Kajkavski govor u glagoljičkim knjigama
Najraniji poznati primjeri kajkavskog govora u glagoljičkim knjigama sežu u početak 15. st.: Vinodolski zbornik.U Kolunićevu glagoljičkom zborniku iz 1486. nalazi se buš', malo dalje kai. Pisan u je Kneževoj vasi kod Otočca.
U Petrisovu zborniku iz 1468. uz čakavski govor nalazimo i kajkavske izraze. U tom je zborniku kajkavština najčešće i najraznolikije zastupljena.
Kajkavštinu sadrže ovi stari kodeksi:
- Vinodolski zbornik s početka 15. st.
- Petrisov zbornik iz 1468.
- Kolunićev zbornik iz 1486.
- Kvarezimal Šimuna Grebla iz 1498., zbirka propovjedi za svaki korizmeni dan. Pisan je u Istri, a Šimun Greblo je rodom iz Roča.
- Korizmenjak IIIa 19 (iz 15/16. st.).
- Homilijar na Matejevo evanđelje, pisan koncem 15. st.
- Antoninov konfesional, iz 15/16. st.
- Kvadriga duhovnim zakonom, iz 15/16. st.
- Tkonski zbornik, s početka 16. st.
- Žgombićev zbornik, pisan polovicom 16. st.
- Grškovićev zbornik, iz druge polovice 16. st.
U Vinodolskom zborniku (početak 15. st.) imamo ovakve primjere:
- To kai mi tu
obećamo oni poreći ne mogu. Nu ako kao obećamo ke oćemo izdati...
- da ovoga se varimo [čuvamo se] ča reče Ambroz
- da ovoga se varemo kai reče Ambroz
- jest nam trebi razumeti kai nam skazuje zvezda, kai li tri slnca, kai studenac zlat, kai li mir, kai li ljudi,... kai li zver
- zakai gospodin ne tužaše teškoću svoju
- kai ga na dobro delo naučiš a zlo delo ot neg otimeš…
- o - dobri ljudi ne vim kai est danas bole plakati ali pripoviedati
- i paki reče im Isus, kai ste dobra učinili…
Petrisov zbornik iz 1468., vrhunski je spomenik hrvatske pisane kulture. Naziv je dobio prema jednom od vlasnika iz 19. st., Petrisu s otoka Krka. Čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. Knjiga ima točno 700 str.!
Znamenita štokavsko-kajkavsko-čakavska rečenica u Petrisovu zborniku:
I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
Nalazi se na str. 338 v (u redku 6 odozdol), prema numeraciji na dnu svake desne stranice. Izvor fotografije je glagoljica.hr.
Zahvaljujemo dr. Sandri Požar na informaciji o tome gdje se u Petrisovu zborniku nalazi ta rečenica.
Petrisov zbornik (1468., Ozaljski glagoljaški krug) sadrži ovu znamenitu rečenicu, koja je istodobno štokavska, kajkavska i čakavska:
- I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človeče, i kai se mećeš i zač trepećeš.
- ...a glas tvoj vele potulen [žalostsan]...
- ...jedni mudri a drugi nori...
- ...sin nor pečali mat'r svoju
- ...ako se budeš drugom špotal [grditi] - pošpotan budeši [bit ćeš ogrđen]
- ...vrag va obrazi kač'i [neprijatelj u liku zmijskom]
- ...bantuj [uznemiruj] se mudrostju
- ...poidi v špot [sramota] tvoj zli k luciferu
- ...naigoršemu hlapcu [šegrt] ugoditi ne more
- ...i ta jure stoprv [tekar] ...
- Dragi sinu to kai te hoću vučiti razumei ni v dvore ni vu v'si ne budi velikorečiv ...
Kolunićev zbornik (1486.):
- želiju sidit na pridnih mesteh
- Ako buš poslušan i bojal se prokletstva
Tkonski zbornik (početak 16. st.): čini kai mu na misal pride.
To sve govori o svjesnom naporu da se u stare glagoljaške tekstove uključe sva tri hrvatska narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko. To je osobito vidljivo u djelatnosti Ozaljskog književnog kruga u 16/17. st. (znameniti pavlinski samostan Svetice kod Ozlja, u kojem kao prior djeluje veliki hrvatski leksikograf Ivan Belostenec).
Zoran Ladić i Goran Budeč (HAZU): Glagoljska bilježnica šćitarjevskog župnika od 1524. do 1526. godine. Prilog proučavanju crkvenog i seoskog života u zagrebačkoj okolici u ranom Srednjem vijeku. [PDF], Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesnih i društvenih znanosti HAZU, 29 (2011), 149-189
U znamenitom Istarskom razvodu spominju se "žlahtni ljudi" (plemeniti ljudi). Svi znamo za vino koje se zvoe "Vrbnička žlahtina" (tj. Vrbnička plemenitašica). Malo je poznato da se pojam "žlahten" (od žlahta - plemstvo) pojavljuje i u varaždinskom kajkovskom govoru. Vidi sljedeći golemi kajkavski rječnik na str. 2379:
Tomislav Lipljin: Rječnik varaždinskog kajakvskog govora,
2. izdanje, Stanek Media d.o.o., Varaždin 2013., ISBN 978-953-6926-94-7
(2563 str.)
Prema informaciji g. Josipa Justinića, u Krasu na otoku Krku, kaj znači gdje. Na pr. "Kaj si bi?" = "Gdje si bio?". Krasani bi istu rečenicu drugačije rekli "Kamo si bi?". Riječ "gdje", koliko g. Justinić pamti, uopće nisu koristili! Naravno, u Petrisovom zborniku se "kaj" ne koristi na kraski način.
U Međimurju, riječ što znači tko. Na pr., "Što je došel?" znači "Tko je došao?". Bio sam svjedok takvog pitanja u Nedelišću.
Ovdje valja spomenuti da su neke glagoljičke knjige na posredan način utjecale na kajkavsku književnost. Tako se u Pariškom kodeksu iz 1380., nastalom na području Like, pisanom glagoljicom (nastalom na području Like, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu), nalaze stihovi koji su prepisani Pavlinskoj pjesmarici sadržanoj u Pavlinskom zborniku iz 1644. Evo jedan vrlo kratak primjer na str. 110a i b spomenute pjesmarice:
iz Pariške pjesmarice sadržane u Pariškom kodeksu iz 1380.:
Jedan an’jel do njih teče
i, prišad im, tako reče:
(transkripcija Dragica Malić)
i, prišad im, tako reče:
(transkripcija Dragica Malić)
iz Pavlinske pjesmarice 1644..
Jeden angel k nim poteče
I pastirom tako reče:
(transkripcija Ivan Zvonar)
I pastirom tako reče:
(transkripcija Ivan Zvonar)
Izvor ovog podatka je [Zvonar, str. 74-75].
Izvori:
- Stjepan Damjanović: Glagolitica kajkaviana, u Kajkaviana croatica, Hrvatska kajkavska riječ, Zagreb, 1996., katalog izložbe, str. 45-55.
- Eduard Hercigonja: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb 1983.
- Marinka Šimić: Kajkavski utjecaj u 2. novljanskom brevijaru, u [Galović (ed): Az grišni diak Branko pridivkom Fučić], str. 501-520
- Ivan Zvonar: Pregled povijesti kajkavske usmene književnosti, Zabok 2014., ISBN 978-953-7832-04-9
Hrvatsko - kajkavski očenaš
Croatia - Overview of History, Culture, and Science