Franjo Dugan (1874.-1948.)
Antun Pinterović, Bruxelles
Povodom stotridesete godišnjice rođenja (1874.-2004.)
On the occasion of the one hundred and thirtieth anniversary (1874-2004)

|
11. rujna ove godine minulo je stotrideset godina, otkako je preminuo
nakon duge i teške bolesti u bolnici Sv. Duha u Zagrebu, prof.
Franjo Dugan, jedna od najistaknutijih ličnosti u povijesti hrvatske
glazbe. Prilikom desete godišnjice smrti (1958.) nije se dakako
moglo čitati u domovini, ali što je mnogo alosnije, niti
u izbjeglištvu niti jedan jedini redak, posvećen toj toliko
zaslunoj ličnosti za hrvatski glazbeni i prosvjetni ivot.
Rođen 11. rujna 1874. u Krapinčici u Zagorju, Franjo Dugan svršava
1893. klasičnu gimnaziju u Zagrebu, te se upisuje na Filozofski fakultet
Zagrebačkoga sveučilišta uzevši kao predmete fiziku i matematiku.
No već za ranih godina privukla je Dugana jedna druga grana ljudske
djelatnosti - glazba, koja postade doskora Duganov ivotni cilj.
Orgulje, instrument, koji je Dugan upoznao još u Zajezdi, postaje
mu najmiliji način glazbenoga djelovanja. Dugan je glazbenik-samouk.
U šestom razredu gimnazije dolazi u dodir s tadašnjim organistom
zagrebačke prvostolnice Vatroslavom Kolanderom, kojega i nasljeđuje
na tomu mjestu. Godine 1900., Dugan se eni s Anom Jagić, nećakinjom
hrvatskoga slavista Vatroslava Jagića.
Od njegovo šestero djece naročito se istaknuše stariji
sin Franjo, kao cijenjeni skladatelj i mladi Čedomil, kao pianist
i virtuoz-orguljaš. Već 1907., polazi u Berlin na usavršavanje
svojih glazbenih nauka, te polae u srpnju 1908. ispit iz kompozicije.
Često se sjeća svojih nastavnika, Maxa Brucha i Roberta Kahna, poznatih
njemačkih skladatelja. |
11th September of this year marks one hundred and thirty years since
the birth of Franjo Dugan, one of the most prominent figures in the
history of Croatian music. He died at the age of 74, after a long and
difficult illness in Holy-Spirit hospital in Zagreb. On the occasion
of the tenth anniversary of his death (1958) one could read neither
in his homeland nor, even more tragically, in exile a single line dedicated
to this outstanding figure in Croatian musical and educational life.
Born in Krapincica in Zagorje, on 11th September 1874, Franjo Dugan graduated
at the Grammar School (gymnasium) in Zagreb, and then commenced his studies of
mathematics and physics at the University of Zagreb.
In his early years Dugan was drawn by another branch of human activity, music,
which soon became his life's goal. And his favourite means of musical expression
was the organ, with which he became familiar in Zajezda. Dugan was a self-taught
musician. In Grammar School he became acquainted with Vatroslav Kolander, the
organ player of the Zagreb metropolitan cathedral, and later became his successor.
In 1900 Dugan married Ana Jagic, the niece of the Croatian expert on Slavic languages,
Vatroslav Jagic. Out of his six children the most prominent were his eldest son
Franjo, a distinguished composer, and the younger Cedomil, who was a piano player
and organ-virtuoso. In 1907 Dugan left for Berlin to master his Science of Music,
where he passed the composition exam in July, 1908. He often spoke fondly of
his teachers, Max Bruch and Robert Kahn, two famous German composers.
|

|
Po svom povratku u Zagreb, Dugan vodi oštru borbu s malograđanskim
gledištem zagrebačkih glazbenih krugova, dok konačno, kao
ravnatelj Zagrebačkog konzervatorija pobjeđuje 1930. svojom obnovom
naučne osnove, koja dignu najvišu hrvatsku glazbenu ustanovu
od zaslunih, ali diletantskih pokušaja u početku XIX.
stoljeća na razinu sveučilišnoga fakulteta. Na prijedlog hrvatskoga
pjesnika Dragutina Domjanića postaje
Dugan redovitim članom novo-osnovanoga glazbenoga razreda Jugoslavenske
Akademije. Kroz sve to vrijeme ostaje Dugan u dodiru s Vijencem,
vodi "Oratorijski zbor Sv. Marka" (1923-1926) te prireduje
brojne koncerte na orguljama u Hrvatskoj i izvan nje.
Godine 1944., povodom sedamdesetogodišnjice ivota,
prima Dugan priznanje hrvatskoga naroda u obliku odlikovanja za
svoj prosvjetni rad sa strane tadašnjega ministra bogoštovlja
i nastave, dra Makanca. Radi toga bude Dugan osuđen 1945. na devet
mjeseci zabrane javnoga rada i isključenje iz Jugoslavenske Akademije,
po svojim vlastitim đacima. Taj čin komunističke partije išao
je očito za tim da prof. Franju Dugana moralno potpuno uništi
potkraj njegova ivota, koji je sav bio posvećen dizanju glazbenoga
i uopće prosvjetnoga ivota u Hrvatskoj. Nakon teškoga ivčanoga
potresa, koji je proivio, razbolio se Dugan malo zatim od
teške i neizlječive bolesti raka te je doskora, u noći 13.
prosinca 1948. preminuo u bolnici Sv. Duha u Zagrebu, u prisutnosti
svoje kćeri Micike (Marije), moje majke. Kako su se komunisti bojali
velebnoga sprovoda, nije smrt prof. Franje Dugana niti spomenuta
u svakidašnjoj nekrologiji Narodnoga lista. Unatoč tomu, sprovod
se velebno odvio uz tune zvonjave većine zagrebačkih crkava.
Što se tiče Duganova javnoga rada, htio bih se naročito osvrnuti
na tri područja njegove djelatnosti: na obnovu u hrvatskoj crkvenoj
glazbi - Duganov doprinos cecilijanskom pokretu u Hrvatskoj, na
obnovu glazbene nastave u Zagrebu, i na skladateljski rad. |
After his return to Zagreb, Dugan led a fierce fight against Zagreb's
petty bourgeois musical coterie and their views until 1930 when,
after becoming a director of Academy of Music, he began to elevate
the study of the principles of music to new heights. It lifted Croatian
musical institutions to a position of high esteem in the overall
dilettante endeavour of the 19th century, and raised musical study
to a University-level discipline. On the recommendation of Croatian
poet Dragutin Domjanic, Dugan
became a regular member of the newly-founded musical class of the
Yugoslav Academy. During all that time,
Dugan kept in touch with the journal Vijenac, led "St. Marcus Oratorian
Choir" (1923-1926) and gave numerous organ concerts in Croatia
and abroad.
In 1944, on the occasion of his seventieth
birthday, Dugan's educational work was recognised by the Croatian
people, i.e. by the minister
of religion and education, Dr. Makanec. And this was how he came,
in 1945, to be sentenced to nine months "prohibition of public
work, and then expelled from the Yugoslav Academy - by his own students.
Obviously, this act of the Communist party was intended to destroy
Professor Dugan morally, professionally, and to do so for the rest
of his life; and this, a man who had devoted himself entirely to
the elevation of Croatian musical and educational life in general.
After a severe nervous breakdown, which he survived, Dugan fell ill
with cancer and on the night of 13th December, 1948, in Holy-Spirit
hospital in Zagreb, he passed away in the presence of his daughter
(my mother) Micika (Marija). As the Communists were afraid of a grandiose
funeral, the death of Franjo Dugan was not even announced in the
daily obituary of the journal Narodni List. Yet the funeral procession
did take place in a grandiose fashion, accompanied by the tolling
of a large number of church bells in Zagreb.
As far as Dugan's public work is concerned, I would like to mention
three fields of his work: the revival of Croatian church music; his
contribution to the Caecilian movement in Croatia; and the revival
of music teaching in Zagreb. There is also his composing work.
|

|
Tijekom XIX. stoljeća, ušle su u Hrvatsku tuđe crkvene popijevke, "kojima
su" - piše sam Dugan u hrvatskoj Enciklopediji - "strani
orguljaši
u hrvatskim crkvama kvarili ukus našega naroda, jer one sadravaju
trivijalne plesne ritme, neukusne tekstove i melodije, koje se
protive hrvatskoj glazbenoj tradiciji". Da bi popravio takovo
stanje stvari, otkriva Dugan stare hrvatske pjesmarice, Citharu
octochordu ( 1701., 1733., 1757.), Pavlinsku
pjesmaricu (1641.)
te kasnije zbirke Gjure Veljkovića iz 1808. i 1816. U tim zbirkama
odabire Dugan pjesme, koje su po svojem sustavu ili hrvatskoga
ili koralnoga značaja te ih kao urednik glazbenoga priloga u smotri
za crkvenu glazbu Sveta Cecilija priopćuje vješto i skladno
harmonizirane. Čitav se taj rad najbolje odrazio u izdavanju sinteze
naše narodne i umjetnicke crkvene popijevke, Hrvatskoga crkvenog
kantuala, koji je najznačajniji pothvat cecilijanskog pokreta za
sređivanje crkvene glazbe u Hrvatskoj.
Uz hrvatsku crkvenu popijevku, bavio se Dugan naročito gregorijanskim
koralom. Osim što je bio, kao orguljaš u neprestanoj
svezi s tom vrstom glazbe, proučavao je temeljito i kritički rad
stranih, a napose talijanskih stručnjaka na tom polju. Stajao je
na stanovištu, da koral ne smije biti mrtva arheološka
vrjednota, vec oivljen svim modernim harmonijskim sredstvima,
koja mu se u duhu ne protive, ivi organizam u ivotu
crkve. Polazeći s toga stanovišta, harmonizrao je skoro sav
uobičajeni koral, gdje se naročito ističu majstorske obradbe crkvenih
himana. Time je Dugan podigao pratnju rimskoga korala u zagrebačkoj
stolnoj crkvi na jedno od najzamjetnijih mjesta u Europi. |
During the 19th century, foreign church music
became common in Croatia, "to which", writes Dugan in
the Croatian
encyclopaedia, "foreign
organists in the Croatian churches spoiled the taste of our people
because they contained trivial dancing rhythm, distasteful texts,
and melodies that did not accord with Croatian musical tradition." To
improve this state of affairs Dugan brought to light the old Croatian
song-book, Cithara Octochorda ( 1701., 1733., 1757.), the Paulinian
song-book (1641.), and later the collection of songs by Gjuro Veljkovic
from 1808 and 1816. From these collections he selected works on the
basis of their Croatian or choral meaning. In his capacity as musical
editor of church music presentation for St. Caecilia, he championed
them for their skilful harmonization. This entire endeavour led to
the creation of a new synthesis of our national and artistic church
music in the Croatian Church Chant, which is the most important strand
in the caecilian re-arrangement of Croatian church music.
Along with Croatian church music, Dugan also worked with Gregorian Chant. Being
an organist he was in constant touch with this music, but he also studied in
great depth the critical work of foreign and, particularly, Italian experts
in the field. He held that the choral shouldnt be of only dead archaeological
value but imbued with all modern and harmonious meanings, which do not clash
with the original spirit but are living organisms in the life of Church. Having
this in mind he harmonized the standard choral canon, in which setting his masterly
elaborated Croatian hymns became particularly distinguished. In this way Dugan
elevated the accompaniment of the Roman choral in Zagreb cathedral to one of
the most prominent in Europe.
|

|
Kraj Duganova rada u obnovi crkvene glazbe, osobito se ističe
njegov naučno-pedagoški rad. Pored organizatorskoga rada preuzima
Dugan sam nastavu teoretskih disciplina, kao akustiku i nauku o
glazbalima, analizu glazbenih oblika, gregorijanski koral, te glavne
teoretske predmete, harmoniju, kontrapunkt, fugu s imitacijom i
kanonom, i kompoziciju. Ne smije se smetnuti s uma, da je kroz
dugo vrijeme predavao također i orgulje. Kroz svoj dugogodišnji
rad na tom polju, stvorio je Dugan potpuno samostalno mnoge udbenike,
kao Nauku o elementarnoj teoriji muzike (1922), Vjebe za
zborno pjevanje (solffeggio) (1923), Nauku o muzičkim formama (1932),
Nauku o instrumentima (1936), Nauk o glasbalima (1944: uništeno
po komunističkim vlastima), te mnoga skripta, koja su Duganu posluila
kao temelj za stvaranje kasnijih naučnih djela, naalost još u
rukopisu: Nauka o formama i Akustika (1943), proizašla iz
pera istovremeno stručnjaka fizičara i stručnjaka muzičara, što
je dosta rijetko. Vanost i prednost tih djela lei osobito
u tome, što su nikla iz rada zagrebačke Muzičke Akademije.
No osim naučnih djela, Dugan je odgojio i čitavo pokoljenje glazbenika, što
orguljaša (sina Čedomila Dugana, zeta Mladena Stahuljaka,
Franju pl. Lucića), što skladatelja (Franju pl. Lucića, Borisa
Papandopula, Josipa Štolcera-Slavenskoga, dra Boidara Širolu,
Stjepana Šuleka, Branimira Sakača, Ivana Matetića-Ronjgova,
Slavka Zlatića, te poznatoga srpskoga skladatelja Marka Tajčevića).
Unatoč golemosti Duganova pedagoškoga rada, koji mu nije
dopuštao da se bavi skladbom koliko bi on to bio elio,
ipak se ne moe previdjeti vanost njegova skladateljskoga
rada. Među njegovim relativno brojnim zborskim skladbama, ističu
se svjetovni zborovi Čuj der dušo (1896.), Na Vodi (1897.),
Troje proljeće (1903.) na riječi Stanka Vraza, Carmen saeculare
(1913.), Morska vrba (1923.), te duhovne skladbe Molitva (1901),
Tebe mi hvalimo Boe (1901) na rijeci Marka
Marulića, Hrvatska
misa (1901), te ofertorij Ad Te Domine (1939), posvećen nadbiskupu
dru Anutnu Baueru. K ovome se mogu prikljuciti duhovne pjesme uz
pratnju orgulja Regina coeli (1895), Salve Regina (1902), Za vjenčanje
(1928) na riječi Petra Preradovića, te Ave Maria (1932). |
Besides Dugans work in restoring church music, he distinguished
himself in his studies of science and education. Side by side with
his organisational work, Dugan took over the teaching of theoretical
disciplines such as acoustics and studies in instruments, as well
as the analysis of musical forms, the Gregorian Choral and the main
subjects in theory like harmony, fugue with imitation and canon,
and composition. One should not forget, also, that he was teaching
organ through a long period of his life. In his dedication to this
broad field, Dugan produced many textbooks like Studies in Elementary
Theory of Music (1922), Practice for Choir Singing (solfeggio) (1923),
Studies in Musical Forms (1932), Studies in Instruments (1936), Studies
in Instruments (1944, destroyed under the communist government),
and many other scripts which he used as groundwork for later works
(which, unfortunately, remained just scripts). Studies in Forms and
Acoustics (1943), however, was written at the time other recognised
experts in physics and music were only just addressing the phenomenon
which is indeed a rare event. All this achievement is underscored
by the fact that everything originated from Dugan's work in the Academy
of Music.
In addition to all this, Dugan educated an entire generation of organ musicians,
including his son Cedomil Dugan and sonin-law Mladen Stahuljak, and Franjo Lucic;
composers Franjo Lucic, Boris Papandopulo, Josip Stolcer-Slavenski, dr. Bozidar
Sirola, Stjepan Sulek, Branimir Sakac, Ivan Matetic-Ronjgov, Slavko Zlatic,
and
the well known Serbian composer Marko Tajcevic.
The immensity of Dugans educational contribution did not allow him to write
as much music as he would have wanted. Even so, one cannot overlook his compositional
work. Among numerous choir compositions there are prominent secular pieces such
as Listen you my Sweetie (1896), On the Water (1897), Three Springs (1903) set
to the words of Stanko Vraz, Carmen saeculare (1913), and The Sea Willow (1923).
Dugan's sacred compositions Prayer (1901), We Praise you Lord (1901) to the words
of Marko Marulic, Croatian Mass (1901), and the offertory Ad Te Domine ( 1939),
dedicated to the Archbishop Dr. Antun Bauer. For the beauty of the organ accompaniment
to these sacred works one could add Regina coeli (1895), Salve Regina (1902),
For Wedding (1928) to the words of Petar Preradovic, and Ave Maria (1932).
|

|
Iako se Dugan dosta bavio vokalnom i vokalno-instrumentalnom glazbom,
nije stvorio niti jednu operu. No to se ima uglavnom pripisati
njegovom glazbenom usmjerenju, koje ga je udaljilo od te vrste
skladbe, kao što je udaljilo u svoje vrijeme Bacha, Brahmsa,
Brucknera, Regera i druge. Neprekidni organistički rad potakao
je Dugana na skladanje djela za orgulje, među kojima se ističu
nekoliko prvorazrednih skladbi: Toccata u g-molu (1894.), prerađena
za glasovir po prof. Svetislavu Stančiću, Fantazija u dorskom načinu
na pučku pjesmu "Pozdravleno budi telo Jezuša" (1895.),
Kromatska fuga u c-molu (1905.), Preludij i fuga u H-duru (1906.).
Osim djela za orgulje napisao je Dugan i ove instrumentalne skladbe:
sonatu za violinu i klavir u g-molu (1908.), tri gudačka kvarteta
(es-dur, f-dur i h-mol), te Andante za simfonijski orkestar.
Naalost, Dugan nije doivio pravo priznanje za taj
svoj zasluan rad ni s koje strane, ni nakon svoje smrti,
jer iako je već prošlo skoro šezdeset godina od te smrti,
ostao je zaboravljen čovjek, koji je uspio ondje, gdje je Lisinski "susto",
kako kae Matoš, ili kako napisa Petar Preradović:
"O moj rode, na tom vrijednom sinu
ti sagriješi s navadna nemara..." |
Although Dugan concerned himself with vocal
and vocal-instrumental music, he did not write a single opera.
This could be ascribed to
a musical vocation which took him further away from this genre, as
it did Bach, Brahms, Bruckner, Reger and others. It's no surprise,
though, that he composed works for the organ, among which a few must
be singled-out: Toccata in G minor (1894), modified for the piano
by prof. Svetislav Stancic, Fantasy in Dorian Mode according to a
national popular song "Greeted is the body of Christ" (1895),
Chromatic Fugue in C minor (1905), Prelude and Fugue in H major
(1906). Besides these works for the organ Dugan also wrote instrumental
compositions: A sonata for violin and piano in G major
(1908); the three string quartets (E minor, F minor and H major),
and Andante for full orchestra.
Dugan was denied his due recognition for such a meritorious life's work - even
after his death. Although sixty years have elapsed since, he remains a forgotten
man who continued there where Lisinski had "slowed down," as
Matos says, and
as Petar Preradovic writes:
"Oh my people, you have sinned with
indifference
against this praiseworthy son
"
|
Autor g. Antun Pinterović je unuk Franje Dugana, povjesničar,
lingvist i psihoanalitičar,
koji živi u Bruxellesu. Zahvaljujem prof. Kseniji Sunić na proslijeđenom
članku i fotografijama, te na prijevodu s hrvatskog jezika na engleski.
FRANJO DUGAN (1874.-1948.)
Zagreb, 18. travnja 2007. mo. Josip degl' Ivellio
Taj genijalni lik crkvenog glazbenika ovih
naših prostora, svoju glazbeničku karijeru je započeo samouk, te je stekao
veliku vještinu na orguljama, da bi kasnije postao najboljim dotadašnjim
orguljašem u Hrvatskoj. Uz studije matematike i fizike, učio je glazbu
kod V. Kolandera, te mu bio ujedno i asistent-orguljaš u zagrebačkoj
prvostolnici. Nakon Kolanderove smrti postao je orguljaš zagrebačke katedrale
i na tom
mjestu ostao gotovo do smrti. Kompoziciju je diplomirao 1908.g. u Berlinu,
a bio je i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu do 1941.g. Naravno
da je preko svog prvog i najdražeg zanimanja, glazbenika-orguljaša, stekao
i ljubav i zanimanje općenito za crkvenu glazbu i ljepotu duhovne i liturgijske
glazbe. Rano se je povezao s cecilijanskim pokretom u Hrvatskoj, kojemu
je služio ne samo stručnim člancima, predavanjima i dugogodišnjim uređivanjem
glazbenog priloga časopisa "Sveta Cecilija" već i svojim zbornim
crkvenim skladbama , u kojima je davao primjer skladanja uzvišene crkvene
glazbe u našem duhu i stilu, oslobođene germanskog ili talijanskog utjecaja.
S tim u vezi svakako je važno Duganovo propagiranje starih crkvenih napjeva
iz zbirke CITHARA OCTOCHORDA (1701.g.), te obrade tih napjeva i harmonizacije
za zborove, te potom njihovo objavljivanje u HRVATSKOM CRKVENOM KANTUALU
(1934.g.) Nema područja liturgijske godine koje nije obuhvaćeno starim
hrvatskim napjevima koje je harmonizirao i za zbor uredio Franjo Dugan.
No tri područja svakako zauzimaju istaknutije mjesto. To su pjesme iz doba
Adventa, pjesme iz doba Korizme i Uskrsa, a najpopularnije su svakako pjesme
iz doba Božića.
Dugan je ostavio veći broj skladbi i to instrumentalnih i vokalnih. Svakako
da ipak u instrumentalnim djelima dominiraju i po broju i po kvaliteti
ona napisana za orgulje -među kojima se posebno ističu: Tokata u g-molu,
Kromatska fuga u c-molu i Preludij i fuga u H-duru. Orkestralnom glazbom
nije se mnogo bavio pa imamo nekoliko gudačkih kvarteta, Uvertiru i Simfonijski
andante. Na vokalnom području ostavio je mnoštvo harmonizacija i obrada
za zborove i samostalnih skladbi, ponajviše duhovnog sadržaja i nekolicinu
svjetovnog. Također valja istaknuti i njegov znanstveni i teoretski rad
koji je rezultirao s nekoliko vrijednih glazbeno-teorijskih djela i to;
Elementarna teorija muzike (1922), Vježbe za zborno pjevanje (1923), Nauk
o glazbalima (1944) , Nauk o formama (1944), te Akustiku koja je ostala
u rukopisu.
KRATKI OPIS GLAZBENIH PROJEKATA
CD: "FRANJO DUGAN -HRVATSKE BOŽIĆNE PJESME"
(snimljeno 2000.g. u varaždinskoj Katedrali, trajanje: 50,40 min., izdavač:
HPD "SLAVULJ" Petrinja, izdano 2002.g.)
SNIMILI: Mješoviti Oratorijski zbor crkve sv. Petra HOSANNA (Zagreb),
Mješoviti zbor HPD "SLAVULJ" (Petrinja), DJEVOJAČKI ZBOR -SCHOLA
CANTORUM crkve sv. Petra (Zagreb), Ženski komorni zbor HPD "JEKA" (Samobor)
SOLIST: Mirta Pandurić-Kudrna
SURADNICI: dr. fra Bonaventura Duda, dr. fra Izak Špralja msgr. Juraj Jezerinac
i Josip degl'Ivellio
DIRIGENT: JOSIP DEGL'IVELLIO
U proteklom desetljeću napokon smo mogli javno zapjevati naše hrvatske
božićne napjeve i pjesme. Tako je nastala potreba i potražnja i za snimkama
istih. Mnogi su se uvaženi glazbenici bolje ili lošije uhvatili ukoštac
s tom naizgled laganom, ali i dosta tankoćutnom glazbenom problematikom
- obrade narodnog (crkvenog) napjeva u duhu liturgije i tradicije našeg
naroda. Slušajući pažljivo na radiju i televiziji mnoge obrade nisam našao
zadovoljstvo i veličinu kao onda kada sam još kao dječak čuo snimku božićnih
pjesama u izvođenju splitskog zbora Gospe od Zdravlja, a pod ravnanjem
fra Stanka Romca, koji su pjevali uz orgulje božićne napjeve u obradi Franje
Dugana. Kasnije kroz liturgijsku praksu i aktivno sudjelovanje u glazbenom
životu Crkve došao sam do zaključka da je harmonizacija Franje Dugana upravo
najidealnija. Stoga i ovaj CD koji sadrži 16 božićnih napjeva za mješoviti
zbor i orgulje u harmonizaciji Franje Dugana, te pjesmu U SE VRIJEME GODIŠTA
(koja je zbog svoje popularnosti nezaobilazna na nosačima zvuka s božićnim
temama, a Dugan ju nije harmonizirao), u harmonizaciji o. Anselma Canjuge,
čini doprinos našoj božićnoj tradiciji i ljepoti napjeva hrvatske glazbene,
liturgijske baštine, ali i ukazuje na važnost glazbenika, obrađivača i
orguljaša Franju Dugana.
Izvornik:
mo. Josip degl' Ivellio: Hrvatski
skladatelji XX. stoljeća pod velom tišine svih jugoslavenskih režima,
Franjo Dugan
Zahvaljujem mo. Josipu degl' Ivelliu na dopuštenju da njegov prikaz bude
preneseni na ovaj web.
Dodatni izvori:

Croatian music
Croatia - its History, Culture and Science
|