Govori prigodom predaje vjerodajnica g. Ive Livljanića papi Ivanu Pavlu II. dne 3. srpnja 1992.
Govor gospodina Ive Livljanića, prvog veleposlanika Republike Hrvatske prilikom predaje vjerodajnica papi Ivanu Pavlu II. dne 3. srpnja 1992.Vaša Svetosti! Dolazim iz tek rođene samostalnosti države Hrvatske, čemu ste Vi osobno i Sveta Stolica dali odlučan doprinos. Dolazim u ime predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, u ime Vlade i - u stanovitom smislu - u ime svih Hrvala i svih građana Hrvatske. Uz iskrene izraze zahvalnosti, poštovanja i puno molitava Svevišnjemu za Vašu plemenitu i odgovornu službu, prenosim Vam, Svetosti, ponos i svijest Hrvata o trinaeststoljetnom postojanju na tlu sadašnje Domovine. Prenosim Vam i svijest o državnosti, i o izgubljenoj samostalnosti (XII. st.), izgubljenoj upravo zbog iznimno privlačnoga položaja i prirodnih ljepota i bogatstava. Domovinu su nam, naime, plijenili i grabili sad moćnici s Istoka, sad sa Zapada, pa onda i oni s Juga i Sjevera, kako je to zabilježila naša nacionalna i opća europska povijest. Prenosim Vam, Svetosti, svijest o bogatoj kulturi i civilizaciji što je narod na tlu Hrvatske stvarao u tijeku dugih stoljeća. Dolazim Sveti Oče, iz Domovine koja je odavna kršćanska, nadasve katolička. Sjećanja mi spontano idu u početke življenja Hrvata na sadašnjem prostoru. Povjesničari tvrde da smo relativno brzo, po svom dolasku u te krajeve, stupili u dodire s Rimskim Prvosvećenicima; od Pape Ivana IV., zvanoga Dalmatinac, i opata Martina koga taj Vaš daleki prethodnik šalje kao svojevrsnoga prvog misionara medu Hrvate, pa preko brojnih papa u tijeku povijesti, među kojima ne želim ispustiti Papu Ivana VIII. koji na Spasovo, godine 879. blagoslivlje kneza Branimira i narod Hrvata, i priznaje državnu samostalnost Hrvatske. Takvi su dodiri trajno pratili i obogaćivali našu povijest. Tako je bilo do najnovijih dana, do Vaših osobnih doprinosa za vjernike i sve Hrvate u našoj Domovini. Te veze, nikada prekinute, našem su narodu pomagale da brodi burnom poviješću, podržavale i jačale mu svijest o samobitnosti i pružale pomoć u stvaranju istinskoga kulturnog i civilizacijskog identiteta. A evanđeosko učenje, koje su pape postojano prenosili na naše prostore, sve više je prožimalo naše očeve i pradjedove. Ono je u naše nacionalno biće unosilo vjeru u Krista i plemenitost duha, a i najizravnije je utjecalo na pismenost i kulturu Hrvata. Takvo je kršćanstvo - življeno na katolički način - rodilo naše svece i dalo mučenike, od sv. Nikole Tavelića do svijetloga lika kardinala Alojzija Stepinca. Dolazim, Svetosti, sa željom da se i preko ove Ambasade, prve u našoj burnoj povijesti, koju ću sada voditi u ime Republike Hrvatske, na tlu Europe razvijaju oni društveno-politički tijekovi koji će nas sve brže uvoditi u Europu ujedinjenu na svim razinama - od političke i gospodarske do kulturne i duhovne - što je Vaša trajna preokupacija. Uvjeravam Vas, Sveti Oče, da, dok opravdano tražimo svoju samostalnost, nipošto ne želimo biti zatvoren narod. Već i činjenica velike raseljenosti Hrvata govori o našim dodirima sa svim morima i kontinentima. Naša je najdublja želja: povezanost Europe i, koliko je moguće, svih naroda svijeta. Ali u tim pitanjima - koja su nažalost još daleko od pravih rješenja - držimo da je svijest o samostalnosti i autohtonosti maloga naroda, kakav smo mi Hrvati, posve opravdana i samo obogaćuje inicijative međunacionalnih povezivanja, što je opet misao Vama bliska i draga. Stoga se posve slažemo sa stavovima koje ste o tome izrazili u mnogim prigodama, zalažući se za prava čovjeka i naroda u svjetlu Isusova Evanđelja i u skladu s pozitivnim stajalištima što ih je posebno izrazila Deklaracija o pravima čovjeka. Na jednom mjestu s pravom upozoravate: ťSvijest o ljudskim pravima ne odnosi se samo na pojedince, nego i na nacije i narode, koji su kao društva s određenim kulturnim identitetom osobito osjetljiva za očuvanje, slobodno raspolaganje i promicanje svoje dragocjene baštineŤ (Solicitudo rei socialis, br. 26). Takva zdrava načela su, uvjeravam Vas, Svetosti, ugrađena i u hrvatski Ustav i u ponašanje Hrvata. Naš predsjednik dr. Franjo Tuđman, kao i naša Vlada, u bezbrojnim su okolnostima posvjedočili takve stavove. Na putu za samostalnost i neovisnost mi smo bili vođeni duhom demokracije i prava naroda na samoopredjeljenje. U tom nam je procesu, nažalost, nametnut rat, koji nije rat dvaju ťplemenaŤ, kako su se kadikad neodgovorno znali izraziti i veoma odgovorni političari, niti je rat različitih vjera, kako, ne poznavajući bit sukoba, znaju reći drugi. To je brutalni, agresivni rat, većega i jačega - Srbije i komunističke soldateske - protiv manjega i nemoćnijega - Hrvatske i Hrvata. To je nemilosrdan rat u kojem se krše elementarna ljudska prava, nažalost s mnogo ljudskih žrtava, razorenih domova, crkava, škola, spomenika kulture i bolnica. Očekujemo, s pravom, djelotvornije reagiranje demokratskoga svijeta. Dolazim, Svetosti, da sada, u ime samostalne države Republike Hrvatske, u bližem dodiru sa Svetom Stolicom i s Vama osobno, budemo još dublje povezani. Želimo da nam pomognete rasti u svim konstantama jedne nove države u društveno-političkim, kulturnim i drugim pitanjima; poglavito da se učvrstimo u onim duhovnim vrednotama koje smo primili od Svete Stolice tijekom povijesti. U krugu izrazito duhovnih vrednota želimo da, uz Vaše sugestije i Vaše posredovanje, na našem prostoru istinitije i dublje zaživi ekumenski duh, posebno među kršćanima, katolicima i pravoslavnima. Potonjih je u našoj Republici Hrvatskoj oko 10% i mi iskreno želimo da razlike u naglascima vjerovanja ne stvaraju razdor među nama, nego iskrenu suradnju i dijalog, u potpunom međusobnom poštovanju. Naši biskupi, kao i državno vodstvo, ustrajno i jasno pozivaju na dijalog i neproračunatu ljubav medu svim građanima Hrvatske. Dolazim, konačno, Svetosti, i s pojačanom molbom da se odazovete pozivu našeg predsjednika, dr. Franje Tuđmana te više puta izraženoj želji naših biskupa. Bijeli Oče iz Bijele Hrvatske - Vaše drage Domovine - dođite nam u Hrvatsku. Dočekat ćemo Vas "cum canticis illiricis", kao što je vjerni puk Zadra davne 1177. zanosno pozdravio Vašega pretšasnika, Aleksandra III., kada je na putu za Veneciju prošao kroz Zadar i u njegovoj se stolnici poklonio časnim ostacima svete mučenice Anastazije. Očekuje Vas raširenih ruku i otvorena srca čitav naš narod koji je poput Vašega poljskoga naroda dobio Časni naziv "antemurale cristianitatis" te uvijek ostao vjeran Kristu i Mariji koju nazivamo "fidelissima advocata Croatiae".
Govor pape Ivana Pavla II. prigodom predaje vjerodajnica gospodina Ive Livljanića, prvog veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj StoliciGospodine Veleposlaniče! S radošću primam iz ruku Vaše Ekscelencije vjerodajnice za Svetu Stolicu kojima ste akreditirani za prvog veleposlanika Republike Hrvatske. U odnosima tog naroda s Apostolskom Stolicom, ova audijencija predstavlja povijesnu odrednicu, što smatram potrebnim istaknuti. Veze hrvatskog naroda s Rimskom Crkvom vrlo su stare, kako ste spomenuli, gospodine veleposlaniče. Od sada, pošto je Hrvatska opet dobila svoju nezavisnost, te veze postaju još tješnje. I htio bih odmah ocrtati duh te povezanosti, počevši od poštovanja što ga pobuđuju vaša povijest i vaša kultura, te osjećaja prijateljstva i poštovanja koje gajim prema Vašem narodu, do zajedništva u katoličkoj vjeri kojoj pripada većina vaših sunarodnjaka. 1. Vi ste obnovili uspomene na put kojim je prošao hrvatski narod, živeći na svojoj zemlji trinaest stoljeća, na njegovu kulturu i njegova duboka vjerska uvjerenja. Bio sam dirnut žarom kojim ste u trenutku svečanog otvaranja Vašeg poslanstva izrazili svoje osjećaje i osjećaje Vaših sunarodnjaka. Prenesite moju zahvalnost Njegovoj Ekscelenciji gospodinu Franji Tuđmanu, predsjedniku Republike Hrvatske, kao i članovima Vlade, za poruku poštovanja i povjerenja koju su Vam predali za mene. 2. Teški događaji koji su pratili proglašenje i priznanje nezavisnosti Hrvatske zadržali su, kao što znate, svu pozornost Svete Stolice koja nije prestala dizati glas tražeći da umukne oružje i da se uspostavi dijalog. Crkva će uporno isticati da se prava osoba i naroda ne mogu braniti nasiljem već samo čestitim i ustrajnim dijalogom. Primajući Vas danas, ponovo izražavam želju da svi građani Vaše Republike dožive čvrsto uspostavljen mir. Neka sada hrvatski narod, bogat svojim kulturnim identitetom, gradi svoju budućnost na čvrstim temeljima. Samo pravna država, u kojoj svaki žitelj uživa poštovanje drugih i priznata su prava svakoj osobi, te svaki građanin ima mogućnost slobodnog izražavanja i djelovanja za zajedničko dobro, može osigurati dostojanstvo i sreću svih. Sami ste podsjetili da Crkva inzistira na pravima čovjeka, pojedinca i naroda. Ona to čini poradi svog visokog poimanja čovjekove naravi, stvorenja koje Bog voli i spašava, te zbog čovjekova zvanja koje ga poziva da gradi solidarno i bratsko društvo, vođeno brigom da osigura dobro svim svojim članovima. Prava osobe su priznata na najsigurniji način kada tvore objekt jasnog i slobodnog sporazuma i kada nadahnjuju javno djelovanje usmjereno prema blagostanju, te tjelesnom, intelektualnom i duhovnom razvoju osoba, obitelji, zajednica. Dužnost je Vašeg naroda da utvrdi svoje institucije u tom duhu. Nitko ne smije biti ostavljen po strani. Posebno je važno, a o čemu često svjedoči i bolno iskustvo Vašeg naroda, da se dopusti manjinama da pronađu svoje pravo mjesto u zemlji. Kohezija društva ne može se očito postići ni pod cijenom isključivanja, ma kakvi god bili povodi, ni u ime razdraženog nacionalizma. Plemenitost jednog naroda očituje se mirnim suživotom s drugim narodima, ostajući otvoren i gostoljubiv. Gospodine Veleposlaniče, snažno ste ukazali na želju Hrvatske da u potpunosti sudjeluje u životu europskog kontinenta. Sa svoje strane Svela Stolica, sa svog gledišta koji joj je svojstven, podupire različite oblike suradnje i razmjene koji potiču europske zemlje boljem sporazumijevanju. Poslije eksplozije Drugog svjetskog rata postignuti su znatni uspjesi u pogledu mira. Sadašnje stanje u Vašoj zemlji i Vašem kraju pokazuje koliko je još toga ostalo za učinili. Želimo također da posebno Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji omogući da se sve bolje rješavaju sporovi bez nasilja i da se promiče međusobnu pomoć naroda koje je jedne uz druge povijest zbližila. Na tom području, narodi koji su nedavno ponovno dobili ono što volim nazvati njihovom ťosobnošćuŤ trebaju aktivno sudjelovati u međunarodnom životu i pronalaziti potpore koje su im neophodne. 3. Većina Vaših sunarodnjaka, Gospodine Veleposlaniče, pripada katoličkoj Crkvi, vjernošću koja se potvrdila tijekom stoljeća. Primajući Predstavnika Hrvatske, također upućujem posebno srdačan pozdrav katolicima tog naroda, povezana s Petrovom Stolicom, kao što to svjedoče brojni hodočasnici koje s radošću susrećem u Rimu. Sa svoje strane Crkva ne traži nikakvu povlasticu, ali želi imati svoje specifično mjesto, ravnopravno u društvenom životu, a na što joj je komunistički sustav uskratio pravo. Znam da kod vas vjernici stavljaju u službu svoje zemlje svoje sposobnosti, svoj evanđeoski duh i svoj bratski osjećaj. Želim da oni daju svoj velikodušni doprinos životu naroda, nadahnuti vjerom i rasvijetljeni svetima i velikim svjedocima koji su izgradili lijepu tradiciju. Bili su pritisnuti teškim kušnjama tijekom posljednjih desetljeća: izražavam poštu svima onima koji su trpjeli zbog vjernosti obećanjima koje su dali na krštenju i zbog svoje pripadnosti Crkvi i, kao što ste i vi učinili, s ganutošću obnavljam uspomenu na velik lik kardinala Alojzija Stepinca. Tijekom nedavnih događaja, katoličke zajednice su pogođene velikim patnjama kojima je pritisnuto stanovništvo; njihove crkve i njihove crkvene ustanove zadesila su mnoga razaranja; one su također primile svoju braću i sestre koji su morali sve napustiti i potražiti utočište. Tim povodom, izražavam želju da međunarodna zajednica ne štedi svoju pomoć tim mnogobrojnim izbjeglicama, žrtvama tako žalosna sukoba. Siguran sam da su nada i odvažnost ostali u srcima pastira i vjernika kako bi se nanovo izgradio, s Božjom milošću, crkveni život okrenut prema budućnosti, ujedinjujući sve naraštaje u zajedništvu koje Gospodin hoće. To je vrijeme obraćenja i pomirenja čega se uvijek treba prihvaćati. Potičem Vaše katoličke sunarodnjake da ustraju, unatoč poteškoćama, u dijalogu s njihovom braćom drugih kršćanskih zajednica u otvorenom duhu, u strpljivu traženju jedinstva između onih koji su primili dar istog krštenja. Pastiri, kao i predstavnici državne vlasti, pozvali su me da dođem u pastoralni pohod Crkvi u Hrvatskoj. Vi ste ponovili taj poziv koji dotiče dragu mi želju. Kada okolnosti to dopuste, nadam se da ću moći ostvariti to hodočašće i doći učvrstiti u vjeri moju braću i sestre hrvatske katolike i susresti se s cijelim Vašim narodom na njegovoj toliko dragoj zemlji. 4. Evo, dakle, započinje Vaše poslanstvo Predstavnika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Što se tiče diplomatskih odnosa, oni izražavaju duboke veze koje su već uspostavljene kroz povijest. Nadam se da će biti sve tješnje i povjerljivije. Možete biti sigurni da ćete ovdje naći, kod mojih suradnika, pomoć koja će Vam biti potrebna. Želim da Vam Vaša djelatnost donese zadovoljstvo i da bude plodna. Zazivam na sve Hrvate zagovor svetih slavenskih apostola, Ćirila i Metoda, svetog Nikole Tavelića, svetoga Leopolda Bogdana Mandića, i drugih svetaca koji su obilježili duhovnu povijest tog naroda. Neka Gospa, Kraljica Hrvatske, dadne svoju majčinsku pomoć! Od srca rado zazivam na Vas, na predstavnike vlasti Vaše zemlje, na Vaše najbliže i na Vaše suradnike, kao i na sve Vaše sunarodnjake Božji blagoslov.
Talijanski izvornik: DISCORSO DI GIOVANNI PAOLO II
Naljepše zahvaljujem poštovanom prof. Ive Livljaniću na poslanom prilogu. D.Ž.
Croatia - its History, Culture and Science
|