|

Rođen je 9. prosinca 1911. u Pakracu kao potomak stare karlovačke
obitelji. Osnovnu školu polazio je u Srijemskoj Mitrovici, a realnu
gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 1930. godine. Zatim se upisao
na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao
1934. godine na grupi predmeta Teorijska matematika. Iste je godine
imenovan asistentom dnevničarom u Fizikalnom zavodu Filozofskog
fakulteta.

Doktorirao je 1939. godine iz Eksperimentalne fizike na istraživanju
ultrazvuka kod prof.dr. Stanka
HONDLa (Zagreb, 1873. - Zagreb, 1971.).
Nakon toga 1939. godine imenovan je pravim
asistentom iz fizike.
Od 1943. do 1945. godine predavao je Teorijsku fiziku na Filozofskom
fakultetu, ali je maknut kao nepoćudan vjernik. Godine 1946. bio
je postavljen za honorarnog nastavnika Fizike na Visokoj pedagoškoj
školi u Zagrebu, a 1947. godine postaje profesorom na toj školi.
Godine 1950. izabran je za izvanrednog profesora Fizike na Tehničkom
fakultetu u Zagrebu.

Prije njega predavali su fiziku na Visokoj
tehničkoj školi, a
od 1926. godine na Tehničkom fakultetu, prof. Dr.Dr. Ivan PLOTNIKOV
(Rusija, 1878. - Zagreb, 1955.), a zatim dipl.ing.
Franjo Ivan HAVLIČEK.
V. Lopašić bio je 1950. godine, pored Ivana SUPEKa (1915.), Mladena
PAIĆa (1905. - 1997.) i Krešimira BALENOVIĆa (1914. - 2003.), te Josipa
LONČARa (1891. - 1973.), jedan od osnivača
Instituta "Ruđer
Bošković" u Zagrebu. U tom je Institutu V. Lopašić bio do
1956. godine pročelnikom III. odjela (za
elektroniku), ali je maknut zbog vjerskih
razloga.
Za redovitog profesora Fizike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu
izabran je 1958. godine. Na tom je Fakultetu bio od 1950. do 1967.
godine predstojnik Zavoda za fiziku. Posebnost
njegove nastave bila
je u pokusima i eksperimentima koji su bili sastavni dio svakog
predavanja.

Na poslijediplomskom studiju ETF-a predavao je "Mjerenja u
fizici i tehnici".
Na Prirodoslovno - matematičkom
fakultetu u Zagrebu predavao je
honorarno neke specijalne kolegije iz područja fizike, kao npr.
Fizikalnu elektroniku.
U Zavodu za fiziku na ETF-u, za njegova predstojništva izrađen
je niz diplomskih radova i magisterija, te tri doktorske disertacije
iz primijenjene fizike.

Akademske godine 1959./60. V. Lopašić bio je dekan
ETF-a.
Vatroslav Lopašić objavio je na hrvatskom, njemačkom i engleskom
jeziku niz znanstvenih radova, a Sveučilište u Zagrebu objavilo je
sljedeće njegove udžbenike:
- Predavanja iz Fizike, I. dio, Mehanika i hidromehanika (1956.),
158 str.
- Predavanja iz Fizike, II. dio, Elektromagnetizam (1959.), 118
str.
- Predavanja iz Fizike, III. dio, Valovi i atomistička struktura
(1962.), 150 str.

"Školska knjiga" u Zagrebu objavila je knjigu
- Predavanja iz Fizike. Elektromagnetsko polje (1979.), 246 str.
U petom poglavlju, na kraju knjige, nalaze se "Životopisne
bilješke fizičara iz područja elektriciteta".
Prof. V. Lopašić potpuno se posvetio nastavnom zvanju iz Fizike,
a njegovi objavljeni radovi vezani su uz nastavu Fizike na Tehničkom
fakultetu, a zatim i na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu.

Bio je na studijskim posjetima u srodnim ustanovama u Engleskoj,
Francuskoj, Švedskoj i Njemačkoj.
Bio je član nekoliko kulturnih i stručnih
društava, te počasni
član Društva inženjera i tehničara (DIT) i
Hrvatske akademije tehničkih
znanosti.

Primio je nagradu i priznanje grada Splita.

Institut Ruđera Boškovića
imenovao ga je počasnim savjetnikom. Dodijeljena mu je zlatna plaketa
"Josip Lončar", te Povelja Sveučilišta u Zagrebu za izniman
doprinos razvitku tehničkih znanosti.
Prof. V. Lopašić odlikovan je 1965. godine Ordenom rada sa zlatnim
vijencem.

Preminuo je 17. prosinca 2003., tjedan dana nakon svojeg
92. rođendana.


Na sprovodu su o znanstvenom i pedagoškom djelu i dugom životnom
putu prof. Lopašića govorili dekan FER-a prof.dr. Mladen Kos i
fra Bonaventura
Duda, jedan od najvećih bibličara i teologa. Pokopan je na Mirogoju
u Zagrebu u obiteljskoj grobnici.
Prof. Dr. Vladimir Muljević
Zagreb, svibnja 2004.
|