Riječki glagoljaški krug

Darko Žubrinić, 2017.

Prema riječima akademika Stjepana Damjanovića:

  • "... Rijeka je najveće gradsko središte sa zasvjedočenom viševjekovnom glagoljaškom tradicijom!" (Vidi njegov predgovor knjigi [Deković, Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu, str. 6].)
  • "Kad bismo ujedinili tradicionalne glagoljaške hrvatske krajeve u neku administrativnu jedinicu, najveće naselje i prirodno zemljopisno središte bila bi Rijeka." (Iz predgovora monografiji [Deković: Zapisnik misni Kaptola riečkoga, str. 5].)
Po riječima Vjekoslava Štefanića:

  • Nekima će tvrdu zvučiti činjenica da su u gradu Rijeci, koji se toliko tvrdokorno proglašavao "citta italinissima", od davnine upotrebljavalo u javnom životu, naročito u crkvi, glagoljsko pismo i hrvatski odnosno crkvenoslavenski jezik. I nije to bila neka kratkotrajna pojava, nego tako opća i uvriježena, isto onako kao, recimo, u nedalekom Senju, Novom, Bakru, Kastvu, Veprincu i na susjednim otocima Krku, Cresu itd., da je možemo po izvorima pratiti od IX. stoljeća do naših dana. (Vidi [Štefanić, Glagoljica u Rijeci, str. 393].)
U temeljima crkve sv. Luke na Trsatu, fra Franjo Glavinić je godine 1614. pronašao olovni sandučić s pergamentnim listom pisanim glagoljicom iz 1288., na kojem je bio zapisan podatak o posveti te crkvice. (Vidi [Glavinić: Historia Teresettana, str. 33-34].) Taj list je pisao biskup modruški Stipan od Staroga Dubrovnika, pri čemu se Stari Dubrovnik odnosi na nekadašnje trgovačko naselje Dubrovačke Republike u blizini Sarajeva.

Spomenuti "Zapisnik misni Kaptola riečkoga", koji je monografski obradio Darko Deković, ima ukupno 88 str., te kurzivnom glagoljicom bilježi mise zadušnice od kolovoza 1545. do listopada 1547., te od kolovoza 1553. do travnja 1555. Dio je veće cjeline, koja je na žalost izgubljena.

Dekovićeva djela Zapisnik misni Kaptola riečkoga i Zapisnik misni Kaptola riečkoga su uz članak Vjekoslava Štefanića  pod naslovom "Glagoljica u Rijeci" do sada najopsežnije studije o problematici riječkoga glagoljaškoga kruga.

Diplomski rad Darka Dekovića, pripremljen pod mentorstvom akademika Eduarda Hercigonje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, odnosi se na riječki glagoljički prijepis kazuistike Bartola Frgačića, o tekstu koji je sam otkrio, a naslov mu je O dužnostima roditelja i starješina prema djeci i  podložnicima.

Kvadriga Šimuna Grebla dovršena godine 1493., bila je jedno vrijeme u Rijeci. To znamo po marginalnoj zabilješki u toj knjigi pisanoj glagoljicom 1589., u kojem se spominje "Ivan Sandal plovan tersatski i rečki". U Rijeci je, vjerujemo, postojala i glagoljaška škola, ali se trag o njoj izgubio.
"Izložba glagoljice" u Rijeci postavljena je 30. prosinca 1968. u tadašnjoj Naučnoj biblioteci Rijeka, sadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici. Izložbu su osmislili akademik Branko Fučić, dr. Vanda Ekl i arhitekt Igor Emili. Nakon 1971. izložba je bila osakaćena, dijeleći sudbinu Hrvatskog proljeća - bila je zatvorena radi proširenja novosnovanog Marksisitčkog centra. Vidi [Deković, Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu, str. 264].

Dr. Vanda Ekl, rođena Visintin, povjesničarka je umjetnosti, istraživač i likovna kritičar. Radila je sa akademikom Brankom Fučićem u Jadranskom Institutu. Branko Fučić je istraživao freske, a Vanda Ekl skulpture, pretežito Istre. Zajedno s njime i arhitektom Igorom Emiliem, osmislila je stalnu izložbu glagoljice kao jedinstvenu tada u Hrvatskoj i u svijetu. S Brankom Fučićem i njegovim bratom Dragom (koji je zapravo radio odlijeve), Vanda Ekl je radila odabir, kompoziciju i čitljivost izložbe. Vanda Ekl bila je direktoricom tadašnje Naučne biblioteke (sada Sveučilišne), pa je osobito poticala da izložba bude poučna i dio obveze posjeta pokrajinskih osnovnih i srednjih škola, a potom i đačkih izleta. Bilo je predviđeno da izložba bude mjesto predstavljanja knjiga. U Opatiji postoji ulica Stube Vande Ekl, nazvana njoj u čast, jer je obitelj tamo do 1980tih imala vilu.

U Rijeci su sačuvana samo dva glagoljička nadpisa:

  • nadpis iz 1531. iz Kružićeve kapele na Trsatu, s upisanom godinom gradnje zavjetne kapele na njenom pročelju. Kapela se nalazi na vrhu trsatskih stuba, pred Bogorodičinom crkvom.
  • glagoljički nadpis s upisanom godinom 1561. Nalazio se na adresi Šporerove ul. na pročelju kuće br. 16, a danas je smješten u Lapidarij Povijesnog i pomorskog muzeja u Rijeci.
Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 300].

"Protokol riječkoga kaptola", pisan je glagoljicom najkasnije godine 1371, a pisala su ga dvojica svećenika Vito i Prodan. Sačuvan je u kasnijem prijepisu iz 1525. na latinski, gdje je navedno da je prepisan "iz starog, golemog hrvatskog rukopisa" (tj. "... ex vetere magno libro illiric manuscripto"). Vidi [Deković, Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu, str. 58].

Godine 1491. pisan je hrvatskim jezikom i latinicom Kastavski zakon, koji je nastao iz starijeg hrvatskoglagoljičkog predloška. Vidi [Hercigonja, Srednjovjekovan književnosti, str. 404].

Vidi značajan i vrlo opsežan članak Vjekoslava Štefanića: Riječki fragmenti [PDF], Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenska akademije, Vol. 3, Zagreb 1960., str. 215-288.

Najstariji poznati spomen grada Rijeke glagoljicom potječe iz 1416. g.:

Gologorica u Istri, između Pazina i Boljuna
Crkva sv. Marije na lokvi
grafiti s podpisom popa Antona iz Rijeke godine 1416.



Prvi redak na ovoj slici: POP' AN'TON' ZREKI TO PISA

U redku iznad ovoga (nije na slici) stoji ČUIB (1416.) MISECA MARČA

Ovo je izgleda najstariji poznati spomen grada Rijeke glagoljicom, 1416: pop Anton z'Reki.

Zahvaljujem g. Željku Bistroviću na poslanoj fotografiji i opisu.

Lit.

[Bistrović, str. 83]


Prema podatku navedenom u [Bogović, Glagoljica, bitna odrednica hrvatskog identiteta, str. 155] (vidi također [Štefanić, Glagoljica u Rijeci, str. 405-409]), pulski biskup Sozomen naredio je godine 1593. da se glagoljaški obred u riječkoj zbornoj crkvi (tj. u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije) zamijeni latinskim.


Matej Karaman u svojem izvješću Del clero Ilirico (O glagoljaškom svećenstvu, opsega 125 str.) iz 1746. g., ima 34 poglavlja, a jedno od poglavlja je 8. Glagoljica je postojala prije Ćirila i Metoda (str. 30-34). Vidi [Bogović, Glagoljica, bitna odrednica hrvatskog identiteta, str. 174].

Poznata glagoljaška tiskara Šimuna Kožičića Zadranina (oko 1460. g. - 1536.) djelovala je u Rijeci od 1530. do 1531. g. U tom je kratkom razdoblju glagoljicom tiskano šest knjiga:


U knjigama gdje je njegovo ime zabilježeno glagoljicom, uvijek je navedeno kao Šimun Kožić Zadranin (zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na ovom podatku).


Šimun Kožičić Zadranin (de Begna), oko 1460.-1536.,
rođen je u Zadru, bio je Krbavsko-modruški biskup.


Šimun Kožičić Zadranin, biskup Modruški, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov (dio naslovne stranice)


...od složenija mira Jus*R*P*Z (tj. "...5199 godina od postanka svijeta").
Ovdje se Jus rabi u značenju broja 5000 (zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na ovom podatku)


U svom pismu Tomi Nigeru, trogirskom biskupu, upućenom 1531, piše (u izvorniku pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom), Šimun Kožičić Zadranin piše ovo:

Za ljubav koja je među nama molim te da napišeš knjigu o hrvatskoj zemlji i o njezinoj slavi. Iako je ona sada porobljena od poganske ruke, nema ona zato ništa manje svojih slavnih djela, koja su mnoga i velika, što je tebi poznato. Ti napiši tu knjigu a ja ću je tiskati, da i nas ne okrive oni kojji će nakon nas doći.

U Kožičićevoj knjizi Misal hruacki tiskanoj 1531. u Rijeci, u njenom kolofonu, tj. u završnoj bilješci na kraju knjige, čitamo:

Svršuet misal hruacki od slova do slova kužan i prepisan častnim va Isukrste gospodinom Šimunom Kožičićem Zadraninom biskupom Modruškim. ...

Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od oko 1100. do 17. st.


Anica Vlašić-Anić iz Staroslavenskog instituta u Zagrebu je u fondu kapucinske knjižnice u Rijeci na koricama, hrptovima i listovima 14 tiskanih knjiga iz 16.-18. st. otkrila 11 rukopisnih fragmenata i oko dvadesetak ostrižaka hrvatsko glagoljskih liturgijskih kodeksa 13.-15. st. Autorica je istražila pet restauriranih fragmenata iz 13./14. st. Tri su iz prijelaznoga razdoblja hrvatskog glagoljaštva iz kojega je sačuvano samo njih tridesetak. Među njima je Fragment Mudrih izreka iz sredine 13. st. najstariji dosad pronađeni primjerak hrvatsko glagoljskoga prijevoda te biblijske knjige, a ujedno i najstariji glagoljski rukopis pronađen u Rijeci.

Vidi


Vanda Ekl

Vanda Ekl (1920.-1992.) rođena je s djevojačkim prezimenom Visentin u Ljubljani, kamo su njezini roditelji izbjegli iz Trsta. U Zagrebu je pohađala osnovnu evangeličku školu s nastavom na njemačkom jeziku, a zatim hrvatsku realnu gimnaziju sestara milosrdnica. Na Sveučilišu u Zagrebu je paralelno završila dva vrlo različita studija: na Filozofskom fakultetu je diplomirala je 1946. studij povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, a na Muzičkoj akademiji solo pjevanje. Doktorirala je 1963. na Sveučilištu u Ljubljani pod mentorstvom ak. France Stelea.

Radila je kao profesor na srednjim školama Slobodnog teritorija Trsta, te na gimnazijama u Portorožu i Kopru. Od 1952. do 1966. bila je zaposlena na Jadranskom instituta za etničke odnose i ekonomiju JAZU (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU) u Rijeci, te u Modernoj galeriji u Rijeci. Nakon toga bila je ravnateljica Naučne biblioteke u Rijeci (danas Sveučilišne knjižnice), a istodobno je predavala na Pedagoškoj akademiji i Višoj ekonomskoj školi u Rijeci, te na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Na Građevinskom fakultetu u Rijeci je od njegova osnutka 1976. do svojeg odlaska u mirovinu 1981. bila redoviti profesor i predavala povijest graditeljstvo i povijest umjetnosti.

Tijekom dva desetljeća bila je predsjednica Čakavskog sabora u Opatiji i Mediteranskog kiparskog simpozija u Labinu, a bila je i prva, dugogodišnja predsjednica uređivačkog savjeta časopisa Dometi i dugogodišnja predsjednica uređivačkog odbora časopisa Liburnijske teme u Opatiji. Pri kraju života bila je predsjednica Odbora za kulturu Grada Rijeke i Odbora za kulturu Grada Opatije.

Objavila je više od tisuću radova iz raznih područja povijesti, kultura i umjetnosti, te šest knjiga (grafička mapa Fluminensia je osim na hrvatskom objavljena na talijanskom i engleskom). Postumno joj je u Rijeci 1994. objavljena značajna monografija Živa baština, studije i eseji.

U gradu Opatiji gdje je pokopana, postoji ulica Vande Ekl.

Priređeno prema [Vanda Ekl, Živa baština]



VLASTITOST U PISMU I RIJEČI

Istaknuta je komponenta i adut kulturne samospoznaje bila glagoljaška baština. Hrvatsko nacionalno pismo s kojim je Rijeka ušla u kontekst jedinstvenoga tisućljetnoga fenomena naše pismenosti na području Kvarnera, Istre i Hrvatske. Snažan znanstveni i informativni učinak predočavanjem njegove ukorijenjenosti, kontinuiteta i rasprostranjenosti kao i poticaj za daljnju obradu - ponijela je izložba Glagoljica otvorena 1968. godine u Naučnoj biblioteci u Rijeci [danas Sveučilišna knjižnica; DŽ]. Bio je to prvi sustavni zahvat jedne velike i značajne teme i objelodanjivanje najnovijih istraživačkih rezultata (najvećim dijelom akademika Branka Fučića). Ne treba zaboraviti taj događaj u riječkoj kulturi za koji je rečeno da je potresan u svojoj znanstvenoj istini, snažan u pristupačnosti, blistav u ostvarenju. Izložbu je otvorio tadašnji predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), Grga Novak, koji je u  knjizi utisaka napisao: "Glagoljica je znak jedne milenijske kulture. Ona predstavlja dugi lanac stvaralačkih pokoljenja koja su stvarala izraz za našu intelektualnu misao i za naš poetski osjećaj. Ona je stoljećima bila brana naše kulturne vlastitosti." Dragutin Tadijanoviš zapisao je 14. kolovoza 1969.: "... na izložbi sam još jače spoznao da pripadam velikom nizu graditelja i čuvara hrvatske riječi po kojoj kao narod postjimo", a Miroslav Krleža 28. travnja 1973.: "Izložba je savršeno djelo."
[Vanda Ekl, Živa baština, str. 10]

Euforijom je bilo prožeto vrijeme kada su počela istraživanja istarske srednjovjekovne spomeničke baštine. Ona je bljesnula kao neočekivana, zadivljujuća stvarnost kojom je Istra ušla u europski umjetničko-zemljopisni krug. Ne treba posebno isticati da su se osim umjetničkih u njoj krile i društvene, sociološke, etničke, ekonomske i druge specifičnosti i odrednice istarskog prostora. Zvuči gorko kada autor kapitalnog djela Istarske freske (1964), danas akademik Branko Fučić prati objavljivanje izdanja riječima: "Hvala svima koji mi nisu smetali".
[Vanda Ekl, Živa baština, str. 10]

Podatak da je riječki vikar iz svoje kancelarijo uputio glagoljicom pisan i potpisan dopis dokazue ne samo uporabu i službeno priznanje toga pisma i hrvatskoga govora u  sudstvu Rijeke, veće je to nova potvrda pretpostavke da je u riječkoj općini uredovala službena osoba za održavanje veza sa strankama i tumačenje hrvatsko-glagoljskih isprava (vidi [Štefanić, Glagoljski notarski protokol...]). Ta nova glagoljska isprava javnopravnog značenja obara i namjeru Silvina Gigantea da iz činjenice što je dužnost vikara obavlja stranac, izvede zaključke o nacionalnom karakteru Rijeke...

Upravo u dodiru s narodom morao se i tako visoki sudski organ, koji je zbog svojih visokih stručnih kvalifikacija (i radi nepristanosti) bio stranac, poslužiti jezikom i pismom pučanstva s kojim je saobraćao, unatoč tada još latinskom poslovanju u sudstvu.
[Vanda Ekl, Živa baština, str. 197]

Sljedeća dva priloga Vande Ekl odnose se također na glagoljašku baštinu u Rijeci:
  • Glagoljica i počeci tiskarstva u Rijeci [Vanda Ekl, Živa baština, str. 191-192]
  • Glagoljica u sudbenim spisima [Vanda Ekl, Živa baština, str. 193-197]


Prema [Deković, Zapisnik misni..., str. 40] u Rijeci postoji glagoljaška škola već u 15. st. Slovenac Primož Trubar je 1520. školovan kod riječkih popova glagoljaša (vidi str. 41), tada još katolik.

Meranija = Rijeka + Kastav i Veprinac + Mošćenice (str. 38)

Godine 1981. otkriven je hrvatski latinički "Misal hervatski" riječkog popa glagoljaša Jurja Manzinija iz 17. st.

Irvin Lukežić proučio je štivo Cvit Szvetih (iz 18. st.) te ga objavio 1989.

Stjepan Ivšić: Gverin Tihić (vidi E. Hercigonja: Hrvatska književnost II, Rijeka

Hrvatski jezik u Rijeci je ekavsko-sjevernočakavsko narječje liburnijskog tipa (vidi [Deković, Zapisnik misni..., str. 42]).

Vidi svjedočenje u [Deković, Zapisnik misni..., str. 9-10] o akad. Eduardu Hercigonji:

... Akademik Hercigonja, kao mentor moje diplomske radnje, u vrijeme vrlo podlih progona hrvatskih domoljuba za bivše Jugoslavije, imao je snage i građanske odvažnosti odbiti zahtjeve riječkih režimu odanih poslušnika da me kao odsluženog političkog uznika onemogući u diplomiranju (nakon što je izvrstnom ocijenio moju radnju, akademik Hercigonja nije više bio pozivan da predaje u Rijeci).

Žagar Slovo




Izvori
  • Darko Deković,
    • Istraživanja o riječkome glagoljaškom krugu, Matica hrvatska, Zagreb 2011. (doktorska disertacija Darka Dekovića priređena pod mentorstvom akademika Eduarda Hercigonje)
    • Bartol Frgačić: O dužnostima roditelja i starješina prema djeci i  podložnicima, diplomski rad Darka Dekovića na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom akademika Eduarda Hercigonje
    • Sudbina hrvatsko-glagoljskoga vođenja matica u Rijeci, UDK: 929.532(497.5 Rijeka):003.349
    • Un tratatto glagolitico di teologia morale casuistica nel settecento, Christianity among the Slavs, Orientalia christiana analecta 231, Rome, 1988.
    • Missal hervaski Jurja Manzina, rukopisni hrvatsko-latinički misal iz XVII. stoljeća, Croatica Christiana Periodica, 18, 1986., str. 89 - 116
    • Zapisnik misni kaptola riečkoga; Istrazivanja o riječkome glagoljaškome krugu, Matica hrvatska, Rijeka, 2005, ISBN-953-6035-16-2 (ova knjiga je nasttala na temelju njegova magistarskog rada)
    • Svetokrižki odlomak, Dometi 1-4, 2003.
    • Glagoljična nabavnica iz Bakra, Dometi, 1-4/2003., Rijeka, 2005., str. 18-24.
    • Glagoljični nadpis iz Dragozetića na Cresu, Dometi 1-4, 2003.
    • Hrvatskoglagoljični prijevodi u Diplomatariumu augustinskoga samostana u Rijeci, Dometi 1-4, 2003.
    • "Blaž" pod križem - Novi nalaz glagoljice u gradu Grobniku, Dometi 15 (2007), 1-4, Rijeka 2005., str. 115-118
    • Ponovni nalaz molitvenika Gaspara Vnučića, Grobnički zbornik 8. (2007), str. 23-28
    • Škrljevski ugrebenac, nalaz glagoljice na Škrljevu, Dometi, 15 (2007), 1-4, Rijeka 2005, str. 105-113
    • Glagoljični godar riječkoga zbornog kaptola iz godine 1605., Dometi 15 (2007), 1-4, Rijeka 2005, str. 79-104
    • Misni priručnik za staroslavensku misu u sedmoj vazmenoj nedjelji, Matica hrvatska, Rijeka 2007., 20 str.
    • Prilog za bibliografiju Darka Dekovića [PDF], priredila Hana Lencović Milošević
  • Branko Fučić: Glagoljski natpisi [PDF], Zagreb 1982.
  • Franjo Glavinić: Historia Tersettana, Vidim (Udine) 1648., pretisak na hrvatski Rijeka - Zagreb 1989., s predgovorom akademika Eduarda Hercigonje
  • Eduard Hercigonja: Srednjovjekovna književnost, Povijest hrvatske književnosti, knjiga 2, Zagreb 1975.
  • Jadranka Kaloper-Bakarić: Popis glagoljskih spisa u franjevačkom samostanu na Trsatu, Rijeka (zbornik) sv. 2, Povijesno društvo Rijeka, Rijeka 1994, str. 283
  • Vjekoslav Štefanić: Glagoljica u Rijeci, Rijeka zbornik, Matica hrvatska, Zbornici i monografije, knj. 1, Zagreb 1954., str. 393-435.
  • Vjekoslav Štefanić: Riječki fragmenti [PDF], Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenska akademije, Vol. 3, Zagreb 1960., str. 215-288., dostupno također i na https://hrcak.srce.hr/file/124550
  • Vjekoslav Štefanić: Glagoljski notarski protokol iz Draguća u Istri (1595-1639), Radovi Staroslavenskog instituta, knj. 1, Zagreb 1952, str.73-174 + slike
  • Rudolf Strohal: Tri stare hrvatske isprave iz Rijeke, Vjesnik Zemaljskog arhiva, god. XVII, 1915.
  • Rudolf Strohal: Iz stare Rijeke, Zbornik za narodni život i običaje, knj. XX, sv. 2, 1915.
  • Vanda Ekl: Dvije novije glagoljske isprave iz Rijeke, Jadranski zbornik, br. 1, Rijeka - Pula 1956., str. 219-230.
  • Vanda Ekl: Živa baština, studije i eseji, Rijeka 1994
  • Mateo Žagar (prikaz o monografiji [Deković, Zapisnik misni...]): Riječka dionica glagoljaštva [PDF]


  • Darko Žubrinić: Hrvatski glagoljički nadpisi odkriveni nakon 1982. (tj. nakon objavljivanja Fučićeva monografije "Glagoljski natpisi" 1982.)



Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia, its History, Culture and Science