Stjepan Bahert

Priredio Darko Žubrinić 2017.

Stjepan Bahert rođen je 11. kolovoza 1932. u Petrijevcima kod Valpova. Diplomirao je dramsku umjetnost na Sveučilištu u Zagrebu, a bavio se također etnologijom i folkloristikom.

Suosnivač je Međunarodne smotre folklora u Zagrebu, gdje je djelovao kao stručni suradnik i organizator tijekom 15 godina.

U "Teatru u gostima" je kao glumac i organizator djelovao ukupno 30 godina, od osnutka Teatra godine 1974. do ukidanja 2004.

Kao dramski umjetnik, ostvario je zapažene uloge u nekoliko filmova: Lisice (1970.), Slučajni život (1969.), kao i u filmu Priča iz Hrvatske (1991.).


Verica Kovač, Stjepan Bahert i Stjepan Rendulić u Gradskoj knjižnici u Karlovcu (2014.), prelistavaju
vjernu repliku Hrvojeva misala iz godine 1404.


Stjepan Rendulić, ?. ?., Verica Kovač (tijekom njezine izložbe likovnih radova
"Slovima pišemo knjigama pamtimo"), Stjepan Bahert i D.Ž. u Gradskoj knjižnici u Karlovcu 2014.

Bio je dopredsjednik Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu i pokretač je njegove sekcije "Glagoljica u gostima". Do 2017. godine imao je više od 80 nastupa zajedno s Darko Žubrinićem u raznim mjestima Hrvatske, kao i u nekim mjestima Bosne i Hercegovine.

Zvučni zapis Bašćanske ploče čita Stjepan Bahert, dramski umjetnik:


 
Snimljeno na Zavodu za elektroakustiku FER-a, ljbuaznošći dr. Sanje Grubeše, dipl.ing Marka Horvata i prof.dr. Hrvoja Domitrovića, predstojnika Zavoda. Još nekoliko zvučnih zapisa:




Stjepan Bahert recitira tekst Bašćanske ploče u Crkvici sv. Lucije u Jurandvoru


Predavanje Stjepana Baherta i D.Ž.u u srednjoj školi Hrvatski kralj Zvonimir u gradu Krku 2012.

Stjepan Bahert (okrenut leđima), predavač u srednjoj školi "Hrvatski kralj Zvonimir" u gradu Krku 2012.

Predavanje o glagoljici u srednjoj školi Hrvatski kralj Zvonimir, u gradu Krku 2012.
S lijeva Željko Bonefačić, Ranko Žic, Đurđica Cvitkušić (ravnateljica gimnazije), D.Ž., Željko Cvitkušić, Stjepan Bahert.


Gg. Ranko Žic i Stjepan Bahert na otočiću Košljunu kod Punta na otoku Krku

Popis predavanja i nastupa g. Stjepana Baherta u DPG-u, zajedno s D.Ž.: Glagoljica u gostima.


Članak objavljen uz neke preinake u časopisu Marulić, pisano prema pravopisnim načelima
Dragutina Antuna Parčića, znamenitog glagoljaša i leksikografa:


Stjepan Bahert i “Glagoljica u gostima”

Darko Žubrinić

Ovaj je članak pisan prema pravopisnim načelima Dragutina Antuna Parčića (1832.-1902.), znamenitog hrvatskog glagoljaša i leksikografa, koja se mogu sažeti u ovaj njegov naputak: “piši za oko, a govori za uho”.

Na prijedlog Stjepana Baherta, uglednog hrvatskog dramskog umjetnika, Društvo prijatelja glagoljice (kraće DPG; osnovano u Zagrebu, 1993.) je početkom 2000tih utemeljilo svoj mali odjel “Glagoljica u gostima”. Svrha tog odjela je, prema zamisli g. Baherta, tadašnjeg dopredsjednika Društva, u prvom redu popularizacija hrvatske glagoljice za sve uzraste, putem predavanja u školama, knjižnicama i muzejima širom Hrvatske, osobito u manjim mjestima i selima. U to je vrijeme već postojalo iskustvo g. Baherta u zajedničkim nastupima s autorom ovih redaka, kao i s drugim kolegama i kolegicama iz DPG-a. Naziv “Glagoljica u gostima” nalikuje na naziv “Teatar u gostima”, a to nije slučajno. Naime, g. Stjepan Bahert je uz velikane hrvatske dramske umjetnosti kao što su Relja Bašić (utemeljitelj i duša znamenitog "Teatra u gostima"), Fabijan Šovagović, Vanja Drach, Ivo Serdar, Zdravka Krstulović, bio jedan od članova “Teatra u gostima” i njegov dugogodišnji tajnik. “Glagoljica u gostima” je svoje nastupe imala uglavnom u sljedećem sastavu: g. Bahert i autor ovog članka. U razdoblju od 2002. do 2017. imali smo ukupno više od osamdeset gostovanja širom Hrvatske te u dijelovima Bosne i Hercegovine. U nastavku ćemo, uz kraća podsjećanja, spomenuti neke od nastupa održanih izvan grada Zagreba. Zagreb, naime, isključujemo iz popisa, jer su nastupi “Glagoljice u gostima” u hrvatskoj  prijestolnici bili, razmljivo, najčešći.

Dne 12. srpnja 2002. imali smo čast održati zajedničko predavanje o hrvatskoj glagoljičkoj baštini u izložbenom salonu dvorca Pejačević u Našicama. Odabrane tekstove nadahnuto je interpretirao g. Stjepan Bahert, koji je postao osobito poznat po recitiranju sadržaja glasovite Bašćanske ploče, s pravom naglašavajući da niti koji narod u Europi nema takav spomenik iz tog vremena na svom jeziku i svom pismu. Za Našičku je radio postaju nakon predavanja obavljen razgovor s članovima “Glagoljice u gostima”. Poticaj za predavanje dala je prof. Silvija Lučevnjak, ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice. Zahvaljujući tom gostovanju, upoznali smo lijepi gradić Našice, te doznali više o njegovim znamenitim povijestnim ličnostima, u prvom redu o članovima plemenite obitelji Pejačević, a osobito o Dori Pejačević, prvoj hrvatskoj ženi-skladateljici visokog međunarodnog ugleda. Ovdje valja pripomenuti da je jedna japanska pijanistica, Yoko Nishii, godine 2015. u Tokiju objavila dvostruki CD s kompletnim pijanističkim djelima Dore Pejačević. Yoko Nishii dobro govori hrvatski jezik, a posljednjih nekoliko godina gostuje s koncertnim turnejama u Hrvatskoj. Zanimljivo je da u svom stanu u rodnom gradu Ise (pored Kyota u Japanu) čuva repliku Bašćanske ploče, kao i prekrasan komplet slavonske odjeće, koji je dobila na dar u Vinkovcima, gdje je već u više navrata održala koncerte kao gošća Matice hrvatske, zalaganjem predsjednika vinkovačkog ogranka dr. Dražena Švagelja. Gostovala je i u Palači Eltz u Vukovaru, a održala je već dva zapažena koncerta i u Našicama (2014. i 2015.) na glasoviru na kojem je nekada svirala i svoje kompozicije skladala naša Dora Pejčević.

Dne 17. svibnja 2003. gostovali smo u Slatini s predavanjem “Neponovljiva ljepota glagoljice”, a 21. listopada u Brodu, zajedno s Mješovitim pjevačkim sborom Bašćina, pod ravnanjem dr. fra Izaka Špralje. Fra Izak je s pjevačkim sborom Bašćina, koji je prema prijedlogu profesora Vladimira Ćepulića utemeljen godine 1995., uvježbao velik broj napjeva po kojima je postao prepoznatljiv promicatelj glagoljaškog pjevanja. Osobito je poznat po izvedbama glagoljaškog Otčenaša, prema inačici koja se pjeva u Žmanu na Dugom otoku. Fra Izak je franjevac trećoredac glagoljaš, rodom iz Zaglava na Dugom otoku, malom zaselku smještenom blizu mjesta Sali. Kao što je poznato, glagoljaško pjevanje je  jedincati fenomen hrvatske glasbene kulture, kakav ne poznaje niti koji drugi narod u Europi.

Dne 16. ožujka 2004. “Glagoljica u gostima” je nastupila u Gradskoj knjižnici u Zadru, a to je jedna od najljepših knjižnica u Hrvatskoj. Radi se o nakadašnjoj vojarni, koja je zalaganjem tadašnjeg ravnatelja Ivana Pehara i njegovih kolega, pretvorena u predivnu knjižnicu. U njenu središnjem dijelu nalazi se otvoren prostor u kojem se u sjeni palme može popiti sok ili kavica. Grad Zadar i područje Zadarske nadbiskupije obiluju glagoljaškim knjigama i dokumentima. Jasnija predočba o tome može se dobiti posjetom znamenitoj “Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti” (SICU) kod sestara benediktinki, koja u svojem prizemlju u nekoliko prostorija čuva oveću sbirku glagoljičkih dragocjenosti i glagoljicom pisanih matičnih knjiga. Iznimno su značajna pregnuća dr. don Pavla Kere (Pavao Kero), ravnatelja SICU-a i počastnog člana DPG-a, koji je pokrenuo objavljivanje zadarske glagolitike pod nazivom “Monumenta glagolitica Archidioecesis jadertinae” (Glagoljički spomenici Zadarske nadbiskupije), unutar koje je do sada objavljena već impresivna biblioteka od dvadesetak knjiga. Zadnja od njih objavljena je 2016. g. u suradnji s Ruskom nacionalnom knjižnicom u Petrogradu, u kojoj se čuva znamenita “Berčićeva sbirka” s više od 350 hrvatskih glagoljičkih knjiga i rukopisa (glagoljičkih odlomaka). Posebno ističemo aktivnosti dr. Grozdane Franov Živković, suradnice HAZU, koja je objavila na desetke vrlo opsežnih i značajnih studija temeljenih na izvornim glagoljicom pisanim dokumentima glagolitike Zadarske nadbiskupije, kao i pregnuća dr. Marijane Tomić na uporabi najsuvremenijih računalnih alata za obradbu i proučavanje glagoljičkih tekstova, te dr. Kristijana Jurana s nekoliko zapaženih monografija.

U Zadru je godine 2012. utemeljena izvanredno vrijedna “Udruga glagoljaša Zadar”. Njihov časopis “Slovo rogovsko” posvećen je upoznavanju hrvatske glagoljičke baštine, u prvom redu s područja Zadarske nadbiskupije. Predsjednica spomenute udruge je Danijela Deković, prof., a njezina tajnica gđa. Klara Eškinja. Ta udruga svake godine organizira značajnu kulturnu manifestaciju pod nazivom “Ajmo dico glagoljati” u Sv. Filipu i Jakovu, Turnju, Biogradu i Zadru, kao i u manjim mjestima i selima ravnokotarskoga zaleđa i zadarskog otočja. Ova manifestacija, u kojoj sudjeluju školska djeca iz raznih hrvatskih krajeva, predstavlja vrlo sretan i plodonosan spoj pregnuća amatera, znanstvenika, Zadarske nadbiskupije, Zadarskog sveučilišta, benediktinskog samostana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu, osnovih i srednjih škola, te lokalne Turističke zajednice.  Kreativnost djece i poduzetnost njihovih učitelja zaslužuju poseban osvrt.

Ako ćete posjetiti obližnji Biograd, svakako valja obići stalnu izložbu glagoljice Biogradskom muzeju, u dvorani na drugom katu, te popričati s ravnateljem muzeja Draženkom Samardžićem. Šteta je što pok. Nedo Grbin, rodom iz glagoljaškog sela Sali na Dugom otoku i počastni član DPG-a, nije poživio da sve ovo vidi. Ali, osjećamo da nas njegov dobri duh cijelo vrijeme prati s Neba. U njegovu rodnom selu Sali pisane su tijekom stoljeća matične knjige glagoljicom, a sačuvane su do danas na ukupno više od dvije tisuće i sto stranica! O tome je 9. studenog 2016. upriličena redovita mjesečna tribina DPG-a u dvorani Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta Zagrebu, gdje je predstavljena knjiga “Glagoljica u Salima” autora Ante Beverina, Jerolima Armarinija i Mauricija Frke Petešića. Prije nekoliko godina je Danijela Deković, prof., od jednog zadarskog starca doznala za skoro podpuno zaboravljenu “Legendu o postanku Jadrana i Velebita”. Ta je legenda pretočena na jednoj glagoljaškoj radionici u lijepu knjižicu istoimenog naslova, koju su vrlo lijepo i  savjesno glagoljicom ispisali sudionici tečaja glagoljice. U završnoj likovnoj opremi sudjelovalo je dvoje Nizozemaca iz gradića Nijemegena: mlada Jolijn i njezin otac Mart Ceelen, koji uopće ne govore hrvatski jezik! U Hrvatsku su taj puta, godine 2013.,  po prvi puta autom doputovali samo radi glagoljice i iz ljubavi  prema likovnom izražavanju, krasnopisu i umjetnosti.


Ana Matković i Stjepan Bahert tijekom izleta na otok Krk u organizaciji
Udruge krčana i prijatelja otoka Krka 2015.

Dne 26. listopada 2004. nastupili smo u Osnovnoj školi Dobriše Cesarića u Brckovljanima pored Božjakovine. Bio je to lijepi događaj za “Glagoljicu u gostima”, kao i za razdraganu djecu i njihovu vrijedne učitelje. Dne 15. prosinca 2004., na Zavodu za elektroakustiku FER-a u Zagrebu tonski je snimljeno nekoliko glagoljičkih zapisa (među inim i Bašćanske ploče) za potrebe internetskog prikaza, koje recitira g. Stjepan Bahert. Dugujemo veliku zahvalnost na susretljivosti i stručnoj pomoći dr. Sanji Grubeša, dipl.ing Marku Horvatu, te prof.dr. Hrvoju Domitroviću, tadašnjem predstojniku Zavoda. Snimanje je obavljeno u tzv. “Gluhoj dvorani” Zavoda, u savršenim akustičnim uvjetima, a zvučni je zapis svakome dostupan putem Interneta.

U Valpovu smo 20. listopada 2006. gostovali u iznimno lijepom ambijentu u kapelici Valpovačke utvrde. Dne 30. svibnja 2007., održali smo u OŠ Dr. Franje Tuđmana u Belom Manastiru na stručnom skupu za učitelje povijesti, predavanje “Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu europske kulture”. Vrijedi spomenuti da se na rimokatoličkom groblju u Belom Manastiru nalazi lijepi spomenik ispisan glagoljičkim slovima, koji su djeca podigla svojim roditeljima tragično stradalima tijekom agresije Srbije na Hrvatsku godine 1991.

Dne 1. i 2. rujna 2006. je u Gradskoj knjižnici Vukovar prof.dr. Vladimir Ćepulić, prvi predsjednik DPG-a i jedan od njegovih osnivača, zajedno sa Stjepanom Bahertom održao dvodnevni tečaj glagoljice u trajanju od 4 sata. Ovdje valja spomenuti da je profesor Ćepulić godine 2017. održao već dvadeset šesti (sic!) po redu korizmeno uskrsni tečaj glagoljice na FER-u u Zagrebu, a svaki se tečaj sastojao od pet dvosatnih predavnja. Dne 20. ožujka 2007., “Glagoljica u gostima” je održala 60-minutnu glagoljašku tribinu za učenike viših razreda Osnovne škole Pokupsko u Pokupskom kraj Zagreba. Tijekom susreta s domaćinima doznali smo o ratnim stradanjima početkom 1990tih i radovima na obnovi mjesta. Taj je kraj nadaleko poznat po iznimno lijepim hrvatskim narodnim nošnjama i tamburaškoj glasbi.

Dne 24. travnja 2008. održali smo tribinu pod naslovom "Hrvatska glagoljička baština" u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima, smještenoj na putu prema Marincima. Predavanje je održano u organizaciji Matice hrvatske Vinkovci, a snimljen je i razgovor za Vinkovačku dalekovidnicu i tisak. Zanimljivo je da se u toj crkvi na zidu iza oltara nalazi tekst Otčenaša ispisan glagoljičkim slovima. Nema nikakve sumnje da je kao predložak za ispisivanje glagoljičkog Otčenaša, nama nepoznati umjetnik rabio glagoljička slova iz knjige “Hrvatska glagoljica” autora ovog članka, objavljene 1996. g. u izdanju HKD Sv. Jeronima i poduzeća Element, što nam je bilo ugodno iznenađenje. U Vinkovcima se nalazi i Glagoljaška ulica. Naš domaćin dr. Dražen Švagelj, predsjednik Matice hrvatske u Vinkovcima, organizirao je kasnijih godina nekoliko koncerata gore spomenute japanske pijanistice Yoko Nishii.

Dne 25. travnja 2008. imali smo čast o hrvatskoj glagoljici održati predavanje u gimnaziji u Županji. Predavanje je održano u organizaciji gdje. Magdalene Lončarević, predsjednice Matice hrvatske u Županji. Ostala nam je u sjećanju vrlo elegantna glagoljaška haljina u kojoj je na naše predavanje došla gđa. Lončarević. U Županji smo posjetili grob Marijana Matijevića, znamenitog junaka iz Like i svojedobno najjačeg čovjeka na svijetu, koji je 1920tih godina svojim nastupima u SAD-u novčano pomagao i Nikoli Tesli u gradnji njegovih laboratorija. Iz Županje je rodom i jedna vrijedna učiteljica, gđa. Katica Šarlija, koja s obitelji živi u malom selu Samarica na sjevernima padinama Moslavačke gore. Iz istog je gradića rodom i puno mlađa Katarina Filipović, koja je u časopisu “Hrvatistika” u izdanju Osječkog sveučilišta napisala članak u kojem spominje vlč. g. Josipa Đurkovečkog. Taj je svećenik početkom 19. st. službovao u prekrasoj baroknoj crkvi u Samarici. Tragedije nakon 1945. podpuno su izbrisale memoriju sela na vlč. Josipa Đurkovečkog, autora značajne kajkavske Hrvatske jezičnice i dražesne Sbirke molitenih propovjedi za djecu. Kada sam primjerak prvog broja “Hrvatistike” poslao poštom profesorici Katici Šarliji u Samaricu, nisam niti slutio da će ona ubrzo stupiti u izravan kontakt sa svojom županjkom Katarinom i zajedno s vrijednim kolegama raditi na objavljivanju spomenutih knjiga. O tome je Katica Šarlija izvjestila i na stranicama  Marulića. U pripremi je već i treća knjiga vlč. Đurkovečkog. Katicu Šarliju smo inače upoznali već ranije zahvaljujući internetskoj Dopisnoj teologiji koju je po metodologiji dr. Jerka Fućaka pokrenuo prof.dr. Mario Essert.

Dne 1. lipnja 2008. smo u Općinskoj vijećnici u Jelsi na otoku Hvaru, blizu same obale, održali tribinu pod naslovom "Bašćinu gledajuć, oh koli lipa je!", u povodu 140. obljetnice osnutka "Jelšanske preporodne čitaonice". Ostao nam je u živom sjećanju usklik jedne gospođe tijekom razgovora nakon našeg predavanja o glagoljičkoj baštini: “Pa je li  moguće da mi to sve imamo?” Dne 8. rujna 2008. održali smo predavanje u Dominikanskoj crkvi sv. Križa u Starom Gradu na otoku Hvaru, u okviru proslave osnutka grada Farosa godine 384. prije Krista. Kao što je poznato, Faros je antičko ime sadašnjeg Starog Grada. Oba predavanja organizirana su zalaganjem našeg dragog prijatelja g. Nikše Račića iz Farosa, koji živi, vjerovali ili ne, u Hektorovićevoj palači! On je predložio navedeni naslov našeg predavanja.

Dne 24. ožujka 2009. ugostila nas je srednja škola "Stjepana Ivšića" u Orahovici u Slavoniji. Bila nam je iznimna čast održati predavanje o hrvatskoj glagoljici u rodnom mjestu akademika Stjepana Ivšića,  velikog hrvatskog jezikoslovca. Ivšiću dugujemo puno toga, a osobito nam je važno njegovo životno djelo – pripremljeno novo izdanje Acte croatice, tj. hrvatskih listina, njih oko osam stotina (prema osobnoj informaciji akademika Eduarda Hercigonje), pisanih uglavnom glagoljicom u razdoblju od godine 1100. do konca 16. st. Po Ferdi Šišiću, našem istaknutom povjestniku, Acta croatica predstavlja kulturni ponos Hrvata, a takvu sbirku javno-pravnih dokumenata pisanih narodnim jezikom, ne može pokazati niti koji drugi slavenski narod.

Dne 16. travnja 2009. u O.Š. Petrijevci u Petrijevcima kod Valpova, održali smo predavanje za građanstvo o hrvatskoj glagoljičkoj bašćini. Budući da je g. Stjepan Bahert rodom iz Petrijevaca, ne treba se čuditi da u okviru Ljetnih žetvenih svečanosti, vrijedne i vrlo poduzetne petrijevačke žene izrađuju slavonske kolače među inim i u obliku glagoljičkih slova.

Dne 5. svibnja 2009. smo na poziv Matice hrvatske u Križevcima, zajedno s akademkinjom Anicom Nazor, imali čast u Križevcima održati predavanje o hrvatskoj glagoljici, s prikazom tiskanih glagoljičkih knjiga. Taj je susret posljedak izvrsno organiziranog “Dana glagoljice” održanog predhodne godine u Osnovnoj školi u Ivanskoj (Ivanska je lijepo mjesto južno od Bjelovara), koji je s kolegicama osmislila već spomenuta profesorica Katica Šarlija iz Samarice, zajedno s gostima iz nekoliko mjesta, uključujući i iz Križevaca  s prof. Martine Valec-Rebić i njezinim učenicima. U sjećanju su mi ostala vrlo lijepa glagoljička slova otisnuta na velikom papiru uz  pomoć žigova izrezanih iz krumpira! Nastava se cijeli dan održavala u duhu glagoljice, i to iz skoro svih predmeta – na satu hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa, matematike, likovnog odgoja, glazbenog, pa čak i u jednom razredu s djecom s posebnim potrebama.


Stjepan Bahert u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici kod Zaprešića 2011. g.

Dne 28. i 29. kolovoza 2009., imali smo čast ponovno održati tečaj glagoljice s predavanjem i projekcijama u Gradskoj knjižnici u Vukovaru u ukupnom trajanju od 4 sata. Kao što je dobro poznato, u Vukovaru se na samoj obali Dunava nalazi velebni glagoljaški spomenik visok 9 m, s nadpisom “Navik on živi ki zgine pošteno” klesnim glagoljicom, koji je stigao kao dar Istarskih Hrvata. Manje je poznato da Gradska knjižnica u Vukovaru ima kao svoj službeni znak glagoljičko slovo Vidi, koje se nalazi na ulaznim vratima knjižnice, kao i na svim službenim dokumentima knjižnice.

Dne 20. listopada 2009. smo u OŠ Vladimira Nazora u selu Komletinci kod Vinkovaca imali posebno zadovoljstvo održati predavanje o hrvatskoj glagoljici. Naime, doznali smo da u tom selu postoji udruga žena Gagulanke, što znači glagoljašice, koje među inim izrađuju i lijepe glagoljičke broševe u slavonskom zlatovezu. Predsjednica udruge je prof. Katica Novoselac. Tradicija glagoljaštva u Komletincima posljedak je dolazka  svećenika glagoljaša don Luke Sučića iz Dalmacije u Komletince još koncem 18. st., kojega su domaći komletinčani toliko zavoljeli, da su postali gagulani, tj. glagoljaši, a uspomena na njega traje i danas. Štoviše, stanovnici okolnih sela komletinčane zovu gagulanima.

Dne 10. svibnja 2010., dva su zagrebačka gagulana iz “Glagoljice u gostima” posjetila Belišće, gdje su u veoma lijepoj dvorani Općine održali zajedničko predavanje. Do Belišća je dugo godina prometovao popularni vlakić Guco, koji je iz obližnjih slavonskih šuma dovozio drvenu građu. Nazvan je prema poduzetničkoj židovskoj obitelji Gutmann, koji su u Belišću imali tvornicu za preradbu drva. Vlasnik te tvornice Viktor Gutmann nije htio bježati tijekom nove komunističke uprave nakon svršetka Drugog svjetskog rata, jer nije nikom ništa nažao napravio. To ga je stajalo života. Njegova kći, Nelly Auersperg r. Gutmann, ugledna profesorica medicine na Sveučilištu u Torontu, dolazi povremeno iz Kanade u Belišće i novčano pomaže u obnovi Gutmannove palače (teško stradale 1990tih tijekom agresije Srbije na Hrvatsku) koju je dao graditi njezin nesretni otac Viktor. Ona je od 1946. do 1949. bila studentica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dne 21. listopada 2010. je “Glagoljica u gostima” u dvorani Župnog ureda sv. Duha u Livnu održala skoro dvosatno predavanje pod naslovom “Hrvatska glagoljička bašćina”, s naglaskom na nalaze hrvatske glagoljice u BiH, osobito u Livnu. Predavanju je, na naše veliko iznanađenje i radost, nazočio znameniti dr. fra Bono Vrdoljak. Gostovanje je organizirala Matica hrvatska Livno, na poziv predsjednika prof. Mate Miškovića. Istoga dana nastupili  smo na Radiju Livno. Posjetili smo među inim i nadaleko poznatu Galeriju Gabrijela Jurkića u Franjevačkom samostanu na Gorici. Meni osobno su Gabrije Jurkić i Kristian Kreković najomiljeniji hrvatski slikari s područja BiH, a o Krekoviću sam do sada održao osam javnih predavanja, od toga dva u BiH (u Sarajevu i Vitezu, u sklopu međunarodne konferencije koju organizira udruga Pasionska baština iz Zagreba). Dobrotom dr. fra Bone Vrdoljaka doznao sam za novoodkriveni glagoljički nadpis pronađen blizi Livna, koji potječe još iz veoma davne godine 1368., a čuva se u stalnom muzejskom postavu Franjevačkog samostana na Gorici.

Dne 9., 16. , 23. i 30. studenog 2010. održali smo tečaj glagoljice u Duhovnom centru sestara Milosrdnica u Lužnici kod Zaprešća, u trajanju od ukupno 8 sati. Tečaj se temeljio na rukopisnoj ostavštini Jurja Slovinca (poznatijeg kao Georges d’Esclavonie) s prijelaza iz 14. na 15. st. koja se čuva u Francuskoj, pisanoj na pariškoj Sorbonnei koncem 1390tih, te na Pravilima sv. Benedikta pisanim  iz 14. st. Dne 7. prosinca 2010., sudionici tog tečaja su posjetili Knjižnicu HAZU na Strossmayerovom trgu u Zagrebu, gdje ih je veoma lijepo primila prof. Tamara Runjak. U Ženskoj općoj gimnaziji pri Samostanu sestara milosrdnica u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, a na inicijativu prof. Kristine Repar, sadašnje predsjednice DPG-a,  učenice imaju od godine 2015. mogućnost izbora cjelogodišnjeg školskog kolegija “Hrvatska glagoljica”. To je vjerojatno prva takva srednja škola u Hrvatskoj.

Dne 7. siječnja 2011. smo na poziv Matice hrvatske Bizovac u OŠ Bratoljuba Klaića u Bizovcu održali predavanje pod naslovom “Pet najvažnijih spomenika hrvatske glagoljičke culture”, a 2. ožujka 2011. u O.Š. Ladimirevci u Ladimirevcima, 3. ožujka 2011. u O.Š. Veliškovci u Veliškovcima, te 11. ožujka 2011., u Srednjoj školi Krapina u Krapini u Hrvatskom zagorju, s naglaskom na kajkavizmima u hrvatskoj glagoljičkoj literaturi. Akademik Stjepan Damjanović je godine 1996. objavio članak “Glagolitica kajkaviana” u golemom katalogu “Kajkaviana Croatica”, koji je pratio reprezentativnu izložbu priređenu u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Zanimanje za glagoljicu u Slavoniji i Srijemu poraslo je nakon odkrića vrlo starih glagoljičkih nadpisa iz 12. st. u golemoj crkvi sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, kao i u obližnjem selu Lovčić. Najstariji od glagoljičkih nadpisa u Brodskom Drenovcu je po svojim grafijskim osobitostima blizak već od prije poznatom Kijevačkom nadpisu iz 12. st., pronađenom podno Kozare u sjeverzapadnom dijelu BiH, kojega je podrobno istražio i opisao ak. Branko Fučić.

Dne 3. svibnja 2011., održali smo predavanje o hrvatskoj glagoljici u Osnovnoj školi u gradu Cresu na istoimenom otoku, te isti dan u Gradskoj knjižnici u Malom Lošinju, gdje je predstavljena lijepa publikacija profesorica Zrinke Jensch i Milice Prole pod naslovom “Ja slova znajući govorim / Glagoljica na Cresu i Lošinju”, objavljena dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku u Srednjoj školi Ambroza Haračića u Malom Lošinju. U župi Mali Lošinj čuva se trinaest matičnih knjiga pisanih dobrim dijelom glagoljicom, koje pokrivaju razdoblje od 1560. do 1754., i vrijedan su izvor za poznavanje i razčlanbu života stanovništva na otocima Lošinju i Cresa. Na obližnjem Cresu pronađena je poznata Valunska ploča iz 11. st., a u novije vrijeme još nekoliko glagoljičkih nadpisa. Zanimljivo je da je gđa. Jensch rodom iz Đakova, gđa. Prole iz okolice Brčkog, a obje su zaljubljene u Apsirtides (što je antički naziv za Cres i Lošnj, koji zajedno zapravo čine jedan otok). Predstavljanju publikacije je u Malom Lošinju nazočila i majka gđe. Jensch u predivnoj đakovačkoj crnoj nošnji. Možda nije svim čitateljima poznato da je Mali Lošnj kao naselje puno veći od Velikog Lošinja. Mali Lošinj se u glagoljičkim izvorim zove još i Malo Selo, te slično za Velo Selo za Veliki Lošinj.

Dne 7. svibnja 2011. ostvaren je veoma uspio studijski glagoljaški izlet autobusom na otok Krk (Omišalj, Porat, Baška, Vrbnik, Gabonjin), u organizaciji Marijinog centra Lužnica kod Zaprešića (s tadašnjom voditeljicom s. Berislavom Grabovac) i DPG-a (Glagoljica u gostima). U Gabonjinu su nas dočekala čak dvojica počastnih članova DPG-a: ak. Josip Bratulić i g. Svetko Ušalj. G. Ušalj je tijekom mnogo godina u Gabonjinu vodio tečajeve glagoljice za djecu, a osmislio je i izradio veoma lijepi Glagoljaški put Sv. Petra, dovršen 2000. g., koji se sastoji od 37 ploča klesanih glagoljicom, te ga rado posjećuju domaći i turisti i ljubitelji hrvatske kulture.

Dne 12. svibnja 2011., održali smo predavanje u znamenitom Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici, pod naslovom “O hrvatskoj glagoljičkoj bašćini”. S područja Turopolja, točnije, iz Šćitarjeva, čuva se dosta opsežna glagoljicom pisana bilježnica (od 50tak str.) koju je mjestni župnik pisao u razdoblju od 1524. do 1526., a koja je vrlo značajan izvor za poznavanje života u Turopolju početkom 16. st.  O tome su opsežnu znanstvenu razčlanbu objavili dr. Zoran Ladić i dr. Goran Budeč. Spomenim da se u Državnom arhivu u Sisku čuva glagoljicom pisana isprava iz godine 1565. u kojem se čak dvaput spominje Letovanić, selo pokraj Kupe. Ispravu je čakavskim govorom i veoma lijepom glagoljicom pisao knez Franjo Frankopan u Gori (“u našem gradu Gorah”). Znameniti samostan Gora, koji se nalazi u selu Gora između Petrinje i Gline, podpuno je uništen godine 1991. tijekom velikosrbske agresije na Hrvatsku, a obnovljen 2015. O tom je dokumentu auktor ovog članka imao čast govoriti tijekom svojeg predavanja o glagoljici održanog 2017. u Gradskoj knjižnici u Sisku. Navedeno predavanje u Sisku potaknula je već spominjana japanska pijanistica Yoko Nishii, kojoj i ovom prilikom na tome najsrdačnije zahvaljujem.

Dne 20. svibnja 2011., održali smo predavanje o glagoljici u kino-dvorani u Tomislavgradu, BiH, za oko 300 djece. Isti dan imali smo gostovanje na radio postaji Tomislavgrada. U jednom obližnjem selu pored Tomislavgrada, u teškom kamenjaru, zaustavili smo se autom po velikoj vrućini pred nevjerojatnim kamenim restoranom, s masivnim stolicama i stolovima izrađenim od slavonske hrastovine. Iz restorana nam se približio jedan stariji domaći čovjek, kojega je g. Stjepan već iz daleka prepoznao, a vidjeli su se posljednji puta prije pedesetak godina prigodom organiziranja Smotre folklora u Zagrebu, čiji je Stjepan jedan od osnivača. G.  Bahert je izašao iz auta pred toga čovjeka (koji ga nije prepoznao), i upitao ga: “Sjećate li se vi jednog gospodina koji je došao ovdje kod Vas prije pedesetak godina iz Zagreba radi sudjelovanja na Smotri folklora?” Čovjek odmah ispali ko iz topa: “Kako da ne – Stjepan Bahert!” A Stjepan mu na to kaže: “E, to sam ja!”, nakon čega je nastalo neopisivo veselje, koje smo nastavili u restoranu, kojeg je taj gospodin bio vlasnik.

Dne 14. ožujka 2012., održali smo predavanje u Srednjoj školi Krapina u Krapini povodom Dana hrvatske knjige. Znamenti Petrisov glagoljički zbornik iz godine 1468., pisan po ak. Eduardu Hercigonji u Ozaljskom književnom krugu, sadrži važnu rečenicu koja je istodobno štokavska, kajkavska i čakavska: “I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kaj se mećeš i zač trepećeš.”

Dne 26. svibnja 2012., održali smo predavanje u Srednjoj školi "Hrvatski kralj Zvonimir" u gradu Krku na otoku Krku, u organizaciji Društva Krčana i prijatelja grada Krka iz Zagreba. Ovdje posebno zahvaljujem tadašnjem predsjedniku Rajku Žicu (osamdesetgodišnjaku) na velikom trudu, a osobito na njegovoj sigurnoj vožnji, da bismo na vrijeme stigli do škole.

Dne 29. studenog 2013., u Srednjoj strukovnoj školi Antuna Radića u Đakovu, održali smo dvosatno predavanje o hrvatskoj glagoljici. I Stjepana Baherta i mene je zadivilo iskreno zanimanje učenika jedne strukovne škole za glagoljicu. Iz Zagreba smo ponijeli pretisak znamenita Hrvojeva misla, dovršenoga glagoljicom godine 1404., koji je kao ratni plijen dospio u Tursku vjerojatno u 15. ili 16. st. u Knjižnicu Turskih sultana u Carigrad, gdje se nalazi i danas. Knjiga je cijelo vrijeme stajala u učionici na posebno svečanom mjestu, na zakošenoj podlozi. Za učenike sam ponio i dva para bijelih rukavica, u kojima su nakon našeg predavanja imali dopuštenje sami prelistavati tu velebnu knjigu (nikako golim prstima!). Trebalo je vidjeti s kakvim poštovanjem i pobožnošću su ju prelistavali u bijelim rukavicama, a podpuno je sigurno da će svaki od učenika susret s Hrvojevim misalom pamtiti cijeli život.


Glagoljaški studijski izlet sestara milosrdnica iz Zagreba na otok Krk 2012. godine

Godine 2004., u vrijeme kada sam bio predsjednik DPG-a, naš tadašnji tajnik g. Milan Paun, sada novinar i spiker na Vukovarskom radiju, došao je na izvrstnu zamisao da bismo mogli Turske vlasti zamoliti da ova hrvatska kulturna znamenitost dođe na posudbu u Zagreb, u povodu tadanje šestote obljetnnice njena dovršetka. Pritom je trebalo ishoditi da će knjiga biti pod zaštitom, te da će biti izložena u zgradi Nacionalne i sveučiliše knjižnice, za što smo uskoro dobili pismeno obećanje. Uputvši nakon toga pismenu zamolbu Turskom veleposlanstvu u Zagrebu, iz Turske nam je nakon dva mjeseca stigao kratak odgovor na engleskom jeziku. Jedna rečenica u tom odgovoru je osobito znakovita, a glasi (u slobodnom prijevodu s engleskog na hrvatski) ovako: “Žao nam je što radi fragilnog stanja knjige ne možemo udovoljiti Vašoj želji da u Hrvatskoj bude izložena naša zajednička kulturna baština”. Iako je Hrvojev misal u Tursku dospio kao ratni plijen, iskreno želimo da nam ona danas posluži kao most prijateljstva između dvaju naroda. Vrlo je malo poznato da nas ta knjiga povezuje i s Armencima. Naime, knjiga je u Carigrad dospjela bez korica (koje su, optočene dragim kamenjem, bile opljačkane), pa je razkupusani rukopis trebalo ponovno pažljivo složiti. To napravili armenski knjižničari u Carigradu, koji su armenskim slovima označavali pojedine kvaternione (sveščiće) knjige, a ta su armenska slova vidljiva na pojedinim stranicama Hrvojeva misala i danas.

Osim u Turskoj, hrvatskih glagoljičkih knjiga i rukopisa ima u još dvadest šest zemalja (tj. u ukupno dvadeset sedam zemalja), u oko osamdeset gradova. Čuvaju se ne bilo gdje: najčešće u nacionalnim knjižnicama, u odjelima za rijetkosti i dragocjenosti. Jedan dio njih je i u privatnom posjedu, a dospjeli su  izvan granica hrvatske na vrlo razne načine. Spomenimo da je sasvim nedavno, početkom srpnja 2017., na jednoj dražbi u Londonu prodan ostrižak (koji se sastoji od pola stranice) nekog hrvatskog glagoljičkog misala iz 15. st. za četrnaest tisuća funti (tj. za više od sto trideset tisuća kuna!). Početna cijena ostrižka je na dražbi bila sedam tisuća funti (tj. oko šestdeset tisuća kuna), ali se ne zna tko je odkupio tu hrvatsku glagoljičku dragocjenost, jer aukcijska kuća taj podatak drži u tajnosti. I taj ostrižak spada u “rasutu bašćinu”, kako bi rekao naš Petar Zoranić, kao i golema količina hrvatskih glagoljičkih knjiga i rukopisa raspršena u (barem) dvadeset sedam zemalja, uglavnom u Zapadnoj Europi.

Dne 5. svibnja 2014. u Đačkom domu u Karlovcu održano je na poziv prof. Marije Kovač predavanje o hrvatskoj glagoljici. Predavači su bili članovi “Glagoljice u gostima”. Isti je dan gđa. Verica Kovač, članica DPG-a, u Gradskoj knjižnici u Karlovcu odžala veoma uspjelu izložbu radova na temu hrvatske glagoljice. Tijekom predanja istaknuli  smo da karlovački kraj ima sačuvan ne mali broj glagoljičkih rukopisa i grafita. Od nedavno pronađenih glagoljičkih grafita, spomenimo one iz prve polovice 16. st., koji su odkriveni na vrlo vrijednim freskama u crkvi sv. Antuna Pustinjaka u selu Zadobarje, oko 6 km. udaljenom od Karlovca prema Ozlju. Nije previše poznato da je, prema razčlanbi ak. Stjepana Ivšića, u ozaljskom kraju nastao značajan prijepis zapisa Ferenca Črnka o pogibiji Nikole Zrinskog Sigetskog 1566., pisan te iste godine, a koji se nalazi u Austriji, čini se u Arhivu u Beču. Može li se nekako doći do kvalitetnih fotografija te hrvatske povijesne i jezične dragocjenosti? U HAZU postoje fotografije snimljene prije više od stotinu godina, koje su po svojoj prilici neupotrebljive, a nisu nikada u cjelosti objavljene.

Dne 9. prosinca 2014., smo u Gradskoj knjižnici u Velikoj Gorici održali predavanje "August Šenoa i glagoljica". Naime, gđa. Jasmina Reis, voditeljica nedavno otvorene “Kuće Šenoa” u Zagrebu (Mallinova 27, blizu Zvijezde, podno Becićevih stuba), je u ostavštini Augusta Šenoe pronašla njegove zanimljive bilješke pisane glagoljicom. Gospođa Reis nas je nakon predavanja iznenadila s izvrsnim kolačima pripremljenim prema sačuvanim receptima Augustova otca, koji je inače bio nadbiskupijski slastičar u Zagrebu.

Dne 11. prosinca 2014. smo gostovali s predavanjem u Osnovnoj školi u Đakovačkoj Satnici. Ostalo nam je u sjećanju golemo rodino gnijezdo koje se smjestilo na vrhu krova škole. Bili smo oduševljeni zanimanjem djece, osobito kad smo im pokazali pretisak Hrvojeva misala. Istoga dana smo održali još jedno predavanje u Srednjoj strukovnoj školi Antuna Horvata u Đakovu.

Koncem 2017. godine, Arheološki muzej u Zagrebu je organizirao vrlo zanimljivu višemjesečnu izložbu posvećenu razvoju pisama, od klinastog pisma do danas. Jedna od dvorana bila je posvećena glagoljici, pa smo početkom 2017. u dva navrata organizirali studijske posjete u kojim smo, pojačani s g. Jurajem Mužinom, predsjednikom Udruge krčana i prijatelja otoka Krka, detaljno opisali glagoljički postav, koji je zadnji puta u Hrvatskoj viđen još prije tridesetak godina. Većina izloženih spomenika nalaze se u Hrvatskom povijesnom muzeju. Rodila se zamisao da bi se ti spomenici, koji se vrlo rijetko izlažu i  vrlo malo su poznati široj javnosti, vratili u svoje izvorne sredine kao odljevi. Na pr. fascinantan kameni spomenik iz Grobnika, klesan prekrasnim glagoljičkim slovima godine 1649., u kojem se spominje i ime Petra Zrinskoga, bilo bi lijepo kao odljev vratiti nazad u Grobnički kaštel.  Taj je nadpis grobenčanima posve nepoznat, a vjerujem da bi u Grobničkom kaštelu stajao na počasnom mjestu, na radost djece i svih žitelja Grobnika. Isto se odnosi i na kameni nadpis iz Novoga klesan godine 1511., iz Bribira klesan 1527., iz Bužima (tj. iz Cazinske krajine) s konca 15. st. Suvremeni tiskani i internetski izvori u Bužimu s velikim poštovanjem i iznenađujuće podrobno pišu o tom spomeniku klesanom oko 1499., u čijem drugom redku čitamo sljedeće riječi o tadašnjem knezu Jurju Mikuličiću: “… u  nu vrime va vse hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše.” Trebalo bi napraviti i repliku dražesnog mjedenog pečata nastalog u Zadru početkom 16. st., koji sadrži molitvicu ugraviranu glagoljicom, a koji je u Zadru podpuno nepoznat. I puno drugih stvari...

Djelatnost DPG-a je zadnjih godina krenula i u posve neočekivanim smjerovima, kao što je rad s osobama s posebnim potrebama, u prvom redu putem likovne terapije s pomoću glagoljice. Za nas je velika čast bila što smo na poziv gđe. Vjere Lukavečki, ravnateljice udruge OZANA u Zagrebu, a posredovanjem likovne terapeutkinje Mire Kliček i vrijedne suradnice DPG-a, mogli održati i jedno predavanje za njihove štićenike, popraćeno vrlo lijepim i ugodnim druženjem uz kavicu i ukusne kolače dekorirane slatkim glagoljičkim ukrasima.

Ovim je člankom opisan samo jedan mali dio pregnuća DPG-a. Vjerujem da je “Glagoljica u gostima”, zahvaljujući plemenitoj zamisli našeg dragog prijatelja Stjepana Baherta, donijela u razne hrvatske krajeve dašak nečeg novog i vrijednog, a što predstavlja bitnu sastavnicu hrvatske kulture. I obratno, mi smo ostali ugodno iznenađeni kako nas hrvatska glagoljica može sve međusobno čvršće zbližiti, preko gora, rijeka i dolina. Na kraju, koristim prigodu zahvaliti se dragom prijatelju i kolegi g. Melvanu Pašku iz uredništva Marulića, na prijedlogu da napišem ovaj članak.




Hrvatsko-glagoljiški očenaš

Bare Pifrović

Bašćanska ploča

Slavko Kirin: Kraljeva ploča

Mateša Kuhačević

Stjepan Ivšić i Ivan Crnčić

Prvotisak: faksimil, kolofon




Bašćanska ploča

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice



Croatia - Overview of Its History, Culture and Science