Hrvatska - Ukrajina

Prvo međunarodno priznanje Hrvatske u povijesti dogodilo se još godine 879. (tj. prije više od 1130 godina), kada je papa Ivan VIII. poslao pismo hrvatskom knezu Branimiru.


Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru godine 879.


Hrvatski grb


Senj Cathedral, 1491

Hrvatski grb u Senjskoj katedrali, 1491.,
koji je pripadao obitelji Perovich u Lici, spomenutoj u popratnom tekstu na latinskom jeziku
(u to je vrijeme Tursko carstvo sasvim blizu hrvatskih gradova Senja, Karlovca i Siska)

 

Hrvatski grb najkasnije 1494.,
vjerojatno mnogo stariji (ostatak nepoznate crkve), 
na crkvici sv. Lucije kod Baške na otoku Krku.

 


 

Stadtrichter Zeller Haus, Innsbruck (photo by Ivan Szabo)

Hrvatski grbovi na stropu prolaza u zgradi gradskoga sudca, Stadtrichter Zeller Haus (Herzog Friedrichstr. 35)
u gradskoj upravi (Stadtrichter) u Innsbrucku, Austrija, koji potječe iz 1495/96.

Stadtrichter Zeller Haus, Innsbruck (photo by Ivan Szabo)

 

 

Stadtrichter Zeller Haus, Innsbruck (photo by Ivan Szabo)

 

Stadtrichter Zeller Haus, Innsbruck (photo by Ivan Szabo)

 


 

 


 

Stadtrichter Zeller Haus, Innsbruck (photo by Ivan Szabo)


Drugi hrvatski grb, iz godine 1499 na bivšoj Kuli grbova (Wappenturm),
u Hofburgu - Kraljevska palaču u Innsbrucku u Austriji.

Wappenturm (tj. Kula grbova) na palači Hofburg s lijeve strane gornje fotografije.
Tijekom obnove 1770. Wappenturm je promijenjen:


Na sreću, crteži iz 18. st. prikazuju stari Wappenturm, a nalaze se i danas u sakristiji Hofburga,
gdje se mogu jasno vidjeti i hrvatski grbovi:

Wappenturm (photo by Ivan Szabo)

Wappenturm (photo by Ivan Szabo)

Wappenturm (photo by Ivan Szabo)

Zahvaljujem gospodi Ivanu i Aleksandru Szabo na ljubeznoj pomoći.

Kako je izgledao izvorni Wappenturm kralja Maximilaina I.
Ljubaznošću gospode Josipa Seršića i Mije Jurića iz Beča, 2009.

Hrvatski grb i grb Bosne na Wappenturmu u Insbrucku, 1499.
Ljubaznošću gospode Josipa Seršića i Mije Jurića, Beč, 2009.

S crkvenog zvona u mjestu Schwaz pored Innsbrucka, 1503.,
promjera 189 cm, težine 4.2 tona, 60 grbova u tri reda.
Grbovi Dalmacije i Hrvatske nalaze se na prva dva mjesta u prvom redu (!)
(izvor Ivan Bosilj: Zvona, Graphis, Zagreb, 2000, p. 53; s ljubaznim dopuštenjem prof.dr. Zvonka Benčića)

 

U crkvi Sainte-Waudru u Monsu u Belgiji nalazi se hrvatski grb koji datira iz godine 1511, vidi [Claus]

 

Hrvatski grbovi (Dalmatien, Croatien) koje je narisao Albercht Dürer (1427-1528),
crtež se nalazi u znamenitoj grafičkoj zbirci Albertina u Beču.

Nakon izbora za kralja 1519.,  Karlo V je rabio sljedeću titulu u svojim službenim dokumentima: "Carl der fünffte, von Gottes Gnaden Römischer Kayser, zu allen Zeiten Mehrer des Reichs, König in Germanien, zu Castilien, Aragon, Leon, beyder Sicilien, Hierusalem, Hungarn, Dalmatien, Croatien, Navarra, Granaten, Tolleten, Valentz, Gallicien, Majorca, Hispalis, Sardinien, Corduba, Corsica, Murcien, Giennis, Algarbien, Algeziren, Gibraltar, der Canarischen und Indianischen Insulen und der Terrae firmae des Oceanischen Meeres etc, Ertz-Hertzog zu Oesterreich, Hertzog zu Burgundi, zu Lotterich, zu Braband, zu Steyer, zu Kerndten, zu Krain, zu Limburg, zu Lützenburg, zu Geldern, zu Calabrien, zu Athen, zu Neopatrien und Würtenberg etc."

 

Umjetnik Hans Burgkmair (1473-1531) uključio je je grbove Hrvatske i Dalmacije u svoj portret kralja 
Louis I (1516-1526), kao i u genealogiji Habsburgovaca.

 

Grb švedske plemenite obitelji Kristiernsson iz Östergötland-a u Švedskoj. Za više pojedinosti vidi dr. Mladen Ibler (Denmark): THE CROATIAN COAT OF ARMS - FROM FRANKOPAN´S SENJ TO SWEDEN?

 

Blasons des Royaumes & Principautés d'Europe en l'an de grâce 1519. - Grbovi, kraljevine i kneževine Europe iz godine 1519. Hrvatski grb je u najdesnijem stupcu, treći odozdol.

 

Dva jasno vidljiva hrvatska grba iz godine 1526. tijekom bitke na Mohačkom polju (Mađarska) protiv Turaka (drugi grb u lijevom stupcu i četvrti u desnom stupcu). Ljubaznošću gospode Josipa Seršića i Mije Jurića iz Beča, 2009-

 

Sigillum regni (Kraljevski žig) s hrvatskim grbom, u Cetingradu 1527.

U Beču se stari hrvatski grbovi mogu vidjeti na nekoliko mjesta.
Na pr. na trgu Grabe (iz oko 1760.), i u Schönbrunu.

Beč 1529., tijekom prve turske okupacije. Stephanusdome, tj. znamenita Katedrala u Beču, nalazi se u središtu.

Pojedinost iz gornje karte: hrvatski grb je u sredini, gore lijevo od Katedrale.

Hrvatske obrambene snage pod hrvatskim grbom u Beču iz 1529., tijekom prve turske opsade grada.

 U ckrvi Sainte Michel u Bruxellesu u Belgiji, nalazi se hrvatski grb koji datira iz 1538., see [Claus]. Prema Jean-Pierre Clausu, Belgija ima oko 40 (četrdeset) raznih hrvatskih grbova širom zemlje (iz Istre, Rijeke, Dubrovnika, loka itd.), većinom iznimne ljepote!

 

photo by Darko Zubrinic

hrvatski grbovi iz 16. st. koji se nalaze u Katedrali sv. Vita u Hradčanima u Pragu, u Češkoj Republici:
Regnum Sclavoniae, Croatiae, Dalmatiae, lijevo od glavnog oltara.
Pojavljuju se uz desetke drugih starih europskih grbova.

photo by Darko Zubrinic

Croatian coat of arms above the main altar in Cathedral of St Vitus, Hradcani, Prague

Cathedral of St Vitus, Hradcani, Prague (photo by dr. Kresimir Malaric)

Re. Sclavoniae, Croatiae, Dalmatiae (Kraljevina Slavonija, Hrvatska i Dalmacija)
Primijetimo da je ovdje grb Sclavonije isti kao i grb Bosne.
 

Croatian coat of arms, Cathedral of St. Vitus, Hradcani, Prague (photo by dr. Kresimir Malaric)

Croatian coat of arms, Cathedral of St. Vitus, Hradcani, Prague (photo by dr. Kresimir Malaric)


Pod krovom Mađarskog parlamenta nalazi se nekoliko grbova, među njima također i hrvatski.

 

Amblem Bratovštine sv. Jeronima u Rimu iz godine 1585.,
s grbovima Dalmacije i Hrvatske na vrhu, a Slavonije i Bosne na dnu.



Hrvatski grbovi iz 19. st. u grkokatoličkoj crkvi sv. Petra i Pavla u mjestu Sošice, Žumberak, zapadno od Zagreba
(rimokatolička crkva je lijevo, odmah pored grkokatoličke crkve)


Hrvatski grbovi iz 1907. u grkokatoličkoj crkvi sv. Antuna Pustinjaka
u selu Kašt u Žumberku u Hrvatskoj, nedaleko od Zagreba;
zahvaljujem vlč. g. Mile Vranešiću, vlč. g. Željku Pajiću (dekanu Sošica), vlč. g.  Milanu Stipiću,
i g. Vlatko Biliću na korisnim podatcima.


Grkokatolička crkva sv. Antuna Pustinjaka u selu Kašt na Žumberku; vlč. Milan Stipić, Željko Pajić i Mile Vranešić.

Veoma lijep grb Žumberka.

Žumberak a hidden Croatian treasure

Grkokatolička biskupija u Marči osnovana je 1611.
Križevačka eparhija


Literatura
  • Zlatko Kudelić: Marčanska biskupija: Habsburgovci, pravoslavlje i crkvena unija u Hrvatsko slavonskoj vojnoj krajini : (1611.-1755.), Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2007.
  • Nevenka Kauzlarić: Tragom marčanske povijesti, "Otok Ivanić", Kloštar Ivanić 2010. CIP 739650




Prezime Horvat:
Hrvat, Horvat, Harvat, Chorvat, Charvat,
Crovat, Cravat (-> cravate), Crobat, Corbat, Krabat,
Charwath, Crawat, Krawat, Churbate, Grawat,
Charwaten, Corbetha, Curewate, Corwate,
Chrowat, Crowat, itd.

Kravata



Ivan Gundulić (1589.-1638.) sa svojom kravatom godine 1622.

Najstarija uporaba kravate u povijesti zabilježena je kod Ivana Gundulića (1589.-1638.), znamenitog hrvatskog pjesnika iz grada Dubrovnika. Primijetimo da je Gundulić umro iste godine kada je francuski kralj Louis XIV rođen.

Slaven Bilić, voditelj hrvatske nogometne reprezentacije, slavi pobjedu iz godine 2007. Pogledajte njegovu kravatu!

Kravata na 18 jezika dieljem svijeta:

  • talijanski - Cravatta
  • španjolski - Corbata
  • filipino - Korbata
  • portugalski - Gravata
  • hrvatski - Kravata
  • irski - Carabhat
  • engleski - Cravat
  • velški - Crafat
  • švedski - Kravatt
  • finski - Kravatti
  • flamanski - Krawaat
  • danski - Kravat
  • poljski - Krawat
  • ukrajinski - Kravatka
  • češki - Kravata
  • slovački - Kraváta
  • rumunjski - Cravata
  • turski - Kravat

   


KRAVATA OKO ARENE U PULI, 2003.
najveća kravata na svijetu, teška 450 kg, dužine 808 m, maksimalna širina 25 m, vezana oko Arene u Puli, gradu na poluotoku Istra u Hrvatskoj. Sam čvor vezan je na visini od 21 metara, a bio je širok 15 metara!


Kravata na gradskom zvonu u središtu Dubrovnika, 2006.


Penkala

Eduard (Slavoljub) Penkala (1871.-1922.), rođen je u Slovačkoj, a postao je naturalizirani Hrvat nakon što je njegova obitelj doselila u Zagreb.  Patentirao je mehaničku olovku godine 1906., a penkalu 1907., koaj i danas nosi njegovo ime i u svakodnevnoj je uporabi.which are bearing his name and now they are in everyday use.

Eduard Penkala, inventor of fountain pen

Patent je bio zaštićen u 36 zemalja širom svijeta.

PenkalaPenkalaPenkala advertisment, Berlin, 1911 (from the book Penkala by M. Tischler)

Eduard Penkala je jedan od prvih konstruktora aviona (Zagreb, 1910.), samo sedam godina nakon braće Wright.

Penkala's plane, Zagreb, 1910

Njegov prvi izum je gumena boca ispunjena vrućom vodom, nazvana Termofor, koja se rabila kao "centralno grijanje" u krevetu tijekom hladnih noći. Sjećam se da je moja baka u svojem krevetu držala termofor.

Penakla (from the book Penkala by M. Tischler)

Penkala je izumio novu plastičnu masu koja se zove ebonite, a rabila se proizvodnju gramofonskih ploča. Potpisao je ugovor s engleskom kompanijom Edison-Bell, te osnovao novo poduzeće Edison-Bell-Penkala Ltd. u Zagrebu, koja je započela proizvodnju gramofonskih ploča prema njegovoj originalnoj tehnologiji.

Penkalina tvornica u Zagrebu iz 1912. imala je oko 300 zaposlenih, blagovaonicu, dječji vrtić, bazen za plivanje, pa čak i nogometni klub Penkala. Bila je to jedna od najvećih tvornica uredske opreme u svijetu.


www.toz-penkala.hr


Moho sloj u geologiji

Znanstvenici koji se bave seizmologijom i geologijom veoma dobro znadu za znameniti Moho sloj (ili Moho diskontiunitet) u zemljinoj kori. Nazvan je prema veliko hrvatskom geofizičaru Andriji Mohorovičiću (1857.-1936.), profesoru na Sveučilištu u Zagrebu. Njegovo je otkriće bilo važno za razumijevanje nutarnje strukture Zemlje i ponašanje seizmičkih valova. Zajedno s teorijom sila  Ruđera Boškovića, to je vjerojatno najveće dostignuće hrvatske znanosti.

Andrija Mohorovicic, discoverer of MOHO layer

Evo dio njegove biografije iz monografije Willarda Basoma na engleskom, Rupa na dnu oceana, priča o MOHOLE projektu, 1959/61, Doubledays, SAD (str. 143):
... Kao dječak od 15 godina govorio je talijanski, francuski, engleski, kao i svoj rodni hrvatski, a kasnije je naučio i njemački, češki, latinski i starogrčki. Studirao je fiziku u Pragu kod znamenitih profesora kao što je E. Mach i diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1894. Godine 1894 Dr. Mohorovičić je postao Direktor Instituta za metorologiju i geodinamiku i profesor Sveučilišta u Zagrebu 1897., gdje je ostao do umirovljenja 1921. Posebno se zanimao za precizna mjerenja astronomskih i seizmičkih pojava, ali njegova reputacija uglavnom počiva na njegovu klasičnom članku u području seizmologije, Potres 8. listopada 1909., koji sadrži otkriće važnog diskontinuiteta na dubini od 55 km. Taj diskontinuitet, danas opće poznat kao Moho sloj u njegovu čast, definira zemljinu koru.

Photo from an article by Mete Oner: Deepest borehole ever drilled

Dva se hrvatska imena pojavljuju na karti Mjeseca. Jedno je ima Ruđera Boškovića, koje je dano planini na vidljivoj strani Mjeseca, a ime Andrije Mohorovičića dano je planini na tamnoj strani Mjeseca. 


Padobran Fausta Vrančića

Faust Vrancic (Faustus Verantius, Fausto Veranzio, Faust Vernacsics)Najranija tehnička otkrića hrvatskih znanstvenika povezana su s imenom Fausta Vrančića, rođenog u hrvatskom gradu Šibeniku (lat. Faustus Verantius, talijanizirano ime mu je Fausto Veranzio, a mađarizirano Faustus Verancsics, 1551-1617). Surađivao je sa znanstvenicima kao što su Tycho Brache i Johannes Keppler. Vrančić je izvrsno poznavao barem sedam jezika. Na dvoru Kralj Rudolfa II u Hradčanima u Pragu (Rudloph II bio je Rimsko-Njemački vladar i Hrvatsko-Mađarski kralj) radio je kao njegov tajnik, a kroz to vrijeme dovršio je svoj važan Riječnik pet najplemenitijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europeae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Hungaricae), objavljen u Veneciji 1595. To je najstariji riječnik hrvatskog jezika, također i mađarskog. Vrančić je najpoznatiji po svojoj knjizi izuma Machinae Novae, objavljenoj u Veneciji također  Venice in 1595. Knjigu je novčano pomogao francuski kralj Louis XIII,  i toskanski knez Cosimo II de Medici. Među njegovim mnogobrojnim izumima najpoznamenitiji je padobran, koji je provjeravao u Veneciji. Istina je da je još ranije Leonardo da Vinci imao sličnu ideju, ali on je napravio samo grubu skicu piramidalnog oblika, dok je Vrančićev padobran ima pravokutni oblik, kao i danas.

HOMO VOLANS by Faust Vrancic

Homo volans, Leteći čovjek, objavljen u Machinae novae Fausta Vrančića. 
Ovaj se crtež u mnogim knjigama pogrešno pripisuje Leonardu da Vinciju.

U knjizi Machinae novae je prikazana ukupno 61 konstrukcija. Među njima je i ideja novih metalnih mostova, koji su visjeli na čeličnim užetima, tzv. viseći mostovi. Takvi su mostovi izgrađeni tek dva stoljeća kasnije, u 18. stoljeću. Knjiga je uskoro s latinskog izvornika prevedna na talijanski, španjolski i njemački. 

Suspension bridge by Faust Vrancic, 1595

See Faust Vrancic (by dr. Vladimir Muljević, na hrvatskom)

Vrančićevo djelo Machinae Novae, 1595, je ponovno je objavljeno još nekoliko puta:
  • 1965. u izdanju "Heinz Moos Verlag", Minhen, Njemačka  (F. Klein, A. Wisner), prevedeno na pet jezikka,
  • 1968. u izdanju "Ferro", Milano, Italija (Umberto Forti), na talijanskom,
  • 1985. u izdanju "Magveto", Budimpešta, Mađarska, na mađarskom,
  • 1993. u izdanju poduzeća "Novi Liber", Zagreb, Hrvatska (priredili Vladimir Muljević i Žarko Dadić), na latinskom i hrvatskom. Knjiga je izdana u dramatično vrijeme srpske agresije na hrvatsku, tijekom kojeg je bombardiran i Šibenik, rodni grad Fausta Vrančića. Tom prigodom je oštećena i Šibenska katedrala, vrhunski spomenik hrvatske kulture. Zanimljivo da je Šibenska katedrala također prikazana u Vrančićevu djelu Machinae Novae.

Ecclesia Sibenici
Faust Vraničić u Machinae Novae piše: 

Ova crkva nije moje otkriće, jer je sagrađena već prije stotinu pedeset godina [tj. 550 prije današnjeg vremena]. Međutim, jer je izvanredno lijepa i jer je neobična oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića. Osim toga, jer je načinjena bez ikakve drvene građe, također nije kao ostale crkve nadsvođena ciglama, već je u potpunosti pokrivena velikim kamenjem postavljenim po dužini, koje se vidi kako s unutrašnje tako i s vanjske strane. Ostale će stvari prikazati slika.

Kupola ovog vrhunskog spomenika hrvatske kulture pogođena je granataom tijekom srpske agresije na Hrvatsku, kasnije obnovljena.

Sport

Drazen Petrovic and Mirko Novosel (photo from www.drazenpetrovic.com)
Dražen Petrović, srebrna medalja u košarci na Olimpijskim igrama 1992.


Goran Ivanišević, tenisač, pobjednik Wimbledona 2001.

Janica Kostelic, Queen of the World Alpine Ski Chapionships, with 3 gold medals, Italy, 2005
Janica Kostelić s tri zlatne olimpijske medalje u Salt Lake City-ju, SAD, 2002.


Blanka Vlašić, već nekoliko godina najbolja u svijetu u skoku u vis


Ivano Balić, vjerojatno najbolji igrač rukometa u povijesti

 


Ivan Šarić, svjetski šampion u šahu do 18 godina, za 2008., s hrvatskim grbom.


Nenad Bach

Najpoznatiji hrvatski rock i pop glazbenik u svijetu, s pločama prodanim u milijunskoj nakladi.
Angažirani intelektualac, širitelj informacija o Hrvatskoj i Hrvatima u svijetu, osobito na planu kulture.

Nenad Bach

www.croatia.org (SAD)
www.croatianworldcalendar.com
www.croatianhistory.net (Zagreb, Hrvatska, D.Ž.)
www.studicroatica.org (Buenos Aires, Argentina)

Najpoznatija pjesma Nenada Bacha: Can We Go Higher? u kojoj recitira dio hrvatske nacionalne himne  [mp3].

John Malkovich and Nenad Bach
John Malkovich recitira stihove hrvatske himne Lijepa naša na hrvatskom jeziku,
u Los Angeles studio Village Recorder, studenog 1990.

Pavarotti and Friends (CD sold in 2 million copies) Nenad Bach with a hat
Sudionik humanitarnog koncerta u Modeni u Italiji 1995 Za djecu Bosne i Hercegovine, na osobni poziv Luciana Pavarottija, zajedno s Bono Voxom koji u jednoj pjesmi recitira stihove Ivana Gundulića iz Dubrovnika: O lijepa, o draga, o slatka slobodo [mp3].

Mediterranean sounds - mediteranski zvukovi
Croatia's Mystic Voices - Hrvatski mistični glasovi

Klapa fa Linđo (ženska klapa), vidi ovdje
Primjer: Ponistra je drivo (Prozor je drvo) [wma]


Klapa Lindjo, Dubrovnik

Klapa Lindjo, Dubrovnik

Promotor hrvatske klapske glazbe u svijetu, na pr. Klapa Sinj je na njegov poticaj i organizaciju imala turneju po SAD-u, s nastupom u Kennedyjevom centru u New Yorku. Primjer: `Vo je naša zemja (Ovo je naša zemlja) [wma]



HRVATSKA - UKRAJINA


Ikavica: besida, bidnost, bili, blidost, vik, vira, did, divicja, dilo, diti, zavisa, zavit,...

Mnoge zajedničke riječi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: bo, gazda, garno - harno, goriti, dokaz, doli, dotični, dotikati, pes (za psa), pesek (za psića), žaliti, žvakati,...

Toponimi, hidronimi, naselja: Neretva, Mosor, Ostrožac, Gat, Casyn, Rostoky, Dobra, Tučapi, Jamnica, Bužan, Paszyn, Rocz, Kalnik, Srebrnica, Lomnica, Budymir, Mosczenicza, Dubicza, Gllina, Mikulići, Matče, itd. Vidi [Boris Graljuk u Hrvatska/Ukrajina, str. 51 i 52].




Zajedničke korjene starohrvatskih Poljičkih statuta i kyjivske Rus'ke pravde među prvima su 19. st. istraživali V. Mažuranić u Zagrebu i F. Leontovyč u Kyjevu. Zagonetan pojam VERV u Rus'koj pravdi razjašnjen je zahvaljujući Poljičkom statutu, gdje on dolazi kao VRV, a označava općinu, zadrugu, obiteljsku zajednicu.

Stara zemljišna mjera kod Ukrajinaca (žerebij) i Hrvata (ždrib, žri, žribenica). [Paščenko, str. 39-40].

Zajednički nazivi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku: vojvoda, gaj, didić, lito, čovik, rika, vira

There is a river Horvatos in the Tannais basain, Horvatka - confluent of Vyšljanka, also with variants Hovratka and Havratka. There are settlements Horvatka and Hovratka on the rivers bearing the same name. A river Horvatka is mentioned in the suburbs of Kyjiv in 18th century. In the middle part of river Dnipr there are Hovrat, Havrač, Horvativ. The names of villagesof Horvats'ke and Horvaty in the region of Lviv are related to the Croats mentioned in the Nestor Chronicle. As we see, Horvaty is comparable to the name of the village of Horvati near Croatia's capital Zagreb. The name of Harvaty, a  settlement on the very west of Ukraine, has been changed to Nagirnyj, while Horvac'ke has been changed to Družnij. Even more settlements with Croatian name can be found south of Karpathian mounatins in Ukraine. So for example there is a Horvaty settlement over the river of Bodva near the river Krasna, and Erdo-Horvat settlementin in the region of Šaroš-Potok, etc. The traces of the Horvat (= Croatian) name can be found in Bylorussian and Russian territories, for exaple in Central Russia near the city of Orel, and near the Ural region by the Oka river.
Source [Paščenko, pp 68-69].

Hrvatsko prezime Galič, kao i odgovarajući toponimi, čini se da su povezani s područjem u zapadnoj Ukrajini Galičina (Haličina), koja se često nepravilno zove Galicija.

Novčanice kuna (sadašnja novčanica u Hrvatskoj) i gryvnja (sadašnja novčanica u Ukrajini) poznate su obje i u Kyjevskoj Rus'i i u Hrvatskoj. Vidi [Paščenko].



STILJSKO


Stiljsko, dr. Orest Korčinski, lijevo g. Oleh Hirnyk





White Croats in Ukraine and their seat Stiljsko near the city of Lviv




Bili Horvati


Ivan Franko (1856.-1916.)

Ivan Franko je doktorirao kod Vatroslava Jagića, znamenitog hrvatskog slavista, u Beču 1. srpnja 1893., s doktorskom disertacijom Varlaam i Yosaaf, o starim kršćanskim duhovnim romanim i njihovoj literarnoj povijesti. O Ivanu Franko i njegovu mentoru Vatroslavu Jagiću vidi u Naša Gazeta 72, [PDF, str. 8-9].

UKRAJINSKI KNJIŽEVNIK U LIPIKU

U Lipiku je 23. travnja 2007. gradonačelnik Antun Haramija primio Dmytra Pavlyčka, ukrajinskog književnika koji je, kako je rekao,  došao posjetiti grad u kojem se 1908. godine liječio Ivan Franko, jedan od najvećih ukrajinskih pjesnika, političara, domoljuba i slavista, odnosno, kako za njega kažu, uz Tarasa Ševčenka, duhovni otac ukrajinske nacije.

Dmytro Pavlyčko, koji je isti dan  u Muzeju Mimara u Zagrebu  promovirao "Malu antologiju hrvatskog pjesništva" koju je preveo na ukrajinski jezik, rekao je da će Ivan Franko" navijek povezivati sudbine Ukrajine i Hrvatske, ali i Lipika. Drago mi je da će ukrajinska Vlada  u Lipiku podignuti  spomenik Franku kojemu će se,  vjerujem, zbog poštovanja prema velikom domoljubu, svaki Ukrajinac željeti doći pokloniti, a zbog Franka će zavoliti i Lipik".
 

Antun Haramija, gradonačelnik grada Lipika, i Njegova ekselencija Markijan Lubkivskij, veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, u gradu Lipiku 2007.

Lijevo Antun Haramija, gradonačelnik grada Lipika, Jaroslav Simonov - savjetnik veleposlanika Ukrajine u Hrvatskoj, desno Dmytro Pavlyčko u Lipiku 2007.
 
Gradonačelnik Haramija je rekao da je uspostavljen kontakt između grada Drogobica (Drohobych nedaleko Ljviva), pored kojega je rođen Franko, i Lipika, a u lipnju će u tom ukrajinskom gradu biti potpisan memorandum o prijateljstvu i suradnji, koja bi mogla biti turistički, ali i gospodarski značajna. Izgradnju spomenika Ivanu Franku, koji će biti postavljen preko puta multikulturalnog centra u Lipiku, financira ukrajinska Vlada, Lipik osigurava zemljište i dokumentaciju, a otvorenje će biti 4. listopada povodom dana Grada Lipika.

Duško Kliček, Pakrac
Izvor www.lipik.hr

Spomenika Ivanu Franku u gradu Lipiku otvoren je 2010.


Ivan Franko, Ukrajinski pisac, 1856.-1916.




Pločica na spomeniku Ivanu Franko u Lipiku.

Lipik i Drohobych postali gradovi prijatelji

Gradonačelnik grada Lipika Antun Haramija i v.d. veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj Anatolij Černyšenko 2. listopada 2010. su u Multikulturlnom centru potpisali povelju o prijateljstvu Lipika s ukrajinskim gradom Drohobychem.
„Ovo je jedan veliki trenutak kako za nas Lipičane tako i za stanovnike Drohobycha. Suradnja ova dva grada započela je prije 4 godine zahvaljujući ukrajinskom pjesniku Ivanu Franku koji se u 19. stoljeću za vrijeme svog života liječio upravo u Lipiku“ rekao je gradonačelnik Antun Haramija.

O pjesniku čija će statua uskoro biti postavljena u Lipiku te o povezanosti ukrajinskog i hrvatskog naroda govorio je veleposlanik Anatolij Černyšenko koji je također napomenuo kako Lipik i Drohobych već dugo povezuje prijateljstvo te mu je neizmjerno drago što su ovoga dana i službeno postali gradovi prijatelji.
„Potpisivanje povelje između ova dva grada je povijesni trenutak iz razloga što je to prvi takav sporazum između nekog ukrajinskog i hrvatskog grada. Smatram da je ovo događaj od velike važnosti upravo u ovo recesijsko vrijeme jer na ovaj način lokalne vlasti dobivaju prijatelje što će pridonijeti razvoju kako Lipika i Drogobycha, tako i Hrvatske i Ukrajine“, rekao je veleposlanik Černyšenko.

Dio ukrajinske kulture Lipičanima su pokazali članovi Kulturno umjetničkog društva „Karpati“ iz Lipovljana koji su ukrajinskim narodnim pjesmama i plesovima zabavljali publiku na novoizgrađenom trgu kod lipičke tržnice.
M.L.
Izvor www.lipik.hr



  • Godine 1965. je u Kyjivu objavljen ukrajinski prijevod Dunda Maroja, djela istaknutog hrvatskog renesansnog pisca Marina Držića (1508.-1567.), s oznakom "prijevod s hrvatskog". Marin Držić je prethodnik Shakespearea (r. 1564.) i Moliérea (r. 1622.).
  • Na IX. svjetskom kongresu slavista održanom 1983. u Kyjivu, hrvatski znanstvenik Josip Hamm promoviran je za počasnog doktora Sveučilišta "Taras Ševčenko".
  • Sabor Republike Hrvatske priznao je državnu nezavisnost Ukrajine 5. prosinca 1991.
  •  Diplomatski odnosi uspostavljeni su 11. veljače 1992. Veljače 1992. u Kyjivu je osnovano Društvo prijateljstva Ukrajina-Hrvatska. 
  • Godine 1993. na Sveučilištu u Kyjivu uveden je studij kroatistike, s hrvatskim jezikom kao samostalnim predmetom na studiju filologije. 
  • Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj otvoreno je 3. ožujka 1995. 
  • Prvi izvanredni i oponumoćeni veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj bio je g. Anatolij Šostak. 
  • Svoju prvu vizu za Ukrajinu veleposlanstvo je izdalo zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, koji je 1995. posjetio Ukrajinu kao osobni izaslanik Ivana Pavla II. Vidi  [Evgen Paščenko u Hrvatska/Ukrajina, str. 19 i 20].




   
Dmytro Pavlyčko

Dmytro Pavlyčko, ukrajinski pisac, političar i domoljub, zaslužan za rano ukrajinsko priznanje Hrvatske, prigodom promocije knjige Ukrajina-Hrvatska u Zagrebu je pred mnoštvom sudionika uskliknuo:

Ja Bilij Horvat, Rusin ta Ukrajinec!

(Ja sam Bijeli Hrvat, Rusin i Ukrajinac!). Vidi [Ćepulić, str. 6]. U predgovoru svoje Male antologije hrvatske poezije, objavljenu Kyjivu 2008., Pavličko piše:

"Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost."


Dmitro Pavlyčko, prevoditelj: Mala antologija hrvatske poezije, Kyjiv 2008.

Hrvatska

Dmytro Pavlyčko
Po brdima Božja ruka laka
Prostrla je sela poput platna,
Tu se širi jedna zemlja skladna,
Kukuruzna, sočna, vinogradna
Što miriše poput medenjaka.
Prozirno ko dječja duša, bistro,
Šumi more plavetno i čisto.
Obale - ko košare jagoda:
Krovovi se naselja crvene,
A masline zelenilo nude
Da zaštite i ptice i ljude.
Na slavensko stablo tu je davna
Rimska još nakalemljena grana.
I hridine sve, i sve doline,
Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
Na krvavim temeljima stoje.
Razlijeva se nebom bijela pjena,
A na vodi, iza plavih stijena -
Oble gore kô grudi i koljena
Mladih žena što plivaju leđno.
Oči kuća srušenih do tla,
Svi tragovi ugašenog rata
Pune dušu, i htio bih znati -
Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
Prožimlju tako srce do dna.
Kô nestali snovi iz djetinjstva
Tu nada mnom blista krošnje siva:
Tisućljetna maslina, Hrvatska,
Puna rana, ali uvijek živa!
Prijevod prof. Antice Menac, Zagreb, s ukrajinskog



Rus'ka pravda, 1280., najstariji poznati zakon među slavenofonim narodima. Drugi najstariji takav zakon je Vinodolski zakon iz 1288. Rus'ka pravda je u mnogo čemu bliska s Poljičkim statutima.

Postoji prijevod Vinodolskog zakona na ukrajinski jezik:

Naslov: [Vinodolski zakonik (ukr. prijevod)]
Zakon’ vinodol’skij : faksimile i karta horvatskago berega Adriatičeskago morja / sostavlennyja A. M. Evreinovoj
Predmetnice: Vinodolski zakon (1288.) --Analiza
Statuti gradova --Hrvatska
Povijesni izvori --Hrvatska --Srednji vijek
UDK: 34(497.5)(091)"12"
352.07(497.5 Vinodol)"12"(094)
Impresum: S.-Peterburg’’ : pečatano v’ litografii A. Beggrova, 1878
Materijalni opis: 17, IX, 16 str. : zemljop. crtež, faks. ; 31 cm



Kij, Šček, Horiv - legenda o osnivačima Kyjiva.

Povist vremjanih lit, 1113., Nestor

U središnjem dijelu Kyjiva nalaze se tri gore: Starokyjivska gora, gora Ščekovica i gora Horevica, pa čak i ulica Horev (ulica Horeva). Sam početak Nestorova djela "Povest Vremennyh let" spominje tu legendu: I byša tri brata: Kij, Shchek i Horev, i sestra ih Lybed'. I sotvoriša grad vo imya brata svoego, i narekoše ego Kyjiv.
Informacija ljubaznošću dr. Olge Pylyavske.

Kijevo, Dub... (Dubica, Dubrava, Dubašnica, Dubrovnik), Duliba?



Glagoljica, ćirilometodska pisana bašćina

Kyjivski listići, 11/12. st.

Kao što je pokazala dr. Marija s. Agnezija Pantelić, poznati Kyjivski i Sinajski listići, pisani glagoljičkim pismom, bili su u uporabi u Dubrovačkoj biskupiji koncem 11. stoljeća (vidi [Marija Pantelić, O Kijevskim i Sinajskim listićima].

Kyjivski listić, 1 recto

Kyjivski listić, 1 verso; podrobnije vidi na kiev.stin.hr

Prvi kyjivski listić nastao na dubrovačkom području koncem 11. ili početkom 12. st.

Kyjivski listići. Radi se o jednom od najstarijih glagoljaških tekstova uopće koji su došli do naših vremena. To je fragment sakramentara sačuvan na 7 listova (13 str.), podrijetlom iz 10. st. Pod pojmom sakramentara razumjevamo jednu vrstu obrednika. To je također i mali prenosivi misal. Zovu se Kyjivski jer se čuvaju u Kyjivu u Ukrajini. No njihova prva stranice je pisana kasnije, u 12. st., pisana pomlađenim starohrvatskim jezikom i pismom.

Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Bl. djevici Mariji pisana hrvatskim jezikom. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.

Evo teksta te molitve s prvog Kyjivskog listića s konca 11. st. ili s početka 12. st.:

ZAŠTITI GOSPODI RABI SVOJE MIRNIMI ZAPOVIDMI, I UPVAJUĆEE V ZASTUPLENIE BLAŽENEI MARII, I OT VSEH SUPOSTAT NAŠIH STVORI NY BEZ POŽALI. GOSPODA RADI NAŠEGO ...

Vidi. dr. Marija s. Agnezija Pantelić, Kulturno-povijesni značaj hrvatskoga glagoljaškog kodeksa, u Crkva u svijetu, Split, 1976., br. 3.; vidi također Eduard Peričić: Hrvatsko Kršćanstvo u doba kraljice Jelene, u Bogordica u Hrvatskom narodu, Zagreb, 1978.

Pisano današnjim hrvatskim jezikom ta bi molitva Bl. djevici Mariji glasila ovako:

ŠTITI, GOSPODINE, SLUGE SVOJE MIROLJUBIVIM ODREDBAMA I NAS KOJI SE POUZDAJEMO U ZAGOVOR BLAŽENE MARIJE, UČINI SIGURNIM PRED SVIM NAŠIM NEPRIJATELJIMA. PO GOSPODINU NAŠEMU ...

Kyjivskih sedam listića i Sinajska tri listića (Si1, Si2, Si3).

Dr. Marija s. Agnezija Pantelić: Sažetak

... Jezični, grafički, ortografski i paleografski elementi govore, da je prva strana Ki napisana negdje na južnohrvatskom arealu. ...

... Imena Si3 su zapadnog tipa s ortografijom zetsko-humske škole s posuđenim slovima đerv i pe. Niz imena Si3 veže za ovo područje i žensko ime Petrunie, jer se relikvije sv. Petronile čuvaju i časte od 10. st. u Dubrovniku, a u kult joj se širio na područje dubrovačke biskupije i općine. ...

... Mlađi pripisi Ki2, Si2,3 s kraja 11. ili početka 12. st. svjedoče upotrebu Ki i Si na pograničnom, u to vrijeme mješovitom području kao što je bila dubrovačka Astareja i poluotok Pelješac sa svojim humskim zaleđem."

O Kyjivskim listićima pisao je poznati ukrajinski znanstvenik N.N. Nimčuk:

N.N. Nimčuk: Kiivs'ki glagolični listki, Naukova Dumka, Kiiv 1983




Reimski evanđelistar, 11. st., 1395.




32 str. Reimskog evanđelistara pisane ćirilicom u 11. st., 64 str. hrvatskom glagoljicom 1395.





Vitalij Sušćanski: Gramatika Slovenskaja - Gramatika Sclavonica, fototipsko izdanje dvaju rukopisa Ivana Uževiča, studenta teologije na pariškom sveučilištu. Prvi rukopis iz 1643. čuva se u Parizu, a drugi iz 1645. u francuskom gradu Arrasu. Ovaj drugi je zanimljiv jer sadrži i tablicu hrvatske uglaste galgoljice, Očenaš ispisan glagoljicom, te primjere glagoljičkih spojenica i kratica. U knjizi je pod nazivom azbukivedar bosenski dana i tablica hrvatske ćirilice - bosančice. Vjerujatno je Uževiču izvor za sve to bio neki Hrvat u Parizu. Možda se upravo na tog Hrvata odnosi portret koji se nalazi uz tablicu glagoljičke azbuke.


UsporednaTablica pričrnomorskog pisma i glagoljice

Natpis u crkvi sv. Sofije u Kyjivu koji sadrži glagoljička slova.

U desnom stupcu tablica hrvatskih glagoljičkih spojenica (ligatura: po, ko, ot).

PISANO HRVATSKOM GLAGOLJICOM

Molitva Gospodnja

Otče naš iže esi nanebe-

seh : svetise ime tvoe : pri

di carstvie tvoe : budi vo-

lja tvoja : jako na nebesi i na ze-

mli. Hleb naš nasušnji daj ...

Vladimir Ćepulić: Glagoljska baština povezuje Ukrajinu i Hrvatsku, Naša gazeta, 2 bereznja 2003 r., No 10, str. 5-6

Vladimir Alekseevič Rozov (1876-1940), rođen je u Kyjivu, prijestolnici Ukrajine, u obitelji profesora Kyjivske Duhovne Akademije. Godine 1903. diplomirao je na Kyjivskom sveučilištu (Filološki fakultet). Od 1907. do 1908. istraživao je slavenske rukopise na Bliskom Istoku. Bio je profesor slavenske filologije na Nizyn institutu (1916) u Ukrajni, a profesor na Tavridskom sveučilištu1918.-1920.; Tavrid je današnji Herson u Ukrajini. Predavao je na Sveučilištu u Zagrebu (1920-1940), i umro u Zagrebu. Bio je literarni kritik, kulturolog, publicist, autor mnogih članaka. Zahvaljujem g. Olehu Hirnyku, L'viv, Ukrajina, za ljubaznu pomoć.

Jedna hrvatska glagoljička knjiga čuva se u Odesi, i to primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. Po jedan primjerak je u Veneciji, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu.

MISAL PAVLA MODRUŠANINA
    Misali po zakon' rimskoga dvora ... / a korežen' po fratru Pavlu Modrušaninu... - [Štampani v Benecih' : po Frančisku Bindoni i Mafio Pasino tovariši, 1528.]. - [8], 224 lista ; 8° (18 cm)
 

Fotografija jednog od 10 primjeraka Misala Pavla Modrušanina iz 1528. koji se čuva u Zagrebu. Jedan se čuva u Odesi.


Kratki glagoljički grafiti nalazi se u crkvi sv. Sofije u Kyjivu. U Kyjivu su se neki pisci potpisivali glagoljcom čak i u 17. st. Neki rukopisi iz Bukovine u zapadnoj Ukrajini pokazuju da se tu rabila glagoljica kao tajnopis.

Hrvati, kao i Ukrajinci, imaju svoje nazive za mjesece:
  1. Siječanj - Січень (sičenj)
  2. Veljača - Лютий (ljutyj)
  3. Ožujak - Березень (berezenj)
  4. Travanj - Квітень (kvitenj)
  5. Svibanj - Травень (travenj)
  6. Lipanj - Червень (červenj)
  7. Srpanj - Липень (lipenj)
  8. Kolovoz - Серпень (serpenj)
  9. Rujan - Вересень (veresenj)
  10. Listopad - Жовтень  (žovtenj)
  11. Studeni - Листопад (lystopad)
  12. Prosinac - Грудень (hrudenj)
Stepan Timošenko, vidi Naša Gazeta 72, [PDF, str. 10]. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu:

Osnivač laboratorija i prvi predstojnik Zavoda za ispitivanje gradiva bio je i svijetu poznati znanstvenik, profesor za tehničku mehaniku, dr. Stjepan Prokofjevič Timošenko, prije toga profesor na Politehničkoj školi u Kyjivu i Institutu za prometne inženjere u Petrogradu. Nakon emigracije iz Rusije, u četrdeset drugoj godini života, prof. Timošenko preko Carigrada i Sofije dolazi 15. ožujka 1920. u Beograd. Na poziv prvog rektora Tehničke visoke škole u Zagrebu, prof. Šena, 6. srpnja 1920. Timošenko dolazi u Zagreb, gdje je 8. studenog 1920. izabran za redovitog profesora. Kao prvi nastavnik iz područja mehanike predavao je Nauku o otpornosti materijala, Ispitivanje gradiva, Specijalna poglavlja iz tehničke mehanike i Građevnu statiku. Radi organizacije katedre i uređenja Zavoda za ispitivanje gradiva, Profesorsko vijeće škole šalje ga u Zapadnu Europu, gdje pohodi sve važnije tehničke visoke škole i ispitivanje gradiva. Njegov rad je u Zagrebu trajao samo dvije godine. Teške i bezizgledne stambene prilike, te skučene prilike za znanstveni rad prisilile su Timošenka da napusti Zagreb i prihvati poziv u SAD. Tijekom boravka u SAD-u, Timošenko dosiže znanstvenu slavu s epitetom 'otac inženjerske mehanike'. Međutim, iako je u Zagrebu boravio svega dvije godine, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag.



Literatura na hrvatskom jeziku:

Sergej Burda: Povijest Ukrajine, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, Zagreb 2009.

Hrvatska-Ukrajina, ur. Mladen Lovrić i Slavko Burda, Hrvatsko-Ukrajinsko društvo prijateljstva, Zagreb 2005. 

Boris Graljuk: Ranosrednjovjekovne paralele zapadnih zemalja Kijevske Rusi i hrvatskog etničkog prostora. U Hrvatska / Ukrajina. Zagreb 1996., str. 41-54.

M. Brajčevskyj: Pohodženjja slovjans'koj pysmenosti. Kyjiv, Akademija, 2002.

Evgen Paščenko: Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, Meditor, Zagreb, 1999, ISBN 953-6300-25-27

Hrvatska/Ukrajina, kulturne veze od Jadrana do Dnjepra (editor: Eugen Paščenko), The Bridge, Zagreb 1996

Boris Graljuk: 100 godina ukrajinske grkokatoličke župe Lipovljani: 1909-2009, Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske, Vukovar; Kulturno-prosvjetno društvo Ukrajinaca "Karpati" iz Lipovljana i Grkokatolička župa sv. Ane, 2010.  (promocija knjige u Lipovljanima, IKA) ISBN 978-953-56195-2-9

Miroslav Kiš: Bilo je časno služiti Hrvatskoj, njezinom narodu i nacionalnim manjinama (članci - eseji iz predraća, Domovinskog rata i poraća; trojezčno: hrvatski, rusinski, ukrajinski), Vukovar, 2008.

J. Paščenko: Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe. Split, Književni krug, 2010.

Jevgenij Paščenko: Od Kijeva do Poljica, Hrvatsko - ukrajinsko društvo, Ucrainiana croatica, Knjiga 5, Zagreb 2010.

Savez Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske


Bili Gorvati turistički kompleks u Ukrajini u mjestu Tatariv južno od Ivano-Frankivska; zahvaljujem gđi. Oleni Belej na obavijesti




Pisanice - Pisanki , 2010 CROWN



Hrvatska uskrsna jaja - pisanice, izradila Annette Hricko Czupylo, Ukrajinka u SAD-u, foto Vladimir Novak

Hrvatske uskrsne pisanice, izradila Annette Hricko Czupylo, foto Vladimir Novak. Pisanica s lijeva je ukrašena hrvatskim grbom.


Ukrajinska uskrsna jaja - pysanky, izradila Annette Hricky Czupylo, foto Vladimir Novak


Ukrajinske pysanky, izradila Annette Hricko Czupylo, foto Vladimir Novak

"Липовлянські Писанки " - Lipovljanske Pisanice - [PDF] - [Lemko Easter Eggs from Lypovliany, Croatia]
Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2009.

"Mali Rjecnik Lemkivskog Govora Ukrainskog Jezika" [PDF] - Small Lemko-Ukrainian-Croatian Dictionary.
Aleksa Pavleshin. Zagreb, Croatia. 2007.

Narodne nošnje



Drvene crkve vrlo slične kao u Ukrajini


Rimokatolička crkva sv. Barbare kod Zagreba, 17. st.




Unutrašnjost crkve sv. Barbare kod Zagreba za vrijeme svečane nedjeljne mise.


Drvena crkva sv. Barbare kod Zagreba

Pogledajte veoma slične drvene crkvice u Ukrajini, iz sličnog razdoblja, 17.-18. st. Zahvaljujem g. Olehu Hirniku na informaciji.




Narodna glazba (osobito Međimurje) i narodne nošnje

Grkokatolici u Hrvatskoj

Dr. Ljudevit Jurak, Vinice u Ukrajini 1943.





David Feller - otac znamenitog hrvatskog farmaceuta Eugena Viktora Fellera, i djed hrvatsko-američkog matematičara Vilima Fellera (William Feller), rođen je u L'vivu u 19. st. Također i Eugen Viktor Feller je rođen u L'vivu.

Zdenko Strižić u Ukrajini.
1930. godine. ukrajinski grad Harkiv raspisuje veliki međunarodni natječaj, jedan od najznačajnijih u povijesti svjetske moderne, za novu zgradu kazališta. U Strižićevom u projektu kazalište je zamišljeno kao centralna građevina s osnovnom tendencijom prožimanja i međusobnog povezivanja scene i prostora za publiku. Strižićevom radu dodijeljena je jednakovrijedna prva nagrada koju dijeli s Alfredom Kastnerom i autorskom skupinom Kolektiv (J.P. Afanasssjev, W.P. Kostenko, M. A. Mowschowitsch, R.M. Friedmann, J.A. Steinberg). Projekt nije nikada izveden budući da u to vrijeme u tadašnjem Sovjetskom Savezu započinje era Staljinove vlasti koja će propagirati krajnje birokratiziranu socrealističku izgradnju.

Dr. Vladimir Ćepulić - Bašćina (ukrajinske bajke u rubrici Iz bliza i daleka), predavanja u Kyjivu na ukrajinskom 1980tih, matematička suradnja s dr. Olgom Pylyavskom iz Kyjiva (Kyjivo-Mogiljanska akademija). Jednu ukrajinsku priču za Bašćinu su prevele Katerina Kondratenko (Kyjiv) i Katica Skrletović (Zagreb), vidi [PDF, str 17-18].

Ukrajinistika u Hrvatskoj, Ukrajinski jezik i književnost (dvopredmetni) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,  kroatistika u Ukrajini

Ukrajinistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

1977 Ukrajinaca u Hrvatskoj godine 2001., a 2494 godine 1991.

Povijest Ukrajine (na hrvatskom)





Prezime Ukrainčik postoji i u Hrvatskoj, nesumnjivo povezano s Ukrajinom. Knjiga Ezre Ukrainčika iz Zagreba, objavljenu u glavnom gradu Hrvatske 1934.,  je 2005. ponovno uredio i  pogovor napisao prof. Đuro Vidmarović. Radi se o hrvatsko-židovsko prezime UKRAINCZYK. Zahvaljujem g. Olehu Hirnyku na informaciji.

http://www.zaxid.net/article/76316/




Miro Gavran je najprevođeniji (32 jezika) i najizvođeniji hrvatski dramski pisac. Neka njegova djela prevedena su i na ukrajinski jezik:
  • Sve o ženama, žurnal "Mlada Ukrajina", br.1, Kyjiv, Ukrajina, 2003-
  • Pacijent doktora Freuda, žurnal "Mlada Ukrajina", br.1, Kyjiv, Ukrajina, 2003.



Ukrajinska ulica u Zagrebu


Ukrajinska ulica u Zagrebu



Drvo prijateljstva između Ukrajine i Hrvatske, 2001., u Ukrajinskoj ulici u Zagrebu.
Kesten je donesen iz Ukrajine.






Ukrajina je bila prva zemlja koja je kao članica Ujedinjenih nacija priznala Hrvatsku, o odmah zatim je i Hrvatska priznala Ukrajinu.

Prva službena posjeta hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana nekoj stranoj zemlji bila je upravo posjeta Ukrajini, svibnja 1992.
G. Ivica Trnokop bio je prvi opunomoćeni veleposlanik Hrvatske u Ukrajini, a nakon njega je Đuro Vidmarović, prof.

G. Ivica Trnokop bio je tijekom 11 godina predsjednik Društva hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Kasnije je tu funkciju preuzeo g. Franjo Gregorić, bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Veleposlanstvo Ukrajine u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu, a u gradu Zadru postoji i ukrajinski konzulat.




Nikola Eterović, apostolski nuncij u Ukrajini od 1999.,  pripremio dolazak sv. oca Ivana Pavla II u Ukrajinu, generalni sekretar biskupske Sinode od 2004.


Nikola Eterović, Apostolska nuncijatura u Vatikanu www.nuntiatura.kiev.ua

The Day - interview with N. Eterović




Petar Guberina      

Petar Guberina i njegova verbotonalna metoda za učenje stranih jezika i pomoć gluhonijemima

Verbotonalna metoda Petra Guberine
nalazi primjene u patologiji slušanja i govora, kao audiovizualna metoda učenja starnih jezika, itd.

Zemlje polaznika verbotonalne izobrazbe u poliklinici SUVAG u Zagrebu, Hrvatska, iz 68 zemalja

Europa
Austrija, Belgija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovačka,  Slovenija, Srbija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Ukrajina, Velika Britanija

Sjeverna i Srednja Amerika
Kanada,  Kostarika, Kub, Meksiko, Panama, Portoriko, SAD

Južna Amerika
Argentina, Bolivija,  Brazil, Čile,  Ekvador, Kolumbija, Peru, Urugvaj, Venecuela

Afrika
Alžir, Angola, Benin, Burundi, Egipat, Etiopija, Gabon, Gana, Gvineja Bisau, Kongo, Maroko, Mozambik, Senegal, Sudan, Tunis

Azija
Bahrein, Indija, Izrael, Japan, Jordan, Kina, Kuvajt, Libanon, Saudijska Arabija, Tajvan, Turska

Australija

Poliklinika SUVAG u Zagrebu, u kojoj je od 1979. do 1990. boravilo 70 djece s oštećenim sluhom  iz Ukrajine.

Verbotonalna nastava zagrebačkog SUVAG centra u svijetu rabi se u 42 zemalja

Europa
Belgija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Francuska, Italija, Makedonija, Moldavija, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švicarska, Ukrajina

Sjeverna i Srednja Amerika
Kanda, SAD

Južna Amerika
Argentina, Brazil, Čile, Panama, Kolumbija, Peru, Urugvaj, Venecuela, Ekvador

Afrika
Alžir, Angola, Egipat, Mozambik, Senegal, Tunis

Azija
Izarel, Japan, Kina, Libanon, Suadijska Arabija, Tajvan

Australija



Verbotonalna metoda u Ukrajini

Od 1979. do 1990. u Centar SUVAG u Zagreb dolazilo je iz Ukrajine oko 70 djece s oštećenim sluhom na višegodišnju rehabilitaciju, kao i njihovi roditelji. Ukrajinski stručnjaci su pozivali stručnjake iz Zagreba na razne kongrese i stručne skupove da predstave verbotonalnu metode. Godine 1988. profesor Mladen Lovrić po pozivu odlazi u Ukrajinu i održava seminare verbotonalne metode. Godine 1990. osniva se Centar SUVAG u Kyjivu, a dr. Tatjana Kulakova, istaknuti formator verbotonalne metode i njezin promicatelj, postala je ravnateljica. 

Centar SUVAG u Kyjivu se, osim rehabilitacijom, bavi i širenjem verbotonalne metode, kao i osoposobljavanjem ukrajinskih stručnjaka. Vidi [Crnković, str. 247]. U Ukrajini postoje osposobljeni stručnjaci - formatori, za izobrazbu polaznika verbotonalnih seminara i tečajeva. U Ukrajini je održan jedan Verbotonalni kongres.

Nakon smrti Petra Guberine 2005. biran je 2006. novi upravni savjet te udruge:

predsjednica Zdenka Gavrilović (Hrvatska), a dopredsjednici
  • Jacques Bouchez (Francuska)
  • Patricia Garcia Lopez (Španjolska)
  • Tatiana Kulakova (Ukrajina)

Stjepan Dabac, rođ. 1973., od najranije dobi bio je uključen u verbotonalnu rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG.  Diplomirao pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je na osposobljavanju stručnjaka za rad prema verbotonalnoj metodi u SAD-u, Kanadi, Ukrajini (Kyjiv) i na Tajvanu.

Izvor je monografija
Višnja Crnković (ur.): SUVAG, Poliklinika SUVAG, Zagreb 2007., ISBN 978-953-95195-1-1

Ukrajinski stručnjak za verbotonalnu metodu prof. Marija Kaljužnjaja iz Kyjiva, je u Jakutiji, u gradu Njerjungri, godine 1990. osnovala centar SUVAG. U tome su joj pomogli zagrebački stručnjaci, u prvom redu dr. Mladen Lovrić. U tom centru je 1990. svoju izobrazbu započela njezina kći Nastja u dobi od devet godina, danas likovna umjetnica. 




Taras Belej (rođen 1978. u Ivano-Frankivsku u Ukrajini) je 20. rujna 2010. u Zagrebu održao izložbu pod naslovom "Hrvatska u srcu" (Galerija Mirko Virius). Završio je umjetničku akadamiju u Kijevu, a kao četverogodišnji gluhi dječak došao je u Zagreb na rehabilitaciju u SUVAG. Naučio je slušati i govoriti, a danas vlada ukrajinskim, hrvatskim i engleskim jezikom. To je rezultat rehabilitacije u Zagrebu po verbotonalnoj metodi Petra Guberine. Više o Tarasu Beleju vidi u Naša Gazeta 74 [PDF, str. 9].

Zanimljivo da je Taras Belej svoju prvu izložbu u Kijevu imao upravo u Hrvatskoj ambasadi.


Taras Belej je s crtanjem također započeo kao dijete u Zagrebu, u Školi za umjetnost na Pantovčaku. Završio je Kiyjivsku nacionalnu akademiju likovnih umjetnosti i arhitekture. Organizirao je nekoliko izložaba hrvatskih likovnih umjetnika u Ukrajini, jednu i u Ukrajinskoj likovnoj akademiji u Kiyjivu, koje su održane pod visokim pokroviteljstvom i uz podršku Ukrajinske ambasade u Zagrebu.

Taras Belej: Prof. Mladen Lovrić, ekspert za verbotonalnu metodu u SUVAG-u u Zagrebu, 
veoma zaslužan za širenje te metode u Ukrajini

Knjiga utisaka tijekom izložbe Hrvatska u srcu u ukrajinskom gradu Ivano Frankivsku, ožujka 2010., na poticaj Tarasa Beleja.
Na izložbi su zajedno sudjelovali hrvatski i ukrajinski likovni umjetnici.


Privit horvatam vid galičan (bilih horvativ) - Pozdrav Hrvatima od Galičana (Bijelih Hrvata)


Taras Belej: Moj Jadran


Taras Belej: Snijeg u Kijevu


Taras Belej: Kamenita vrata u Zagrebu


Taras Belej: Skalinska ulica u Zagrebu


Taras Belej: Dalmacija u mom srcu


Taras Belej: Otok Hvar


Taras Belej: Zalazak sunca na Hvaru



U Zagrebu od 2005. godine živi Olena Sokolovska, likovna umjetnica iz Ukrajine koja je 1994. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti i primijenjenih umjetnosti u Lvivu. Siječnja 2011. otvorena je u Gradskoj knjižnici izložba njezinih veoma lijepih radova na temu Zagreba.


Olena Sokolovska (lijevo) i Katarina Todorcev Hlača iz Gradske knjižnice u Zagrebu prigodom otvaranja izložbe 2011. Katarina Todorcev Hlača je voditeljica Središnje knjižnice Ukrajinaca i Rusina Republike Hrvatske, otvorene godine 1995.




Središnja knjižnica Ukrajinaca i Rusina Republike Hrvatske

Lutke iz Ukrajine, dar g. Mykole Azarova, veleposlanika u Argentini
Dar veleposlanika Ukrajine u Argentini  g. Mykule Azarova gđi. Teresi Perinić za zbirku Kralja Lutaka.

Lutke iz Ukrajine, dar g. Mykole Azarova, veleposlanika u Argentini





Ručak u Zagrebu: Nenad Bach (New York), Darko Žubrinić (Zagreb), Oleh Hirnyik (Lviv)

www.croatianhistory.net/etf/ukrajina.html



Veleposlanstvo Ukrajine u Zagrebu

Hrvatsko - ukrajinski prevoditelj



Croatia - Austria

Croatia - France

Croatia - Great Britain

Croatia - Russia

Croatia - China

Croatia - Slovakia

Croatia - Japan



Croatia - its History, Culture and Science