Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od oko 1100. do 19. st.
Darko Žubrinić
Staroslavenska služba božja najčešće se zove ilirskom, ali se na hrvatskom jezik te službe zove nerijetko hrvacki, hervatski, harvaski, slovinski, a svećenici koji tijekom mise rabe taj jezik zovu se hervaćani (glagolitae) ili misnici hrvatskog slova; vidi [Fućak: str. 116]. Evo nekoliko karakterističnih primjera:
“Mašu harvacki poem” (tj. pjevamo), kamnonski župnik Franjo Valentić (današnja gorička biskupija), 1583.; vidi bilješku br. 243 u [Fućak: str. 116];
hervatski, kao što piše pop Antun Franki godine 1742.; vidi bilješku br. 244 u [Fućak: str. 116.);
harvaski, kao što navodi provincijalna kongregacija franjevaca trećoredaca; vidi bilješku br. 245 u [Fućak: str. 116];
hervaćani (za glagoljaše), kao što navodi splićanin Stjepan Jurjević 1611. g.; vidi bilješku br. 247 u [Fućak: str. 116];
misnici harvatskoga slova, u Nauku Mladog Misnika iz 1747.; vidi bilješku br. 248 u [Fućak: str. 116].
Hrvatsko glagoljičko pismo se u povijesnim izvorima često
nalazi i pod drugim imenima: Jeronimovo pismo, slovinsko, slavonsko,
dalmatinsko, iliričko; vidi na pr. [Fućak: str. 114-127].
Iz golemog mnoštva hrvatskih glagoljičkih rukopisa i knjiga izdvojit ćemo samo one koje izrjekom spominju hrvatsko ime.
Bašćanska ploča, oko 1100.:
Zvonimir, kralj hrvatski
U trećem retku znamenite Bašćanske ploče čitamo:
|
|
|
|
 |
 |
 |
Najstarija
poznata fotografija Bašćanske
ploče, 1869, Ivan Standl.
Vidi veliku fotografiju: JPG
(1MB)
Fotografija Bašćanske ploče visoke rezolucije, prema
Standlovoj fotografiji iz godine 1869.
Jurandvorski II. ulomak, vjerojatno ostatak druge Bašćanske ploče (desni plutej), pronašao je i objavio 1864. zajedno s I. odlomkom Ivan Črnčić. No Geitler ga 1879. više nije našao. Po [Fučiću, Glagoljski natpisi, str. 63], on je ili uništen ili završio u nekoj stranoj zbirci. Na njemu se nalazi dio hrvatskog imena ...VATSK...
...VATSK...
U Dobrinjskoj darovnici
pisanoj hrvatskom glagoljicom 1.
siječnja 1230. navedeno je u prijepisu iz godine 1724. sljedeće:
Ja
Petar Petriš prekopijah
z latinskoga u hrvaški
jazik ...
Izvori [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375], [Ivšić et al., str. 12].
Istarski razvod, 1275.-1395.: hrvacko ime - 25 puta
Istarski razvod, 1275-1395.: ...na Hrvatine stazi (u Istri). Vidi Acta croatica, str. 9.... I ondi gospodin Menart sluga naprid sta, i pokaza listi prave ... ke listi ondi pred nas trih nodari postaviše, keh ta gospoda izibra: jednoga latinskoga, a drugoga nimškoga, a tretoga hrvackoga, da imamo vsaki na svoj orijinal pisat, poimeno od mesta do mesta kako se niže udrži, po vsoj deželi.
I tako mi niže imenovani nodari preda vsu tu gospodu pročtesmo kako se v njih udrži. I tako onde obe strane se sjediniše i kuntentaše i kordaše i razvodi svojimi zlamenji postaviše, i jednoj i drugoj strani pisaše listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shraniše jazikom nemškim. ... itd. itd.
... hrvatski malik ... (malik = klerik koji biskupu nosi štap; u članku 1.)
Jošće niedan posal ni verovan koliko na pravdi, ne buduć roćen, shraneno ako est poslan od dvora, komu poslu se govori hervatski arsal (u članku 72.). Hervatski ovdje znači hrvatskim jezikom.
U Vinodolskom
zakonu se spominje i stari
hrvatski
naziv satnik (tj. stotnik, dakle satnija = stotnija), i to već u
proslovu zakona:
iz Bribira Zlonomer satnik, ... iz Hriljina Ivanac satnik, ... iz Bakra Ivan satnik, ... iz Trsata Nedrag satnik, ... iz Grobnika Slavan satnik.
Ljekaruša iz 14. st. pisana hrvatskom glagoljicom (Arhiv HAZU, IV d 56, na zadnjem listu f 10r, u zadnjem redku), nalazi se
tj. hrvatskim jezikom: "... a hrvacki se gl(agol)et rosopast". To je najstarija poznata hrvatska ljekaruša.
12. ožujka 1379., Dobrinj, glagoljički dokument u prijepisu Antona Cutinisa iz 18. st. [Ivšić et al., str. 30]:
Ja Anton Cutinis, notar puplik ...
izvadih iz pisma hervaskoga,
...
Glagoljički zapisi Jurja Slovinca (početkom 15. st., ili po Dragici Malić s konca 1390tih):
Istud alphabetum est Chrawaticum
Istria eadem patria Chrawati
(Biskup
Hrvatske je prvi koji poznavajući oba
jezika,
kako latinski tako i hrvatski,
slavi misu na jednom i drugom jeziku, već prema vlastitom nahođenju.)
Hrvojev misal pisan je godine 1404. za Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bosanskog kneza i splitskog hercega. Ova raskošna glagoljska knjiga ne sadrži zapisano hrvatsko ime, ali je znakovito da je pisana za bosanskog kneza koji nosi hrvatsko ime u svom prezimenu - Hrvatinića. Knjiga je dospjela kao ratni plijen u Tursku, gdje se i danas čuva u Knjižnici turskih sultana Topkapi Sarayi u Carigradu.
Češka glagoljska Biblija, pisana hrvatskom glagoljicom 1416., ima zapis anonimnih autora koji izrijekom kaže da su knjigu pisali češki pisari, a ne hrvatski (folija 258a):
Psana tato bible ot bratrzi Klašterskich’ ale ně ot pisarzov’ charvat’skich’
4. siječnja 1428., knez Mikula IV. Frankapan iz Novog prihvaća molbu bakarskog suca Blaža:
damo viditi po tom listu, kako su prišli pred nas sudac Blaž z Bakra ...
Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 62].
4. siječnja 1428., knez Mikula Frankapan iz Novog piše crikveničkim fratrima:
damo viditi vsakomu i vsim kim se dostoji i pred kih obraz ta naš list pride, ....
To je vjerojatno najstariji poznati glagoljicom pisani spomen nekog hrvatskog bana. Izvori Acta croatica i [Ivšić et al., str. 64].
12. siječnja 1428., knez Mikula Frankapan piše u Brinju remetama u Crikvenici:
Mi knez Mikula di Frankapan, krčki, senjski, modruški i pročaja, ban Dalmacije i Hrvat. ...
Izvori Acta croatica, [Ivšić et al., str. 66].
16. lipnja 1430.
U Brinju. Knez Mikula Frankapan dopušta samostanu sv. Marije
u Crikvenici da načini pilu u crikveničkoj drazi, dajuć mu ujedno i
druga s tim spojena prava. 56
Povelja
kneza i bana Nikole (Mikule) IV. Frankapana iz 1430. za pavlinski
samostan sv. Marije u Crikvenici,
sa
žigom i krasnim inicijalom glagoljičkog slova M (mislite). Čuva se u
Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-644, Pavlinski samostan
Crikvenica). Zahvaljujem g. Ladislavu Dobrici iz HDA na dopuštenju za
objavljivanjem ova fotografije.
Primijetite pomoćne vodoravne linije (vidljive preko glagoljičkog
inicijala MISLITE), na kojima slova vise kao rublje na užetu.
Veća
fotografija
...i hrvacki... (u drugom redku listine).
Primijetite elegantnu spojenicu HRV. Više podataka o tom dokumentu: Acta croatica
Preostali dio vidi u Acta croatica ili [Ivšić et al., str. 68].
10. svibnja 1431., Podhumac, hrvatsko-dalmatinski podban (banovac) Domša iz Vladihovića šalje poruku rmanjskim knezovima, županu i sudcima lapakog stola u Lici (Krbavsko polje):
našim i rmanjskim, i županu i sutcem stola lapačkoga, ...
Izvor [Ivšić et al., str. 70].
U Pašmanskom brevijaru s konca 14. i početka 15. st. se nalazi zapis godine 1431. u kojem se nalazi pojam Hrvate u značenju Ravnih Kotara (područje u zaleđu Zadra). Informaciju zahvaljujem g. Dariju Tikulinu iz Zadra.
Naziv Hrvate u Pašmanskom brevijaru.
Fotografiju pročistio i poslao g. Darijo Tikulin.
1432. Tada vmre krepki Mikola ban hrvacki.
Izvor Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi u Arhivu HAZU u Zagrebu, 1992.
29. lipnja 1432., Sinj, hrvatsko-dalmatinski knez Petar Talovac izdaje privilegij pisan hrvatskom ćirilicom:
damo viditi vsakomu komu se pristoji, i prid koga lice prida ova naš list, ...
Izvor [Ivšić et al., str. 71].
1432., brevijar koji se čuva u rimskoj Propagandi (Acta croatica, str. 318): ... Hrvate ...
19. srpnja 1433, [Vončina], javno-pravni spis izdan od "vlaškoga stola" u Lici. Sadržaj joj je garancija i zaštita imovinskih prava crkve sv. Ivana na Gori, vjerojatno pored Medka. [JPG]
... brat hrvackih Vlahov ... (9. redak dokumenta)
List Vlahov hrvackih ... (upisano na naleđu)
Anonimni hrvatski glagoljaš:
Jerolim je naš Dalmatin; on je dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvatskoga jazika
(jazik = narod!)
Svećenik glagoljaš Juraj Zubina u svojoj oporuci iz 1437. piše da je on:
pop hrvacke knjige
(tj. svećenik glagoljaš)
Vidi [Krasić, Počelo je u Rimu, str. 375].
Biskup Nikola Modruški, između 1440. i 1442.:
28. listopada 1445., Novi, knez Martin II. Frankapan potvrđuje privilegije pavlinskom samostanu sv. Marije u Crikvenici:
Izvor [Ivšić et al., str. 89].
28. studena 1448. U Rmanji. Juraj Karlović iz Strižićah prodaje pred stolom lapačkim svoju plemenštinu Mikuli, sinu Gašparovu. Acta croatica, str. 72.
29. studenog 1448., Kruščica kod Klisa, oporuka pisana ikavski, hrvatskom ćirilicom:
kneza cetinskoga i klišškoga, bana Dalmacije i Hrvat, i veće ...
izvor [Ivšić et al., str. 107].
25. listopad 1451., Knin, rotni stol prema "zakonu hrvatskom" da se Martinu Djaniševiću iz Srba vrati neki vinograd u Plastovu kod Srba:
Izvor [Ivšić et al., str. 124-125].
Dokument of 2. rujna 1451. pisan u Baški:
i takoje našega ... fratra Svanislava vikariša crikve svetago Mikule z Gvozda modruštkoga ...
...
Vidi Acta croatica, str. 225 (ili [Ivšić et al., str. 127].
Dokument od 18. listopada 1451. pisan u Kninu započinje ovako:
ča je pravdi i zakonu hrvackomu ugodno.... Vidi Acta croatica, str. 79.
28. listopada 1455., Novi, vidi [Ivšić et al., str. 150]:
Mavrov brevijar iz 1460. (pisao Blaž Baromić):
I
vse knjigi hrvatske
tlmačiše
(govoreći o sv. Ćirilu)
U pismu biskupa Mikule Modruškog (Nikole Modruškog) 1461-1470., kojom brani porabu staroslavenskog jezika u službi božjoj, spominje se: ... crikvam po Hrvatih i Dalmacii. Vidi Acta croatica, str. 108.
Fraščićev psaltir, 1463 (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču):
Tumačenie saltira hrvackoga
Znameniti Petrisov zbornik iz 1468. g. spominje zemlju koja se zove Hrvatska (str. 200v)
1469. Tada porobi Sabeh Hrvate.
Izvor Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi u Ahrivu HAZU u Zagrebu, 1992.
Biskup Nikola (Mikula) Modruški, u svojem pismu tiskanom 1474. o pravu uporabe glagoljice u liturgiji (radu se o prvoj poznatoj inkunabuli hrvatskog auktora):
sveta mati Rimska crikva jest vele časno prijela, ...
1483. Bilješka u brevijaru, čuvanom u Propagandi, Acta croatica, str. 321
Let
Gospodnih 1483.,
tada tecaše, kada Grabi Matijaš ban Gatsku
i Vuk Despot i gospoda
hrvatska Turke
pobiše na Brodu Zrinskoga.
Brod
Zrinski je naziv
za prijelaz na Uni gdje je kasnije podignut Novi Grad jugozapadno od
Kostajnice.
1. ožujka 1484., Tržić, prodaja plemenšćine u selima buške (Bužan) županije pred banskim namjesnikom i buškim kraljevskim stolom u Tržiću:
Izvor [Ivšić et al., str. 227].
Bilješka Broza Kolunića 7. srpnja 1486. u rukopisu "Knjige sv. Bernarda", vidi Acta croatica, str. 128.
...i biše podbil poda se vsu hrvacku gospodu...
8. travnja 1487., Dubašnica [Ivšić et al., str. 270], Petar Hrvaćanin daruje svojoj majci Dorotiji polovinu svojih novozasađenih vinograda:
27. rujna 1487., Dubašnica [Ivšić et al., str. 267], Prodaja čestice zemlje i lokve Petru Hrvaćaninu:
1490., Tržić, knez Ivan Kosinjski pred buškim rotnim stolom zalaže dio svoje plemenšćine prioru pavlinskog samostana sv. Spasa:
Izvor [Ivšić et al., str. 295].
1491. pri Slatskoj gori (Petrovoj gori). Acta croatica.
str. 145 ili [Ivšić et
al., str. 297]:
Fratar Mihal, vikariš kloštra sv. Marie pri Zagrebi, provincial i vižitator slovinski i Istrie i Hrvat, poli mora reda remet, prisežnik regule bl. Avgustina, ...
Glagoljički natpis s vrlo kultiviranim uklesanim slovima, iz Bužima pored Bihaća u zapadnoj Bosni (tzv. Turska Hrvatska), klesan koncem 15. st., spominje kneza Jurja Mikuličića, koji je podigao utvrdu u Bužimu protiv Turaka. Natpis u svojem drugom retku među inim spominje ovo:
U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše...
... va vsei hrvatskoi zemli ...
... hrvatskoi
...
Spomenik je klesan je koncem 15. st., a čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 112].
... hrvatskoi zemli ...
Hrvati (treći redak
nadpisa odozdol)
Više podataka o Bužimskog natpisu.
24. rujna 1492. U Tržiću. Bužki stol uvadja fratre samostana sv. Marije u Zažićnu u posjedovanje plemenštine u Mohlićih, koju im je u svojoj oporuci ostavio Dujam Vlaić. Vidi Acta croatica, str. 150 ili [Ivšić et al., str. 304 i 307]:
Mi Tomaš Mogorić
pod vzmožnim gospodinom Vladislavom iz Egervara, rusagov kraljevstva
ugarskoga, Dalmacije i Hrvat
i Slovin, koga dostojnim banom, budući špan meju plemenitimi ljudi v
Bužah, ...
Baromićev brevijar iz 1493. ima završnu bilješku (kolofon) sljedećeg sadržaja:
Svršenie brviyali hrvackih. Stampani v Benecih po meštrye Andryee Torižanye iz Ažulye. Korežene po pre. Blaži Baromići kanonigi crikve Senjske na dni 13. miseca marća 1493.
Baromićev brevijar, hrvatska inkunabula iz godine 1493., koja se
čuva u NSK u Zagrebu. Kolofon je na desnom listu.
Svršenie brvijali hrvackih...
Nunc breviarius ipressit magister Andreas de Thoresanis de Ausla die 13. Marcij 1493.
6. travnja 1495., Dubašnica [Ivšić et al., str. 267],
Posudba novca za neku prodanu zemlju, u kojoj se kao svjedok spominje
Petar Hrvaćanin:
II. Novljanski brevijar, 1495., znameniti zapis popa Martinca nakon bitke na Krbavskom polju godine 1493.:
Turci ... nalegoše na jazik (narod) hrvatski
...
... zemlje hrvatske
...gospoda hrvatska i bani hrvatski
...uhitiše bana hrvatskoga
... nalegoše na jazik hrvatski
...
roblahu vse zemle hrvatske
i slovinske ...
... gospoda hrvatska i
bani hrvatski ...
... uhitiše bana hrvatskoga
...
Najljepše
zahvaljujem vlč. g. Ivanu Peraniću.
30. listopada 1497., Crna Vas u Lici [Ivšić et al., str. 350], pravni dokument o vlasništvu nad sjenokošom:
U jednoj glagoljaškoj madrikuli (Acta Croatica; E. Hercigonja):
... s pravdom hrvackom i zakonom ...
P. Krajačić, Ozalj, vidi [Hercigonja: Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269]:
... knige hrvackimi ričmi pisane ...
27. ? 1500., Bović kod Siska [Ivšić et al., str. 362], Kupoprodajni ugovor u Boviću kod Siska:
Senjski
korizmenjak,
Senjska tiskara, 1508.,
kolofon:
Svršen Korizmenjak fratra Ruberta, učinjen na ugojenije svećenoga veličastva kralja Feranta, protomačen z latinskoga jezika na hrvacki po popi Peri Jakovčići i po popi Silvestri Bedričići, ki mole Vas, častni otci, ki budete va nje čtali, ako najdete omršnju, prez česa ni, vi napravite, a nam ne zamirite, zač smo rodom Hrvate, a naukom latinskim priprosti. Da va ufanje onoga ki vsa vlada jesme je počeli i svršili Nemu budi hvala sada i vazda. Amen
5. travnja 1510., Otočac, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića:
D(almacije), H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)
Izvor [Ivšić et al., str. 386].
18. travnja 1510., Otočac, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića:
D(almacije), H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)
Izvor [Ivšić et al., str. 390].
19. travnja 1510., Otočac, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i senjski kapetan Andrijaš Bot od Bajne rješava spor između plemićkih rodova Nemanića i Darojića:
D(almacije), H(rvacke), S(lovinja) ban i k(apitan) s(enjski)
Izvor [Ivšić et al., str. 391].
1512. u Marincih. Porotnici svjedoče pred bužkim sudom, da Pedniće ide tretji dio Marincah. Acta croatica, str. 202.
2. svibnja 1513., Senj [Ivšić et al., str. 416],
prijepisi isprava sudaca i rotnika ličkog stola:
Šimun Klimantović (oko 1460.-1540), rodom iz Lukorana na otoku Ugljanu, navodi u svojoj kronici potresan zapis u kojemu se naziv Hrvate za današnje Ravne kotare u zaleđu Zadra spominje čak pet puta; vidi (Anzulović: str. 266):
Vidi (Kukuljević 1857: str. 34-35) i (Brgles i Kapetanović: str. 107 i 122). I Šimun Glavić (1490.-1564.), franjevac trećoredac glagoljaš, u svojoj kronici (koja je prijepis Klimantovićeve kronike) navodi iste podatke; vidi (Anzulović: str. 265).
U članku (Bara, 2017.: str. 26) zabilježena je malo poznata pojava hrvatske glagoljice u Bačkoj početkom 16. st. Radi se o glagoljičkom potpisu Grgura Horvatovića:
Potpis Grgura Horvatovića, pisan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, nalazi se u pismu od 26. siječnja 1517. u Hajszentlőrincu kod današnjeg Santova. Radi svoje važnosti, citirajmo manji dio iz navedenog članka (Bara, 2017.: str. 26): "O prisutnosti nižeg hrvatskog plemstva u okolici Sombora nam svjedoči pismo Grgura Horvatovića, koji je prema pridjevu imao vjerojatno posjed kod današnjeg Santova (Gregorius Horwath de Marthartzantho), upućeno Iohannesu de Wardaiu datiranog 26. I. 1517. u Hajszentlőrincu, nedaleko Sombora. Za razliku od podataka o tadašnjim doseljenicima koje uglavnom drugi imenuju etnonimom „Horwath“ u slučaju Grgura Horvatovića riječ je o osobi koja ostavlja drugačiji trag. Ono što svjedoči o njegovom podrijetlu je njegov potpis glagoljicom u hrvatskom jeziku ''to pisa Grgur Horvatović''. Pridjev „de Marthartzantho'' (Fekete Nagy 1979: str. 425) upućuje da je već neko vrijeme boravio na tom području Bačke.''
Prema osobnoj informaciji koju sam dobio ljubaznošću Maria Bare, pretpostavlja se da se grad Marthartzantho nalazio sjeverozapadno od Sombora u smjeru današnjeg Santova, gdje je Grgur Horvatović imao svoj posjed. Izvorni dokument njegova glagoljičkog potpisa može se vidjeti na mrežnoj stranici https://archives.hungaricana.hu/en/charters/283138/?list=eyJxdWVyeSI6ICI4OTA4NSJ9 DIPLOMATIKAI LEVÉLTÁR (Q szekció) • Családi levéltárak (P szekcióból) • Esterházy család hercegi ága, Repositorium (Q 67) • 89085 ili skraćeno DL-DF 89085. Latinička transkripcija glagoljičkog potpisa Grgura Horvatovića, koju je napravio je Ladislav Hadrovics, objavljena je u malo poznatom djelu (Nagy, 1979.: 425-426). Glagoljica u Bačkoj, i to još iz godine 1517., predstavlja vrlo dragocjeno otkriće. Zahvaljujem Mariu Bari na ovim podatcima.
Svećenik Matij Nikoličić godine 1524. piše u Hrašćanima (današnji Raštani) da su
Tekst pisan početkom 16. st. u izgubljenom Bibinjskom glagoljičkom misalu, prepisan je u drugoj polovici 17. st. latinicom na talijanski jezik, a čuva se u Državnom arhivu u Zadru u fondu samostana sv. Dominika. Prijepis nama zanimljive rečenice glasi ovako: ''quando scrissi questo ero molto malanconicho perche li Turchi saccheggavano li Harvati''. Vidi (Anzulović: str. 259, 267, te preslik na str. 284, u trećem redku).
Glagoljska bilježnica šćitarjevskog svećenika (Šćitarjevo, južno od Zagreba), pisana od 1524. do 1526., spominje ime Hrvat (2x) i Hrvatić:
Ivan Hrvat
Gregor Hrvatić z'Babče
Izvor: Zoran Ladić i Goran Budeč: Glagoljska bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524. do 1526. godine, Turopolje.
(članak Zorana Ladića i Gorana Budeča objavljen u Zborniku Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU,
Vol. 29, 2011., str. 149-189)
5. rujna 1526. U Zagrebu. Knez Krištofor Frankapan piše senjskomu biskupu Franji Jožefiću, zašto nije mogao prispjeti k Mohaču, zatim savjetuje, kako bi valjalo zemlju braniti od Turakah. Acta croatica, str. 217
Izornik u carskom tajnom arkivu u Beču.
Dne 13. ožujka 1527., senjski biskup Franjo Jožefić iz mjesta Šegežd u Mađarskoj šalje dosta opsežno pismo Krištoforu Frankapanu u Novigrad kod Karlovca, pisano glagoljicom, za kojega na vanjskoj strani dokumenta piše među inim "... banu hrvackomu...". Vidi (Kukuljević Skacinski, 1863.: str. 221). Taj dokument je zanimljiv još i radi toga što se u njemu po prvi puta u Hrvatskoj spominje riječ "pošta", te je taj podatak naveden i u "Muzeju pošte i telekomunikacija" u Zagrebu, u Jurišićevoj 13. Vidi (Kukuljević Skacinski, 1863.: str. 220, osmi redak odozdol). Na kraju dokumenta Kukuljević Sakcinski dodaje da se glagoljički izvornik nalazi u "carskoj pridvornoj tajnoj pismohrani u Beču". Bilo bi vrijedno doznati gdje se u Beču taj dokument nalazi danas, te doći do njegove fotografije.
29. svibnja 1527. Knez Krištofor Frankapan piše list senjskomu biskupu Franji Jožefiću, u kome se tuži, da ga Zapolja slabo pomaže; javlja, da je Senj izgubljen; kudi Kešeria; priobćuje zaključke križevačkoga sabora. Acta croatica, str. 221.
14. lipnja 1527. Na Velikoj. Acta croatica, str. 225:
Misal Pavla Modrušanina, Venecija 1528., kolofon:
... Narejeni i urdinani po zakon kopije i u misala hrvackoga
ništar ne umanjkano, da veće pridano, ako bi ko slovo jedno za drugo ali ča ino, ne klnite, na (nego) blagoslovite.
Šest primjeraka je u Hrvatskoj (četiri primjerka u Zagrebu, po jedan u gradu Krku i na Košljunu), jedan u Beču, jedan u Oxfordu (Bodleian Library), dva u Petrovgradu (Rosijskaja nacionaljnaja biblioteka, Berčićeva zbirka), jedan u Odesi, jedan u Rimu, jedan u Cambridgeu (VB), jedan u Londonu (British Library), jedan u Pragu (Nacionalna knjižnica Klementinum), jedan u Veneciji (Fondazione Cini).
Misal hruacki, Rijeka 1531. (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina):
...na Božju hvalu i hrvackog jazika posvećenje... (govoreći o knjizi; jazika = naroda)
Svršuet misal hruacki od slova do slova kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom biskupom Modruškim. ... (kolofon)
kago po običaju rimskago dvo-
ra
Misal hruvacki Šimuna Kožičića Zadranina, 1531.
Misal hruvacki Šimuna Kožičića Zadranina iz 1531.
Knjižice od žitija rimskih arhierejov i cesarov (tiskara Šimuna Kožičića Zadranina), Rijeka 1531. Kožičić u predgovoru potiče biskupa Tomaša Nigra da napiše knjigu o hrvatskoj knjizi i njenoj slavi:
... i da pospešnii budeši
složiti knižice
od hrvacke
zemlje i od hvali njee ...
ci dan 4. maja
miseca: leto od Krstova
roistva 1531.
U Boljunu u Istri je jedan svećenik, navodeći vrlo sažeto neke onodobne povijesne događaje, zapisao među inim ovo:
Izvor Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi u Ahrivu HAZU u Zagrebu, 1992.
Nikola Šubić Zrinski, isprava iz 1544. pisana brzopisnom glagoljicom u Ozlju:
Mi knez Miklouš Zrinski i ban hrvatski i Slovin u Dalmacije ...
Oko 1545. Ivan Rubčić piše knezu Jandriju Tadioloviću o njekih stvarih. Acta croatica, str. 247.
1546., Jerolim Kaletić prigodom prijepisa Kronike hrvatske iz XII. st., iz hrvatske ćirilice na latinicu, zapisuje ovo:
U monografiji [Botica, Doblanović, Jašo] navedeni su glagoljički dokumenti iz Kvadirne sv. Antuna opata iz Zabrežca kraj Trst, zapisani od 1548. do 1610. U tim se glagoljicom pisanim dokumentima na više od stotinu mjesta mogu naći imena osoba s prezimenima koja nam odaju njihovo hrvatsko podrijetlo:
Čitatelj će steći jasniju predočbu ako pogleda popis koji se nalazi u kazalu monografije [Botica, Doblanović, Jašo]:
v. Garvatich, Margieta
Horvatich, Niesa 75r
Hrvatica, Ĵelenka 11v, 13r, 14r, 36v, 37r, 38r, 38v, 39r, 63r, 63v, 64v, 65v, 100v
Hrvatica, Neža, 11v, 12r, 13r, 13v, 36v, 37r, 38r, 38v, 39r, 39v, 62v, 63v, 63v, 64v, 65r, 75r, 100v
Hrvatica, Ursa 23v, 24r, 30v, 31r, 31v, 32r, 32v, 33r, 33v, 34r, 35r
Hrvatić, Andriê 10v, 54r, 54v, 56r, 56v, 75v
starešina; od RicmanBotica, Ivan, Marta Jašo, Danijela Doblanović. 2017. Kvadirna ili ligištar sv. Antona opata iz Zabrežca kraj Trsta. Držvni arhiv u Pazinu.Botica, Ivan, Marta Jašo, Danijela Doblanović. 2017. Kvadirna ili ligištar sv. Antona opata iz Zabrežca kraj Trsta. Držvni arhiv u Pazinu.
Hrvatić, Ivan 4v
Hrvatić, Križman 24r, 49v, 52r
Hrvatić, Marko 48v, 54v
starešina
Hrvatić, Matiê 4v, 13v, 14r, 23v, 63r, 63v, 89r, 101v
Hrvatić, Mihel
v. Hrvatić, Miklav
Hrvatić, Miklav 3r, 4r, 31v, 32r, 32v, 33v, 34r, 45r, 90r
starišina
Hrvatić, Mohor 3r, 23r, 23v, 26v
Hrvatić, Petar 4v, 32v, 33r, 33v, 34r, 35r, 36r, 36v, 37r, 38r, 49v, 50r, 51v, 52r, 98v
starešina
Hrvatin, Anton 11v, 12r, 13v, 36r, 36v, 37r, 38r, 38v, 39r, 39v, 62v, 98v, 100v
Hrvatin, Mihel (Miklav) 3r, 92v, 93r
starišina
U župi Dolina kraj Trsta ova se prezimena mogu pronaći i danas. Zahvaljujem Ivanu Botici na poslanim podatcima. Ovdje vrijedi spomenuti da u slovenskom dijelu Istre, u blizini talijanske granice (južno od Trsta) postoji mjesto koje se zove Hrvatini.
Notarska isprava iz 1550. pisana u Bakru, koja spominje
... hrvackoga ...
Baltazar Katzianer, vicekapetan Krajine hrvatske javlja, da je dobio vijest od senjskoga kapetana, kako se kod Udbine sprema Vukdrug Mirosavić, vođa turskih četa, da udari na hrvatske krajeve (pisano u Črnomlju, 9. travnja 1559.):
Glagoljički izvornik čuva se u nekadašnjem kranjskom zemaljskom muzeju Rudolphinum u Ljubljani, kao dio zbirke dokumenata (pisanih većinom glagoljicom) "Poročila o turških pripravah". Godine 1914. objavio ih je Ivan Bojničić pl. Kninski u "Vjesniku kraljevskoga hrvatsko-slavonskog-dalmatinskoga zemaljskog arhiva" kao "Izvješća o kretanjima turske vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovici XVI. vijeka" (Zagreb, god. XVI., str. 60-101).
Opširnije vidi odmah niže.
Turski glasi
Radi se o tajnim dojavama, pisanim uglavnom glagoljicom, o pokretim turskih postrojba. Sačuvano je 47 dokumenata koji se nalaze u Ljubljani o čemu na gornjoj poveznici piše Ivan Bojničić pl. Kninski u svojem članku iz 1914.: [PDF]. Kosim slovima je dan kratki opis (regesta) dokumenta, a uspravnim dio izvornog teksta.
- Oko 1544.-57. Gašpar Kopastovać javlja kapitanu u Bihaću Jurju Zavraru (Saurer), da je turska vojska prošla mimo Crikvene i mimo Kamnika. ...od h(rvat)skoga bana... (Glagoljicom.)
- U Senju, 27. kolovoza 1558. Ivan Scharf, vicekapetan senjski, javja po svemu Vinodolu i Krasu, da se je spremio Malkoč beg protiv Hrvata i da namjerava na Vinodol navaliti. ...na Hrvate... (Glagoljicom.)
- U Črnomlju, 9. travnja
1559. Baltazar Katzianer,
vicekapetan Krajine hrvatske javlja, da je dobio vijest od senjskoga
kapetana, kako se kod
Udbine sprema Vukdrag Mirosavić, da udari na hrvatske krajeve.
...Krajin hrvackih... (sic!)
(Glagoljicom.) [Ovo predstavlja nama najstariji poznati spomen Hrvatske vojne krajine. DŽ.]
- U Šibeniku oko 1560. Ivan Ručić (tj. Rubčić) ispričava se knezu Jandriji Tadioloviću, javlja neke vijesti iz turskih zemalja, napose da će Turci krenuti na Obrovac i šilje (tj. šalje) mu svoga čovjeka Matiju, da ga potanje izvijesti. ...ča mi pišete, ča od vridnosti, što vam je tko pisa, zač Malkoč beg nije pošav, dojti u Hervate i na Obrovac, ča bih vam, ča s istinom pisao, nije ča sada čuti, ča mi pišete, ča vi učinite,... (Glagoljicom.)
- U Senju, 2. svibnja 1561. Kapetan ogulinski Andrija Tadiolović javlja generalu Ivanu Lenković o napadaju turskom na četu od 60 ljudi kod mjesta Dražice. ...turskih glasih, odlučak (tj. odluka), ča, krajine slovinske, hrvacke i primorske, Izvana: Vzmožnomu i vzveličenomu gospodinu, gospodinu Ivanu Lenkoviću, rimske cesarske svetlosti jeneralu i kapitanu veliku krajine slovinske, hrvacke i primorske. Gospodinu momu Milostivomu da se nosi, kad se njih Milost najde. - Brzo, brzo, brzo. (Glagoljicom)
- U Senju, 25. veljače 1566. Bašan (Sebastijan) de Sachi šalje kopiju gornjega lista generalu Herbertu Auerspergu u Černomalj. Izvana: ... hrvackih i primorskih krajin jeneralu... (Glagoljicom.)
- U Ripču, 15. ožujka 1566. Zapovjednik ripački Ivan Ižačić javja generalu Ivanu Lenkoviću, da se spremaju na Ripač tri turska sadžaka. ...Ripač (selo u BiH, blizu hrvatske granice), Ripču, Kako smo vašu milost prosili za ljudi tako i za tvardinu. Izvana: Zmožnomu i vzveličenomu gospodinu Ivanu Lenkoviću od slobodnoga Turnja rimske carske svetlosti kapitanu slovinskomu, hrvackomu i primorskomu i velikom jeneralu gospodinu milostivomu budi dan. (Glagoljicom.)
- U Ižačiću, 17. ožujka 1566. Gašar Ižačić javja generalu Ivanu Lenkoviću, da ih Turci uznemiruju i napadaju, pa traži pomoć. ...ča,... Izvana: Vzmožnomu i vzveličenomu gospodinu, gospodinu Ivanu Lenkoviću, gospodinu slobodnoga Turnja na obarh Kupe, rimske carske svitlosti vićniku i jeneralu vsih slovinskih, harvackih i primorskih pokrajin, gospodinu nam milostivomu budi dan. (Glagoljicom.)
- Bez označena mjesta (u Bihaću?), 25. travnja 1566. Javlja se senjskomu vicekapetanu Sebastianu de Sachi, da se Turci spremaju na Tnin (tj. na Knin), da se u velke sprema od turske strane oko zauzeća Bihaća i da su Trci opremili 200 ratnih brodova, za koje se ne zna, kamo imadu krenuti. ...ča, hrvacku zemlju... (Glagoljicom.)
- U Bihaću, 15. lipnja 1566. Kapitan Bihaća Matija Mori javlja hrv. banu i gospodi, da prijeti ozbiljna pogibao gradovima Ripču i Bihaću i moli pomoć. ...gospodi hervackoj, ča,... (Glagoljicom.)
U Boljunu u Istri je jedan svećenik, navodeći vrlo sažeto neke onodobne povijesne događaje, zapisao među inim ovo:
Izvor Anđelko Badurina: Boljunski glagoljski rukopisi u Ahrivu HAZU u Zagrebu, 1992.
Brozićev brevijar, 1561., kolofon:
Svršenie prijali (tj. brvijali, brevijara) hirvackih štanpani va Bnecih po sinih Zan Frančiska Torižani s velikimi korizioni i žunutu po pre Mikuli Brozići, plovani omišeljskom, miseca marča 1561. ...
Mali katekizam, Tübingen 1561.:
... I jedna predika, kako se ima ovo slovo, vera, u svetom pismu razumeti, krozi Stipana Konsula Istrijanina, s pomoću dobrih Hrvatov, sad najprvo istomačena.
Der klein Catechismus vnnd ein Predig vom rechten Christlichen Glauben in der Crobatischen Sprach.
... s pomoću dobrih Hrvatov ...
... in der Crobatischen Sprach ...
Pop Petar Krajačić, glagoljaški pisac iz Ozlja, spominje "knige hrvackimi ričmi pisane." Vidi [Hercigonja, 2003., str. 252]. Točnije, Petar Krajačić bio je redaktor glagoljaškog Katekizma tiskanog u Urachu l563. On piše sljedeće: "...prnesoše preda me u prvo vrime edne knige Katikizmus, i opet druge knige hrvackimi ričmi pisane, i gledah je z drugimi hrvackimi djaki i mi tako spoznasmo da su čiste i prave riči ke se mogu čisto i pravo razumiti." Vidi Eduard Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige, str. 270.
Glagoljička tabla za dicu, Tübingen 1561. Objavljeno u Glagoljična i ćirilična tabla za dicu, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2007.
Postila, Tübingen 1562.:
Postila to jest, kratko istlmačenje vsih nedelskih Evanelijov i poglavitejih prazdnikov, skrozi vse leto, sada najprvo hrvatskimi slovi štampana.
Kurtze ausslegung uber die Sontags vnnd der fürnembsten Fest Euangelia durch das gantz Jar jetzt erstlich in Crobatischen Buchstaben getruckt.
... hrvatskimi slovi štampana.
... in Crobasicher Sprach ...
... mit Crobatischen Buchstaben getruckt.
Jedni
kratki razumni
nauci, Tübingen 1562.
... Registar ili ukaz svih artikulov koji va tih knjigah izloženi jesu, najti hoćeš za Nimškim i Hrvackim predgovori.
Die furnampsten Hauptartickel Christlicher Lehre auss der lateinschen, tutschen vnd Windischen Sprach in die Crobatische jetzt zum ersten mal verdolmetscht vnd mit Crobatischen buchstaben getruckt. ...
2.
djel Novoga
Teštamenta,
Tübingen, 1563.,
naslovna stranica:
Evangelijov i poglavitejih prazdnikov, skrozi vse leto, sada najprvo hrvatskimi slovi štampana.
... Der ander halb theil des newen Testaments, jetzt
zum ersten in die Crobatischen Sprach verdolmetscht, vnd mit Glagolitischen Buchstaben getruckt.
Antun Bačić Modrušanin glagoljicom piše u Metliki 15. siječnja 1563. o valjanosti prijevoda Stipana Konzula Istranina:
Vidi [Hercigonja: Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 100]
Spovid i spoznanje prave krstijanske vire, Tübingen 1564.:
... Sada najprvo iz latinskoga i nimškoga jazika va hrvatski: po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu istlmačena Psal. 119. ...
Prema [Radetiću, str. 90], piše pop Pomazanić svome sinu Matiji, slagaru u Urachu: ..."ča mi pišeš, da jeneki z Krana (Trubar!) pisal gospodinu Ungnoktu (Ungnadu), da te knjigi su rozumno stvorene, on sramotno laže. More bit da bi on hotel, da bi stvari bile složene na kranski jezik, ali aku bi bile po nih zakon postavlene, pak ih mi Hrvati ne bi rozumili..."
Bramba Agustanske spovedi, Tübingen 1564.
... Apologia imenovana v edno tlmačena iz latinskoga jazika va hrvatski, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu
Alphabetum Croaticum
BRY, Johann Theodor and Johann
Israel de BRY. Alphabeta et
Characteres, iam. inde a creato mundo ad
nostrausq. tempora, apud omnes omnino nations usurparii; ex variis
auto: ribus accurate depromptii. Frankfurt, 1596.
Among the alphabets represented are Syrian, Phoenician, Hebrew,
Egyptian, Arabic, Sumerian, Greek, Slavic, Croatian, Russian, Armenian,
Indian, Visogothic and a multitude of Roman alphabets. There are
several plates depicting "national" styles of calligraphy, such as
German, Flemish, French, Italian, Spanish and English.
Izvor www.christies.com
Godine 1570. u redu za obdržavanje Sinoda u stolnoj crkvi zagrebačkoj, za
drugi dan stoji određeno:
"Missa de patrono
huius ecclesiae croatica
lingua cantabitur".
Vidi članak Mate Marčinka u časopisu
Politički zatvorenik,
br. 131, veljače 2003. U povodu održavanja dijecezanske sinode 1570.,
biskup Juraj Drašković želio je kler upoznati s odlukama Tridentskog
koncila da se u zagrebačkoj katedrali smije glagoljati, i to pjevanim
misama kod glavnog oltara, što dokazuje da je u ono vrijeme u
Zagrebačkoj biskupiji bio velik broj glagoljaša. Vidi [Hercigonja,
Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 133]. O tome piše J.
Barlé u sljedećem članku: Naše diecezanske sinode, Bogoslovska smotra IV, 1913,
Zagreb, 157-178.
Mirko Breyer (1863.-1946.) bio vlasnik pokusnog lista tiskanog u Wittenbergu 1581. (ta je godina vidljiva na dnu lijevog stupca):
U lijevom stupcu vidimo tablicu hrvatske glagoljice, pod nazivom Croatice:
Mirko Breyer bio je suradnik i podupiratelj Hrvatske enciklopedije Mate Ujevića.
Slovenski gramatičar Adam Bohorič je 1584. g. u Wittenbergu u Njemačkoj objavio svoju najvažniju knjigu Arcticae horulae succisivae (Zimski kratki sati) na latinskom jeziku, u kojoj se među inim nalazi tablica hrvatske glagoljice. Njena slova on zove hrvatskim ili glagoljičkim slovima, s podrobnim prikazom tog pisma:
Literae Croaticae seu Glagoliticae.
Adam Bohorič: Arcticae horulae succisivae (Zimski kratki sati),
Wittenberg 1584; naslovna stranica knjige
28. kolovoza 1597., oporuka Petra Hrvatinčića iz Hrvatin brega kod Draguća, zapisivač Andrija Matković, bilježnik iz Draguća, [Vlahov, Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, str. 136]
Dražen Vlahov u svojim knjigama daje još neke podatke (pogledajte odgovarajuća kazala prezimena pri kraju svake knjige):- Glagoljski zapisi u Knjizi krštenih, vjenčanih i umrlih iz Huma (1618-1672), Pazin 2003.; u ovoj matičnoj knjigi nalazimo prezime Hirvatičić dvaput
- Knjiga računa općine Roč (1566.-1628.), Pazin 2009.; u ovoj knjigi računa nalazimo prezime Hrvatin
- Glagoljske matice krštenih i vjenčanih iz Draguća u Istri 1579.-1650., Pazin 2015.; u ovim matičnim knjigama nalazimo šest puta prezime Hervatin, jednom Hervatinčica, deset puta Hervatinčić, šest puta Hrvatin, jednom Hrvatinčica, trideset dva puta Hrvatinčić, dvaput Hrvatinica, jednom Hrvatinić
Azbukividnjak Slovinskij, Rim 1629.
... Pismom B. Jerolima stridonskago prenapravljen
o. f. Rafailom Levakovićem Hervaćaninom čini manjših brat obsluževajućih, Deržave Bosne Hervatske.
Kurzivni glagoljički zapis fra Jure Milohnića iz godine 1631., u kojem se spominje izraz
"štiti hrvatski", t.j. čitati hrvatski.
Prijepis Vladka Bilića iz 1991., tijekom tečaja kurzivne glagoljice koji je u Knjižnici Novi Zagreb
u naselju Travnom vodio Nedo Grbin, na poticaj tadašnje ravnateljice Narcise Potežice.
1631. miseca ijuleja na dni 24. kada  bihu mi poklonjene ove knjige u kih se nahodu mnogo lipih stvari aliti drago štiti hrvacki aliti latin(n)ski ko(j)i umi a ki neumi zahvali Bogu. A ove knjige bihu meni dane ovim načinom da ih ja štim koliko meni drago zašto se nasladih vele kruto u nike stvari. A u to vrime bihu ove knjige oca fra Venture Milohnića. Pisah ja fra Jure Milohnić et cetera. |
Godine 1636. u Knjigu
krštenih župe Petrčane
kod Zadra
glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom
ćirilicom ovo:
"Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski,
ćurilicu i
latinski..."
Na kraju piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom.
Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica].
ALPHABET(UM) CROATICUM, tj. Hrvatski alfabet, je naziv koji rabi Richard Daniel u Londonu u svojoj knjigi objavljenoj godine 1664. Osim toga za hrvatsko (glagoljičko) pismo rabi i naziv Croatian hand (značenje riječi hand je ovdje pismo, a ne ruka).
ALPHABETUM CROATICUM
Juraj Manzin: Misal hervaski, Rijeka, 17. st., glagoljaški misal pisan latinicom (tzv. šćavetica). Juraj Manzin bio je župnik na Trsatu i kanonik zbornog kaptola riječkoga. To je najstariji od ukupno osam poznatih takvih misala na užem riječkom području. Otkrio ga je Darko Deković 1981., vidi [Deković, Missal hervaski Jurja Manzina]. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica, str. 269].
Stjepan Cosmi, nadbiskup splitski, godine 1688. u konstitucijama sinode iz 1688., navodi da je 28 vanjskih parohija splitske dijeceze (pod čijom su jurisdikcijom i Poljica) imalo
privileja harvaskoga izgovora u
misi
Samo 8 župa imalo je latinski obred.
Vidi [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 135]
Godine 1670., u jednoj glagoljicom pisanoj oporuci iz Jezera na otoku Murteru kod Šibenika, spominje se prezime Hrivatinov; vidi [Šupuk: str. 118]:
činim moi taštament, prid svidoci zvanimi i moljenimi …
U Grodovićevu zborniku (točnije, u Zborniku Ive Gardovića) s početka 18. st., najtežoj glagoljičkoj knjigi u povijesti (blizu 20 kg.), mogu se naći ove riječi:
... u harvatski jazik ispisan ...
Vidi sliku 110 u [Štefanić:
Glagoljski rukopisi JAZU, II]. Zahvaljujem Dariju Tikulinu iz Zadra na
poslanoj informaciji.
U Poljičkoj republici se za hrvatsku ćirilicu rabio naziv glagoljica (sic!), ali i arvatica. U Splitu je godine 1711. hrvatskom ćirilicom (poljičicom) pisan jedan dokument, u kojem se spominje i riječ harvaski. Taj je dokument, koji se čuva u Kaptolskom Arhivu u Splitu (KAS 490, list 4r) ukratko opisao vlč. Slavko Kovačić kao gost redovite mjesečne tribune Društva prijatelja glagoljice održane 13. rujna 2017. u Matici hrvatskoj u Zagrebu.
… harvaski …, pojavljuje se na početku predzadnje redka
u jednom dokumentu pisanom hrvatskom ćirilicom u Splitu:
U ime Boga amen...
...
U Splitu na 5. otobra 1711.
Dokument pisan hrvatskom ćirilicom u Splitu 1711. g.
KAS = Kaptolski Arhiv Split
Izvor: Kaptolski arhiv Split, KAS 490, list 4r.
Ovakvih primjera sigurno ima još. Koliko mi je poznato, pojave hrvatskog imena u hrvatskim ćiriličkim rukopisima i knjigama nisu sustavno istražene.
Marko Kuzmić iz Zadra napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka (zapravo, Govorenia duhovna za nauk za žakni) 1724./1725., koju je imao namjeru i objaviti. Knjiga se čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera:
... mi Harvati ...
... šteniju harvatskom ...
... harvatski jezik ...
Marko Kuzmić Zadranin kaže
Vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 161], a u [Hercigonja, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, str. 122] možemo vidjeti i priloženi faksimil naslovnice Kuzmićeva "Pozdrava bogolubnomu štiocu"u zadnja dva retka vidjeti.
Pojavljuje se i izraz (vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 161]):
Na str. 163-164 navedene monografije [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture] možemo pronaći iznenađujuće dugačku rečenicu Marka Kuzmića Zadranina iz njegova spomenutog djela pisana glagoljicom (Govorenia duhovna za nauk za žakni), u kojoj se hrvatsko ime pojavljuje čak pet puta (neki od faksimila su vidljivi gore):
Fra Marko Kuzmić Zadranin je godine 1730. glagoljicom prepisao knjigu Bugarina Krste Pejkića, Zrcalo istine od carkve istočne i zapadne, objavljeno 1716. U uvodnom štivu fra Kuzmić (glagoljicom) piše o razlozima zašto je prevodio ovu knjigu:
Vidi [Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 160].
Johann Friedrich Fritz, Neu eroͤffnetes in Hundert Sprachen bestehendes A.b.c. Buch, Oder Gruͤndliche Anweisung, In welcher Der zarten Jugend nicht allein in der Teutsch, Latei- nisch, Franzoͤsisch, Iͤtaliaͤnischen, etc. sondern auch zu denen meisten Orientalischen Sprachen, deren Erkanntniß und Aussprache in kurtzer Zeit zu lernen, Ein leichter Weg gezeiget wird. Leipzig, bey Christian Friedrich Geßner, 1743. – Available online. Note that Fritz uses the following terminology: Glagolitisch oder Croatisch (i.e., Glagolitic or Croatina Script). The reader will also notice several mistakes in the table.
Pet godina kasnije, točnije - godine 1748., Johann Friedrich Fritz objavljuje novu knjigu (također u Leipzigu) zajedno s Benjaminom Schulzeom, pod naslovom ''Orientalisch- und Occidentalishcer Sprachmeister'', u kojoj se na str. 68 i 69 nalazi ista tablica pod nazivom "Glagolitisch oder Croatisch", samo s ispuštenim zadnjim stupcem za brojčane vrijednosti slova. Obje su knjige dostupne pute Interneta; vidi [Kempgen]. Kao što vidimo, braća Bry, Richard Daniel i Johann Friedrich Fritz rabe u svojim knjigama oblik glagoljičkih slova koje je rabila protestantska tiskara u Urachu koncem 16. st. Glagoljička slova su u Fritzovoj tablici dosta nezgrapna, ali treba primijetiti da su za svako slovo dane tri inačice: veliko slovo, malo i kurzivno (tj. brzopisno). Glagoljičko slovo "Buki" se u Fritzovoj tablici pogrešno naziva "Boga", a imena "j", "Jota" i "Jad" trebaju biti promijenjena u "I", "Je" i "Jat".
Ivan Kraljić,
glagoljaš iz Dubašnice na otoku Krku,
sastavio je godine
1754. glagoljicom pisan rječnik crkvenoslavneskog jezika. Naslov, pisan
također glagoljicom, glasi
Slavyanskij
latinskij
harvatskij
trudoljubiem'
prezivtera
Ivanna Kraljića
v' lyeto 1754.
Rječnik ima glagoljicom označene brojeve stranica, od 1 do 137.
Podrobnije podatke o Kraljićevu rječniku nam daje članak
Ne samo na naslovnici rječnika, nego i u uvodnom štivu
(također pisanom glagoljicom), nahodimo na više mjesta hrvatsko ime,
kao na pr.:
hervatske,
harvatskom' (str. 169 u
Štefanićevu članku)
u harvatskom' istumačevati, ryeči harvatske (str. 170)
Stranice 111 i 112 Kraljićeva rječnika, pisanog kurzivnom glagoljicom.
Glagoljaško sjemenište u Priku kod Omiša (na ušću Cetine, južno od Splita), osnovano 1750., zvalo se Arvacki šeminarij.
skroieno na Rva(c)ko
iz oporuke Oršule Filipi iz Filipajkova, 1763., u kojoj se spominje ženska roba "skrojena na Rvacko" (tj. na hrvatski način):
... Saviše svega ako priminem ove bolesti ostavlam Mari našoi divoici koija n(a)s je služila u veće godišć za nezim naiem ono robe ženske u nezinoii skrini skroieno na Rva(c)ko da ioi bude za nezino ruho i da ioi se niko ne pača i priručuim oi moju dicu da i uzdrži u svakoi čistoći i virnosti momu gospodaru Ivanu i saviše moie stare rečine da ioi budu kad se udade
Zahvaljujem dr. Grozdani Franov Živković iz Zadra na poslanom presliku i transliteraciji.
na Arvacku
iz oporuka Luce Albinon iz Filipjakova, 1773., u kojoj se spoinje ženska roba skrojena "na Arvacku" (tj. na hrvatski način)
...ostavlan robu žensku što e na Arvacku moim sestram...
Zahvaljujem Grozdani Franov Živković na poslanom presliku i transliteraciji.
Dne 12. ožujka 1379. je u Dobrinju na otoku Krku pisan glagoljički dokument sačuvan u prijepisu Antona Cutinisa iz 18. st. u kojem nalazimo ove riječi:
Vidi [Ivšić, Bratulić i Ladić: str. 30]. Iako se radi o zapisu iz 1379, stavljamo ga za naše potrebe u dio koji se odnosi na 18. st., jer je notar pisao svoj zapis u to vrijeme.
Izvor:
HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV
Zagreb - ARHIV PROVINCIJALATA FRANJEVACA TEĆOREDACA NA KSAVERU (ZM 43)
Mostir S(ve)te Marie na Bijaru pri Osoru (na otoku Cresu)
Datja - Prijatja
Miseca šetembra 1781.
Dah paron Zvanu Kamaliću ča čini načiniti dva
misala harvaska - - - - - - l. 18 s.
misala harvaska
Zahvaljujem g. Jurju Mužini na poslanom prilogu. D.Ž.
Za više podataka vidi časopis FOLIA Croatica - Canadiana [PDF], 1999, HIC
Literatura
- Darko Žubrinić: Glagoljičko pismo i hrvatsko ime, u Fenomen glagoljice / Zbornik radova (ur. Božo Došen i Josip Lisac), Biograd - Zadar, 2022., str. 49-85 (temelj za taj članak je upravo ova mrežna stranica)
Vlastita imena zapisana hrvatskom glagoljicom
Mala enciklopedija hrvatske glagoljice