Bijeli put, pobjeda dobra u ratu

darko žubrinić, 2014.

Slobodan Lang i Branko Čulo: Bijeli put, pobjeda dobra u ratu [PDF], Zagreb, 2014., 551 str., ISBN 978-953-280-215-3

[PDF]


“Bijeli put” je pothvat dobra u ratu jer je:
  • unaprijedio sprečavanje i znanje o genocidu, etničkom čišćenju i sukobu
  • spasio pacijente, izgradio bolnicu i potaknuo osnivanje medicinskog fakulteta dok su rušene bolnice i ubijani pacijenti
  • dotad sukobljene povezao u suradnju akcijom i djelom povezao znanje, vjeru, ugrožene, solidarnost i politiku
  • u zajedničko djelovanje povezao od najslabijih (ugrožene, djecu, pacijente i stanovništvo) do najmoćnijih (sv. Ivana Pavla II., potpredsjednika SAD-a, predsjednika Hrvatske i BiH, vodeće akademske centre, časopise i medije)
  • prvi nakon II. svjetskog rata iznio prijedloge o: sprečavanju genocida, kontroli mržnje, zaštiti zarobljenika, prognanika i izbjeglica, bolnica, održavanju konferencije o dobru...
  • istaknuo da je svaki čovjek odgovoran u najtežim trenucima činiti dobro
  • pokazao da istinu čini i dobro i zlo, a da je važnije prepoznati, učiniti i prenijeti u budućnost dobro nego kazniti zlo djelom i akcijom povezao misao uglednih liječnika (Andrija Štampar), filozofa (Hannah Arendt), političara (Mahatma Gandhi), stradanja (holokaust) i vjere (“Ranjeni Krist”)
  • ostvario pothvat dobra svih Hrvata, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta
  • pozvao ljude i države da se povežu u udruženi pokret dobra kao puta budućnosti Europe.


Branko Čulo, Franjo Grebnear i Slobodan Lang (izvor fotografije [PDF])




Tsutomu Yamauchi, Japan, sudionik Bijelog Puta (izvor fotografije [PDF], str. 276)

„To je ubojstvo...“

Tsutomu Yamauchi
novinar, Independent, Japan
22. 12. 1993.

Naš kamion bio je prošao središnji dio Gornjeg Vakufa i bio gotovo na izlasku iz grada. Tada smo vozili praznom cestom brzinom od oko 50 km/sat. S ruba ceste iznenada se začula pucnjava. Vjetrobransko staklo našeg kamiona rasprsnulo se i nismo više mogli vidjeti ispred sebe. Ante (vozač) nagazio je kočnicu da zaustavi kamion. Opet se začula pucnjava, a vozač je povikao “no, no”. Nekoliko je metaka uletjelo, a komadići stakla i ostalog raspršili su se. Ante se prevalio prema meni i ječao slabim glasom koji se postupno gubio. Pogledao sam vrata s lijeve strane i u visini grudi ugledao dvije velike rupe. I ja sam osjetio bol u lijevoj ruci, ali iako je na kožnoj jakni bila rupa, činilo mi se da krv ne teče. Malo poslije pokraj nas je prošlo oklopljeno vozilo UN-a, a za njim i drugi kamioni i oklopna vozila. Desnom rukom razbio sam naprslo prednje staklo i provukao se, pa zvao oklopno vozilo UN-a. Kako neko vrijeme nisam mogao privući pozornost, ostavio sam Antu i potrčao prema vozilu UN-a. Činilo mi se da još ima blizu skrivenih muslimanskih vojnika te sam oko 100 metara pretrčao u jednom dahu.


Ante Vlaić

Iz kamiona koji je bio vozio baš ispred nas vodili su dva ranjenika, jedan je bio ozbiljno ranjen u ruku i grudi te je istjecalo mnogo krvi. Drugome je krv tekla iz glave, ali činilo se da nije ništa ozbiljno. Molio sam vojnika UN-a da im da injekciju morfija, a zatim i da je u mom kamionu ranjen vozač, ali mi je odgovorio da ima pune ruke posla. Došlo je još nekoliko oklopnjaka i ja sam se obratio jednom od njih. Nešto poslije vojnik mi je rekao: “On je umro”. Suze su mi navrle na oči. Nekoliko desetaka minuta zadržali smo se na tom mjestu dok su donijeli Antino tijelo. Antino tijelo prevezeno je oklopnjakom, i ja sam se ukrcao na to vozilo. Preko njegova lica bila je prebačena jakna. Dogodilo se to gotovo u trenu, ali još mi se vraća kao ružan san. Srce me boli kada pomislim na njegovu obitelj, a da njega nije bilo s moje lijeve strane, sada bih sigurno bio mrtav.

Ovo nije samo jedan događaj iz rata, moćnim oružjem ubijen je bespomoćan, nebranjen čovjek. To je ubojstvo, to je zločin. A zatim sam još shvatio i činjenicu da je i sama nazočnost UN-a bila bez ikakva smisla.



The injured  Japanese reporter  Tsutomu Yamauchi, who was in the truck cabin  with  the driver  Ante Vlaic when he  was killed, claimed that he had urged UNPROFOR soldiers to help Vlaic but that they had replied that there was no time for that now.
Source.




Lovre Pejković, Branko Čulo, Slobodan Lang i Alojzije Prosoli (fotografija iz [PDF], str. 350)




Kardinal Franjo Kuharić blagoslivlje kamen Zagrebačke katedrale smješen u bolnici Nova Bila u središnjoj Bosni i Hercegovini.
(izvor fotografije [PDF])

Prof.dr. Slobodan Lang i muzikologinja dr. Davorka Radica sa Splitskog sveučilišta, 2010.,
zajedno prigodom konfrencije Pasionska Baština BiH, održane u Vitezu 2010. Fotografirao D.Ž.



Predstavljanje knjige
Bijeli Put - pobjeda dobra u ratu






Vitez


Sarajevo

Zagreb


G. Branko Čulo s plakatom njegove zajedničke knjige s dr. Slobodan Langom:
Bijeli Put,
pobjeda dobra u ratu. Fotografirano 5. lipnja 2015. u Zagrebu.
Plakat se odnosi na predstavljanje knjige u Sarajevu.






Dr. Slobodan Lang, Obraćanje liječnicima o srednjoj Bosni, Zagreb, 3. prosinca 1993. ( [PDF], str. 66-68)

Obraćanje liječnicima o srednjoj Bosni

Dr. Slobodan Lang
Zagreb, 3. prosinca 1993.

Cijenjeni kolege,

dr. Mate Granić, dr. Ivica Kostović, dr. Andrija Hebrang, dr. Juraj Njavro, dr. Branko Jakšić, dr. Goran Dodig, dr. Ante Dražančić, dr. Ivo Padovan, dr. Ivan Šarac, dr. Ivan Bagarić, liječnici članovi Hrvatskog sabora, liječnici - veleposlanici, ravnatelji bolnica, dekani fakulteta, članovi svjetskog Zbora hrvatskih liječnika.

Obraćam vam se u vezi s tragedijom hrvatskog civilnog stanovništva u srednjoj Bosni.

U Novoj Biloj onemogućen je rad Franjevačkoj bolnici, ne poštuje se međunarodne standarde transporta bolesnika, lijekova, oprema i liječnika, bolnica djeluje u uvjetima potpune nesigurnosti.

U samoj bolnici nalazi se stalno oko stotinu ranjenika, od kojih pedeset treba hitni transport kojeg nema. U okruženju bolnice imamo stotine rodilja i dojenčadi, bolesnika i ranjenika i tisuće kroničnih bolesnika potpuno ovisnih o pružanju zdravstvene zaštite.

U Bosni Srebrenoj nalazi se više od dvjesto pedeset tisu'a Hrvata, opkoljenih, okupiranih ili u potpuno nejasnom statusu manjine.

U toku ovog rata vidjeli smo praktično sve oblike stradanja, ubijanja, mučenja, koncentracijskih logora, silovanja, pljački i razaranja. U zdravstvenim ustanovama vidjeli smo od blokada do ubijanja pacijenata. Jedino što još nismo vidjeli u punoj mjeri jest masovna smrt stanovništva, a sada smo suočeni i s tom opasnošću.

Sa zahtjevom za pomoć Hrvatima u Novoj Biloj i Hrvatima Bosne Srebrene obratili smo se našoj javnosti. Od samog početka ovu je inicijativu podržao dr. Mate Granić kao posebni izaslanik predsjednika Tuđmana. Hrvati srednje Bosne u najtežem trenutku svoje povijestii bolnica u Novoj Biloj u najtežem trenutku za jednu bolnicu doista su pokrenuli val dobra.

Pokrenuta je akcija Bijelog puta u kojoj su ljudi pokazali svu snagu dobra. Diljem Hrvatske i Europe dali su krv, a ponudili su se i sami kao dragovoljci za odlazak u Novu Bilu. Ljudi svih slojeva od najsiromašnijih do najbogatijih, dali su lijekove, medicinsku opremu, novac, hranu, odjeću, vozila, dragovoljni rad, umjetnička djela i uopće sve što čovjek stvara.

Odazvali su se od djece koja su postala ambasadori djece iz Nove Bile i Bosne Srebrene do starih ljudi, bolesnika i invalida. Odazvali su se liječnici i pripadnica niza struka, a isto tako i svećenici, od fratara i svećenika do uzoritog kardinala Kuharića.

Na poziv dobra odazvali su se Hrvati iz svih dijelova Hrvatske i svijeta. Odazvali su se ljudi svih nacija i vjera.

Bijeli put je postao istinski pokret za ljudska prava okupljen na dostojanstvu i pravima Hrvata srednje Bosne.

Nova Bila među bolnicama i Hrvati Bosne Srebrene među ljudima su onaj konkretni put istinskom ostvarenju univerzalnih principa ljudskih prava. Bijeli put se nije zadovoljio nekrofilnim konceptom ljudskih prava koji samo broji mrtve, utvrđuje razoreno, mučenja i pravi opću evidenciju zla.

Bijeli put je pokret prava na život, sigurnost i dostojanstvo, mira i dobra.

Cijenjeni kolege, patnja i tragedija jesu tu, a još veća je pred nama. Dobri ljudi su se okupili i dali i materijalno i duhovno i same sebe. Mi raspolažemo svime što je potrebno da se pomogne bolnici u Novoj Biloj i da se pruži pomoć Hrvatima srednje Bosne u ovoj strašnoj zimi pred Božić 1993. Potrebno je ukloniti zapreke dobru. Otvoriti puteve, omogućiti transport i zaštitu, zrakom i kopnom, postići političke i diplomatske dogovore.

Ovaj je posao u prvom redu na Vama koji ste položili Hipokratovu zakletvu, a danas možete utjecati na otvaranje Bijelog puta dobra. Dobro je činiti dobro.

Molimo Vas, u ime svih bolesnika Nove Bile, liječnika i zdravstvenih radnika bolnice, u ime svih Hrvata i stanovnika Bosne Srebrene učinite sve što je u Vašoj moći da u punoj mjeri ostvarimo Bijeli put mira i dobra da očuvamo život i dostojanstvo.


Hrvatski glagoljički font izradio je g. Filip Cvitić iz Zagreba, voditelj projekta Fabula Croatica.

Ana Marušić, Matko Marušić, Slobodan Lang: White Road for Nova Bila and Silver Bosnia: A Chronology of a Humanitarian Convoy
, Croatian Medical Journal, 1994; 35: 3-7.



www.slobodan-lang.com

Slobodan Lang

Slobodan Lang i Bijeli put




Ova je mrežna stranica nastala dobrotom i ljubaznošću prof. Slobodanu Langa, g. Branku Čule i njihovih prijatelja. Svima od srca zahvaljujem. D.Ž.




FRANJEVAČKA BOLNICA NOVA BILA - Bijeli Put



Croatia, An Overview of Its History, Culture and Science