoljaške škole u Hrvata

Jasna Dravec Braun i Darko Žubrinić, 2022.

Leonard Tandarić: str. 47, početnica 1530. (Jedna malahna knjiga)

Juraj Slovinac


Glagoljaške početnice i priručnici

Juraj Slovinac, oko 1400. pisana u Parizu (čuva se u Toursu u Bibliotheque municipal)

Glagoljaška početnica iz 1527., tiskana u Veneciji

Naručnik plebanušev, Senj 1507.

tiskana glagoljaška početnica, 1530, Kožičićev psaltir, Kožičićeva tiskara u Rijeci

Jedna malahna knjiga 1561., Tübingen



Glagoljaške škole

Priko kod Omiša, glagoljaško sjemenište je započelo s radom 1750. g., zaslugom splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze (Pacifik Bizza, Rab 1696. - Split 1756.), a nalazi se odmah pored znamenite crkvice sv. Petra. Sjemenište i crkvica se danas nalazi u ulici koja se zove Glagoljaška ulica.

Samostani:
  • Samostan Emaus (Na Slovanech) u Pragu, utemeljen 1348.
  • Franjevački samostan na otočiću Galevcu (Školjiću) pored Preka na otoku Ugljanu
  • Samostan sv. Marije u Zadru
  • Samostan sv. Mihovila u Zadru
  • "Collegium Illiricum" ili "Seminarium Zmajoillyricum" u Zadru (današnje nabiskupijsko sjemenište "Zmajević")
Gradovi i naselja s glagoljaškim školama:
  • Zadar
  • Pag
  • Trogir
  • Šibenik
  • Prvić Luka na otoku Prviću
  • Sali na Dugom otoku
  • Molat na Dugom otoku
  • otok Pašman
  • Glavotok
  • Vrbnik
  • Istra: Božje Polje u Istri, Beram, Kopar (Slovenija)
  • ozaljsko područje: Ozalj, Dubovac, Draganić, Bosiljevo
  • Rijeka (Darko Deković)

Inventarska bilješka o hrvatskoj Bibliji iz 1380. g., koja se nalazi u Državnom arhivu u Zadru (Petrus de Sercana, sv. II, fol 15, 14. IX. 1380.). Faksimil te bilješke se može vidjeti u [Petar Runje: Školovanje glagoljaša, faksimil odmah iza str. 88].

Glagoljaška škola nalazi se pri crkvi sv. Mihovila u Zadru; vidi [Petar Runje: Školovanje glagoljaša, faksimili na str. 88-89].

Zanimljiv je glagoljaš don Juraj Zubina iz Zadra (Subina de Jadra), koji u svojoj oporuci za sebe kaže da je "pop hrvacke knjige"; vidi [Runje: Školovanje glagoljaša, str. 34-36]. Glagoljaška škola postoji u Blatu (Blato, Blatta), dijelu Zadra; vidi [Runje: Školovanje glagoljaša, str. 106-110]. U toj se školi često spominje don Jurja Zubina (de littera sclava, tj. svećenik glagoljaš).  U svojoj oporuci pisanoj 15. srpnja 1437., on s vanjske strane piše: Ja dom Jurai pop Zubin(a) hrvacke knjige to pisa(h) svoev rukov taštament svoi...; vidi [Runje: Školovanje glagoljaša, str. 88].

Žgombićev zbornik spominje ovo:

"Učenik reče: povei mi o toj vlaste (zemlji), jaže imenuiet se Europija.

Učitelj otveća: Europija (je) poli mor i jide daže skoze jednu zemlju, jaže zovet se Skorija (Škocija), a Dacija, Arminija (Đermanija), i jide poli reku Dunai i vaspet daže do mora.... Vaspet je jedna vlast, jaže zovet se Istrija. I vo toj zemlji je jedna gora, jaže zovet se latinski Olinfnos, ježe je Učka. I te gori visokost ide daže pod oblaki." [Tone Peruško: Knjiga o Istri, str. 138].



Koparski biskup Pavao Maldini (1687.-1713.) osnovao je u Kopru sjemenište u kome se učila i glagoljica.


Račica, mjesto pripremanja svećenika. Račica je selo između Vrane i Zadra. [Petar Runje: Školovanje glagoljaša,str. 88]



U Salima na Dugom otoku je tijekom 15. st. bila glagoljaška škola; [Petar Runje: Školovanje glagoljaša, str. 125].


U razdoblju od 9. do 20. st. zna se za čak 3077 glagoljaša na zadarskom području s otocima (Tihomil Maštrović), a svaki od njih je morao imati barem glagoljički brevijar. Svi su oni prošli i odgovarajuće školovanje.

U [Petar Runje: Školovanje glagoljaša], opisane su velike potrebe hrvatskih glagoljaša za knjigama štampanim na hrvatskom jeziku:

Sredinom 16. stoljeća, u doba kad se, posebice u Istri, širi protestantizam iz Njemačke, gdje je našao plodno tlo među istarskim glagoljašima, sačuvano je nekoliko pisama Jurja Pomazanića, koji je kao svećenički kandidat otišao u Njemačku da bude slagar i korektor glagoljskih knjiga. Iz Njemačke se javio svome župniku i učitelju, Vincencu Brnkoviću u Tinjan. Taj je Vicenco bio u Bermu učitelj mladih glagoljaša. U pismu je piše (1563): "Mi te, dragi moj brate krvni, prosim vas da biste mi poslali jedne knjige štampane na hrvacku ke se kliču Postila, i te iste knjige su nam veliko drage, a zač dobro v njih (se) govori i istino, i v teh drugeh."





Novicijati franjevaca trećoredaca glagoljaša

Samostani franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj su svi bili među inim i škole staroslavenskog jezika i glagoljice za mlade novake. Prema regulativnim odredbama tog reda pisanim 1883. godine na talijanskom jeziku (Regolamenti disciplinari), koje je zapisao provincijal fra Josip Dujmović (1833.-1884.), samostanima se nalaže "tjedna pouka u staroslavenskom jeziku i glagoljici" (odredba br. XVII). Također, prema odredbi br. XX se molitve za mrtve treba pjevaiti in lingua glagolitica (tj. hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom). Novaci su prema odredbi Reda br. XXII morali naučiti prevoditi regulativne dokumente s talijanskog i latinskoga na hrvatski jezik (tradurranno in lingua croata). Vidi  [Botica et al., str. 15].

Kod franjevaca trećoredaca glagoljaša je temelj redovničke izobrazbe bila novicijat. Kroz 18. i 19. stoljeće novocijat je trajao godinu dana, a novaci žakni, uz redovničko školovanje, učili su se u glagoljičkoj pismenosti i liturgijskim obredima Crkve. Vidi [Botica et al., str. 16], [Gregov, str. 83-95].

Zapisi o novocijatu govore redovničkoj formaciji i redovitom školovanju franjevaca trećoredaca. Svaki samostan imao je vlastiti novicijat s učiteljem novaka.

Fra Josip Naučitelj Dujmović, napisao je na Glavotoku 1864. godine sljedeće (vidi [Ivančić 1910, str. 158]):

„Uvaživši duh naše Redodržave i prastari običaj, naređujemo, da se u svim javnim službam crkvenim rabi isključivo staroslovenski jezik. U velike kudimo, i zabranjujemo da se pri svetoj pjevanoj Misi, mieša latinski sa staroslovenskim. Živo preporučujemo, da se i koralno bogoslužje, barem po samostanima Nauka i Kušnje, isključivo staroslovenski vrši; a za to u samostanu Nauka predavat će se posebno i ozbiljno staroslovenski jezik. Suviše preporučujemo da se u obavljanju uredovnih posala, u dnevnicima i u drugim samostanskim knjigama rabi hrvatski jezik. (...) Ovom preliepom i preriedkom povlasticom mi ćemo zadobiti štovanje i biti zaslužni našoj otačbini; ovim darom dobro sačuvanim, ukriepit ćemo i produljit naš obstanak. Upamtimo dakle veliku korist ove povlasti naše Provincije, i znajmo ju djelom učvrstiti i uzdržati.“

Registri posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša pisani od 1717. do 1914. govore o stotinama osoba vezanim s trećoredskim samostanima na otoku Krku. On otkrivaju da su trećoredski kandidati bili pismeni, te su se školovali u hrvatskoglagoljskoj, latinskoj i talijanskoj pismenosti. Vidi [Botica et al., str. 16].

Krčki trećoredski samostani u Glavotoku, Dubašnici i u gradu Krku bili su povezani s trećoredskim samostanima u

(a) Istri: Kopar, Božje Polje, Novigrad,
(b) na otoku Cresu (Porozina, Martinšćica, Bijar) i Lošinju (Veli Lošinj ili Velo Selo)
(c) na zadarskom području: Zadar, Školjić (u Preku), Zaglavu
(d) na šibenskom području: (Prvić Luka)
(e) u Rimu.

Danas imamo i dva samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu: na Ksaveru i u Odri.




Školovanje glagoljaša na ozaljskom području


U pokupskom području su u 16. i 17. st. postojale glagoljaške škole koje su vodili djaci. Na primjer, u Dubovcu kod današnjeg Karlovca, se 1550. spominje djak Juraj, a 1553. djak Juraj, koji su vršili poduku u pisanju i čitanju glagoljice i računanju. Radoslav Lopašić  ističe da je "djaka, to jest literata koji su pisali nešto latinski, a ponajviše hrvatskom glagoljicom, bio ... priličan broj u hrvatskih općinah."

Dubovački urbar spominje imenom pet djaka koji su bili znalci latinskog jezika i glagoljice: Marka Puškara, Mihalja Šimatića, Mikloša Andrijaševića, Luke djaka i Šimuna Zlainčića "z Gaze". U Dubovcu se nalazio primjerak prvotiska glagoljičkog Misala iz 1483., koji je bio nabavljen za župnu crkvu sv. Mihovila vjeorjatno 1511. U tu su inkunabuilu u 16. st. upisana imena trojice ovlaštenih notara (javnih bilježnika) s područja Dubovca: Filipa djaka, Jurka Glavinića i Ilije notara. I u obližnjem Draganiću su djaci bili organizatori nastave. U Steničnjaku se kao "varoški školnik" spominje dijak Juraj. Eduard Hercigonja ukazuje na znakovit naziv toponima Žakanje (izvedenog od "žakan", što je glagoljaški naziv za đakona) sjeverno od Ribnika (tj. Lipnika), kao i naziv mjesta Glagolića kraj Kosinja u Bužanima (izvedenog od crkvenoslavenskog glagolati - govoriti).  Vidi [Hercigonja, 2003., str. 250]. U Hrvatskoj postoji čak i prezime Glagolić!

Eduard Hercigonja na cijeloj jednoj stranici u svojoj studiji [Hercigonja, 2003, str. 251] navodi primjer zapisa glagoljaša don Bare Pifrovića iz Petrčana kod Zadra pisanog hrvatskom ćirilicom 1636., koji na kraju stavlja Amen na trima pismima ("knjigama"!) koja je naučio: latinicom, ćirilicom i glagoljicom. Ovo je jedna od mnogih potvrda tropismene kulture hrvatskoga srednjovjekovlja. Don Bare Pifrović spominje da je sva tri pisma samostalno naučio u kući svojeg otca.

Radoslav Lopašić pretpostavlja postojanje glagoljaške škole u Ozlju još za vrijeme vladavine Frankapana, našavši imena dvaju školnika iz 17. stoljeća (Matije Mumića i Ivana Jankovića). Eduard Hercigonja zaključuje da na dijelu pokupskog područja postoje organizirane jednostavne javne glagoljaške škole, koje su vodili djaci. Značajan je podatak da ban Nikola Frankapan Tržački u 17. st. osniva hrvatsku školu u svom gradu Bosiljevu, za tamopšnji puk u glagoljaškoj župi. Spomenuti ban je i mecena hrvatskog školstva, oporučno utemeljivši zadušbinu (tj. zakladu) za osnivanje seminara za učenike "nationes praesertim nostrae Croaticae vel Illyricae". Vidi [Hercigonja, 2003., str. 252].

Gradić Metlika, sada u Sloveniji, bio je važan glagoljaški duhovni centar Bele krajine s hrvatskom glagoljaškom školom. Od polovice 16. st. Metlika dolazi pod utjecaj reformatorskog pokreta. Među poznatijim glagoljašima u Metliki je pop Grgur Vlahović, rodom iz prekrasnog mjesta Ribnika zapadno od Ozlja. On je sudjelovao u prevođenju Starog zavjeta Biblije, a sudjelovao je i u pripremi knjiga objavljenih u protestantskoj glagoljaškoj tiskari u Urachu kod Tübingena u Njemačkoj. Vidi [Hercigonja, 2003., str. 252].

Sačuvan je potpis Grgura Vlahovića pisan brzopisnom glagoljicom, iz kojeg se vidi da je bio vičan tom pismu.


Grgur Vlahović
ruku svoju vlašću.
(tj. svojom vlastitom rukom; izvor: [Bučar 1910., str. 173])

Prema Eduardu Hercigonji, moguće da je u Ozlju djelovao glagoljaški skriptorij od 1520. do 1521., o kojem piše Primož Trubar, slovenski protestantski pisac. Skriptorij se sastojao od pet glagoljaša kojima je knez Bernardin Frankapan dao zadaću da prevedu Bibliju na hrvatski jezik, ali nam nije poznata sudbina te knjige. Na ozaljskom području je, prema Eduardu Hercigonji, nastao i znameniti Petrisov zbornik iz 1468. pisan na točno 700 str., najvažniji spis srednjovjekovne neliturgijske književnosti. Pop Petar Krajačić, glagoljaški pisac iz Ozlja, spominje "knige hrvackimi ričmi pisane." Vidi [Hercigonja, 2003., str. 252]. Točnije, Petar Krajačić bio je redaktor glagoljaškog Katekizma tiskanog u Urachu l563. On piše sljedeće: "...prnesoše preda me u prvo vrime edne knige Katikizmus, i opet druge knige hrvackimi ričmi pisane, i gledah je z drugimi hrvackimi djaki i mi tako spoznasmo da su čiste i prave riči ke se mogu čisto i pravo razumiti." Vidi Eduard Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige, str. 270.

Posebnu važnost ima glagoljički prijepis latiničkog zapisa Franje Črnka o Petru Zrinskom i njegovoj pogibiji u Sigetu, koji je nepoznati glagoljaš na području pokuplja kod Ozlja zapisao 1566. ili 1567. na ukupno 38 stranica lijepom brzopisnom glagoljicom. Taj zapis se čuva u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Pogledajte članke [Ivšić, 1918.], [Mance i Žubrinić, 2021.] i ovdje.



Literatura

  • Josip Bratulić: Školovanje i obrazovanje glagoljaša [PDF] Senjski zbornik, Vol. 41 (2014), 461-464.
  • Tone Peruško i drugi: Knjiga o Istri (pogledajte opsežan članak Josipa Bratulića o hrvatskoj glagoljaškoj tradiciji u Istri), Školska knjiga, Zagreb 1986.
  • Grozdana Franov Živković: Školovanje glagoljaša od 14. do početka 19. st. (sažetak) [PDF],  u zbornku Od glagoljaške tradicije do suvremene škole (ur. Robert Bacalja i Slavica Vrsaljko), Sveučilište u Zadru 2018., str. 9-52.
  • Tomislav Galović: Dva popa glagoljaša iz Dubašnice na otoku Krku i njihove škole: Ivan Kraljić-Skutlić i Pavao Milovčić-Jurović (sažetak) [PDF], u Svećenici glagoljaši i njihova ostavština. Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija održanog 20. listopada 2017. u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Zadru (ur. Oršlolić, Tado ; Franov-Živković, Grozdana), Zadar 2020, 57-85.
  • Eduard Hercigonja: Društveni i gospodarski okviri hrvatskog glagoljaštva od 12. do polovine 16. stoljeća [PDF], Croatica, sv. 2, Zagreb, 1971., 7 – 101 (isto u njegovoj knjizi Nad iskonom hrvatske knjige. Rasprave o hrvatskoglagoljskom srednjovjekovlju, Zagreb, 1983., 169 – 279)
  • Franjo Emanuel Hoško: Crkveno školstvo u Hrvata kroz vjekove, Napredak (2003) 3, str. 348-370
  • Nikola Gregov: Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb 1990.
  • Eduard Hercigonja: Glagoljaštvo i glagoljica, u Hrvatska i Europa, 3. svezak, Zagreb 2003., str. 245-273 (osobito str. 250-252, u odjeljku Glagoljaštvo školstvo na pokupskome području. Pokupski glagoljaši i reformacija)
  • Stjepan Ivančić: Povjestne crte o samostanskom III. redu sv. o. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri  i poraba glagolice u istoj redodržavi. Sa prilozima. Zadar, 1910. (vidi također https://glagoliticatertiaria.wordpress.com/)
  • Stjepan Ivšić: Podsjedanje i osvojenje Sigeta u glagoljskom prijepisu hrvatskoga opisa iz g. 1566. ili 1567. [PDF], Starine XXXVI. 1918. p. 390–429., https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=177177
  • Ivan Mance i Darko Žubrinić: Glagoljicom pisana bilježnica iz Državnog arhiva u Beču o obrani Sigeta od Turaka 1566. godine i pogibiji Nikole Zrinskog, Dometi 1-4, Rijeka 2021., str. 131-213.
  • [Petar Runje, Školovanje glagoljaša]; prikaz knjige - Sanja Zubčić: Prilog rasvjetljavanju fenomena glagoljaštva
  • Petar Runje: Stručna sprema svećenika glagoljaša (sažetak) [PDF], Riječki teološki časopis 14 (2006) 2, str. 615-621.
  • Sanja Holjevac i Sanja Zubčić: Jezik Kožičićeva Psaltira i protestantske Table za dicu u kontekstu hrvatske književnojezične koncepcije 16. stoljeća (sažetak), u Jezik hrvatskih protestantskih izdanja i književnojezične koncepcije 16. stoljeća: zbornik radova / Eterović, Ivana ; Žagar, Mateo - Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada ; Staroslavenski Institut, 2021, 124-144 (konferencija, Zagreb 2019)
  • Ivan Botica, Vinko Kovačić, Kristijan Kuhar: Knjige posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša otoka Krka (1711.-1914.), Zagreb 2015. (prikaz)
  • Franjo Bučar: Povijest hrvatske protestanske književnosti za reformacije, Zagreb 1910.
  • Franjo Bučar: O hrvatskoj protestantskoj tiskari u Njemačkoj u XVI. stoljeću, Zagreb 1943.




Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia, its History, Culture and Science