Hrvatska glagoljička Biblija
Posvećeno uspomeni na Darka Dekovića (1947.-2008.)
Darko Žubrinić, 2008.
Cilj nam je na jednom mjestu popisati desetak različitih potvrda o postojanju glagoljičke Biblije. Hrvatska glagoljička Biblija je na temelju tih potvrda posve sigurno postojala već u 14. st., možda i više njih. Na žalost, danas nije poznata niti jedna. Razumije se, to ne isključuje mogućnost da hrvatsko - glagoljička Biblija ipak postoji negdje i danas. Možemo samo vjerovati da će ona jednog dana biti otkrivena.
Podatke ćemo poredati kronološkim slijedom.
Najstarija hrvatska - glagoljička Biblija spominje se već godine 1380. u jednom dokumentu koji se čuva u Zadarskom arhivu, koji spominje
...una Biblia in sclavica lingua.
Vidi [Runje, O knjigama...], njegov članak u [Iskoni bje slovo, str. 58] i [Iskoni bje slovo, Grbinov članak na str. 116].
U istom arhivu nalazi se još jedan dokument pisan godine 1389. koji spominje
unus libear Alexandri paruus in letter sclaua... Item unus Rimancius scriptus parrtim in latino, partin in sclauo.
Hrvatsku glagoljičku Bibliju spominje jedan zapis u najstarijem poznatom hrvatsko-glagoljičkom misalu, tzv. Omišaljski misal iz 14. st., poznatiji kao Ilirico 4, koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici. Točnije, radi se o dvije naknadne bilješke u tom misalu iz godina 1475. i 1480. One govore da su omišljani kao osobitu dragocjenost čuvali jednu Bibliju koju su prigodom Turskih opasnosti smjestili na sigurno zajedno s drugim dragocjenostima:
Bilješka iz 1475.: .... dali v Krk, po zapovidi knežje milosti kneza Ivana najprvo kaleži 4, Bibliju, misali 4 ...
Bilješka iz 1480.: ... To je blago crkve svete Marije ko bi dano v kaštel ... v ruki Jurku kapitanu ... Biblije, misal veliki, misalića 2 ...
Godine 1590., prigodom prve kanonske vizitacije krčki biskup Ivana kneza da Turre je za Omišalj upisao među inim da crkva Majke Božje od Uzašašća posjeduje i glagoljičku Bibliju pisanu na pergameni:
Biblia in carattere schiavo in carta bergamena in foglio.
Izvor: [Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici, str. 49].
Dr. Marice Čunčić je tijekom svojeg predavanja pod naslovom "Digitalizacija u službi rekonstrukcije hrvatske glagoljske Biblije", održanom 20. veljače 2009. u čast 70 rođendana akademika Josipa Bratulića, navela da je hrvatska glagoljička Biblija bila u Omišlju na Krku od godine 1475. do 1609.
Prema jednom izvoru iz 1480., hrvatska glagoljička Biblija postojala je u gradiću Beli na otoku Cresu, vidi [Hercigonja, Povijest hrvatske književnosti 2, str. 84].
Prema [Hercigonja: Glagoljica i glagoljaštvo, str. 252], vjerojatno je na Ozlju djelovao glagoljaški skriptorij 1520.-1522. sastavljen od 5 popova glagoljaša, o čemu piše Primož Trubar, kojima je knez Bernardin da zadatak da prevedu Bibliju na hrvatski. Ne zna se ništa o ishodu tog rada.
Postojanje hrvatsko - glagoljičke Biblije spominje i talijanski enciklopedist Giovanni Batista Palatino u svojoj knjizi Libro Nouvo (Libro nel qual s'insegna a scrivere ogni sorte lettera, antica et moderna...), objavljenoj godine 1545. Među 29 pisama lijevanih za potrebe svoje knjige nalazi se i glagoljično pismo, koje on zove Buchuizza, tj. bukvica. Za to pismo navodi da je različito od svih drugih pisama. Također spominje da postoje mnogobrojni brevijari i misali pisani glagoljicom, kao i glagoljička Biblija (...et anco la Biblia). Evo kako izgleda tablica glagoljice objavljena u toj knjizi:
Uz tablicu hrvatske glagoljice ide i popratni opis glagoljičkog pisma (bukvice) na talijanskom jeziku. Preslik tog štiva dobio sam na moju molbu ljubaznošću dr. Ruggera Cattanea iz Milana.
U hrvatskom prijevodu dr. Ruggera Cattanea to štivo glasi ovako:
Treba znati da ilirski narodi, iliti Schiavoni, imaju dvije vrste pisama, pa se istočnije pokrajine služe onim koje sliči grčkomu, čiji je izumitelj bio Ćiril, odakle ga nazivaju ćirilicom, a druge, južnije ili zapadnije pokrajine služe se onim, čiji je izumitelj bio sveti Jeronim, pa ga nazivaju bukvicom, koje je pismo različito od svih drugih na svijetu. Imate također znati da je govor puka onaj vlastiti kojim se uvijek mole, i svi narodi razumiju ga, kao što mi razumijemo svoj narodni jezik, vrlo je bogat riječima ali veoma teškog izgovora onomu koji nije u njih odgajan od malena, te njim imaju pisane misale, brevijare i molitvenike naše Gospe, pa i Bibliju.
Palatinus scribebat Romae
(latinski: "Palatino je pisao u Rimu")
MDXXXXV
Koristim prigodu izraziti duboku zahvalnost dr. Ruggeru Cattaneu iz Milana velikodušnoj pomoći.
Također se znade za još jedan primjerak rukom pisane hrvatskue glagoljičke Biblije koju je priredio Nikola Mojzeš s otoka Cresa. To znademo na temelju predgovora kojeg je godine 1557. pisao Stipan Konzul prigodom prevođenja Novoga Zavjeta, vidi [Jembrih].
Jedna glagoljička Biblija bila je u posjedu Bernardina Frankapana početkom 16. stoljeća. Taj je podatak spomenut u [Bratulić, Leksikon..., str. 150]. Je li to Zadarska glagoljička Biblija?
Zapisi s crkvenih vizitacija obavljenih godina 1579. i 1609. spominju hrvatsku glagoljičku Bibliju u Omišlju na otoku Krku. Zahvaljujem dr. Vesni Badurini Stipčević na tom podatku. Je li to ista glagoljička Biblija kao i ona iz 1475, spomenuta u naknadnoj bilješci u Omišaljskom misalu Ilirico 4?
U gradiću Beli na otoku Cresu se u popisu crkvene imovine iz godine 1624. navodi da crkva posjeduje glagoljičku Bibliju na pergameni, oslikanu u boji, kojoj nedostaju mnoge stranice:
Una Biblia in sciauo in bergamina mal in color (?) et mancante di molte carte.
Vidi [Štefanić, Najstariji hrvatskoglagoljski misal, Slovo 1, str. 52], [Štefanić, Determinante hrvatskog glagolizma, str. 27], [Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici, str. 49]. Je li to ona ista glagoljička Biblija kao i iz 1480, koju spominje Hercigonja?
Mirjana Crnić: In memoriam Darku Dekoviću , Slovo 58 (2008) 313-317
Mali leksikon hrvatske glagoljice