Prilog za biografiju Prof. Antona DolencaAutor priloga: prof.dr. Drago Ban, FER, Sveučilište u Zagrebu, 2014.
Dolenc, dr.h.c. Anton, redoviti profesor (Celovec, Austrija 15. 1. 1905., Zagreb 3. 7. 1984). Maturirao u humanističkoj gimnaziji u Ljubljani 1923.,diplomirao 1927.na Tehničkom fakultetu u Ljubljani. Od 1932. radi kao inženjer u tvrtki " Siemens" d. d. Zagreb, a iste godine postaje i upravitelj navedene tvrtke i na toj dužnosti ostaje sve do završetka 2. Svjetskog rata, 1945.god. Za honorarnog nastavnika na Elektrotehničkom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je postavljen 1939.
Za redovitog profesora izabran 1946. god. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1959. za redovitog profesora u Ljubljani. Djelatnost prof. Dolenca obuhvaća osim znanstvenog i nastavnog rada svestranu brigu o podizanju elektroindustrije u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Inicijator je i jedan od prvih nositelja izgradnje tvornice "Rade Končar" nakon drugog svjetskog rata. Tijekom rada u tvornici Siemens" d.d. i u "Rade Končar" (pravnog nasljednika tvornice Siemens u Zagrebu) razvio je niz svjetski poznatih noviteta u proizvodnji i razvitku elektičnih strojeva. Posebno se može istaknuti uvođenje lakirane žice umjesto žice izolirane pamukom u tehnologiju izrade asinkronih motora već 1939. god., što je imalo veliki tehnološki odjek u Europi i povećalo proizvodnju motora u Zagrebu. Izumio je trofazni sinkroni generator s kompaundiranom uzbudom (samouzbudni generator) kao i posebnu konstrukciju asinkronog motora s četverokutnim statorskim limom što je zaštitio patentom. Zajedno s prof. Tomom Bosancem koji je teoretski dotjerivao izum samouzbudnog sinkronog generatora i prof. Zlatkom Plenkovićem koji je napravio selenske diode za uzbudni krug generatora stvoren je svjetski značajan novi proizvod, kojega je teoretski u potpunosti razradio prof. Božidar Frančić u svojoj disertaciji 1965.god. Prof. Anton Dolenc je bio vodeći stručnjak i na području projektiranja i puštanja u pogon elektrana i velikih industrijskih postrojenja: naročito željezara na području cijele bivše Jugoslavije. Za to je dobio mnoga priznanja i nagrade. U cijelo područje elektrostrojarstva unosio je snažan inženjerski, praktični smisao. Na svojim je predavanjima često ilustrirao zanimljivosti iz prakse i ono što se njemu događalo na elektranama i industrijskim postrojenjima. Takve su istinite i stručno vrlo zanimljive priče studenti stalno očekivali i s posebnom pažnjom slušali na predavanjima. Zadavao je i bio voditelj/mentor velikog broja diplomskih radova, magistarskih radova i doktorskih disertacija na Sveučilištu u Zagrebu i Univerzitetu u Ljubljani. Osamostaljivanjem Elektrotehničkog fakulteta iz sustava Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1956. god. prof. Dolenc postaje njegovim prvim dekanom. Prodekan je istog Fakulteta u akad. god. 1957/58. S velikim žarom radi na donošenju novih nastavnih planova i izgradnji struktura Elektrotehničkog fakulteta. Od 1960.god. kao predsjednik komisije za izgradnju i opremanje kompleksa današnjih zgrada Fakulteta radi neiscrpnom energijom obavljajući istovremeno znanstvene i nastavne obveze na Fakultetu u Zagrebu i onom Ljubljani.
Znanstvenu nagradu Republike Hrvatske za životno djelo dobio je 1967. god. Za izvanredan doprinos razvitku gospodarstva, nastave i tehničkih znanosti s područja elektrotehnike, Sveučilište u Zagrebu mu je 8. svibnja 1970. dodijelilo naslov doktor honoris causa, koji se prema Statutu smatrao ekvivalentnim doktoratu znanosti. Univerzitet u Ljubljani mu je dodijelilo naslov zaslužnog učitelja. U akademskoj godinin 1971. prešao je na "Fakultetu za elektrotehniko" u Ljubljani kao redoviti profesor i predstojnik katedre za električne strojeve u redovnom radnom odnosu i produžio nepromijenjeno sve prijašnje obaveze na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao honorarni redoviti profesor. Nakon 35 akademskih godina provedenih na Sveučilištu povukao se u mirovinu 1974. god. i produžio raditi kao honorarni redoviti profesor u Zagrebu i u Ljubljani. S predavanjima je prestao 1975. ostao i dalje na Zavodu za elektrostrojarstvo radeći aktivno na rješavanju složenih problema iz velikih industrijskih postrojenja. Pored veoma opsežne nastavne, stručne i znanstvene aktivnosti prof. Dolenc je bio vrlo aktivan i u radu stručnih, društvenih i upravnih struktura. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja između kojih se može izdvojiti:
S lijeva na desno: profesori Zvonimir Sirotić, Tomo Bosanac, Anton Dolenc, Berislav Jurković i Božidar Frančić; izvor [Ban, str. 81].
Objavljena skripta i druga nastavna literatura
Posebno su poznate još i danas njegove knjige iz transformtora koje se koriste kao sveučilišna literatura na mnogim Fakultetima i visokim školama. To je klasika za znanja iz područja transformatora, elektrotehničkog proizvoda po kojemu je Hrvatska poznata širom svijeta, kvalitetom i udjelom u sveukupnoj svjetskoj proizvodnji. Važniji publicirani znanstveno-stručni radovi:
Napisao je preko 50 stručnih radova, izradio veliki broj projekata, studija i elaborata za potrebe elektrogospodarstva. Posebno se može izdvojiti:
Projekti:
Zahvaljujem prof.dr. Dragi Banu na ovom prilogu o profesoru Antonu Dolencu. D.Ž. Više podatak o profesoru Dolencu može se naći u ovoj publikaciji: Iz navedenog djela prenosimo, s dopuštenjem autora, neka sjećanja na Antuna Dolenca, objavljena na str. 32-34. Evo kako se Dolenčevih predavanja sjeća Marijan Kalea, dipl. ing. jake struje (diplomirao na ETF-u akademske godine 1966./67.): Za vrijeme predavanja hodao bi
tamo-amo pred pločom, meni je ličio na lava, neznatno pogrbljen (zbog
koncentracije i spremnosti lava za skok, rekao bih), naglašeno krupan,
s onim sijedim brkovima pod nosom. Na svakom predavanju znao bi se
zaustaviti i obratiti dvorani pitanjem „I kaj...“. Onda bi se
zadovoljno nasmijao, sveje- dno da li je naš odgovor bi točan ili
netočan, češći je bio ovaj drugi. Slijedilo bi pažljivo objašnjenje o
tome kako i zašto je tako trebalo gledati na to pitanje. često bi mu se
dogodilo da neku frazu izrekne na slovenskom, onda zastane i pita: „Kaj
nisam v Lublani?“; to mu je bio zapravo štos (ja barem vjerujem).
Uglavnom nastojao je smišljenim upadicama privlačiti pažnju studenata
(da ne zaspu, odlutaju u drugim mislima s pred.). Sjećam se kada je
otpočeo novi odjeljak predavanja o njihajućoj frekvenciji. Počeo je
riječima: „Njihajoćesa frekvencii...“ i onda osjetio da smo začuđeni,
pa pita: „Kaj ne znate kaj je to njihajoćesa frekvecii?“. Onda netko
vikne naziv tog pojma na hrvatskom, a on se nasmije. Ili priča iz
njegove vlastite prakse. Kao mladi inžinir došao je na Trg bana
Jelačića s ampermetrom da izmjeri struju nekog tamošnjeg trošila. Nije
gledao na namješteno mjerno područje ampermetra, a ono je bilo znatno
niže od očekivane struje tog trošila. Kazaljka ampermetra se vrtjela
oko svoje osovine (karikirano) u krug, što je Dolenc zorno pokazao
vrteći kažiprst pred dvoranom. Mnogi su zauvijek zapamtili tu njegovu
vizualnu poruku: prije mjerenja moraš znati – po prilici – koliku
struju, napon ili ... očekuješ.
Jedan od njegovih budućih bliskih suradnika I. I. sjeća se, iz vlastitog isku- stva, načina „testiranja mladih asistenata po prof. Dolencu“. Evo sjećanja: Željezara Zenica poziva prof.
Dolenca da prihvati neugodnu zadaću rješavanja komutacijskih teškoća
dvaju velikih valjaoničkih motora valjaonice Bloom- ing, jer je
električno postrojenje ove valjaonice upravo on, prije desetak godina,
puštao u pogon.
Profesor trenutno nema vremena, pa za rješavanje te zadaće poziva na suradnju iskusnog Končarevca, dugogodišnjeg inženjera iz jedne od Končarevih ispitnih stanica, poznatog po velikom iskustvu u ispitivanju i istraživanju istosmjernih strojeva. Zadužen sam, kao njegov pomoćnik, pratiti starijeg i mnogo iskusni- jeg kolegu P. Z. Veselim se zadatku! Imat ću priliku učiti, graditi svoje vlastito iskustvo, a nemam, zapravo, nikakve odgovornosti s obzirom na sam problem rješavanja nepoznatih uzroka bitno pogoršane komutacije valjačkih motora, pravih 100 tonskih grdosija. Inženjer P. Z. me prihvaća vrlo kolegijalno, gotovo da se on o meni više brine nego ja o njemu. Na licu mjesta obavljamo mjerenja po njegovim zamislima, ali mi postaje jasno da nismo na tragu rješenja problema. Posjet željezari i njezinoj najvažnijoj kariki u tehnološkom procesu valjanja čelika, Bloomingu, u prvom koraku je neuspješan. Istini za volju, ja sam bio zadovoljan viđenim, obavlje- nim i doživljenim. Postalo mi je jasno da su pogonske prilike u valjaonici koja godišnje 'izvalja' oko milijun tona čelika, vrlo zahtjevne. Prilikom obavljanja mjerenja sam se, vrlo često, gotovo svaki put kad je nešto puklo, zaškripalo, velikom bukom udaralo jedno o drugo, a da nisam ni znao što se zapravo događa, stresao, ponekad uplašen od buke kojoj nisam uvijek znao uzroka. Užas, pomišljao sam. Tko je lud da, ako ne mora, mjeri, ispituje i istražuje uzroke pogon- skih teškoća električnih strojeva u pogonu takve vrste. Kolega P. Z. me zadužuje da prof. Dolenca obavijestim o negativnom rezultatu posjeta, a u isti mah da ga izvijestim i o nemogućnosti njegove suradnje na istraživanju konkretnog problema zbog obveza svojeg radnog mjesta u Končaru. Gotovo bezbrižno izvješćujem profesora o rezultatima posjeta željezari, posebno o nemogućnosti kolege P.Z.-a da nastavi istraživanje. Očekujem da ću dobiti uputu o daljnjem postupanju vezanom za probleme komutacije motora Bloominga, odnosno da će mi profesor naznačiti novo ime slijedećeg stručnjaka koji bi zamijenio kolegu P.Z.-a. Prof. Dolenc me matira u četiri poteza! Najprije pita, je li kolega P.Z. preporučio i dao ime svoga zamjenika koji bi na- stavio njegov posao na Bloomingu. Odgovaram: ne, nije. Očekujem od vas, profesore, odgovor na to pitanje. Profesor odgovara i odmah pita: Nemam nikoga u vidu. Imate li prijedlog za zamjenu? Spremno odgovaram: Ne, nemam, profesore. Nikoga ne poznam tko se bavi ovom problematikom. Tako, dakle, nastavlja profesor. Ako nemate prijedloga novog kandidata, tada posao preuzimate sami. Nemoćno protestiram uzvikom: Ali, profesore, ja sam početnik u ovome poslu. Osim toga, bojim se pogona. U kratkom posjetu željezari upoznao sam pogonske prilike i uplašio se pogonske stvarnosti! Slijedi mat! To je dobro, jako dobro! Ako se vi bojite sami za sebe, tada se ja ne moram bojati za vas. Dakle, preuzimate problematiku komutacije valjaoničkih motora Bloominga! U svakoj poteškoći sam vam na raspolaganju. Počnite odmah! Vidjeli ste da je hitno. Ubrzo mi je postalo jasno, da je moj učitelj ne samo izvrstan poznavalac elek- trotehnike, nego i iskusan redatelj u timskom rješavanju i najsloženijih tehničkih, a posebno elektrotehničkih zadaća, koje su, u pravilu, uvijek nabijene nepoznanicama struke za čije raspetljavanje i djelotvorno rješavanje treba imati, osim opsežnih stručnih znanja, tehničku intuiciju i veliko iskustvo. Imao sam priliku, u dugogodišnjoj suradnji s njime, uočiti njegovu želju i napor da svakom svom suradniku omogući ne samo stjecanje iskustva, nego i preuzimanje složenih timskih zadaća u ulozi voditelja cjelovitog projekta. Bio je uvijek spreman priskočiti u pomoć, ako bi problemi nadišli mogućnosti djelotvornog rješavanja bilo kojeg tima ili bilo kojeg njegovog suradnika. Ta ljudska sastavnica njegovog karaktera činila ga je, ne samo velikim i uspješnim stručnjakom, nego i čovjekom kojeg smo punim pravom i njegovom zaslugom, zvali tatek. Epilog: Tijekom sljedećih tridesetak godina razvila se vrlo intenzivna suradnja Zavoda s Rudarsko–metalurškim kombinatom Zenica (RMK-Zenica). Osim opisanog problema, timski je uspješno rješavano 50-ak konkretnih zadaća (projekata) iz područja elektrostrojarstva i elektroenergetike, pri čemu su školu usavršavanja u struci prolazili, kako podmladak Zavoda, tako i stručni kadrovi RMK – Zenica. Na sličan način se organizirala suradnja i s 'Metalurškim kombinatom Smederevo' (MK Smederevo), 'Istarskim ugljenokopima Raša', 'Slovenskim železarnama', itd. Marijan Ožanić:
Croatian Science Croatia, An Overview of Its History, Culture and Science |