Kajkavski govor u glagoljičkim knjigama

Najraniji poznati primjeri kajkavskog govora u glagoljičkim knjigama sežu u početak 15. st.: Vinodolski zbornik.

U Kolunićevu glagoljičkom zborniku iz 1486. nalazi se buš', malo dalje kai. Pisan u je Kneževoj vasi kod Otočca.

U Petrisovu zborniku iz 1468. uz čakavski govor nalazimo i kajkavske izraze. U tom je zborniku kajkavština najčešće i najraznolikije zastupljena. 

Eduard Herciognja je ustanovio da je jedna trećina tekstova Petrisova zbornika iz god. 1468. pisana jezikom u kojem se čakavska (crkvenoslavenska) potka prepleće s fonetskim, morfološkim i leksičkim kajkavizmima. Ista pojava obilježava jezik i nekih drugih zbornika 15-16. stoljeća: Vinodolskog, Kolunićeva, Žgombićeva, Grškovićeva...

Citirajmo neke primjere koje navodi ak. Eduard Hercigonja:

  • "To kai mu to obećamo oni poreći ne mogu. Nu ako kao obećamo ke oćemo izdati..." (Vinodolski zbornik)
  • "Dragi sinu to kai te hoću vučiti razumei ni v dvore ni vu vsi ne budi velikorečiv" (Petrisov zbornik)
  • "Grčka gospodo kai smo učinili rečju učinmo e i stvorom" (Petrisov zbornik)
  • "ako buš poslušan i bojal se prokletstva..." (Kolunićev zbornik)
  • "O dobri ljudi ne vim kai jest danas bole plakati ali pripovidati..." (Grškovićev zbornik)
  • "Kakovi jesmo od njega stvorenje včinjeni" (Grškovićev zbornik)

Pojavu kajkavštine imamo dakle već u početku 15. st. (u Vinodolskom zborniku), pa povijest kajkavske književnosti treba staviti u barem to vrijeme: početak 15. st. (a ne druga polovica 16. st.)

Kajkavštinu sadrže ovi stari kodeksi:

  • Vinodolski zbornik s početka 15. st.
  • Petrisov zbornik iz 1468.
  • Kolunićev zbornik iz 1486.
  • Kvarezimal Šimuna Grebla iz 1498., zbirka propovjedi za svaki korizmeni dan. Pisan je u Istri, a Šimun Greblo je rodom iz Roča.
  • Korizmenjak IIIa 19 (iz 15/16. st.).
  • Homilijar na Matejevo evanđelje, pisan koncem 15. st.
  • Antoninov konfesional, iz 15/16. st.
  • Kvadriga duhovnim zakonom, iz 15/16. st.
  • Tkonski zbornik, s početka 16. st.
  • Žgombićev zbornik, pisan polovicom 16. st.
  • Grškovićev zbornik, iz druge polovice 16. st.

U Vinodolskom zborniku (početak 15. st.) imamo ovakve primjere:
  • To kai mi tu obećamo oni poreći ne mogu. Nu ako kao obećamo ke oćemo izdati...
  • da ovoga se varimo [čuvamo se] ča reče Ambroz
  • da ovoga se varemo kai reče Ambroz
  • jest nam trebi razumeti kai nam skazuje zvezda, kai li tri slnca, kai studenac zlat, kai li mir, kai li ljudi,... kai li zver
  • zakai gospodin ne tužaše teškoću svoju
U Grškovićevom zborniku (druga polovica 16. st.) imamo također kajkavskih primjera::
  • kai ga na dobro delo naučiš a zlo delo ot neg otimeš…
  • o - dobri ljudi ne vim kai est danas bole plakati ali pripoviedati
  • i paki reče im Isus, kai ste dobra učinili…


Petrisov zbornik iz 1468., vrhunski je spomenik hrvatske pisane kulture. Naziv je dobio prema jednom od vlasnika iz 19. st., Petrisu s otoka Krka. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. Knjiga ima točno 700 str.!

Znamenita štokavsko-kajkavsko-čakavska rečenica u Petrisovu zborniku:
I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
Nalazi se na str. 338 v (u redku 6 odozdol), prema numeraciji na dnu svake desne stranice. Izvor fotografije je glagoljica.hr.
Zahvaljujemo dr. Sandri Požar na informaciji o tome gdje se u Petrisovu zborniku nalazi ta rečenica.

Petrisov zbornik (1468., Ozaljski glagoljaški krug) sadrži ovu znamenitu rečenicu, koja je istodobno štokavska, kajkavska i čakavska:
  • I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
  • ...a glas tvoj vele potulen [žalostan]...
  • ...jedni mudri a drugi nori...
  • ...sin nor pečali mat'r svoju
  • ...ako se budeš drugom špotal [grditi] - pošpotan budeši [bit ćeš ogrđen]
  • ...vrag va obrazi kač'i [neprijatelj u liku zmijskom]
  • ...bantuj [uznemiruj] se mudrostju
  • ...poidi v špot [sramota] tvoj zli k luciferu
  • ...naigoršemu hlapcu [šegrt] ugoditi  ne more
  • ...i ta jure stoprv [tekar] ...
  • Dragi sinu to kai te hoću vučiti razumei ni v dvore ni vu v'si ne budi velikorečiv ...

Kolunićev zbornik (1486.):

  • želiju sidit na pridnih mesteh
  • Ako buš poslušan i bojal se prokletstva

Tkonski zbornik (početak 16. st.): čini kai mu na misal pride.

To sve govori o svjesnom naporu da se u stare glagoljaške tekstove uključe sva tri hrvatska narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko. To je osobito vidljivo u djelatnosti Ozaljskog književnog kruga u 16/17. st. (znameniti pavlinski samostan Svetice kod Ozlja, u kojem kao prior djeluje veliki hrvatski leksikograf Ivan Belostenec).

Zoran Ladić i Goran Budeč (HAZU): Glagoljska bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524. do 1526.  godine. Prilog proučavanju crkvenog i seoskog života u zagrebačkoj okolici u ranom Srednjem vijeku. [PDF], Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesnih i društvenih znanosti HAZU, 29 (2011), 149-189

U znamenitom Istarskom razvodu spominju se "žlahtni ljudi" (plemeniti ljudi). Svi znamo za vino koje se zvoe "Vrbnička žlahtina" (tj. Vrbnička plemenitašica). Malo je poznato da se pojam "žlahten" (od žlahta - plemstvo) pojavljuje i u varaždinskom kajkovskom govoru. Vidi sljedeći golemi kajkavski rječnik na str. 2379:

Tomislav Lipljin: Rječnik varaždinskog kajakvskog govora, 2. izdanje, Stanek Media d.o.o., Varaždin 2013., ISBN 978-953-6926-94-7 (2563 str.)

Prema informaciji g. Josipa Justinića, u Krasu na otoku Krku, kaj znači gdje. Na pr. "Kaj si bi?" = "Gdje si bio?". Krasani bi istu rečenicu drugačije rekli "Kamo si bi?".  Riječ "gdje", koliko g. Justinić pamti, uopće nisu koristili! Naravno, u Petrisovom zborniku se "kaj" ne koristi na kraski način.

U Međimurju, riječ što znači tko. Na pr., "Što je došel?" znači "Tko je došao?". Bio sam svjedok takvog pitanja u Nedelišću.

Ovdje valja spomenuti da su neke glagoljičke knjige na posredan način utjecale na kajkavsku književnost. Tako se u Pariškom kodeksu iz 1380., nastalom na području Like, pisanom glagoljicom (nastalom na području Like, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu), nalaze stihovi koji su prepisani Pavlinskoj pjesmarici sadržanoj u Pavlinskom zborniku iz 1644. Evo jedan vrlo kratak primjer na str. 110a i b spomenute pjesmarice:

iz Pariške pjesmarice sadržane u Pariškom kodeksu iz 1380.:

Jedan an’jel do njih teče
i, prišad im, tako reče:
(transkripcija Dragica Malić)

iz Pavlinske pjesmarice 1644..

Jeden angel k nim poteče
I pastirom tako reče:
(transkripcija Ivan Zvonar)

Izvor ovog podatka je [Zvonar, str. 74-75].

Vrijedi spomenuti provu hrvatsku kajkavsku tiskanu knjigu:
 
  • Ivanuš Pergošić: Decretum 1574., Hrvatski kajkavski edition princeps (ur. Zvonimir Bartolić), Matica hrvatska, Zrinski, Čakovec 2003.

Na str. 16, u odjeljku Chterta szloboda (tj. Čterta sloboda), nalazi se u prvom redku riječ poghlaunik (u značenju vladar).
Na str. 20 (također i str. 218-219), iz obrojčavanja (numeriranja) od 10. do 19., vidljiv je neprijeporan utjecaj glagoljice (vidi):

Iedannadeszte, drvghinadeszte, tretinadeszte, chtertinadeszte, petinadezte,
sesztinadeszte, szedminadezte, oszminadezte (devvetinadezte).

Kod rednih brojeva 17. i 18. vjerojatno se zabunom umjesto deszte pojavljuje dezte. Naravno, brojevi od 11 do 19 pojavljuju se i na drugim mjestima u knjizi. (Zahvaljujem prof. dr. Ivani Kresnik na posudbi Pergošićeve knjige.) Još nekoliko zanimivosti, koje nisu izravno povezane s glagoljicom, ali jesu s brojevima:
  • Na str. 287 nalazimo izraz "dvie dugovanji pišeta" - dvojina (riječ pišeta - pišu)
  • Na str. 295. nalazi se i pojam poldrug (poludrug) - jedan i pol (str. 295)

Vidi brojevi u glagoljici.


Izvori:
  • Ivanuš Pergošić: Decretum 1574., Htvatski kajkavski edition princeps (ur. Zvonimir Bartolić), Matica hrvatska, Zrinski, Čakovec 2003.
  • Stjepan Damjanović: Glagolitica kajkaviana,  u Kajkaviana croatica, Hrvatska kajkavska riječ, Zagreb, 1996., katalog izložbe, str. 45-55.
  • Eduard Hercigonja: Kajkavski elementi u jeziku glagoljaške književnosti 15. i 16. stoljeća : (pri­log istraživanju kontinuiteta hrvatskog književnog jezika). - Ilustr. -  Sa­drži i prilog o latiničkom Derečkajevu rukopisu (1622) s normaliziranomtranskripcijom ulomaka tekstova Romana o Troji, Aleksandride i Pripovi­jesti o Akiru iz. toga rukopisa i paralelnih dijelova tih tekstova iz. glagoljić-kih zbornika, Vinodolskog i Petrisova (15. st.), te hrvatskoćiriličkog Roud-ničkog rukopisa (16. st.). -  Bibliografske bilješke uz tekst. U: Croatica, Zagreb. -  God. 4, sv. 5 (1973), str. 169-245.
  • Eduard Hercigonja: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb 1983.
  • Marinka Šimić: Kajkavski utjecaj u 2. novljanskom brevijaru,  u [Galović (ed): Az grišni diak Branko pridivkom Fučić], str. 501-520
  • Ivan Zvonar: Pregled povijesti kajkavske usmene književnosti, Zabok 2014., ISBN 978-953-7832-04-9
  • Marinka Šimić: Kajkavizmi u creskoj Muci Franića Vodarića, Fluminensia, 2, god. 14, Rijeka 2002., 73–84.
  • Marinka Šimić: Kajkavizmi u Tkonskom zborniku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Vol. 33, No1, 2007., str. 343-370
  • Ivana Bogunović: Jezična analiza Muke Isusove iz Tkonskoga zbornika, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2019 (mentor prof. dr. Sanja Zubčić)

www.zvirek.net


Hrvatsko - kajkavski očenaš

Croatia - Overview of History, Culture, and Science