Pariška pjesmarica iz 1380 najstarija poznata hrvatska pjesmarica Darko Žubrinić, 2010. Pariška pjesmarica dio je Pariškog zbornika iz 1380., a nalazi se na koncu tog zbornika. Zbornik ima 400 str., i čuva se  u Francuskoj nacionalnoj knjižnici (Bibliothéque Nationale) u Parizu, sign. Code slave 11.  Zbornik je pisan hrvatskom glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, a sadrži misalski, brevijarski i psaltirski dio. Pariški zbornik iz 1380. (Code slave 11), Bibliothéque Nationale, Pariz Ova starhorvatska pjesmarica sadrži deset pjesama pisanih starhorvatskim jezikom: Pisan svetogo Jurja Pisan ot muki Hrstovi  Marijina pisan Proslavimo Otca Boga Bog se rodi v Vitliomi Bratja, brata sprovodimo Tu msilimo, bratja, ča smo Svit se konča Mihaile problaženi Zač se tužiš, duše Među tih deset pjesama nalaze se i dvije hrvatske božićne pjesme. Starohrvatska pučka božićna pjesma Proslavimo Otca Boga, četvrta je po redu u Pariškoj pjesmarici iz 1380.,  vidi [Kapetanović, Malic, Štrkalj Despot, str. 6-7]: Proslavimo Otca Boga Proslavimo Otca Boga ki nam posla Sina svoga! Svojim sinom nas poljubi da nas grješnih ne pogubi Ne more nam veće dati, svega Sina nam poslati. Zato, bratja, Bogu pojmo i s veseljem pred njim stojmo! Razumijmo dobro o sem, Sin Otcu je takmen u vsem. S Svetim Duhom Bog jedini, ki vse more i vse čini. Bog Otac, ki vse izvodi, pres počela Sina rodi. Zato bolje primi, brate, uplti se sam Sin za to. Sega već mi ne ostavi ako želiš priti k slavi! Bog jest Isus, človek pravi, tu se rječju djaval davi. Vemo da je Božić danas, kada se Isus rodi za nas. Marija ga rodi Djeva da smo prosti Božja gnjeva. Vsem nam bude vele drago pride Isus naše blago. I Mariji pojmo zato, ka nam rodi rajsko zlato! Ako praviš: "Na čto pride?", da se spase, s nebes pride. V Adame se vsi padosmo, Isusom se podvigosmo. Proslavimo Otca Boga započinje u posljednjem retku lijevog stupca Pariške pjesmarice iz 1380.: Prosl(a)vêmo O(t)ca B(og)a ki nam posla S(i)na ... Proslavimo Otca Boga, nastavak  Starhorvatska pučka božićna pjesma Bog se rodi v Vitliomi, koja se i danas pjeva, peta je po redu u Pariškoj pjesmarici iz 1380., vidi [Kapetanović, Malić, Štrkalj Despot, str. 12-13]: Bog se rodi v Vitliomi Bog se rodi v Vitliomi, djavlju silu tada slomi. Gradu ime tako biše, kako prorok Božji piše. Tu pastiri blizu stahu pri ovčicah i ne spahu. Svitlost Božja na njih pride, pred kom noćna tma otide. Množstvo anjel tu vijahu, slavu Bogu ki pojahu. Pastiri se čudovahu, strahom k nebu pogledahu. Anjeli se veselahu, glase dobre spovidahu: slava Bogu, mir človjekom, dobrovoljnje vjeku vjekom. Jedan anjel do njih teče i prišad im tako reče: "Ja vam dobru radost pravlju i na put vas ja nastavlju. Spasitelj se rodi danas, ki je s neba prišal za nas. Ne kasnite veće stati, hoćete ga blizi najti! Povit Gospod v Vitliomi, u jaslaceh, v tujem domi." Oni tako skoro tekše obretoše čudo vekše: Djeva sina povijaše, ki vsem svitom obladaše. Travicu mu prostiraše, Bog u jasalceh počivaše Volak zimu otganjaše, a oslak mu se poklanjaše, Skoti Boga znahu tada, a grješnik ga ne zna sada. Pastiri se povratiše, glasom Boga pohvališe. Božju slavu ku vidješe i druzim ju navjestiše. Potacimo k Vitliomu, potacimo k Božju domu! Pogledajmo Božja grada, pogledajmo Boga mlada! Mladenac je slaji meda, ki v nadroh slatko gleda. Tu se Bogu pomolimo, tu Isusa poljubimo! Tu vsi Bogu zahvalimo, tu za grjehe uzdahnimo! O Marija, Božja mati, hoće za nas molbu dati. O Isuse, Bože blagi, Bogu Otcu vele dragi, ti nam put k sebe skaži, naše duše rajem blaži! Amen! Bog se rodi v Vitliomi, starohrvatska božićna pjesma iz 14. st. koja se pjeva i danas Pjesme izvorno nisu zapisane u stihovima, nego neprekinuto, bez znakova interpunkcije. Svi jatovi su u gornjem prijepisu razriješeni, ali na mnogim mjestima nije jasno kako ih treba čitati (ikavski, ekavski ili ijekavski), u skladu sa starohrvatskim govorom iz 14. st. U Pariškoj pjesmarici su i dvije svetačke pjesme, jedna posvećena sv. Jurju, a druga sv. Mihovilu. Tu je i pjesma Zač me tužiš duše posvećena Isusu. Pjesma Svit se konča je svjetovne tematike. Bog se rodi v Vitliomi, starohrvatska božićna pjesma iz 14. st. koja se pjeva i danas Svit se konča (i slnce jur zahodi, pravda gine, ljubav stine, tma ishodi), Pariški zbornik iz 1380. (Code slave 11), Bibliothéque Nationale, Pariz Pariška pjesmarica, Code slave 11, Nacionalna knjižnica u Parizu, folija 189b Fotografija je prenesena iz jednog mrežnog izvora u [Tot]. Osnovni izvor za poznavanje starhrvatskog pjesništva je opsežna monografija [Kapetanović, Malić, Štrkalj Despot], koja ima preko 900 str. Anita Tot: Svit se konča, diplomski rad [PDF], Sveučilište u Zadru, Odsjek za hrvatski jezik i književnost, Zadar 2016. (mentor prof.dr. Slavomir Sambunjak) Zahvaljujem dr. Amiru Kapetanoviću na dopuštenju da se prenese fotografija iz [Kapetanović, Malić, Štrkalj Despot]. Code Slave 11, Paris, zahvaljujemo gđi. Biserki Kršlin Barda (Pariz) na informaciji Hrvatsko-francuski glagoljaški dodiri Mala enciklopedija hrvatske glagoljice