Već izdaleka pogled nam se zadržava na renesansnoj građevini koja nas zaokuplja svojom jednostavnošću i bizarnim izgledom. Na prilaznom putu dočekuje nas slavoluk s maketom Grada, s mačevateljima u borbenom stavu, s mirnim sokolovima i velikim orlom. Prilaz samom Gradu i obilazak Grada izvana, poseban je događaj s pogledom na Desinić, Cesar grad, slovenske Kozjanske planine, Ivanščicu, Zagrebačku goru i cijelo Hrvatsko zagorje. Već na ulazu u Grad kroz velika teška vrata dočekuju nas stara vozila od 1840. i jedna rijetka vatrogasna kola češkog podrijetla iz 1883., koja imaju 12 članova posade i koja su potpuno obnovljena i sposobna za gašenje.

      Ulazeći u atrij grada, desno nam je sakriven osobni automobil u djelovima marke Mercedes, u kojeg je prvi puta ugrađen dizel motor iz 1920. godine. Odmah pred nama je pogled na cijeli atrij s trijemovima gdje nas dočekuju brojne helebarde, bunar dubok 32 metra, kovačka poljska vrata, pedeset litarsi kotao za riblji ili neki drugi paprikaš. Pogled nam se usmjerava na toranj dvorske kapele s urnom koja odbija svaki četvrt sata, a potom pune satove i kao posebna atrakcija, nakon toga čuje se nekoliko taktova zagorske popevke - zagorske himne "Vu plavem trnaci" u muzici zvona slavnog Đure Jurice Prejca. Lijevo je ulaz u ratni arsenal Hrvatske pod naslovom: "Od Porge do Branimira". Do danas gdje su postavljene: sulice, helebarde, vrata barutane iz XVI. st, ratna kirurgija - instrumenti, zubarski instrumenti, pribor za laboratorij kao uspomena na doprinos Hrvatske antifašističkoj koaliciji i borbi protiv fašizma Desinićkog kraja. Slijedi zbirka iz Domovinskog rata Hrvatske s brojnim fotografijama borbenog puta "103. zagorske brigade" sa značajni trofejima kao što su: zastave iz doba komunizma i ratni plijen, a posebno četnička svilena rukom izvezena zastava "Republika srpska krajina" koju su naši borci skinuli sa zgrade "Opštine u Kninu" za vrijeme akcije "OLUJA" 1995. godine. Tu je i ostali ratni plijen: četnički novci, cigarete, odlikovanja, municija ostaci raketa i ostalog ubojitog oružja. Siljede uspomene hrvatske vojske s našim zastavama, municijom, časničkim odorama, odore hrvatskih vojnika kroz vjekove…

      U drugoj prostoriji zavičajnog odjela susrećemo geološku zbirku, paleontološku zbirku, animološku zbirku, antropološku zbirku, nešto iz II. stoljeća rimskog perioda, relikte prve hrvatske manufakturne tvornice lijekova osnovane 1883. godine. Brojne alate i etnografske predmete, pribor za izradu tekstila s tkalačkim stanovima i početak donacije prof. dr. Antuna Bauera koji je spasio spomenik Bana Josipa Jelačića, koji ponovo resi Jelačićev trg glavnoga grada Hrvatske - Zagreba. Spuštamo se tri stube na najgornju galeriju odakle je najljepši pogled na cijeli interijer Grada. Dolazeći na pjevalište (koruš) dvorske kapele, otvaramo najstarija vrata u Gradu na kojima je naslikan Sv. Petar s pijetlom iz XVI st. Tu je i konpac kojim možemo ponovo zazvoniti na novom zvonu, jer je staro skinuto 1914. godine za poterbe topništva Austrougarske vojske.

     Uskim strmim stepenicama spuštamo se na drugu etažu i ulazimo u dvorsku kapelu Sv. Petra koja je obnovljena 1990. godine zahvaljujući naporima današnjeg biskupa varaždinskog monsignora Marka Culeja, kardinala dr. Franje Kuharića i "spiritus movensa i agensa" Josipa Štimca. Na oltaru se nalazi tabernakul iz 1810. godine, dobro restauriran, četiri sviječnjaka iz početka XVII. st., uljana slika koja prikazuje Isusa gdje predaje ključeve Sv. Petru, iz 1713. godine koja je bila izložena neposredno do ulaznih vrata u kabinet Nadbiskupa Zagrebačkog. Tu je jedan fragment s tornja zagrebačke katedrale s visine cca. 60 m. Uskršnja svijeća, dar dr. Žarka Domljana, lubanja Veronike Desinićke, muzički automat, klecalo iz XVIII. st. iz stare Samoborske crkve, dosta raznog crkvenog pribora, luster s jednog prekooceanskog parobroda iz 1883. godine i mnoštvo slika visoke frijednosti. Tabernakul čuva pozlaćen kalež iz radionice velikog gravera i medaljara Ivana Kerdića, dar dr. A. Buera čije su također i skoro sve slike u kapeli. Mnoge svijeće dar su mosignora Lovre Cindorija, župnika Marije Bistrice. Kapela je dobro iluminirana kao i cijeli Grad. Krenemo li lijevo od dvorske kapele, ući ćemo u poveliku prostoriju gdje su izložene vrijedne slike iz donacije prof. Bauera, zatim značajna zbirka grnčarije od kojih su neki predmeti stari i preko 400 godina. Ovdje nalazimo i arheološke iskopine nađene izvan Grada, nedaleko zidina, koje još nisu znanstveno obrađene. Osim toga nalazimo i ostatke životinjskih kostiju srna, divljih svinja itd. Tu je i lijepa zbirka "terra cotte" Stanka Piskača koja nas zadivljuje bizarnim izrazima u plastici.

      Vraćamo se desetak koraka nazad i prelazimo "MOST UZDISAJA" kojeg smo tako nazvali jer su grofovi Celjski zdušno koristili tvz. "ius primae noctis" (pravo prve noći). S mosta uzdisaja ulazimo u povijesnu sobu obitelji Rattkay koja je ostavila značajan pečat u povijesti, kulturi i vjeri ne samo Hrvatskog naroda već i u Europi i svijetu. Tu je nadgrobni spomenik - lik baruna Petra II Rattkkaya, i sve relevantne povelje te izvanredne obitelji. Tu su i vrlo značajne stare knjige kao što su:
     a) Memoria Regum et Banorum Regnorum Dalmatiae Croatiae et Slavoniae
     b) Constitutio criminalis theresianum i druge….

Tu je i oklop malog viteza iz XVI. st., a stari kamin, ujedno krušna peć podsjeća nas na miris svježeg domaćeg kruha. Ovdje predstavljamo sokolarstvo. Lijevo ulazimo u "Muzički salon Đure Prejca" starijeg i mlađeg, gdje nas mobilijar vraća u prošlo stoljeće, u stoljeće namještaja "Alt Deutcsha", a pojedini predmeti u doba secesije. Brzim pogledom upoznat ćemo obje značajne obitelj iz naše kulture, a posebno Juricu, autora naše zagorske himne - popevke: Vu plavem trnaci…

    Susjedni "Salon mačevatelja" - "Sanjin Kovačić" našeg najznačajnijeg mačevatelja od kada u Hrvatskoj postoji mačevanje kao šport obuhvaća podatke i slike iz povijesti mačevalaštva, a posebno nas upoznaje s povijesti mačevanja u Velikom Taboru od 1982. godine. Osim brojnih floreta, mačeva i fotografija tu su i naši mušketiri u originalnim odorma iz perioda "Cirano de Bergerac". Tu je najstarija hrvatska puška iz XV. st. "uskočka puška", sigurno i najstarija mačevateljska športska maska, iz XVIII. st. ili starija. Brojna priznanja mačevateljskom Športu i njegovim pregaocima nalaze se u vitrini. Rezervne odore mušketira služe za fotografiranje u njima, za uspomenu na boravak u Velikom Taboru.