Kajkavski govor u glagoljičkim knjigama

Najraniji poznati primjeri kajkavskog govora u glagoljičkim knjigama sežu u početak 15. st.: Vinodolski zbornik.

U Kolunićevu glagoljičkom zborniku iz 1486. nalazi se buš', malo dalje kai. Pisan u je Kneževoj vasi kod Otočca.

U Petrisovu zborniku iz 1468. uz čakavski govor nalazimo i kajkavske izraze. U tom je zborniku kajkavština najčešće i najraznolikije zastupljena. 

Kajkavštinu sadrže ovi stari kodeksi:

  • Vinodolski zbornik s početka 15. st.
  • Petrisov zbornik iz 1468.
  • Kolunićev zbornik iz 1486.
  • Kvarezimal Šimuna Grebla iz 1498., zbirka propovjedi za svaki korizmeni dan. Pisan je u Istri, a Šimun Greblo je rodom iz Roča.
  • Korizmenjak IIIa 19 (iz 15/16. st.).
  • Homilijar na Matejevo evanđelje, pisan koncem 15. st.
  • Antoninov konfesional, iz 15/16. st.
  • Kvadriga duhovnim zakonom, iz 15/16. st.
  • Tkonski zbornik, s početka 16. st.
  • Žgombićev zbornik, pisan polovicom 16. st.
  • Grškovićev zbornik, iz druge polovice 16. st.

U Vinodolskom zborniku (početak 15. st.) imamo ovakve primjere:
  • To kai mi tu obećamo oni poreći ne mogu. Nu ako kao obećamo ke oćemo izdati...
  • da ovoga se varimo [čuvamo se] ča reče Ambroz
  • da ovoga se varemo kai reče Ambroz
  • jest nam trebi razumeti kai nam skazuje zvezda, kai li tri slnca, kai studenac zlat, kai li mir, kai li ljudi,... kai li zver
  • zakai gospodin ne tužaše teškoću svoju
U Grškovićevom zborniku (druga polovica 16. st.) imamo također kajkavskih primjera::
  • kai ga na dobro delo naučiš a zlo delo ot neg otimeš…
  • o - dobri ljudi ne vim kai est danas bole plakati ali pripoviedati
  • i paki reče im Isus, kai ste dobra učinili…


Petrisov zbornik iz 1468., vrhunski je spomenik hrvatske pisane kulture. Naziv je dobio prema jednom od vlasnika iz 19. st., Petrisu s otoka Krka. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. Knjiga ima točno 700 str.!

Znamenita štokavsko-kajkavsko-čakavska rečenica u Petrisovu zborniku:
I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
Nalazi se na str. 338 v (u redku 6 odozdol), prema numeraciji na dnu svake desne stranice. Izvor fotografije je glagoljica.hr.
Zahvaljujemo dr. Sandri Požar na informaciji o tome gdje se u Petrisovu zborniku nalazi ta rečenica.

Petrisov zbornik (1468., Ozaljski glagoljaški krug) sadrži ovu znamenitu rečenicu, koja je istodobno štokavska, kajkavska i čakavska:
  • I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
  • ...a glas tvoj vele potulen [žalostsan]...
  • ...jedni mudri a drugi nori...
  • ...sin nor pečali mat'r svoju
  • ...ako se budeš drugom špotal [grditi] - pošpotan budeši [bit ćeš ogrđen]
  • ...vrag va obrazi kač'i [neprijatelj u liku zmijskom]
  • ...bantuj [uznemiruj] se mudrostju
  • ...poidi v špot [sramota] tvoj zli k luciferu
  • ...naigoršemu hlapcu [šegrt] ugoditi  ne more
  • ...i ta jure stoprv [tekar] ...
  • Dragi sinu to kai te hoću vučiti razumei ni v dvore ni vu v'si ne budi velikorečiv ...

Kolunićev zbornik (1486.):

  • želiju sidit na pridnih mesteh
  • Ako buš poslušan i bojal se prokletstva

Tkonski zbornik (početak 16. st.): čini kai mu na misal pride.

To sve govori o svjesnom naporu da se u stare glagoljaške tekstove uključe sva tri hrvatska narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko. To je osobito vidljivo u djelatnosti Ozaljskog književnog kruga u 16/17. st. (znameniti pavlinski samostan Svetice kod Ozlja, u kojem kao prior djeluje veliki hrvatski leksikograf Ivan Belostenec).

Zoran Ladić i Goran Budeč (HAZU): Glagoljska bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524. do 1526.  godine. Prilog proučavanju crkvenog i seoskog života u zagrebačkoj okolici u ranom Srednjem vijeku. [PDF], Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesnih i društvenih znanosti HAZU, 29 (2011), 149-189

U znamenitom Istarskom razvodu spominju se "žlahtni ljudi" (plemeniti ljudi). Svi znamo za vino koje se zvoe "Vrbnička žlahtina" (tj. Vrbnička plemenitašica). Malo je poznato da se pojam "žlahten" (od žlahta - plemstvo) pojavljuje i u varaždinskom kajkovskom govoru. Vidi sljedeći golemi kajkavski rječnik na str. 2379:

Tomislav Lipljin: Rječnik varaždinskog kajakvskog govora, 2. izdanje, Stanek Media d.o.o., Varaždin 2013., ISBN 978-953-6926-94-7 (2563 str.)

Prema informaciji g. Josipa Justinića, u Krasu na otoku Krku, kaj znači gdje. Na pr. "Kaj si bi?" = "Gdje si bio?". Krasani bi istu rečenicu drugačije rekli "Kamo si bi?".  Riječ "gdje", koliko g. Justinić pamti, uopće nisu koristili! Naravno, u Petrisovom zborniku se "kaj" ne koristi na kraski način.

U Međimurju, riječ što znači tko. Na pr., "Što je došel?" zanči "Tko je došao?". Bio sam svjedok takvog pitanja u Nedelišću.



Izvori:
  • Stjepan Damjanović: Glagolitica kajkaviana,  u Kajkaviana croatica, Hrvatska kajkavska riječ, Zagreb, 1996., katalog izložbe, str. 45-55.
  • Eduard Hercigonja: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb 1983.
  • Marinka Šimić: Kajkavski utjecaj u 2. novljanskom brevijaru,  u [Galović (ed): Az grišni diak Branko pridivkom Fučić], str. 501-520
www.zvirek.net



Hrvatsko - kajkavski očenaš

Croatia - Overview of History, Culture, and Science