The role of Croatian Glagolitic Script in the political destiny of Istria after the WW2
Uloga hrvatske glagoljice za političku sudbinu Istre nakon II. svjetskog rata
Darko Žubrinić, 2013.
Božo Milanović (1890.-1980.)
Dr. Božo Milanović: ISTRA Hrvatska. Religijski program HRT-a, 2010., autorica i urednica filma Irena Hrvatin.
Neka važna svjedočanstva tijekom mojih osobnih susreta, a koliko mi je poznato, nikada objavljena od strane navedenih stručnjaka.
Akademik Branko Fučić (1920.-1990.)
dobitnik Herderove nagrade, počasni član Društva prijatelja glagoljice
Akademik Branko Fučić (povjesničar hrvatske umjetnosti, istraživač hrvatske glagoljičke epigrafike): Da nije bilo glagoljice, politička sudbina Istre (nakon II. svjetskog rata) bila bi sasvim drukčija.
Dr. Marija s. Agnezija Pantelić (s. milosrdnica, jedan od vodećih stručnjaka za hrvatsku glagoljicu): Upamtite dobro! Da nije bilo glagoljice na tlu Istre, Istra nakon II. svjetskog rata ne bi bila u Hrvatskoj.
Akademik Lujo Margetić (stručnjak za hrvatsko srednjevjekovno pravo): Uloga hrvatske glagoljice bila je prevažna za političku sudbinu Istre.
Glagoljaško pjevanje u Lanišću (Ćićarija, Istra) - Gospodine, pomiluj i Slava - nedjeljna misa, 29. 05. 2011. Glagoljaško pjevanje je jedinstveno i autohtono hrvatsko crkveno pučko pjevanje koje se razvilo uz hrvatsku obalu (Istra, Kvarner, Dalmacija) gdje je postojala stoljetna i u svijetu jedinstvena povlastica da se misa i svi obredi Rimskog (katoličkog) obreda služe na staroslavenskom i starohrvatskom a ne na Latinskom. Tako se razvilo i jedinstveno pjevanje koje u sebi sjedinjuje ranu srednjovjekovnu crkvenu glazbu i folklorne elemente svjetovnog pučkog pjevanja dotičnoga kraja.
Glagolitic chant in Lanišće (Istria, Croatia), Kyrie and Gloria, Sunday Mass, May 29th 2011. Glagolitic chant is a specific and unique Croatian liturgical folk chant that developed on the Croatian coast where the unique privilage of celebrating the Roman Rite in Old Church Slavonic (not in Latin) existed for centuries. Every local area developed it's own typical musical form of liturgical singing on the basis of old early medieval Church chant and the local folk music.
Božo Milanović rođen je u selu Kringa u Istri. Njegovi su predci podrijetlom iz Bosne. Godine 1919. zadesio ga je u Istri početak talijanske okupacije. Njegovo zalaganje za političku sudbinu podržao je već 1945. godine i sam dr. Alojzije Stepinac. Na njegovu inicijativu je grupa od 47 istarskih svećenika potpisalo zajedničku izjavu o priključenju Istre bivšoj Jugoslaviji. U tim je poslovima surađivao s tadašnjim političkim vlastima, pa i sa samim J. Brozom Titom, koji ga je u tima akcijama pomagao. Lobirao je u Pazinu, Burxellesu i Parizu. U Pazinu je 1946., prigodom posjete međusavezničke komisije, priredio izložbu u zgradi biskupskog sjemeništa, pod naslovom "Izložba - Svjedočanstva o slavenstvu Istre", u kojoj je važnu ulogu igrala hrvatska glagoljica (matice krštenih, fotografije glagoljičkih knjiga, spomenka itd.). U Pariz je 1946. išao u svećeničkom odijelu. Jedan ga je katolički novinar za neke francuske novine pitao, kako to da se bori za ulazak Istre u komunističku zemlju, a ne u katoličku Italiju. Njegov znameniti odgovor je glasio: Države
i granice se određuju za stoljeća. Režimi prolaze, a narod
ostaje.
Dne 15. rujna 1947. savezničke su snage u Parizu, na temelju priloženih dokumenata svih strana (Italije i bivše Jugoslavije), donijele definitivnu o pripojenju Istre. Ne zaboravimo da je u isto vrijeme Istrom harao strašan teror. Jedna od žrtava bio je i vlč. Miroslav Bulešić, ubijen 24. kolovoza te iste, 1947. godine, u Lanišću u Ćićariji. Istog je dana zaplijenjen list "Gore Srca", čiji glavni urednik je bio Božo Milanović. Papa Benedikt XVI proglasio ga je blaženikom 2012. g. Nakon pripojenja Istre, nastali su neočekivani konflikti s određivanjem granice u Istri između Slovenije i Hrvaastke. Godine 1946. je Janko Kralj, iz Gorice, nečasno nudio dr. Boži Milanoviću veliku svotu novaca da pristane na pripojenje hrvatskih župa Sloveniji. Milanović je to odmah odbio. |
Memorandum započinje s ovim štivom:
... do str. 7.
Iz dodatka Memorandumu
Pod f) se spominje Juraj Slovinac (Georges d'Esclavonie), kanonik katedralnog zbora u gradu Toursu u Francuskoj, koji u jednom rukopisu, koji se i danas čuva (u Odjelu za rijetkosti Gradske knjižnice u Toursu), piše svojom rukom "Istria eadem patria chrawati" (Istra je domovina Hrvata). To znači da je Juraj Istru smatrao hrvatskom zemljom.
...do str. 8
Pod 9.(9),
vidi gore na str. 2,
spominje se da istarski glagoljaš Franjo Glavinić, rođen u
Kanfanaru, u svojem djelu Svjetlo
vjerujuće duše, pri kraju
uvoda govori da je svoju knjižcu napisao "da ugodi braći i vjernima,
osobit hrvatskom jaziku i
mojim Istrijanima." Vidi M. Breyer: Iz
stare hrvatske literature,
Zagreb 1938., str. 4.
Još neki dokumenti u vezi spašavanja Istre:
Na
Mirovnoj konferenciji u Parizu
je 1.
srpnja 1946. ostvareno
razgraničenje između Italije i bivše Jugoslavije:
- Sve što je istočno od francuske linije pripada Jugoslaviji,
- područje od Novigrada do Devina s Trstom bit će internacionalizirano,
- Montfalcone i Gorica pripadaju Italiji.
Te su odredbe imale službeno stupiti na snagu 15. rujna 1947. Vidi [Božo Milanović, str. 149].
Prilike u Istri u to su vrijeme veoma teške. Na pr., manje od mjesec dana prije stupanja tih odredaba na snagu, u Lanišću (u Ćićariji) je 24. kolovoza 1947. okrutno ubijen mladi istarski svećenik Miroslav Bulešić (1920.-1947.).
Prema pisemnoj informaciji koju sam dobio od gđe. Jadranke Pandže (iz Zagreba) veljače 2019. g., prof. Anton Bauer je kao član hrvatskog dijela mješovite komisije za utvrđivanje granice između Italije i Jugoslavije, komisiju odveo u neke od zatvora u Istri u kojima su uznici (upravo taj termin je upotrijebio prof. Bauer) ispisivali svoje poruke glagoljicom. Ti zatočenici - Hrvati, koji nisu pristali na talijanizaciju, na zidovima zatvora su glagoljicom opisivili svoje tegobe i muke. Američki dio komisije je bio pod vrlo jakim dojmom. Gđa. Jadranka Pandža navodi mišljenje prof. Bauera da je to bio moment koji je donio rješenje u našu korist, tj. Italija je izgubila Istru, Rijeku i Kvarner.
- Stipan Trogrlić: Mons. Božo Milanović, istarski svećenik (1890. – 1980.); crkveno-vjersko i javno-političko djelovanje, Kršćanska sadašnjost i Državni arhiv Pazin, Zagreb - Pazin, 2011., 329 str., ISBN: 978-953-11-0613-9
- Marijan Bradanović: Branko Fučić, povjesničar umjetnosti i konzervator, Rijeka 2022., osobito str. 55-126.