Josip
Ruđer Bošković, istaknuti hrvatski znanstvenik
Maja Cioni, Pariz, Darko Žubrinić, Zagreb 2017.
Portret Ruđera Boškovića, naslikao Edge Pine u Londonu 1760.
Nekoliko novih dokumenata o Boškoviću nedavno je pronađeno u francuskom
Državnom arhivu (Archives nationales de Paris, 11 rue des Quatre-fils,
75003 Paris). U tom se arhivu čuvaju povijesni dokumenti iz tzv. Starog
sustava (Ancien regime), dakle
sve do 1789., godine francuske revolucije.
Pronađene dokumente svrstali bismo u dvije grupe; u prvoj bi bili oni
koji spominju Boškovića kao znanstvenika ili novog ravnatelja optike, a
u drugoj nekoliko vlastoručno pisanih pisama (autografa).
Dokumenti o Boškoviću
Među dokumentima u kojima se govori o našem znanstveniku, moramo
spomenuti tzv. osobni spis (dossier
personnel).
Naime, već u doba kralja Luja XVI, francuska je pravna služba
uredno evidentirala osobe u državnoj sluzbi, otvarala fascikle u koje
se ulagalo osnovne dokumente o pojedinom službeniku, kao što je to
početak radnog odnosa, radni ugovor, kraj službe i slično. Upravo u toj
sekciji pronašli smo Boškovićev osobni spis, fascikl od 4 lista. Ovi su
dokumenti posebno zaštićeni i ne mogu se dobiti na uvid bez posebne
dozvole, no budući da su dostupni preko interneta, može ih se u miru
proučiti ako se škljocne na ovu poveznicu.
Na listu broj 3 stoji :
22
fev 1774
Le S" Abbé Boscovich
Le Directeur d'Optique
Marine
Le S. abbé Boscovich très habile astronome Opticien parois pouvoir etre
très utile au service de la Marine pour ses connaissances et ses
talents.
On propose à sa Majesté de l'y attacher en qualité de Directeur
d'Optique aux appointements de deux mille livres à commencer du 1er
Janvier de cette année.
U hrvatskom prijevodu to bi bilo:
22.
veljače 1774.
g. opat Bošković
Direktor optike
Mornarica
Smatramo
da bi gospodin Bošković, svećenik, vrlo umješan astronom i optičar,
mogao biti vrlo koristan u službi Pomorstva zbog svog znanja i
mnogobrojnih talenata. Predlažemo stoga njegovom Visočanstvu da ga
zaposli na mjesto Ravnatelja optike s godišnjom plaćom od dvije tisuće
forinti počevši od 1. siječnja ove godine.
Kada bi se taj Boškovićev tekst htjelo napisati prema suvremenom
francuskom pravopisu, onda bi on glasio ovako (u prijevodu Maje Cioni):
Le
22 février 1774 Monsieur l'abbé Bošković Le Directeur d'Optique
Marine
Monsieur l'abbé Bošković, très
habile astronome et opticien, nous paraît pouvoir être très utile au
service de la Marine pour ses connaissances et ses talents. On propose
à sa Majesté de l'y attacher en qualité du Directeur d'Optique aux
appointements de deux mille livres à commencer du 1er janvier de cette
année.
Ali zašto optika i zašto baš najzaslužnije mjesto (directeur d’optique de la Marine)?
Pojasnimo prvo što je to optika. Kada se danas govori o optici i
optičarima, ljudi s pravom pomišljaju na trgovce naočalama i kontaktnim
lećama i to je točno. No, osim tog značenja, u fizici se optikom smatra
grana koja proučava lom svijetlosti kada prolaze kroz leću, a leće se
nalaze u navigacijskim ili astronomskim instrumentima.
Vratimo se sada pitanju pomorstva. Pretpostavljamo da se radi o
tadašnjem Ministarstvu pomorstva koje je uključivalo i trgovačku i
ratnu mornaricu. Nažalost, usprkos velikom trudu, nismo uspjeli točno
utvrditi gdje se točno to ministarstvo nalazilo, ali znamo da se
državna uprava u ono doba seljakala izmedju Parizu i Versaillesa. Kralj
je, naime, stolovao u Versaillesu, a to je gradić tridesetak kilometara
udaljen od Pariza. S obzirom da se u ono doba putovalo teže i dulje, a
iz jednog Boškovićevog pisma znamo da je on većinu vremena provodio u
Parizu, u Versailles je odlazio samo povremeno.
Pokušali smo također ustanoviti zašto je optika bila tako bitna u ono
doba i zašto Boškoviću nisu ponudili mjesto optičara znanstvenika nego
baš ravnateljsko mjesto. U drugoj polovici 18. stoljeća, Francuska je
intenzivno slala svoje brodove na ekspedicije oko svijeta. Na brodovima
se vrlo često nalazila i ekipa znanstvenika cija je zadaća bila da se
korigiraju i dopune pomorske i hidrografske karte.
Kartografiranje je bila izuzetno važna dužnost, nove karte pohranjivale
su se u Kartografski i hidrografski institut u Parizu te su kasnije
bile od ogromne pomoći u svim drugim ekspedicijama, bilo trgovačkim,
znanstvenim ili vojnim. Spomenimo i činjenicu da Francuska i dan-danas
ima jedan od najvećih pomorskih teritorija.
Osim toga, jedna od glavnih obaveza brodskih kapetana je bila da se
svakog sata u brodski dnevnik unosi točan položaj broda. Za to su
služili posebni navigacijski instrumenti, primjerice dalekozor, durbin
i teleskop. I upravo to je bila Boškovićeva zadaća : kao ravnatelj
optike morao je usavršavati, konstruirati i unapređivati navigacijske i
astronomske instrumente. Drugim riječima, o točnosti i pouzdanosti tih
instrumenata, ovisila je točnost kartografiranja, a o pouzdanosti
pomorskih i hidrografskih karata, ovisila je sigurnost kraljevskih
brodova i ekspanzija francuskog teritorija.
Boškovićeva pisma
Krenimo sad na drugu grupu otkrivenih dokumenata, na njegova
vlastoručno pisana pisma. Pismo koje ovdje citiramo nalazi se u
arhivskoj građi pod signaturom : MAR/1JJ/5, folio 15, a pisano je
14.12.1773. Radi se o autografu na 4 stranice pisanih talijanskim
jezikom i na kraju kojeg se nalazi sljedeći potpis:
Um
mo Divmo Obblmo Serre L'Abbate Boscovich
Radi se, naravno, o kraticama uobičajenim u kurtoaznoj korespondenciji
onog doba a koje bi punim riječima zvučile ovako:
Vaš
(vrlo) ponizan, (vrlo) odan i (vrlo) zahvalan sluga Opat Boscovich
Kratki opis pisma: Bošković moli za razumijevanje što će pisati na
talijanskom jer da će tako lakše izraziti svoje osjećaje. Za francuski
kaže da ga govori ali da ga ne piše dovoljno dobro.
Objašnjava da nikad sam nije tražio da ga prime u francusku Akademiju
znanosti, da za to nije bilo potrebe jer je već 30-ak godina s njima
surađivao. Osim toga bio je i član mnogih drugih europskih akademija
znanosti. Kaže, nadalje, da su kraljevi poslanici došli po njega u
Toskanu i nagovorili ga da dođe u Francusku. Shvatio je da je klauzula
tog ugovora da primi francusko državljanstvo. Svjestan situacije,
Bošković govori:
«Vjerujem
da ćete kada malo poživim u Francuskoj shvatiti da sam mirnog i čistog
karaktera, bez ikakvih pretenzija. Uvjeravam vas da u ovoj mojoj
poodmakloj dobi više nego ikad težim miru i spokoju. Ne želim nikome
uzimati mjesto. Dozvolite mi samo da se bavim mojim istraživanjima,
tako ću biti najkorisniji javnosti. Ne želim nikakve funkcije niti
obaveze prisustvovanja bilo čemu. Molim vas da ovo prenesete ministru
te da me oslobodite tih zamornih stvari koje nisu više za mene. Jer sve
te obaveze od mene čine mrskog (odioznog) čovjeka.« (moj sažetak pisma)
Laland o Boškoviću
Josip Ruđer Bošković, znameniti astronom i geometar
U svojem djelu Voyage en Italie
(Put
u Italiju), poznati francuski astronom Joseph-Jérôme de Lalande, član Francuske akademije
znanosti i osobni prijatelj Boškovićev, daje
vrlo visoko mišljenje o njemu kao znanstveniku i čovjeku:
Najistaknutiji
matematičar kojeg sam upoznao u Rimu je g. Bošković, isusovac:
rođen je
u Dubrovniku 1711., ali je stigao u Rim još vrlo mlad, a nakon što je
dugo poučavao matematiku na rimskom učilištu, postao je profesor u
Milanu i zatim u Paviji; međutim, teško da se u Paviji moglo sresti
ljude nadarenije od njega; ne samo da u Italiji nema nikoga čija
su djela tako znamenita u čitavoj Europi kao njegova, nego nisam
poznavao produhovljenijeg u boljeg geometra od njega. Njegovo mjerenje
Zemlje, njegov lijep rad o zakonu težine, otkrića o svjetlosti i drugim
područjima fizike, astronomije, geometrije, njegova poema o
pomrčinama tiskana u Londonu, Veneciji i Parizu, mogu nam dati ideju o
broju i razmjerima njegovih talenata; međutim, samo oni koji su ga
osobno poznavali, znaju koliko je u njemu genijalnosti, koliko je
njegov
karakter ugodan, razgovor s njime zanimljiv, a njegove ideje uzvišene u
svim područjima. Godine 1773., pozvan je u Francusku i primio je
francusko državljanstvo. Trenutno [1784.] je u Bassanu, zauzet tiskanjem svojih novih
djela u pet svezaka.
Le
plus grand mathématicen que l'aie
connu à Rome est M. Boscovich, alors jésuite: il
est
né à Raguse en 1711, mais il vint à
Rome
étant encore fort jeune, et après avoir longtemps
professé les mathématiques au collège
romain il
fut fait professeur à Milan et ensuite à Pavie;
mais l'on
voyait avec peine des talents supérieurs comme les siens,
concentrés dans cette derniére ville; non
seulement il
n'y a personne en Italie dont les ouvrages soient aussi
célàbres dans toute l'Europe que les siens, mais
je ne
connais pas de géomètre plus spirituel et plus
profond
que lui. Sa mesure de la terre, son beau traité sur la loi
de la
pesanteur, ses découvertes sur la lumière et sur
diverses
parties de la physique, de l'astronomie, de la
géométrie, son poème sur les
éclipses,
imprimé à Londres, à Venise et
à Paris,
peuvent doner une idée du nombre et de l'étendue
de ses
talents; mais il faut l'avoir connu particulérement, pour
savoir
combien il a de génie, combien son caractère est
aimable,
sa conversation intéressante, et ses idées
sublimes dans
tout les genres. En 1773, il a été
appelé en
France et naturalisé Français. Il est
actuellement [1784]
à Bassano, occupé à faire imprimer ses
nouveaux
ouvrages, en cinq volumes.
Laland
je u nizu članaka objavljenih u razdoblju od 1766. do 1803. u Parizu
promicao Boškovićevu teoriju sila. Vidi opsežan rad [Martinović].
A public history of science lecture by Professor Ivica Martinovic (58
min.)
Filmed at The Royal Society, London, on 19 Jan 2012
Potpis Ruge Boscovich iz jednog iz njegovih pisama
poslanih sestri Anici. Izvor fotografije je gornji video s predavanjem
prof.dr. Ivice Martinovića.
Rogger
Joseph Boscovich, with emphasis on his geodesic work (4 min.)
ESPLANADE ROGER JOSEPH BOSCOVICH,
Paris
Šetalište Ruđera Boškovića u Parizu, proglašeno 2013. ŠETALIŠTE
RUĐERA JOSIPA BOŠKOVIĆA
1711.-1787.
Znanstvenik i filozof
Hrvat po rođenju, naturalizirani Francuz
simbol univerzalnosti u Stoljeću svjetlosti
"Esplanade R. J. Boscovich" se nalazi u blizini Bastille
6, Rue de Seine, Paris 6, France
Ploča s nadpisom na francuskom i hrvatskom jeziku.
Ruđer Bošković u djelima
hrvatskih umjetnika
Ivan
Meštrović zamislio je svoje spomenike Nikoli Tesli i
Ruđeru
Boškoviću u Zagrebu kao spomenički
par.
Teslin spomenik je izrađen godine 1956., u povodu stote obljetnice
njegova rođenja.
Kopija Boškovićeva spomenika postavljena je 2016. u Milanu, pored
opservatorija Brera.
Meštrovićev spomenik Ruđeru Boškoviću u Milanu, pored opservatorija
Brera koji je Bošković utemeljio.
Izloženo ispred Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu.
Gajšakova skulptura Ruđera Boškovića izložena je i u Tehničkom muzeju u
Beču.
Marijan Gajšak, SJ, ugljen, 1987.
Snježana Božić izradila je portret R. Boškovića koji se od 24. travnja
2004. nalazi u Dvorani slavnih na Pavijskom Sveučilištu u Italiji,
gdje je Bošković predavao matematiku i istraživao prirodnu
filozofiju i fiziku. U Dvorani slavnih Povijesnog muzeja (Museo
storico)
nalaze se portreti velikana kakvi su A. Volta, A. Scarpa (anatom), C.
Golgi (fiziolog, nobelovac), U. Foscolo (književnik), H. Cardano
(liječnik i konstruktor) i drugi.
Medalja Ive Baričevića namijenjena Društvu Ruđer Bošković - Sorbona,
Pariz.
Godine 2011. je u Arheološkom muzeju u Zagrebu organizirana izložba Ruđer Bošković na medaljama i novcu, koju su
priredili Igor Mirnik i Tomislav Bilić.
Ruđer Bošković na poštanskim
markama
Poštanska marka posvećena Ruđeru Boškoviću, objavljena u Hrvatskoj.
Izvor Marinko Frka Petešić.
Poštanska marka posvećena Ruđer Boškoviću, u izdanju Francuske pošte,
kao privatna naklada les timbres
personnalisésMarinko Frka
Petešić, autora marke. Namijenjena za francuske domaće poštanske
usluge, pisma do 20 grama. Naklada 3040 primjeraka.
Poštanska marka posvećena Ruđer Boškoviću, u izdanju Francuske pošte,
kao privatna naklada les timbres
personnalisés Mauricija Frke Petešića,
autora marke. Namijenjena za francuske međunarodne poštanske usluge,
pisma do 20 grama, za slanje u sve zemlje svijeta. Naklada 1060
primjeraka.
Obje marke izdate su u pet navrata tijekom druge polovice 2011.
prigodom tristote obljetnice Boškovićeva rođenja. Marke je grafički, to
jest računalno, obradio Petar Jasak po dokumentaciji, koncepciji i
ideji
g. Mauricija Frke Petešića, kojemu zahvaljujemo na podatcima i poslanim
fotografijama.
M.
Sivrić, N. Vekarić: »A genealogical presentation of the Bošković
family«, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa o Ruđeru
Boškoviću, Dubrovnik 5-7 listopada 1987/Proceedings of the
international symposium on Ruđer Bošković, Dubrovnik, 5th-7th october
1987, Zagreb 1991, str. 247-258
Leksikon Ruđera Boškovića, Leksikografski zavod, Zagreb
2011., ISBN 978-953-268-020-1, informacija: [PDF]
Stjepan Špoljarić: Ruđer
Bošković u službi diplomacije Dubrovačke Republike. Izdanje u
prigodi 300. obljetnice rođenja Ruđera Josipa Boškovića (1771.-2011.), Ruđer Bošković au service de la diplomatie
de la Republique de Raguse / Ruđer Bošković in the diplomatic service
of the Dubrovnik Republic (two editicions: Croatian-French,
Croatian-English),Diplomatska
akademija Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija
Republike Hrvatske, 2011.
J. Félix Fuertes Martínez & José López García: Roger
Boscovich, Theoria 7
(1-2):687-701 (1992) Abstract.
Roger Boscovich, belonging to XVIII century, halfway from Newton to
Faraday, is traditionally considered as a newtonian philosopher.
Nevertheless, following Berkson’s suggestion, he could be a Field
Theory forerunner. In this work, we will try to go on with the idea of
this suggestion in order to show this possible Boscovich’s contribution
Greg Whitlock: Roger J. Boscovich and Friedrich Nietzsche:
a re-examnination, in Babette Babich and Robert S. Cohen (eds.), Nietzche, Epistomology, and Philosophy of
Science,
Nietzcsche and the Sciences II Boston Studies in the Philosophy of
Science, Vol 204, Kluwer Academic Publishers, 1999., pp. 178-201
Matthew Tones and John Mandalios: Nietzsche's Actuality:
Boscovich and the Extremities of Becoming, Journal of Nietzsche Studies, Vol.
46, No. 3 (Autumn 2015), pp. 308-327
Greg Whitlock: Roger Boscovich, Benedict de Spinoza and
Friedrich Nietzsche: The untold story, Nietzsche-Studien 25 (1):200-220
(1996)
Pietro Gori: Boscovich’s “philosophical meditations” in the
history of contemporary thought, Memorie
Della Societa' Astronomica Italiana Supplementi 75:282-292 (2012)
Mislav Ježić: Hommage á Josip Ruđer Bošković, pp. 39-47, in Réunion interacadémique sur les relations
academiques franco-croates au fil du temps, Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU), Zagreb 2013