Nikola Tesla and Croatians

Nikola Tesla and Ivan Meštrović

We provide an important testimony of Ivan Meštrović (1883-1962), distinguished Croatian artist (translated from Croatian into English by Darko Žubrinić).

Ivan Meštrović, znameniti hrvatski kipar, o Teslinom je idealizmu zapisao sljedeće: Njegov ideal i svi njegovi napori bili su usmjereni na to, da koristi napretku čovječanstva. Iza toga je skrenuo u mistiku i pripovjedao mi, kako se još od mladosti prije spavanja, klečeći na golim koljenima, molio Bogu. Kad sam ga upitao, kakve molitve moli, odgovorio mi je: - One, koje sam u djetinjstvu molio. Ali, da, tako sam se molio sve do svoje pedesete godine. Od toga se doba molim drugačije, nu to je svejedno, suština je ista, i ja se molim Bogu svakoga dana. Ivan Meštrović: Uspomene na političke ljude i dogadjaje, Buenos Aires, 1961., Knjižnica Hrvatske revije. (str. 191-193); ili Matica hrvatska, Zagreb 1969. (str. 169-170)

Ivan Meštrović, distinguished Croatian sculptor, wrote the following about Tesla's idealism: His ideal and all of his efforts were directed towards the advancement of Mankind. After that, he turned to mysticism and recounted to me, that he was since his youth praying to God before going to sleep, kneeling on bare knees. When I asked him, which prayers does he pray, he answered to me: - Those, that I prayed since my childhood. But, yes, I prayed so until my fifties. Since then, I pray differently, but the essence is the same, and I pray to God every day. Ivan Meštrović: Uspomene na političke ljude i dogadjaje (Reminiscences of Political People and Events), Buenos Aires, 1961., Knjižnica Hrvatske revije. (pp. 191-193); or Matica hrvatska, Zagreb 1969 (pp. 169-170)

Nekoliko riječi o podatku navedenom u članku objavljenom u časopisu za popularizaciju muzejske djelatnosti:

• Ivana Starčević i Josipa Starčević Prpić: Tesla u čudotvornim rukama Meštrovića, Likamvs (časopis Muzeja Like Gospić), br. 5, Gospić 2023., str. 55-64

Na str. 64, tog članka, govoreći o kipu Nikole Tesle koji se danas nalazi u Teslinoj ulici u Zagrebu (prije toga je bio blizu ulaza u Institut Ruđer Bošković), čitamo sljedeće:


U bilješki broj 22 stoji na str. 64 istog članka ovo: "Pismo/skica Ivana Meštrovića, bez datuma, ali moguće u rujnu ili listopadu 1956., Savi Kosanoviću. Izvor: Kosanović, Sava, 1949-56; CMST 3/30; University of Notre Dame Archives."

Podatci navedeni gore su u potpunom skladu s opisom koji nalazimo u [Muljević, str. 82-84].

U gore navedenom članku Ivane Starčević i Josipe Starčević Prpić iz 2023 nalazi se značajan faksimil Teslina pisma Meštroviću iz 1924., u kojem je dogovoren njihov prvi susret:


Dajemo prijepis toga pisma:



Pismo je pohranjeno u Atelieru Meštrović u Zagrebu, vlasništvo dr. sc. Mate Meštrovića (sina Ivana Meštrovića), inv. br. 856 A1.

Primijetimo da Tesla piše svoje pismo Meštroviću umjereno korijenskim (tj. umjereno tvorbenim) pravopisom: umietniče (umjesto umjetniče), posietim (umjesto posjetim), odtrgnuti (umjesto otrgnuti). Izuzetak je "javiću" (umjesto "javti ću").

U [Muljević, str. 82-84] nalazimo opis profesora Vladimira Muljevića (bivšeg dekana FER-a) o Teslinom odnosu prema Beogradu.

Zahvaljujemo dr. Tatjani Kolak na poslanoj fotografiji Teslina pisma Meštroviću iz 1924., koje se nalazi u Zagrebu, u Meštrovićevu atelieru.

Ivan Meštrović o susretu s Nikolom Teslom 1924.

Nikola Tesla and Ivan Benković

Ivan (John) Benković (1886-1918), was born in the village of Rečica near the city of Karlovac, and studied painting at the Academy of Arts in Zagreb. He arrived to the USA in 1912, working as commercial artist in New York, under the pseudonym Bankow. He made a live portrait of Nikola Tesla in 1913 (one of only two Tesla's live portraits). With his recommendation letter, Tesla helped him to get employment in respectable Catholic journal entitled Extension Magazine, as well as in Hrvatski Svijet (Croatian World). He died prematurely out of the Spanish flew. See [Vladimir Novak, Croatians in America, p. 73]. The mentioned Tesla's portrait, drawn by Ivan Benković, is kept in the Museum of N. Tesla in Belgrade, while Tesla's recommendation letter is in the City Museum in Samobor near Zagreb.

Here is the content of Tesla's recommendation letter written for Ivan Benković, kept in the Samobor Museum (Benkovićev's wife Marija Anger was born in Samobor):

TESLA LABORATORY
LONG ISLAND, N. Y. 202 Metropolitan Tower
January 16, 1913

TO WHOM IT MAY CONCERN:

This will introduce Mr. John Benkovich,
a painter of excellent academic training who has already achieved
distinction in his profession. I take pleasure in recommending
him to any employer who is desirous of securing the services of
a skillful designer or draftsman, feeling certain that he will
acquit himself of the most difficult duties in his entire satis-
faction.

Nikola Tesla

July 4, 1917 - The Fall of Nikola Tesla’s Wardenclyffe Tower

Nikola Tesla and the Punat Electric Plant on the island of Krk, Croatia

Here we provide an article written by Rado Žic Mikulin (PhD in medical sciences), describing how Nikola Tesla helped the citizens of the town of Punat on the island of Krk in Croatia (at that time, Punat was named Aleksandrovo) to build their first electric plant. (Translated into English by D.Ž.)

MUNJARA! Naši judi va Meriki, ki su vidili prednosti letrike, su se zbrali i odlučili udelat dioničko društvo. Pitali su za savjet Nikolu Teslu, ki je bil poznanik Pera Orlića Vicencova. Tesla je udelal nacrt i jin svitoval, kadi bi bilo ju dobro udelat. Na saki fin tamo, kadi je živa voda. Kupili su na PUNTICI (seda škver) zemju, kadi je bila krušija zi ku se je moglo zimat vodu za hkadit motor. Anton Pavlić je po nacrtu udelal kuću. Strukovnjaci zi Jubjane su montirali motor od 25 konji i generator od 15 KW. Prve žaruje su zasvitile 1929 leta. MUNJARA je delala do 1944 leta, a ontrat aš ni bilo nafte fermala. Predsjednik dioničkoga društva je bil Anton Mrakovčić Pavlić, a dioničari su bili Ivan Črvarić, Pere Orlić Perica, Osip Franolić Katinica, Jive Brusić Jurić, Anton Maračić Moro, Mate Kosić zi Kornića. Godine 1948. je MUNJARA bila nacionalizirana, i prominila je jime va ELEKTRIČNA CENTRALA PUNAT. Začarkal i ilustriral Rado Žic Mikulin.

ELECTRIC POWER PLANT! Our people in America, who became aware of the importance of electricity, have gathered and made a decision to found a joint-stock company. They asked Nikola Tesla for advice, who was an acquaintance of Pero Orlić Vicencov. Tesla made a plan, and adviced them where to build it. In any case, where there is pouring water. On the location of PUNTICA (now a shipyard), they bought a land, with a channel with pouring water, that was possible to use for cooling the motor. According to the plan, Anton Pavlić built the house. Specialists from Ljubljana installed the motor of 25 hp, and a generator of 15 kW. The first bulbs were lighted in 1929. The MUNJARA (power plant) was active until 1944, and when there was not oil, it was closed. The president of the joint-stock company was Anton Mrakovčić Pavlić, and the stakeholders were Ivan Črvarić, Pere Orlić Perica, Osip Franolić Katinica, Jive Brusić Jurić, Anton Maračić Moro, Mate Kosić from Kornić. In 1948, the power plant was nationalized, and changed the name to ELEKTRIČNA CENTRALA PUNAT (Electrical Plant Punat). Written and illustrated by Rado Žic Mikulin.

A photocopy of the following article was sent to me by Rado Žic Mikulin. He obtained it from the grandsone of Jivo Crvarić (electrician).

O elektrifikaciji Punta Nakon što je Omišalj 1925. dobio struju, Punat se odlučio na ovu akciju. Naši emigranti u Americi u dogovoru s Nikolom Teslom skupili su 15000 dolara i to u pet dionica koje su isporučivali za radove. Od toga je napravljena zgrada visine 6 metara za strojarnicu i arhiv. Naziv firme bio je "Munjara Aleksandrovo s.o.j." (s ograničenim jamstvom). Dvanaest stručnjaka iz Ljubljane izvodilo je radove na montaži dizel eletrane s motorom od 25 Ks i generatorom izmjenične struje od 15 kW na mjestnoj mreži. Električna mreža izvedena je u devet strujnih krugova na impregniranim stupovima i tregerima [nosačima, D.Ž.] zračne mreže. U veljači 1929. zasvijetlile su prve žarulje, da bi 1945. bilo 240 potrošača sa strujomerom i 150 paušalista sa sijalicama od 15 i 25 wati. U prvom odboru za Munjaru bili su Mrakovčić, Anton Barapavlić kao predsjednik, te Črvarić, Ivan Orlić, Petar Perica Franolić, Josip Katinica Brusić, Ivan Jurić i Mrakovčić, Anton Moro kao dioničar Knjigovođa je bio Franjo Zec Zečić, do 1946., a kasnije Petar Solar Žic, strojari i instalateri bili su Maračić, Viktor Antončić Maračić, Ivan Antončić Mirković, Franjo iz Vukovara Franolić, Josip Katinica Žic, Frane Klačić Žic, Petar Dobrinčić Orlić, Petar Loretin Milohnić, Ivan i Orlić, Franjo Mikušić u vremenu od 1929. do 1948. Zanat elektromontera ili pak strojara izučili su Orlić, Franjo Kovačić Jordanov, Ljubo Brusić, Vjenceslav Antončić, Bogumil Antončić Orlić, Franjo Žic, Mario Tolanić sada u Australiji i Orlić, Petar Loretin Milohnić, Ivan i Žic, Ivan Antičić Centrala je radila s deficitom zbog skupe struje i male potrošnje. Najveći potrošač bio je hotel Frankopan (sadašnji Crveni križ iz Maribora). Centrala je bila u pogonu od zalaska sunca do 23 sata, a zimi do 22 h. U vrijeme mesopusta žarulje su gorjele čitavu noć. Centrala je bila u pogonu do 1944., a u vrijeme talijanske okupacije žarulje su bile tuširane plavom bojom, a u vrijeme njemačke okupacije prestala je radom, jer nije bilo goriva. Poslije rata centrala je radila po danu za potrebe brodogradilišta. Centrala je nacionalizirana i preuzima je Elektro-vodovodno poduzeće iz Krka i dobiva naziv Električna centrala Punat. Ivan Žic Antičić Rukom je netko dodao još ime dioničara Mate Kosića, mežnjara iz Kornića preuzeli od Pirivaika, Država 1. V. 1942. direktor Elektrane Krk - Mrakovčić Fran, limar r. 1915.

Petar (Pero) Orlić Vicencov, koji je bio pomorac, sprijateljio se s Nikolom Teslom i s njime se šetao i razgovarao. On je Teslino ime izgovarao kao Mikula (s naglaskom na u), tj. na krčki način.

Munjara u Puntu imala je hlađenje motora osigurano uz pomoć žive vode: uz obalu je u njenoj blizini iskopan bunar na 3 do 3.5 m dubine, s hladnom boćatom vodom (koja se može i piti). G. Rado Žic Mikulin kaže da je kao dijete od oko 9 godina u ladici ormara u strojarnici Munjare vidio Tesline nacrte. Nakon tzv. "nacionalizacije" (poslije II. svjetskog rata) Munjara je zajedno sa svojim zemljištem ušla u sastav Brodogradilišta u Puntu, te je pretvorena u skladište, a strojevi su preneseni negdje drugdje. Kasnije je zgrada srušena.

Petar (Pero) Orlić Vicencov imao je troje djece: sin mu je bio u sjemeništu, 1944. g. se utopio, obje kćeri su mu umrle. Vratio se iz SAD-a supruzi u Punat 1950tih godina. Prema njegovu pričanju (a koje prenosi g. Rado Žic Mikulin), bio je jedan od prvih koji je vidio mrtvog Nikolu Teslu u njegovoj sobi.

Prema dodatnim podatcima koje mi je poslao dr. Rado Žic Mikulin, dioničko društva za izgradnju Munjare je osnovano u New Yorku, a osnovali su ga ljudi iz Punta i susjednog sela Kornića. U Munjari su bili i nacrti, koje je napravio Nikola Tesla (1929. on ima 73 godine). Nakon nacionalizacije 1945. g., ti su Teslini nacrti tijekom komunističkog perioda odneseni i nije poznato gdje se nalaze. Pere Orlić Vicencov (dalji rođak g. Rado Žic Mikulina) je Nikolu Teslu zvao Mikula Tesla. Tesla i Orlić Vicencov su međusobno govorili na hrvatskom. Dizl-motori su prema Teslinom savjetu nabavljeni u Beču, vjerojatno i agregati (u to vrijeme u značenju električnog generatora).

According to additional information, sent by dr. Rado Žic Mikulin, the joint-stock company for building the Electric Power Plant was founded in New York, by people from the town of Punat and the nearby village of Kornić. The Munjara possessed plans, made bz Nikola Tesla (in 1929 he was at the age of 73). After nationalization in 1945., these plans were taken away during the communist period, and it is not known where they are. Pere Orlić Vicencov (a distant relative of Mr. Rado Žic Mikulin) called Nikola Tesla as Mikula Tesla. Tesla and Orlić Vicencov were talking in Croatian. Düssel-Motors were, according to Tesla's advice, purchased in Vienna, and probably the aggregates (at that time in the sense of electrical generators) as well.

U knjizi Mihovila Bolonića i Ivana Žica - Rokova, Otok Krk kroz vjekove (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2002.), nalazi se podatak da je prva munjara na otoku Krku počela raditi u Omišlju 24. prosinca 1925. g., a druga je munjara na otoku počela s radom 24. prosinca 1928. (ing. W. Gatti) u gradu Krku. Prema tome, munjara u Puntu je treća po redu na otoku Krku. Zanimljivo je da u toj knjizi nije spomenuta Munjara u Puntu. Ovi su podatci dobiveni 2020. g. ljubaznošću g. Jurja Mužine iz Zagreba.

Ovdje vrijedi navesti knjigu (zahvaljujem dr. Ivici Paviću, FER):

• Boris Markovčić, Ivan Prpić, Franjo Plic, Ante Busatto: Razvoj elektrifikacije Hrvatske, 1. dio, od početaka elektrifikacije do 1945. g., Institut za elektroprivredu, Zagreb 1984.

U njoj je na str. 91 spomenuto za Punat sljedeće:

U Puntu je osnovano poduzeće "Munjara" d. s. o. j. koje je 1929. stavilo u pogon mjesnu elektranu s jednim dizelskim motorom "Deutz" snage 25 KS s trofaznim generatorom "ELIN" (Austrija), 25 kVA, 400 V, 50 Hz.

Prije toga na otoku Krku izmjeničnu struju dobivaju Omišalj (1925.), grad Krk i Malinska (1929.), a nakon Punta izmjeničnu struju dobiva i Baška (1930.). U spomenutoj knjigi je između str. 24 i 25 uložen zemljovid kraljevine Jugoslavije u kojem je na otoku Krku među inim ucrtano i tadašnje Aleksandrovo (Punat). Sve munjare na otoku Krku bile su snage ispod 1000 kVA.

U zaključku, jedina električna centrala koju je Nikola Tesla projektirao izravno za nečije potrebe izvan područja SAD-a bila je Munjara u Puntu. Bilo bi od velikog interesa pokušati pronaći Teslinu izvornu dokumentaciju iz 1929. g., otuđenu nakon dolaska novih komunističkih vlasti 1945. g. Može se predpostaviti (ukoliko nije uništena) da se ona nalazi u Beogradu.

Iz jednog članka objavljenogu u Novom Listu iz 1925. g. vidljivo je da se namjera za izgradnju munjare u Puntu pojavila još 1925. g. Citiramo taj kratki članak:

"NOVI LIST", Petak 2. oktobra 1925, Broj 235, str. 5 (prilog je otisnut na kraju prezadnjeg stupca i na početku zadnjeg)

PODIZANJE ELEKTRIČNIH CENTRALA NA KRKU. Naš susjedni otok Krk vodjen privatnom inicijativom, pokazuje u posljednje vrijeme mnogo lijepih uspjeha. Tu je na prvom mjestu izgradnja vodovoda i električne centrale u Omišlju, gdje se radovi nalaze pred svojim završetkom.

Sada pak, kako na obavješćuju, otpočet će se sa izgradnjom zgrade za električnu centralu u Aleksandrovu, koje je jedno od najvećih mjesta na otoku Krku. Prema zamisli koja postoji nova električan centrala u Aleksandrovu bila bi u stanju davati osvjetljenje i ostalim mjestima na Krku.

Mi smo ovo registrirali sa nekoliko riječi, zadržavajući sebi pravo, da se na ovaj rad osvrnemo kasnije i sa širim izvještajem.

Zahvaljujem g. Dušku Kuzmanoviću iz Klimna (HEP Primorje) na poslanom podatku, kao i g. Josipu Justiniću na posredovanju.

Dana 14. lipnja 2024., tijekom razgovora s g. Rade Potežicom u Zagrebu (zapovjednikom broda, i s njegovom suprugom gđom. Narcisom Potežica r. Levi), doznao sam da je oko 1967. u vlaku sreo čovjeka iz Visa koji je poznavao Nikolu Teslu. On mu je ispričao da je "Tesla u New Yorku održao predavanje za Slavene na temu elektrotehnike". Ovo se slaže s informacijom koju nam je dao dr. Rado Žic Mikulin.

Nikola Tesla and Fritzie Zivic

Fritzie Zivic (1913.-1984.), American boxer of Croatian roots, welterweight world champion in 1940 and 1941. His father Živčić was born in the Croatian town of Bosiljevo.

This is one of the rare photos where Tesla smiles (many thanks to Mr. Mario Filipi for his remark).
This very nice and amusing photo has been shot in 1941, just two years before Tesla's death.

Nikola Tesla and František Žurek as students in Prague in 1880s / Nikola Tesla i František Žurek kao studenti u Pragu 1880.-ih

Translation from Russian into English (DŽ)

We provide an interesting passage from the book "Nikola Tesla" by the Russian author Grant Konstantinovič Cverava (Tsverava) who near the end of p. 47 cited František Žurek, a Czech who got acquainted with Tesla in Prague in 1880 (translated from the Russian original by DŽ).

A less skimpy description, warmed by personal encounters, can be squeezed from "Memories about Nikola Tesla", written by František Žurek, student of Carolinum [Charles University in Prague; DŽ], and published in a Prague journal "People's politics" (Narodni politika) in 1927. "I met him and befriended with him in the 80's of the last century [19th century; DŽ], - wrote Žurek, - in the then coffee-house "Nacional" (National) in Vodničkova street. The cofee-house was a favorite meeting place of students. Here, well known artists were gathering, among them composers Smetana and Dvoržak. The hall, with windows pointing to the street, was dedicated to billiards. Student Nikola Tesla was unsurpassable master of the game... He was giving to his partner 48 points of advance out of 50, and was always winning."

... (at the start of the next page no 48 of the Russian original) ...

Tesla was a tall, slim and skinny youngster with tanned face without moustaches and wearing loosely tied cravate... He was a noble, good and modest man without great needs, whose sarcastic smile was revealing a grown-up and reasonable man. Although he was a Croat [sic!, DŽ], he spoke Czech very good. The then students [in Prague; DŽ] were surprised by his matehmatical knowledge... During some time I met him in the former Royal Public Library Clementinum [contemporary National Library in Prague; DŽ]. These years, we were all interested in Byron. I was reading his verses translated into German, comparing with the English original. Suddenly, Tesla appeared as a ghost before me, and his bony hand stretched to my book. He suggested me to start reading the beginning of any verse, and he will continue reciting by heart the subsequent text, until the end of the book if I want. After several experiments I was convinced that he indeed knew by heart the whole Byron. This may seem unbelievable, but this was true.

Translation from Russian into Croatian (DŽ)

Navodimo zanimljiv primjer iz knjige "Nikola Tesla" ruskog auktora koji se zove Grant Konstantinovič Cverava. On pri kraju str. br. 47 citira Františeka Žureka, Čeha koji se u Pragu upoznao s Teslom (s ruskog izvornika preveo DŽ):

Manje škrt opis, podgrijan osobnim susretima, možemo izvući iz "Uspomena o Nikoli Tesli" koje je napisao František Žurek, student Karolinuma [Karlovo sveučilište u Pragu; DŽ], i objavio u praškim novinama "Narodni politika" 1927. "S njim sam se upoznao 80tih godina prošlog stoljeća [19. st.; DŽ], - pisao je Žurek, - u tadašnjem kafeu "Nacional" u Vodničkovoj ulici. Kafe je bio omiljeno susretište studenata. Ovdje su se okupljali i poznati umjetnici, među njima i skladatelji Smetana i Dvoržak. Dvorana, čiji prozori su gledali na ulicu, bila je za biljar. Student Nikola Tesla je bio nenadmašnim majstorom ove igre... Davao je partneru prednost od 48 bodova od 50 mogućih, i uvijek pobjeđivao.

... (na početku sljedeće str. br. 48 ruskog izvornika) ...

Tesla je bio visok, vitak i mrašav mladić s preplanulim licem bez brkova i nemarno povezanom kravatom... Bio je plemenit, dobar i skroman čovjek bez velikih prohtjeva, koji je svojim sarkastičnim osmjehom davao utisak odraslog i razumnog muškarca. Iako je bio Hrvat [sic!, DŽ], češki je govorio jako dobro. Tadašnje studente [u Pragu; DŽ] su zapanjivala njegova matematička znanja... Tijekom nekog vremena sreo sam se s njim u nekadašnjoj Kraljevskoj javnoj knjižnici u Klementinumu [sadašnja Nacionlna knjižnica u Pragu; DŽ]. Tih smo se godine svi zanimali za Byrona. Čitao sam njegove stihove u prijevodu na njemački, uspoređujući s engleskim izvornikom. Odjednom se kao priviđenje preda mnom pojavio Tesla i njegova košćata ruka se ispružila prema mojoj knjizi. On mi je predložio da počnem čitati početak bilo kojeg stiha, a on će nastaviti napamet recitirati kasniji tekst, ako želim i do kraja knjige. Nakon nekoliko pokusa uvjerio sam se da on doista zna napamet cijelog Byrona. To se može učiniti nevjerojatnim, ali je istina.²⁴

We provide the original text in the Russian / Prilažemo izvornik na ruskom jeziku:

Na početku sljedeće str. br. 48 čitamo sljedeće:

Evo i bilježke br. 24 na dnu str. 48:

Zahvaljujem g. Mariu Filipiju na informaciji o svjedočanstvu Františeka Žureka iz 1927., objavljenom u knjizi "Nikola Tesla" koju je napisao Grant Konstantinovič Cverava 1974.

Original article by František Žurek published on 1st January, 1927, in Narodni Politika, No 1, in Prague (capital of Czechia), on p. 4:

F. Žurek o Nikoli Tesli: Iako Hrvat, svladao je češki jezik veoma dobro.
F. Žurek about Nikola Tesla: Although Croat, he learned Czech very good.

Zahvaljujem osoblju Središnje knjižnice FER-a za pomoć u dobivanju gore navedenog članka putem međusveučilišne razmjene.

---

Nikola Tesla's passport issued in the city of Zagreb, the capital of his homeland

 
Coat of Arms of the United Kingdom of Croatia, Dalmatia and Slavonia, 
appearing in the passport issued in Zagreb in 1883 for then very young Nikola Tesla.

The name of Tesla is written as Nikolaus.
The passport, printed in Croatian and German, was issued in the city of Zagreb, the capital of Tesla's homeland.

---

Godine 2021. preminula je gđa. Ana Tomljenović (85; Kastav kraj Rijeke, 28. srpnja 1938. - Zagreb, 20. veljače 2023.), istraživačica ličke povijesti i kulture, velika zaljubljenica u Liku, dugogodišnja suradnica Udruge i novina „Vila Velebita“. Pokopana je 21. veljače 2023. na groblju u Smiljanu. Iz Smiljana potječu njezini roditelji, te je Smiljan smatrala svojim istinskim zavičajem. Autorica je izvrsne monografije Smiljan i okolica objavljene 2003., čiji su recenzetni bili istaknuti stručnjaci: prof. dr. Ante Bežen, pok. biskup dr. Mile Bogović (počasni član DPG-a), dr. sc. Željko Holjevac i prof. dr. Dane Pejnović. Na str. 131 ove knjige gđa. Tomljenović navodi da u Lici na području Smiljana (rodnog mjesta Nikole Tesle) postoje dokazi o hrvatskoj glagoljaškoj pismenosti već od sredine 15. st., točnije od 1445. godine. Naveden je i dokaz o glagoljašima u okolici Smiljana iz 1732. O ovoj temi je pisao i fra Petar Runje, počasni član DPG-a, spominjući dokument pisan glagoljicom 1504. godine.

---

Literature

• Školovanje Nikole Tesle u Hrvatskoj i njegov učitelj Martin Sekulić
• Nikola Tesla: My Inventions (on the left page, on the left of the photo of induction motor, there is a description of his ingenious profesor of Physics from Karlovac (Martin Sekulić)
• Grant Konstantinovič Cverava: Nikola Tesla, Lenjingrad (danas Sankt Peterburg u Ruskoj Federaciji), Nauka 1974. (Цверава Г.К. Никола Тесла. Ленинград: Наука. - 1974. - 212с.; o auktoru knjige: "Инженер, историк, литератор / Памяти Г. К. Цверавы", И. Свердлова, Н. Чистяков, Электросвязь №12, 1994 г., стр. 31.)
• Nikola Tesla - Moji pronalasci (Znanje d.o.o., Zagreb 2015.) - kritički prikaz
• Vladimir Muljević: Nikola Tesla, slavni izumitelj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 2000.
• Ivo Margan: Nikola Tesla na Goat islandu, Sušačka revija br. 53, Rijeka 2006.
  
• Ljubinka Toševa Karpowicz: D'Annunzijevi legionari uništili pisma Nikole Tesle, Sušačka revija br. 54/55, Rijeka 2006.