Croatia - Armenia
Խորվաթիա - Հայաստան (Khorvatya - Hayastan)
The white flag of the city of Dubrovnik contains a figure of Sv. Vlaho (St. Blais, St. Blasius, Armenian martyr from 3/4 centuries), patron of the City. Also other flags were in use on Dubrovnik ships, like the one with significant inscription LIBERTAS.
1040 years of uninterrupted tradition of celebrating the Day of St Blaise in Dubrovnik
Sv.
Vlaho (St. Blasius), patron of Dubrovnik, on the walls of one of the
most beutiful fortified cities in the world.
Photo by Ivo Pervan.
Photo by Ivo Pervan.
Sv.
Vlaho on the left, protector of the City, by Croatian Renaissance
painter Nikola Božidarević (~1460
– 1517).
On the right St. Paul the Apostle, another protector of the City. Photo by Ivo Pervan.
On the right St. Paul the Apostle, another protector of the City. Photo by Ivo Pervan.
Sveti
Vlaho (St Blasius) at the entrance to the city of Dubrovnik
| Thousand Year Old Celebration of the Dubrovnik Patron, St Blaise Ever since the year 972, when people began to celebrate it, the feast day of St Blaise, Dubrovnik patron saint, has been a quite special festival, typical of Dubrovnik. Apart from the opening ceremony on Candlemass Day a festive procession in Stradun is organised with a large number of congregation members taking part. A series of church and secular concerts, exhibitions, book presentations and theatre guest performances are dedicated to the patron saint of Dubrovnik, whose statues look at us from the city walls and gates and whose caring hand guards Dubrovnik on his palm. The feast day of St Blaise, Dubrovnik patron saint – portrayed as an old man holding a model of the City in his hand, the statues of whom can be seen on the city walls and gates – has been a special day for the City of Dubrovnik ever since the year 972, when people began to celebrate it. The celebration is quite special and characteristic of Dubrovnik. It begins on Candlemass Day (2 February) with the release of white doves, the symbols of freedom and peace, in front of St Blaise's Church and with the raising of St Blaise's flag on Orlando's Column. On St Blaise's Day (3 February) the relics of St Blaise are carried in Stradun and the streets of Dubrovnik in a huge procession of banners and people of faith from the Dubrovnik surroundings. The most valuable among the relics of the Dubrovnik Cathedral, Jesus’ loincloth, is carried under a canopy. In front of St Blaise's Church the banners are unfurled in a special way. They bow paying respect to the saint who has watched over Dubrovnik for many centuries. This is the opportunity for the banner carriers to show this special skill, as well as their exquisite and rich folk costumes which attract attention with their genuineness and beauty. The priests perform the throat blessing ceremony for the congregation members who visit the church the whole day long. The ceremony, which comprises the blessing in front of the interweaved candles, is believed to protect from throat diseases. At sunset the stained-glass windows and laurel decorations in the church of the Dubrovnik patron saint radiate with a special glow. With the blessing of St Blaise they bid farewell to the faithful residents and guests of Dubrovnik until next year. The Festival of St Blaise is also the City of Dubrovnik Day. Apart from the spiritual segment of the festival, these days abound with various events. At the festive meeting of the City Council, taking place at the baroque Marin Držić Theatre, the prizes of the City are awarded. During the festival Dubrovnik is visited by the diplomatic corps and numerous prestigious businessmen and politicians from Croatia and Europe. For all of them, as a part of the Dubrovnik tradition, the Candlemass Dinner is organised at Fort Revelin, where the Dubrovnik delicacies – including the sporchi macaroni and doughnuts - will be served. In the time of the festival a series of church and secular concerts, exhibitions, book presentations and theatre guest performances are dedicated to the patron saint of Dubrovnik, whose statues look at us from the city walls and gates and whose caring hand guards Dubrovnik on his palm. Last year, Dubrovnik, for the 1039 th time, honoured its patron Saint Blaise with a wondrous traditional festival, which was included in UNESCO Intangible World Heritage List in 2009. Source visitdubrovnik.hr |
Solemn
procession on the Day of the Sv. Vlaho (3rd February), patron of the
City
Children
in typical Konavle solemn costumes, south of Dubrovnik. Photo courtesy
Najka Mirković.
Sveti Vlaho (St. Blasius) is not only the patron saint of the city of Dubrovnik, but also of the town of Ston on the Pelješac peninsula, to the west of Dubrovnik.
Sveti Vlaho (St Blaise) at the entrance to the town of Ston on Pelješac peninsula in Croatia.
Sveti Vlaho - Saint Blasius, patron saint of Ston, as well as of the city of Dubrovnik.
Saint Blasisus is an Armenian saint.
Relief of Sv. Vlaho (St. Blaise), 14th ct., Ston
Gjuro Baglivi (born in Dubrovnik, of Armenian origin, 1668-1707) was a professor of anatomy and theoretical medicine in Rome (Sapienza) already at the age of 28, and the Pope's physician. He developed a theory that living fibre was the anatomical and physiological element of all pathological processes (fibral pathology). He also had some essential discoveries in the fine structure of muscles. His collected works written in the Latin language had more than 20 editions, translated into Italian, French, German and English. Académie Française accepted him as "membre d'honneur". Baglivi was also a member of the Royal Society in London and of the Accademia dell'Arcadia.
Source
Josip
Marinović (1741-1801). Portrait kept in Gospa od Škrpjela, Boka
kotorska.
Photo by Mijo Korade.
Josip Marinovic (1741 - 1801), was a Jesuit born in Perast - Kotor (in Boka kotorska, annexed to Montenegro in 1945), professor of theology in Venice. His friendship with an Armenian banker Serpos resulted in his interest for the history of Armenians. His assiduous research resulted in the book "Compendio storico...della nazione armena", published in Venice in 1783. The book had a great success. Though it was signed by Serpos, its true author was Marinovic. It represents the first history of Armenians published in Europe. It is interesting that the book had been extended and republished by Ivan Dominik Stratico (1732-1799), bishop on the Croatian island of Hvar. This book incited European interest for Armenian people and their culture. In particular, upon the initiative of the Vatican, supported by Austria and Russia, in 1830 the Turkish sultan admitted very old Armenian Christian Church and allowed Armenian Archbishopric to be founded in Constantinople. See [Gregory Peroche], p. 119, and [V. B. Lupis, O armensko-hrvatskim kontaktima].
Armenian and Croatian contacts described by Vinicije B. Lupis
| Josip Marinović Dr. Vinicije B. Lupis Najvažnija osoba povezana s hrvatsko-armenskim odnosima jest isusovac Josip Marinović, rođen 1741. godine u nedalekom gradu Perastu. Školovao se u Ilirskom kolegiju u Loretu te u Rimu, a predavao je na gimnazijama u Livornu, Viterbu i Fermu. Nakon ukinuća isusovačkoga reda boravi u rodnom Perastu i potom odlazi k svom bratu trgovcu u Mletke. Od 1785. predaje u samostanu S. Stefano u Mlecima, a na glasu kao erudit i govornik privukao je pozornost bogatoga armenskog bankara markiza Giovannija Serposijana (de Serpos), koji je godinama pokušavao pomoći armenskim katolicima u njihovu teškom položaju 208 u Osmanskom Carstvu. Markiz Serpos uzalud je nastojao u Rimu zaštititi armensku katoličku zajednicu, pa je zamolio Marinovića da napiše teološko-pravnu raspravu u njihovu obranu; nju je markiz Serposijan objavio o svojem trošku i pod svojim imenom te ju je posvetio rimskoj Kongregaciji za širenje vjere: djelo nosi naslov "Dissertazione polemico-critica sopra due dubbi di coscienza concernenti gli armeni cattolici.../Polemičko-kritička rasprava o dva slučaja savjesti armenskih katolika" (Mleci, 1783.). Jedan primjerak te rasprave, bogato uvezan u kožu sa zlatotiskom, ali bez grafike s armenskim natpisom, koja je otrgnuta, čuva se u Arhivu nadžupe sv. Nikole u Perastu; tu mu se čuva i portret, a u Arhivu župe sv. Eustahija u Dobroti cjelovita je rasprava s uvodnom grafikom. Sva ostala djela još mu se i danas čuvaju na Perastu. Autor Marinović dokazuje u svojem djelu da armenski katolicimogu obavljati obrede u neujedinjenoj crkvi, za što su imali papinsko dopuštenje, nazočiti sv. misi po armenskom obredu, davati milostinju, slaviti neke blagdane po staromu armenskom kalendaru, a da pritom ne potpadnu pod crkveni sud. Za potvrdu iznesenoga Marinović je podastro mnogo dokaza iz crkvenoga prava, teologije i papinskih dokumenata. Ovo je djelo imalo vrlo pozitivan odjek, ali i negativan sud Sveučilišta u Sieni. U ovu raspravu bio je uvu~en i hvarski biskup i dominikanac Ivan Dominik Stratico, koji piše spis uz obranu isusovca Benedetta Tetama 1786. pod nazivom "Risposta al signor Abbate Paolo Marcello del Mare". Tijekom toga teološkog sukoba Marinović je sastavio opširno trodijelno djelo s više od 1600 stranica, također 1786. objavljeno pod Serposovim imenom, pod nazivom "Compendino storico di memorie cronologiche concernenti la religione e la morale della nazione Armena.../ Povijesni pregled kronoloških uspomena o vjeri i moralu armenskog naroda". U tom djelu autor donosi: zemljopisni prikaz Armenije, pregled političke i crkvene povijesti Armenaca, povijest njihovih katolikosa i koncila, pregled običaja i drugih društvenih i vjerskih pitanja. Marinović je preko markiza Serposa došao u dodir s mnogim, do tada na Zapadu nepoznatim, armenskim izvorima i ispravama. Marinovićeva osnovna teza u toj opsežnoj trotomskoj raspravi jest kako je Armenska crkva, unatoč pojedinačnim zabludama i pogre{kama, od starine sačuvala katolički karakter. Markiz Serpos u predgovoru tvrdi da je prijašnje i to djelo napisao učeni teolog, njegov prijatelj, koji nikako ne želi da se otkrije njegovo ime. Premda Marinovićev i Serposov trud nije odmah urodio plodom, on je bez sumnje utjecao na konačno crkveno i političko rješenje pitanja armenskih katolika, kad je nakon dugotrajnih diplomatskih pregovora Vatikan uz pomoć Austrije i Rusije uspio postići priznanje armenskih katolika i osnivanje njihove mitropolije u Carigradu 1830. godine, kako smo već ranije spomenuli. Marinović potkraj života dobiva priznanje – pošto se odrekao biskupije u Kotoru, papa Pio VII. učinio ga je 1800. teologom pentencijaromu Vatikanu, ali je on uskoro 1801. preminuo u Il Gesu' u Rimu. Josip Marinović bio je posebna pojava u hrvatskom narodu, osoba koja je nastavila djelo dubrovačkih prethodnika na polju obrane prava armenskih katolika, zauzimajući se za što bolje razumijevanje kršćana Istoka i Zapada, ali i za jedinstvo kršćana. Marinović je bez sumnje osobnost ispred svojega vremena, ali je, kao i Giuro Baglivi, bio vezan uz isusovački red. I danas se u svetištu Gospe od Škrpjela čuva Marinovićev portret, koji ga prikazuje kao mršava muškarca istaknuta nosa, u naslonjaču sa stolićem na kojemu se nalaze knjige koje je napisao. Portret je naslikan u Rimu. Izvadak iz članka objavljenog na portalu hrcak.srce.hr Izvor |
The King of Dolls, distinguished Croatian collector of dolls in national costumes, received from presidents and prime ministers from various countries of the world, is also in possession of two Armenian dolls, donated in 2009 by His Excellency Mr. Serzh Sarkisyan, president of Armenia.
Two
Armenian dolls in national
costumes donated by H.E. Mr. Serzh Sarkirsyan, president of the
Republic of Armenia,
to Mrs. Teresa Perinic de Bellofatto, a Croatian living in Buenos Aires, Argentina.
Her late father Mr. Ljeposlav Perinić, was known worldwide as The King of Dolls.
to Mrs. Teresa Perinic de Bellofatto, a Croatian living in Buenos Aires, Argentina.
Her late father Mr. Ljeposlav Perinić, was known worldwide as The King of Dolls.
EMBAJADA DE LA REPUBLICA DE ARMENIA
BUENOS AIRES
El
miércoles 12 de mayo, se realizó en la sede de la
Embajada de la República de Armenia la ceremonia de entrega
de los muñecosarmenios enviados por el Presidente de la
República de Armenia, D. Serzh Sargsyan, a pedido de las
autoridades de la Colección
de
Muñecos Perinic, con
sede en Villa Ballester. Recibió el envío de
manos del Embajador Vladimir Karmirshalyan la señora Teresa
Perinic de Bellofatto, quien es la continuadora de la tarea de
colección iniciada por su padre Ljeposlav
Perinic,
conocido en vida como Rey
de los Muñecos,
fundador de la colección de más de 400
muñecos de 150 países, vestidos con los atuendos
típicos de cada nacionalidad.
H.E. Mr. Vladimir Karmishalyan with Mrs. Teresa Perinic de Bellofatto Perinic in the Embassy of the Republic of Armenia,
with two dolls donated by the president of the state Mr. Serzh Sarkisyan
Los objetos de la colección son todas donaciones de jefes de estado, reyes, reinas, emperadores, jefes de gobierno, primeras damas, gobernadores y altos dignatarios eclesiásticos.
Participaron en el acto familiares y amigos de la señora Perinic de Bellofatto, y, especialmente invitada, la señora Embajadora de Croacia, país de origen de la familia Perinic, S. E. Mira Martinec. Asistieron también señoras de la Comisión de Damas de la Embajada de Armenia.
En sus palabras, el embajador Karmirshalyan destacó el gesto del Jefe de Estado Armenio y manifestó su confianza en que los muñecos armenios –una pareja vestida con trajes típicos- tendrán un lugar representativo en la colección.
Muy emocionada, la señora Perinic expresó su satisfacción por la rápida respuesta del Presidente de Armenia, quien en muy poco tiempo hizo llegar a Buenos Aires los muñecos, y destacó el hecho de que el señor Serzh Sargsyan, dentro del marco de sus obligaciones de estado, ha tenido tiempo de responder al pedido de una ciudadana argentina interesada en aumentar y perfeccionar la colección iniciada
por su padre.
Por su parte, la Embajadora de Croacia, Da. Mira Martinec, asignó especial relevancia al gesto del Primer Mandatario de Armenia, agradeció la invitación del Embajador Karmirshalyan y reiteró sus palabras de elogio a la colección, que es un aporte a la amistad entre todos los pueblos del mundo.
Buenos Aires, 13 de mayo de 2009
Source: Semanario Armenio, SARDARABAD - , Año XXXIII, Nº 1507. Miércoles 20 de mayo de 2009., www.sardarabad.com.ar
Many thanks to Mrs. Teresa Perinic de Belloftatto, Buenos Aires, for having sent me the photos and texts. D.Ž,
It is nice to see that some of his books have become standard manuals for students at Croatian universities.
Dr. Bagdasarov is the author of numerous articles dealing with various aspects of Croatian language, published in Croatian scholarly journals, as well as newspapers.
Dr. Artur R. Bagdasarov promoter of Croatian culture and language in Russia
Professor Artur Bagdasarov published a "Short Croatian Grammar" in Russian language in Moscow 2012
Dr. Artur R. Bagdasarov author of Croatian language manual for Russian readers
Small Croatian-Armenian / Armenian-Croatian Dictionary published in Zagreb in 2012.
Vinicije Lupis: Dubrovačko - armenske veze [PDF] (zahvaljujem dr. Arturu Bagdasarovu iz Moskve na poslanom članku; D.Ž.)
One of the most famous Croatian Glagolitic books is the Missal of Hrvoje Vukčić Hrvatinić, dating from 1404. Subsequently it came as a military booty in Constantinople in the 16th century, where it is kept also today, in the former library of Turkish sultans, called Topkapi Sarayi. Since its valuable cover, composed of precisous stones, was plundered, the book had to be tied again into a new cover. This work was completed by an educated anonimous Armenian expert (or a group of them), working in Constantinople in the library of Turksih sultans. These Armenaian numerals, written in black ink, can be seen on dozens of pages.
Two Armenian numerals in black ink at the bottom of a page of the Hrvoje Missal,
a famous Croatian Glagolitic book from 1404. These are numbers 2 and 3 (many thanks to Dr. Artur Bagdasarov for explanataion).
Reagiranje na članak «POVEZAO IH SVETI VLAHO» Pišem vama u svezi vašega članka u Dubrovačkom vjesniku o našem Armensko-hrvatskom društvu prijateljstva u Dubrovniku.
Vaša je novinarka napisala kako je to Armenska pravoslavna apostolska crkva, što nije točan naziv. Ovdje Vam prilažem kratak tekst vrloga prijatelja Dubrovnika iz udaljene Rusije, uvaženoga doktora Artura Bagdasarova.
Armenska apostolska crkva (arm. Hay Arakelagan Yegeghetzi) pripada «obitelji» staroistočnih crkava koje prihvaćaju samo tri ekumenska sabora te zbog toga imaju malo drugačiju kristologiju u odnosu prema Rimu i Bizantu. U vrijeme kristološke rasprave na crkvenom Kalcedonskom saboru 451. god. o tom jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i božanska, ili samo jedna, božanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku. Takav crkveni nauk nije prihvatila Armenska crkva, jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka Ćirila Aleksandrijskoga o Kristovu jedinstvu. Stoga je Armenska crkva držala da je trebalo biti proglašeno da je Krist «od dvije naravi», a ne «u dvije naravi».
Ipak, u drugoj polovici 20. st. armenski monofizitski crkveni nauk prihvaćen je kao moguće tumačenje pravovjernoga shvaćanja kršćanske vjere, a to su potvrdili vrhovni poglavar Katoličke crkve Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartol (Bartolomej) I.
Zajednička je izjava pape Ivana Pavla II. i armenskoga katolikosa Garegina II., proglašena 13. prosinca 1996. god., potvrdila da je «prevladana teološka rasprava» koja je svojedobno dovela do crkvenoga raskola te da je armenska kristološka ispovijest pravovjerna i u suglasnosti s kršćanskom predajom, a 27. rujna 2001. god. potpisana je još i zajednička crkvena deklaracija.
Sveti otac Ivan Pavao II. u Armeniji je svojedobno sudjelovao u zajedničkoj liturgiji, koju je predvodio armenski katolikos Garegin II.
Na veliku žalost, ne samo Dubrovački vjesnik negoli katkada i drugi novinari iz hrvatskih glasila rabe naziv - "Armenska apostolska pravoslavna crkva" ili " Armenska pravoslavna crkva" što zbilja nije točno pa i ni pošteno sa strane novinara i dr. Moguće da te netočne podatke preuzete su iz Wikipedije gdje se piše: "Armenska apostolska Crkva (armenski: Հայ Առաքելական Եկեղեցի, Hay Arakelagan Yegeghetzi) je pravoslavna crkva u Armeniji. Pripada "obitelji" istočnih pravoslavnih Crkava..." http://hr.wikipedia.org/wiki/Armenska_apostolska_Crkva).
Isto pogrješno pišu i u pojedinim hrvatskim enciklopedijskim priručnicima. Primjerice, u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Jutarnji list, Novi liber, Zagreb, 2002./2004.) na stranici 165. nalazimo u svezama riječi sljedece: "armenska crkva kršć. autokefalna pravoslavna crkva, osnovana o. 300".
U novim hrvatskim priručnicima kao npr. Opći religijski leksikon u izdanju Leksa (Zagreb, 2002., glavni urednik prof. dr.sc. Adalbert Rebić) i u Malom religijskom rječniku u izdanju Kršćanske sadašnjosti (Zagreb, 2006., autor isto prof. Adalbert Rebić) toga naziva - Armenska apostoslka pravoslavna crkva nema. Na stranici 14. Maloga religijskoga rječnika uglednoga bogolslova Adalberta Rebića čitamo: "Armenska crkva, jedan ogranak Istočne crkve s posebnim armenskim obredom, komu
je začetnik Grgur Prosvjetitelj...". Ako se radi o nazivu Armenska pravoslavna crkva, onda i Katolička crkva pripada pravoslavlju jer je riječ pravoslavlje (znamenuje) znači – pravo + slaviti (Boga!).
Armenska apostolska crkva nema u svojem službenom nazivu pridjev - "pravoslavna" crkva. Ruska ili npr. Srpska imaju jer se radi o službenom nazivu - Ruska pravoslavna crkva ili Srpska pravoslavna crkva. Moramo, oprostite, poštivati službene nazive naših kršćanskih crkva. Kada se novinari ili odvojene enciklopedije služe upravo ovim nazivom, obični ljudi odmah pomisle da je Armenska crkva pravoslavna, kao npr. Ruska, Srpska, Makedonska, Grčka, Rumunjska, Bugarska, sto nije točno.
Tako se stvara pogrješan dojam i mišljenje o crkvi pa i narodu. Uzrukujemo u našem društvu stvaranje lažnih stereotipa o etnoduhovnoj baštini drugih naroda. Ovdje je potreban dvostruki oprez, ne možemo srljati ili ići grlom u jagode. Kažu: “Dva puta mjeri, a jednom sijeci”. Bolje prije pitati negoli pisati ono što možda još ne znamo ili slabo znamo. Poštujući druge, poštujemo istodobno i sebe !
Vinicije B. Lupis (Dubrovnik) /Artur R. Bagdasarov (Moskva)
Izvor hu-benedikt.hr
Faust Vraničić (1551.-1617.) pomagao Armencima
Izvor podatka je znanstveni članak
U tom govoru, koji je sačuvan na latinskom jeziku (Ioannis Tomco Marnavich Bosnensis canocnici sicensis Oratio, Venecija, 1617.), Mrnavić o Faustu Vraničiću kaže, među inim, sljedeće:
Ova se rečenica nalazi na str. 152 članka prof. Olge Perić, koja je taj Mrnavićev govor prevela s latinskom na hrvatski godine 1993.:
Treba reći da je knjiga objavljena u Šibeniku u ratno vrijeme, kada je grad bio granatiran tijekom velikosrpske agresije. Gospođa Olga Perić radi kao profesorica na Sveučilištu u Zagrebu.
Garry Kasparov with a friend in the town of Makarska on Croatian coast, where he lives with his family.
Garry Kasparov, 50, has been granted Croatian citizenship in February 2014. During the last 20 years he spent many summer holidays at a house he owns in the southern Croatian town of Makarska and he speaks the Croatian language. Since the 1990s he was also a member of the Borovo Chess Club in the town of Vukovar, which he has played for during the Serbian agression on Croatia. Mr. Kasparov is Armenian on his mother's side, and Jewish on his father's side.
Tihomil Maštrović i Slavko Harni: Croatica Mechitaristica -
Bibliografija hrvatskih knjiga tiskanih u Mehitarističkoj tiskari u Beču
izdavači Erasmus i NSK, Zagreb, 2012.
... Premda je tijekom XIX. i XX. stoljeća u Mehitarističkoj tiskari u Beču objavljeno 239 hrvatskih publikacija, što na hrvatskom što na drugim jezicima, djelovanje te tiskare u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti uglavnom je ostalo nepoznato.
Hrvatska izdanja bečki mehitaristi objavljivali su temeljem carske privilegije o tiskanju knjiga „na istočnim i zapadnim jezicima“ (K. k. priv. Buchdruckerei der Mechitharisten-Congregation in orientalischen und occidentalischen Sprachen“), pa su tako u Mehitarističkoj tiskari objavljene hrvatske knjige iz brojnih područja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti. Među knjigama iz Croatice Mechitaristice nalaze se i naslovi iz književnosti, npr. drama "Teuta" Dimitrija Demetera (1844.), najbolja djelo te vrste hrvatskog književnog romantizma, te neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik. Tiskane su i jedne hrvatske novine; od 1867. do 1869. u Beču izlazi "Novi pozor", političke novine s ciljem promicanja hrvatskih nacionalnih interesa. Kod mehitarista u XIX. stoljeću svoja knjige objavljuju mnogi ugledni hrvatski pisci: Vjekoslav Babukić, Baltazar Bogišić, Andrija Torkvat Brlić, Franjo Carrara, Dimitrija Demeter, Andrija Dorotić, Ivan Filipović, Juraj Haulik, Stjepan Ivičević, Antun Kaznačić, Vjekoslav Klaić, Antun Mažuranić, Matija Mesić, Metel Ožegović, Martin Meršić ml., Ilija Okrugić, Milan Rešetar, Josip Juraj Strossmayer, Bogoslav Šulek, Josip Torbar i mnogi drugi. Croatica Mechitaristica, važan je nezaobilazan dio bibliografije hrvatskih knjiga tiskanih izvan Hrvatske, ali je postala važna karika u razumijevanju složenih i dramatičnih odnosa malih naroda u kompleksu rješavanja Istočnog pitanja. Dubrovačka kulturna javnost tako je dobila cjeloviti uvid u vrijedno djelo o tiskarstvu hrvatskih knjiga u inozemstvu, svjedočeći o važnosti istraživanja izvangranične hrvatske kulturne baštine.
Izvor croative.net
Zahvaljujem prof.dr. Arturu Bagdasarovu na obavijesti
Armenski katolički redovnici, znani kao "mehitaristi" svoja su hrvatska izdanja u Beču tiskali temeljem carske privilegije o tiskanju knjiga "na istočnim i zapadnim jezicima" (K. k. priv. Buchdruckerei der Mechitharisten-Congregation in orientalischen und occidentalischen Sprachen"). U Mehitarističkoj tiskari tako su objavljene i brojne hrvatske knjige iz različitih područja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti. Te su knjige dio Croatice Mechitaristice i vezane su uz različita područja: filozofiju, teologiju, pravo, povijest, politiku, gospodarstvo, poljodjelstvo, odgoj i obrazovanje, etnologiju, arheologiju, zemljopis; mnogi su objavljeni radovi s područja medicine, matematike, biologije, a napose su brojni naslovi iz književnosti, osobito pjesništva. Jedna od zanimljivosti, kada je riječ o hrvatskim tiskovinama u Mehitarističkoj tiskari u Beču jest činjenica da su u njoj tiskane i jedne hrvatske novine. To je Novi pozor, političke novine s ciljem promicanja hrvatskih nacionalnih interesa koje su od 1867. do 1869. izlazile u Beču. U bečkoj tiskari objavljeni su i neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik, spomenimo tako Božićnu pjesmu Charlesa Dickensa, što je prvi hrvatski prijevod tog engleskog klasika, te Prkonjicu i Zapise ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva.
Kod mehitarista u XIX. stoljeću svoja djela objavljuju brojni pisci koji imaju svoje ugledno mjesto na zemljovidu hrvatske kulturne baštine: Vjekoslav Babukić, Baltazar Bogišić, Andrija Torkvat Brlić, Franjo Carrara, Dimitrija Demeter, Andrija Dorotić, Ivan Filipović, Juraj Haulik, Stjepan Ivičević, Antun Kaznačić, Vjekoslav Klaić, Antun Mažuranić, Matija Mesić, Metel Ožegović, Martin Meršić ml., Ilija Okrugić, Medo (Orsat) Pucić, Milan Rešetar, Josip Juraj Strossmayer Bogoslav Šulek, Josip Torbar i mnogi drugi. Može se dakle, s pravom zaključiti da je Croatica Mechitaristica, važan i nezaobilazan dio bibliografije hrvatskih knjiga tiskanih izvan Hrvatske.
Djelo autora Tihomila Maštrovića i Slavka Harnija: Croatica Mechitaristica, bibliografija hrvatskih knjiga tiskanih u Mehitarističkoj tiskari u Beču, obasiže 312 stranica bogato ilustrirane knjige veličine 32,5x23 cm. Knjiga sadrži dva uvodna teksta (Tihomila Maštrovića i Slavka Harnija), glavni bibliografski niz, tumač imena autora, prevoditelja i priređivača, kazalâ (naslovâ, stručno, imenâ i pojmovâ) te Summary i Zusammenfassung.
Izvor www.zadarskilist.hr
Armenske ikone, izložba u Dubrovniku održana godine 2013.
Artur Bagdasarov and Vinicije Lupis creating a bridge of friendship between Armenia and Croatia
Artur Bagdasarov and Vinicije Lupis promoting their joint book about Dubrovnik in Moscow on 14 June 2015
Alina Gishyan, Armenian ceramic artist, connecting Armenia and Croatia via the Glagolitic Script.
AZ BUKI
Alina Gishyan (in the middle), Verica Kovač, and DŽ (on the left)
GLAGOLE:
Mrs. Eva Kirchmayer Bilić, playing traditional Armenian songs during the opening of the exhibition
of works of art of Alina Gishya in Zagreb in 2023.
GLAGOLE and BUKI:
Nikola Đuretić: Almanah smrti i nestajanja (The Almanac of Death and Disappearance), 2013
Consulate of the Republic of Armenia in Croatia's capital Zagreb
Croatia - Australia
Croatia - USA
H.E. Mr. Vladimir Karmishalyan with Mrs. Teresa Perinic de Bellofatto Perinic in the Embassy of the Republic of Armenia,
with two dolls donated by the president of the state Mr. Serzh Sarkisyan
Los objetos de la colección son todas donaciones de jefes de estado, reyes, reinas, emperadores, jefes de gobierno, primeras damas, gobernadores y altos dignatarios eclesiásticos.
Participaron en el acto familiares y amigos de la señora Perinic de Bellofatto, y, especialmente invitada, la señora Embajadora de Croacia, país de origen de la familia Perinic, S. E. Mira Martinec. Asistieron también señoras de la Comisión de Damas de la Embajada de Armenia.
En sus palabras, el embajador Karmirshalyan destacó el gesto del Jefe de Estado Armenio y manifestó su confianza en que los muñecos armenios –una pareja vestida con trajes típicos- tendrán un lugar representativo en la colección.
Muy emocionada, la señora Perinic expresó su satisfacción por la rápida respuesta del Presidente de Armenia, quien en muy poco tiempo hizo llegar a Buenos Aires los muñecos, y destacó el hecho de que el señor Serzh Sargsyan, dentro del marco de sus obligaciones de estado, ha tenido tiempo de responder al pedido de una ciudadana argentina interesada en aumentar y perfeccionar la colección iniciada
por su padre.
Por su parte, la Embajadora de Croacia, Da. Mira Martinec, asignó especial relevancia al gesto del Primer Mandatario de Armenia, agradeció la invitación del Embajador Karmirshalyan y reiteró sus palabras de elogio a la colección, que es un aporte a la amistad entre todos los pueblos del mundo.
Buenos Aires, 13 de mayo de 2009
Source: Semanario Armenio, SARDARABAD - , Año XXXIII, Nº 1507. Miércoles 20 de mayo de 2009., www.sardarabad.com.ar
Many thanks to Mrs. Teresa Perinic de Belloftatto, Buenos Aires, for having sent me the photos and texts. D.Ž,
Dr. Artur Bagdasarov promoter of Croatian culture and language in Russia
Prof.dr. Artur Rafaelovič Bagdasarov is an Armenian, born in Decmeber 2, 1958 in Baku (Azerbaijan). He completed his studies of Slavistics at the Faculty of Philology of the State University in Sankt Petersburg in Russia. Currently he lectures Croatian langague and socilinguistics at several faculties in Moscow. His area of research is in different areas of contemporary standard Croatian language (lexocology, lexicography, and norm). He has ublished more that 60 scientific and professional papers.
Professor Artur R. Bagdasarov is the first to have published books in Russia about Croatian literary language. He the author of "Croatian-Russian Dictionary", "A Small School Manual of Differences", "Croatian Spoken Language", "Croatian Dictionary", "Croatian Literary Language" of the Second Halfo of the 20th Century". In 2010 he published "The Croatian Literary Language and Its Norm" in Croatia (in the city of Rijeka), which represents the crown of his Croatological studies.
His scientific efforts have recently been directed towards the creation of the Croatin-Russian dictionary, for which he unhesitantly claims "Let everybody have his own twosided dictionary."It is nice to see that some of his books have become standard manuals for students at Croatian universities.
Dr. Bagdasarov is the author of numerous articles dealing with various aspects of Croatian language, published in Croatian scholarly journals, as well as newspapers.
Dr. Artur R. Bagdasarov is recipient of the 2010 INA Award in Zagreb for contributions the to international promotion of Croatian culture.
| Dr. Artur Bagdasarov congratulates all Croatians the Holiday of Croatian Language 11-17 March Dragi
Hrvati!
Svima vama u domovini Hrvatskoj, svima vama raseljenima diljem svijeta, mojim kolegama hrvatskoga jezika čestitam blagdan Hrvatskoga jezika! U Hrvatskoj se svake godine, od 11. do 17. ožujka, slavite Dane hrvatskoga jezika. Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine, na spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadanje Društvo književnika Hrvatske (danas - Društvo hrvatskih književnika ), a uskoro zatim i druge hrvatske ustanove. Deklaracija je bila borba za samostalnost hrvatskoga jezika, njegove bogate i osebujne kulturne baštine, slavna borba da hrvatski narod svoj jezik naziva vlastitim imenom. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati. Cijenim borbu Hrvata da sačuvaju jezik i narječja svojih predaka, svoje domovine te svojih matera. Lijepo saznati da se vaš krasan i blagozvučan jezik uči diljem svijeta. Hrvatski jezik, mir te milost Gospodina našega Isukrsta budi vazda s vama! Lijepo vas pozdravljam iz daleke Rusije, prof. Artur Bagdasarov Many thanks to Prof.Dr. Artur Bagdasarov, Moscow, for sending us this message. |
Dr. Artur R. Bagdasarov promoter of Croatian culture and language in Russia
Professor Artur Bagdasarov published a "Short Croatian Grammar" in Russian language in Moscow 2012
Dr. Artur R. Bagdasarov author of Croatian language manual for Russian readers
| O armensko-hrvatskim kontaktima Vinicije B. Lupis, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Dubrovnik Dubrovnik je kao važno trgovačko središte između Istoka i Zapada bio stjecištem različitih naroda i kultura. Među brojnim strancima u Dubrovniku su boravili i Armenci. Posebna poveznica Dubrovnika i Armenije jest i kult gradskoga za{titnika sv. Vlaha iz armenske Sebaste, uz starije gradske zaštitnike sv. Zenobija i sv. Zenobije, koji potječu iz Male Armenije, kao i kult Četrdeset sv. mučenika iz Sebaste. Od dubrovačkih Armenaca, većinom trgovaca, u povijesti je ostala zabilježena kao najpoznatija osobnost Giura Baglivija – Armena. Dubrovčanin, nadbiskup Rajmund Jelić, bio je vjerskim poglavarom početkom XVIII. stoljeća katoličkih Armenaca u Maloj Aziji i dopisivao se je s opatom Mehitarom – utemeljiteljem katoličkog armenskoga reda mehitarista. Najvažnija poveznica Armenaca i Hrvata je isusovac Josip Marinović iz Perasta; on je napisao prvu povijest Armenaca na Zapadu, položivši tako temelj suvremenom istraživanju armenske povijesti u Europi. Dubrovčani su tijekom XIX. i početka XX. stoljeća održavali kontakte s Armencima, pa tako 1902. nadbiskup Sebaste dolazi u Dubrovnik. Zanimanje Dubrovčana za rodni grad svojega zaštitnika je konstantno, i traje do naših dana, svjedočeći o neprekinutoj duhovnoj vezi koja spaja hrvatski i armenski narod. Ovo je sažetak članka objavljenog na portalu hrcak.srce.hr |
On Armenian and Croatian Contacts Vinicije B. Lupis Institute of Social Sciences Ivo Pilar – Regional Centre Dubrovnik, Dubrovnik Dubrovnik, as an important trade centre between the East and West, was the meeting place of different peoples and cultures. Among the many foreigners in Dubrovnik there were also the Armenians. A special bond between Dubrovnik and Armenia is also the cult of the city's patron saint St. Blaise from Armenian Sebaste, in addition to the older city patron saints of St. Zenobius and Zenobia, who are originally from Lesser Armenia, as is the cult of the Forty Holy Martyrs of Sebaste. Of the Dubrovnik Armenians, who were mostly traders, the most renowned in history is Giuro Baglivi Armeno. The archbishop Rajmund Jelić from Dubrovnik was a religious leader of the Catholic Armenians in Asia Minor at the beginning of the 18th century and exchanged letters with the priest Mkhitar, the founder of the Armenian Catholic Mkhitarist 216 order. The most important connection between the Armenians and Croats is the Jesuit Josip Marinović from Perast; he wrote the first history of Armenians in the West, thus laying the foundations of contemporary research of Armenian history in Europe. During the 19th and early 20th centuries the citizens of Dubrovnik maintained their contacts with the Armenians resulting in the archbishop of Sebaste’s visit to Dubrovnik in 1902. The interest of Dubrovnik’s citizens in the place of birth of their patron saint has continued to the present day, which is proof of a permanent spiritual bond connecting the Croatian and Armenian peoples. This is the summary of the article published on the portal hrcak.srce.hr |
Izvor
Izvor
| Iz daleke Moskve prigodom Feste Sv. Vlaha stiže čestitka armenskog prijatelja: Šaljem vam dragim Dubrovčanima fotografiju ikone sv.Vlaha iz 17. stoljeća. Ikona se čuva u Muzeju ruske ikone u Moskvi. Štovali ste ga i štujete kao glavnoga branitelja, parca još od druge polovice 10. stoljeća. Svaka vam čast ! Primite srdačne čestitke prigodom feste sv.Vlaha. Neka vas u krugu sveca, bližnjih i prijatelja ispuni sreća blagdanskih dana ! Srdačne pozdrave iz Moskve šalje vam Vas armenski prijatelj prof. Artur Bagdasarov  Ikona
sv.Vlaha - Druga
polovica 17.st. Muzej ruske ikone.
 Freska
mučenja sv. Vlaha.
Zorzic Fuka, Atos, 1547. g.
 Crkva
sv. Vlaha u
Novgorodu u Rusiji 1407.
 Slika
sv. Vlahe iz Ukrajine
Dvije
ruske ikone sv.
Vlahe (Svjaščennomučenik Vlasij) iz 17. i 18. stoljeća.
Source www.dubrovnikportal.com i prof. Artur Bagdasarov. |
Artur
Bagdasarov: U susret danima hrvatskog jezika,
2013.
| Small Croatian-Armenian / Armenian-Croatian Dictionary Croatian-Armenian Society has been founded in Zagreb in 2002 by Mrs. Naira Asatryan, Armenian pianist, and now living in Dubrovnik since she married there. In March 2012 a small gathering of members of the Croatian-Armenian Friendship Society has been orgnized in Zagreb, aiming among others to promote the Small Croatian-Armenian / Armenian-Croatian Dictionary, 28 pp. It has been published by the Society in 2012 in 200 copies, and edited by Mr. Ante Biluš, president of the Society. It is the first such dictionary. We hope that it will contribute to furhter enrichment of mutual contacts between Croatians and Armenians. Translators from Croatian into Armenian were prof. Gajane Sagamonijan Majerić, prof. Ruben Dalibaltayan, prof. Varvara Gabrielyan and prof. Vahagn Abgaryan.
 Mr.
Ante Biluš, former
president of Croatian-Armenian Friendship Society in Zagreb
During the gathering Mr. Ante Biluš spoke about the history
of
Armenians. Professor Ruben Dalibaltayan gave presented us with a small
concert, playing masterpieces of Croatian composer Blagoje Bersa and
Armenian composers Arno Babdjanyan and Aram Khachaturyan.A distinguished member of Croatian-Armenian Friendship Society is Naira Asatryan, pianist born in Armenia, and living in Dubrovnik. Here we would like to mention another distinguished Croatian friend of Armenian origin - Dr. Artur Bagdasarov. He is an expert for Croatian language living in Moscow, and recipient of the INA Prize for International Promotion of Croatian Culture. |
Small Croatian-Armenian / Armenian-Croatian Dictionary published in Zagreb in 2012.
Maestro
Ruben Dalibaltayan
announcing his program of Croatian and
Armenian composers to be played. His two children were born in Croatia.
The gathering took place in the hall of the Napredak (Advancement),
cultural society of Croatians in Bosnia
and
Herzegovina. On the left you can
see the flag of the society.
Barev! Bog!
| We
hope in thenear future the Armenian Catholicos will visit the City.
Hrvatsko-Armnesko društvo prijateljstva, that is, Croatian-Armenian friendship society has been founded in Croatia's capital Zagreb in 2003. Its current president is Croatian pianist Naira Astaryan of Armenian origin. The address of the society is Bogovićeva 2/I, 10000 Zagreb, Croatia, Coordination of Croatian Friendship Societies (about 120 of them), +385 1 481 07 44, e-mail khdp@khdp.hr. Uz nadolazeću festu ide i jedna prigodna pjesma! Neka naš opći sv. Vlaho brani i čuva vaš krasan Dubrovnik i lijepu domovinu Hrvatsku! Artur Bagdasarov, Moskva Koncert Kvarteta Komitas u Dubrovniku Društvo prijatelja Armenije poziva na koncert iz ciklusa "Sto koncerata na sjećanje žrtava armenskog genocida". Koncert će se održati u subotu, 4.veljače 2012. godine u 20 sati u crkvi Male braće u Dubrovniku, u povodu Feste sv. Vlaha. Društvo prijatelja Armenije svake godine povodom Dana Grada Dubrovnika i Feste sv. Vlaha organizira koncerte na kojima nastupaju vrhunski umjetnici iz domovine sv. Vlaha, biskupa iz Armenije. Za ovogodišnju svečanu proslavu blagdana dubrovačkog parca, Društvo organizira koncert svjetski poznatog Kvarteta Komitas iz Erevana, koji su 1924. godine utemeljili armenski studenti Moskovskog konzervatorija u čast najvećeg armenskog skladatelja Komitasa, čije ime nosi i konzervatorij u Erevanu. ZA FESTU SV.VLAHA U CRKVI MALE BRAĆE: "KVARTET KOMITAS" IZ ARMENIJE "Sto koncerata za žrtve armenskog genocida" "Kvartet Komitas" spada među najstarije kvartete na svijetu. Osnovan je 1924.godine na inicijativu armenskih studenata moskovskog konzervatorija Čajkovski. Do sada je gostovao u više od 120 zemalja i nastupao s vrhunskim glazbenicima međunarodnog ugleda. Koncert Kvarteta Komitas u subotu, 4.veljače u 20 sati u crkvi Male braće ujedno je i njihov prvi nastup u Hrvatskoj. Sjetimo se da je ovo treća godina zaredom da armenski umjetnici sudjeluju na festi sv.Vlaha i da svakom tom prigodom predstavljaju svoje najpoznatije umjetnike. A jaka poveznica njihovih gostovanja s festom je činjenica da je sveti Vlaho bio Armenac. Tako će dan poslije feste, u subotu, dubrovačka publika imati prigode čuti ovaj svjetski priznati kvartet koji će izvesti Gudački kvartet E.Mirzoyana i Komitasove Armenske napjeve.  Kvartet
Komitas:
Eduard Tadevosyan, Syuzi Yeritsyan, violine, Aleksandr Kosemyan, viola, Hasmik Vardanyan, violončelo A za kulturnu suradnju između Armenije i Dubrovnika zaslužna je gospođa Naira Asatrjan, predsjednica Društva prijatelja Armenije i inicijatorica svih dosadašnjih događanja. O ovogodišnjem projektu rekla nam je sljedeće: "Ovo je prvi koncert ciklusa Sto koncerata za žrtve armenskog genocida koji će trajati tri godine, a posljednji će se održati 2015.godine, baš na stotu godišnjicu genocida. Meni je bilo sasvim logično da ga započne "Kvartet Komitas" koji ima ogroman repertoar, ali uvijek, pogotovo kad negdje gostuje, svira i armenske skladatelje. Komitas je, naime, bio armenski svećenik koji se rodio 1869. godine u Osmanskom carstvu, a dobio je umjetničko ime po armenskom biskupu iz 7.stoljeća. Skupljao je armenske narodne napjeve ali i turske, kurdske, perzijske po čemu je jako poznat. Komitas je igrom sreće imao utjecajne prijatelje koji su ga spasili od smrti u groznom masakru 1915.godine kojem je bio svjedok i u kojem su stradali mnogi njegovi prijatelji kao i veliki broj vrhunskih armenskih znanstvenika, umjetnika, gotovo sva armenska elita, što je ostavio strašne posljedice na njegovo psihičko zdravlje. Umro je u umobolnici u Parizu, a njegov pepeo je vraćen u Armeniju. Kasnije je skoro svaki armenski skladatelj kao temu koristio Komitasove narodne napjeve. Ovih sto koncerata će izvoditi brojni armenski umjetnici diljem svijeta. Bit će koncerata i u Armeniji, ali je cilj je da se izvode u što više zemalja". A na prijedlog o tome da armenski umjetnici nastupe u Dubrovniku i mimo feste sv. Vlaha, gospođa Asatrjan je dodala: "Naravno da bih željela, ali je jako teško organizirati bilo što jer je Armenija daleko, morate promijeniti tri aviona. Mislila sam organizirati godinu Armenije u Dubrovniku, prošla godina je u Sloveniji cijela bila posvećena Armeniji. Nadam se da ćemo dobiti financijsku potporu. Ja se trudim i da hrvatski umjetnici nastupaju u Armeniji". Dakle, u subotu, 4.siječnja u crkvi Male braće u 20 sati, dubrovačka publika će po prvi put imati prilike čuti "Kvartet Komitas" i djela koja su na programu. S.D. Izvor www.dubrovacki.hr Tihi
noćni razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem svetim
Vlahom
Neka te ne zaboli ruka na kojoj grad naš držiš, nigda, nigda, premda ti nije lako, moj sveti Vlaho, ima svakakvijeh nas, što ćeš, i teškijeh i lakih, ovako i onako, lijepijeh, grubih, zlijeh, dobrijeh — ni svi prsti na ruci tvojoj nijesu jednaci; vele mlad baš nijesi, kako ni ja, zato si mudar, hoćeš rijet, i tako i jes, s godištima, po vrsti, sve dođe; ti si vazda s nama i vazda pronat, ne smetaju ti daždi ni žege, da te zebe po ruci splela bi ti rukavicu, ma tebe ne mori studen nego brige, a od njih konat ne može se učinit... ja nâjviše ti, sram nije me, volim tvoju festu, znaš, kad po gradu nose ti ruke, noge, glavu, a ti to sâm sve ozgo gledaš, gledaš i nešto sve u bradu govoriš, pa kad pušte golubice i číčat svi počnu gledajući koja na koju stranu odlećet će, to volim nâjviše ti, zabalat dođe mi, a ne mogu, ma isto ću grličat poć’ ti se, nekako ću niz ulicu se skalat, i valja mi izbrojit barjake, nego stanu preda me pa me smétu — prostimibože, sméli i tebe bi... na Stradun skupi se onda cijeli naš grad što lî na ruci sveđ držiš ga sa svim što u njemu je, dunkve i sa mnom, ja ti cić toga ko u bumbaku, kad zaspim, mirno spim i svunoć, sve do dzore spavam ti kako tić, i zato neka tâ te ruka na kojoj Grad naš držiš ne zaboli nigda, nigda, nigda (1994) Source www.dubrovnikportal.com |
The Komitas Quartet
from Erevan, Armenia, performed in Dubrovnik 2 Febrary 2012.
On the left Prof. Naira Astartyan, president of the Armenian Society in
Dubrovnik, addressing to the audience.
Dr. Vinicije Lupis spoke about historical connectons between Armenia
and Dubrovnik.
Armenski
biskup Nareg Alemezian: Postoje duboke veze između Dubrovnika
i Armenije
Vinicije Lupis: Dubrovačko - armenske veze [PDF] (zahvaljujem dr. Arturu Bagdasarovu iz Moskve na poslanom članku; D.Ž.)
One of the most famous Croatian Glagolitic books is the Missal of Hrvoje Vukčić Hrvatinić, dating from 1404. Subsequently it came as a military booty in Constantinople in the 16th century, where it is kept also today, in the former library of Turkish sultans, called Topkapi Sarayi. Since its valuable cover, composed of precisous stones, was plundered, the book had to be tied again into a new cover. This work was completed by an educated anonimous Armenian expert (or a group of them), working in Constantinople in the library of Turksih sultans. These Armenaian numerals, written in black ink, can be seen on dozens of pages.
Two Armenian numerals in black ink at the bottom of a page of the Hrvoje Missal,
a famous Croatian Glagolitic book from 1404. These are numbers 2 and 3 (many thanks to Dr. Artur Bagdasarov for explanataion).
Armenska apostolska crkva pripada obitelji staroistočnih crkava
Reagiranje na članak «POVEZAO IH SVETI VLAHO» Pišem vama u svezi vašega članka u Dubrovačkom vjesniku o našem Armensko-hrvatskom društvu prijateljstva u Dubrovniku.
Vaša je novinarka napisala kako je to Armenska pravoslavna apostolska crkva, što nije točan naziv. Ovdje Vam prilažem kratak tekst vrloga prijatelja Dubrovnika iz udaljene Rusije, uvaženoga doktora Artura Bagdasarova.
Armenska apostolska crkva (arm. Hay Arakelagan Yegeghetzi) pripada «obitelji» staroistočnih crkava koje prihvaćaju samo tri ekumenska sabora te zbog toga imaju malo drugačiju kristologiju u odnosu prema Rimu i Bizantu. U vrijeme kristološke rasprave na crkvenom Kalcedonskom saboru 451. god. o tom jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i božanska, ili samo jedna, božanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku. Takav crkveni nauk nije prihvatila Armenska crkva, jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka Ćirila Aleksandrijskoga o Kristovu jedinstvu. Stoga je Armenska crkva držala da je trebalo biti proglašeno da je Krist «od dvije naravi», a ne «u dvije naravi».
Ipak, u drugoj polovici 20. st. armenski monofizitski crkveni nauk prihvaćen je kao moguće tumačenje pravovjernoga shvaćanja kršćanske vjere, a to su potvrdili vrhovni poglavar Katoličke crkve Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartol (Bartolomej) I.
Zajednička je izjava pape Ivana Pavla II. i armenskoga katolikosa Garegina II., proglašena 13. prosinca 1996. god., potvrdila da je «prevladana teološka rasprava» koja je svojedobno dovela do crkvenoga raskola te da je armenska kristološka ispovijest pravovjerna i u suglasnosti s kršćanskom predajom, a 27. rujna 2001. god. potpisana je još i zajednička crkvena deklaracija.
Sveti otac Ivan Pavao II. u Armeniji je svojedobno sudjelovao u zajedničkoj liturgiji, koju je predvodio armenski katolikos Garegin II.
Na veliku žalost, ne samo Dubrovački vjesnik negoli katkada i drugi novinari iz hrvatskih glasila rabe naziv - "Armenska apostolska pravoslavna crkva" ili " Armenska pravoslavna crkva" što zbilja nije točno pa i ni pošteno sa strane novinara i dr. Moguće da te netočne podatke preuzete su iz Wikipedije gdje se piše: "Armenska apostolska Crkva (armenski: Հայ Առաքելական Եկեղեցի, Hay Arakelagan Yegeghetzi) je pravoslavna crkva u Armeniji. Pripada "obitelji" istočnih pravoslavnih Crkava..." http://hr.wikipedia.org/wiki/Armenska_apostolska_Crkva).
Isto pogrješno pišu i u pojedinim hrvatskim enciklopedijskim priručnicima. Primjerice, u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Jutarnji list, Novi liber, Zagreb, 2002./2004.) na stranici 165. nalazimo u svezama riječi sljedece: "armenska crkva kršć. autokefalna pravoslavna crkva, osnovana o. 300".
U novim hrvatskim priručnicima kao npr. Opći religijski leksikon u izdanju Leksa (Zagreb, 2002., glavni urednik prof. dr.sc. Adalbert Rebić) i u Malom religijskom rječniku u izdanju Kršćanske sadašnjosti (Zagreb, 2006., autor isto prof. Adalbert Rebić) toga naziva - Armenska apostoslka pravoslavna crkva nema. Na stranici 14. Maloga religijskoga rječnika uglednoga bogolslova Adalberta Rebića čitamo: "Armenska crkva, jedan ogranak Istočne crkve s posebnim armenskim obredom, komu
je začetnik Grgur Prosvjetitelj...". Ako se radi o nazivu Armenska pravoslavna crkva, onda i Katolička crkva pripada pravoslavlju jer je riječ pravoslavlje (znamenuje) znači – pravo + slaviti (Boga!).
Armenska apostolska crkva nema u svojem službenom nazivu pridjev - "pravoslavna" crkva. Ruska ili npr. Srpska imaju jer se radi o službenom nazivu - Ruska pravoslavna crkva ili Srpska pravoslavna crkva. Moramo, oprostite, poštivati službene nazive naših kršćanskih crkva. Kada se novinari ili odvojene enciklopedije služe upravo ovim nazivom, obični ljudi odmah pomisle da je Armenska crkva pravoslavna, kao npr. Ruska, Srpska, Makedonska, Grčka, Rumunjska, Bugarska, sto nije točno.
Tako se stvara pogrješan dojam i mišljenje o crkvi pa i narodu. Uzrukujemo u našem društvu stvaranje lažnih stereotipa o etnoduhovnoj baštini drugih naroda. Ovdje je potreban dvostruki oprez, ne možemo srljati ili ići grlom u jagode. Kažu: “Dva puta mjeri, a jednom sijeci”. Bolje prije pitati negoli pisati ono što možda još ne znamo ili slabo znamo. Poštujući druge, poštujemo istodobno i sebe !
Vinicije B. Lupis (Dubrovnik) /Artur R. Bagdasarov (Moskva)
Izvor hu-benedikt.hr
Faust Vraničić (1551.-1617.) pomagao Armencima
Izvor podatka je znanstveni članak
Olga
Perić: Mrnavićev govor na
pogrebu Fuasta Vrančića, Encyclopaedia moderna, br. 2(42), 1993, str.
150-153.
U tom govoru, koji je sačuvan na latinskom jeziku (Ioannis Tomco Marnavich Bosnensis canocnici sicensis Oratio, Venecija, 1617.), Mrnavić o Faustu Vraničiću kaže, među inim, sljedeće:
"Nije
prošao niti jedan
dan da Francuz, Španjolac, Englez, Poljak, Ruten, Grk, Armenac,
Egipćanin, Afrikanac ili
Indijac nije prešao prag njegova prebivališta."
Ova se rečenica nalazi na str. 152 članka prof. Olge Perić, koja je taj Mrnavićev govor prevela s latinskom na hrvatski godine 1993.:
Ivan
Tomko Mrnavić: Govor na pogrebu
Fausta
Vrančića, s
latinskog prevela Olga Perić, urednik Milivoj Zenić, Gradska knjižnica
"Juraj Šižgorić", Šibenik 1993.
Treba reći da je knjiga objavljena u Šibeniku u ratno vrijeme, kada je grad bio granatiran tijekom velikosrpske agresije. Gospođa Olga Perić radi kao profesorica na Sveučilištu u Zagrebu.
Garry Kasparov with a friend in the town of Makarska on Croatian coast, where he lives with his family.
Garry Kasparov, 50, has been granted Croatian citizenship in February 2014. During the last 20 years he spent many summer holidays at a house he owns in the southern Croatian town of Makarska and he speaks the Croatian language. Since the 1990s he was also a member of the Borovo Chess Club in the town of Vukovar, which he has played for during the Serbian agression on Croatia. Mr. Kasparov is Armenian on his mother's side, and Jewish on his father's side.
"Vard sireci push darav", Armenian song
Ethno-festival in Slavonski Brod, Croatia, in 2013
Tihomil Maštrović i Slavko Harni: Croatica Mechitaristica -
Bibliografija hrvatskih knjiga tiskanih u Mehitarističkoj tiskari u Beču
izdavači Erasmus i NSK, Zagreb, 2012.
... Premda je tijekom XIX. i XX. stoljeća u Mehitarističkoj tiskari u Beču objavljeno 239 hrvatskih publikacija, što na hrvatskom što na drugim jezicima, djelovanje te tiskare u hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti uglavnom je ostalo nepoznato.
Hrvatska izdanja bečki mehitaristi objavljivali su temeljem carske privilegije o tiskanju knjiga „na istočnim i zapadnim jezicima“ (K. k. priv. Buchdruckerei der Mechitharisten-Congregation in orientalischen und occidentalischen Sprachen“), pa su tako u Mehitarističkoj tiskari objavljene hrvatske knjige iz brojnih područja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti. Među knjigama iz Croatice Mechitaristice nalaze se i naslovi iz književnosti, npr. drama "Teuta" Dimitrija Demetera (1844.), najbolja djelo te vrste hrvatskog književnog romantizma, te neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik. Tiskane su i jedne hrvatske novine; od 1867. do 1869. u Beču izlazi "Novi pozor", političke novine s ciljem promicanja hrvatskih nacionalnih interesa. Kod mehitarista u XIX. stoljeću svoja knjige objavljuju mnogi ugledni hrvatski pisci: Vjekoslav Babukić, Baltazar Bogišić, Andrija Torkvat Brlić, Franjo Carrara, Dimitrija Demeter, Andrija Dorotić, Ivan Filipović, Juraj Haulik, Stjepan Ivičević, Antun Kaznačić, Vjekoslav Klaić, Antun Mažuranić, Matija Mesić, Metel Ožegović, Martin Meršić ml., Ilija Okrugić, Milan Rešetar, Josip Juraj Strossmayer, Bogoslav Šulek, Josip Torbar i mnogi drugi. Croatica Mechitaristica, važan je nezaobilazan dio bibliografije hrvatskih knjiga tiskanih izvan Hrvatske, ali je postala važna karika u razumijevanju složenih i dramatičnih odnosa malih naroda u kompleksu rješavanja Istočnog pitanja. Dubrovačka kulturna javnost tako je dobila cjeloviti uvid u vrijedno djelo o tiskarstvu hrvatskih knjiga u inozemstvu, svjedočeći o važnosti istraživanja izvangranične hrvatske kulturne baštine.
Izvor croative.net
Zahvaljujem prof.dr. Arturu Bagdasarovu na obavijesti
Armenski katolički redovnici, znani kao "mehitaristi" svoja su hrvatska izdanja u Beču tiskali temeljem carske privilegije o tiskanju knjiga "na istočnim i zapadnim jezicima" (K. k. priv. Buchdruckerei der Mechitharisten-Congregation in orientalischen und occidentalischen Sprachen"). U Mehitarističkoj tiskari tako su objavljene i brojne hrvatske knjige iz različitih područja društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti. Te su knjige dio Croatice Mechitaristice i vezane su uz različita područja: filozofiju, teologiju, pravo, povijest, politiku, gospodarstvo, poljodjelstvo, odgoj i obrazovanje, etnologiju, arheologiju, zemljopis; mnogi su objavljeni radovi s područja medicine, matematike, biologije, a napose su brojni naslovi iz književnosti, osobito pjesništva. Jedna od zanimljivosti, kada je riječ o hrvatskim tiskovinama u Mehitarističkoj tiskari u Beču jest činjenica da su u njoj tiskane i jedne hrvatske novine. To je Novi pozor, političke novine s ciljem promicanja hrvatskih nacionalnih interesa koje su od 1867. do 1869. izlazile u Beču. U bečkoj tiskari objavljeni su i neki važni književni prijevodi na hrvatski jezik, spomenimo tako Božićnu pjesmu Charlesa Dickensa, što je prvi hrvatski prijevod tog engleskog klasika, te Prkonjicu i Zapise ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva.
Kod mehitarista u XIX. stoljeću svoja djela objavljuju brojni pisci koji imaju svoje ugledno mjesto na zemljovidu hrvatske kulturne baštine: Vjekoslav Babukić, Baltazar Bogišić, Andrija Torkvat Brlić, Franjo Carrara, Dimitrija Demeter, Andrija Dorotić, Ivan Filipović, Juraj Haulik, Stjepan Ivičević, Antun Kaznačić, Vjekoslav Klaić, Antun Mažuranić, Matija Mesić, Metel Ožegović, Martin Meršić ml., Ilija Okrugić, Medo (Orsat) Pucić, Milan Rešetar, Josip Juraj Strossmayer Bogoslav Šulek, Josip Torbar i mnogi drugi. Može se dakle, s pravom zaključiti da je Croatica Mechitaristica, važan i nezaobilazan dio bibliografije hrvatskih knjiga tiskanih izvan Hrvatske.
Djelo autora Tihomila Maštrovića i Slavka Harnija: Croatica Mechitaristica, bibliografija hrvatskih knjiga tiskanih u Mehitarističkoj tiskari u Beču, obasiže 312 stranica bogato ilustrirane knjige veličine 32,5x23 cm. Knjiga sadrži dva uvodna teksta (Tihomila Maštrovića i Slavka Harnija), glavni bibliografski niz, tumač imena autora, prevoditelja i priređivača, kazalâ (naslovâ, stručno, imenâ i pojmovâ) te Summary i Zusammenfassung.
Izvor www.zadarskilist.hr
Armenske ikone, izložba u Dubrovniku održana godine 2013.
ARMENSKA VISORAVAN PRIJE 12000 godina - izvor svjetske civilizacije
Artur Bagdasarov and Vinicije Lupis creating a bridge of friendship between Armenia and Croatia
Artur Bagdasarov and Vinicije Lupis promoting their joint book about Dubrovnik in Moscow on 14 June 2015
Alina Gishyan, Armenian ceramic artist, connecting Armenia and Croatia via the Glagolitic Script.
AZ BUKIAlina Gishyan (in the middle), Verica Kovač, and DŽ (on the left)
GLAGOLE:
Mrs. Eva Kirchmayer Bilić, playing traditional Armenian songs during the opening of the exhibition
of works of art of Alina Gishya in Zagreb in 2023.
GLAGOLE and BUKI:
Nikola Đuretić: Almanah smrti i nestajanja (The Almanac of Death and Disappearance), 2013
Consulate of the Republic of Armenia in Croatia's capital Zagreb
Consulate
of the Republic of Armenia
Trg Ante Starčevića 5/I
10000 Zagreb
Croatia
Phone / Fax : +385 1 4577 525, Mobile : +385 95 5545 497
Trg Ante Starčevića 5/I
10000 Zagreb
Croatia
Phone / Fax : +385 1 4577 525, Mobile : +385 95 5545 497
Coat
of Arms of the Republic of Armenia
 |
Coat of arms of the Republic of Croatia
Croatia - Australia
Croatia - USA