Osvrt na portret Mahatma  Gandhija


Vanja Gabrić, Metković

U povodu međuvjerskog božićnog čestitanja održanog prosinca 2019. g. u društvu Napredak u Zagrebu, gospodin Darko Žubrinić darovao je Hrvatsko-indijskom društvu i Veleposlanstvu Indije krasan portret Mahatma Gandhija. Portret je nastao uživo u ateljeu hrvatskog slikara Kristijana Krekovića u Parizu 1936. godine. Oduševljena portretom odmah sam napisala: “Anatomsko direrovska preciznost u psihološkoj karakterizaciji lika koji je snagom duha i unutrašnje napetosti zatvorio oči i usta. Pravi karakter ovog velikog čovjeka nije u izrazu glave, nego ruke koja pokazuje pravu prirodu Gandhija.” Promatrajući portret došla sam do nekoliko spoznaja koje želim napisati i proširiti u svom osobnom doživljaju o genijalnosti dvojice svjetskih velikana. Veoma interesantna činjenica da je mladi, afirmirani i međunarodno nagrađivani Kristijan Kreković, kao ugledni član francuskog Društva likovnih umjetnika upoznao indijskog vođu nacije Mahatma Gandhija. To je čovjek koga su smatrali svetim  i dali mu ime velika duša. U intervalskoj pauzi od političkog života, postao je prijateljem s gotovo dvostruko mlađim hrvatskim umjetnikom Kristijanom Krekovićem u Parizu.



Smatram da portret nije nastao iz puke želje za portretom, već je rezultirao nizom druženja, razgovora i međusobnim oduševljenjem. U prilog tome govori činjenica da Gandhijev portret u veličini 1,85 x 1,23 m  dosta je uvećanih dimenzija u odnosu Gandhijevu visinu od 164 cm, a prikazan je kako sjedi u meditativnom položaju. U tome se već sagledava oduševljenje i poštovanje Krekovića za veličinu čovjeka kakav je bio Gandhi pa i veličinom portreta. Toplina tonaliteta sveprožimajuće nijansirane žućkaste boje papira je kao svjetlost univerzuma koja se reflektira u svjetlost koja zrači iz asketske građe, izmučenog Gandhijevog tijela gladovanjem u nenasilnoj borbi za Indiju. U odnosu na crtež boja svjetlosti papira  u kutevima je malo zatamnjena te stvara prostornost i perspektivu čovjeka kao svjetlosnog bića. Tankom prozirnošću kože omotana je anatomija tijela koja je u donjim dijelovima prekrivena platnom u potpunom mirovanju. Gornji dio tijela je predstavljen u akcijskom mentalnom procesu  duhovne preobrazbe. Glava je autentično prepoznatljiva, okrenuta malo u  desno, što je uvjetno rečeno teži položaj. Naborana koža u predjelu obrva predstavlja koncentriranost na unutarnju pozornost i samodiscipliniranu snagu bića da se svijet spozna i učini boljim iz drugačijeg kuta sagledavanja plemenitijeg i humanijeg života, te se na izazove nasilja i agresivnosti reagira mirno, što ne znači pasivno.

Napetost vratnih mišica i tetiva blokiraju donju vilicu uz zategnutost usana da se ne bi progovorilo neadekvatnim načinom u odnosu na vjeru i javno djelovanje. Ruka je postavljena dijagonalno i oblikuje se u savršeno miran položaj dlana koji predstavlja pravi izraz Gandhija. Kao stranice trokuta oblikovane nadlaktica i podlaktica omeđene su  u prednjim dijelom tijela u veliko srce koje bi dijete nacrtalo kao najčistiji izraz ljubavi. U prostoru ispod pazuha uočava se osoba s pogledom prema dole s rebrima koja su predstavljena kao zrake sunca koje isijavaju  prema van. Gandhi je u trenutku izdisaja daha, prane, jer je stomak uvučen, a vrh glave na tjemenu je osvjetljen. Možda je ovo nastalo na polju nesvjesnog i možda nespoznatog. U svom doživljaju kompozicijskog položaja tijela  nagnutog prema naprijed, a koje odstupa od klasičnog položaja meditacije više je linijski postavljeno kao dio kutomjera s trokutom. Mogu slobodno reći kad se tim linijama da punoća tijela i ruke dobivamo oblik bumeranga, što izražava duhovni stav oblikovan u vraćanje dobrim, nenasilnim i mirnim putem s plemenitim smjerom. Cilj portreta nije bio fotografski prikazati sličnost i anatomiju, nego na umjetnički način predstaviti proces psihofizičke transformacije skale emocija na putu spoznaje i prosvjetljenja svjetski prepoznatljivog čovjeka, oca Indije.

Topli tonovi crvene krede  idealni su za ovakav portret koji nosi toplinu snage i vitalnost životne energije u postizanju unutrašnjeg mira i ljubavi prema čovječanstvu, kao stabilizirajuće sile. Ovaj portret je dijalogizirajući na razini dva velika čovjeka koji su prijateljski ušli u dušu jedan drugog i ostavili neizbrisive tragove na polju umjetnosti i umjetnosti života u humanoj borbi za prava čovjeka na razini više svijesti i samospoznaje. Portret je fascinantan i danima me potiče na razmišljanje i istraživanje. Diveći se samom Mahatma Gandhiju ne mogu se ne zapitati o Kristijanu Krekoviću koji dvostruko mlađi od svog prijatelja Gandhija uspio je  postići ne samo slikarsku sličnost Gandijeve osobe nego prikazati i kompletnost cjelovite osobnosti, duhovnosti, vjerovanja i glagolske procese razmišljanja, osvješćivanja, koncentriranja, disanja, analiziranja, obuzdavanja, zaustavljanja, gladovanja,opuštanja, djelovanja, kretanja u samo jednom portretu koji vibrira genijalnošću umijeća.

Sam korijen prezimena riječi Kreković može predstavljati lozu (krek) u ovom slučaju umjetničku, ali bih je više povezala, obzirom na podrijetlo umjetnika, s krekom drvenim ugljenom koji je srce meke olovke koja ostavlja linijski trag i oblikuje značenje. U slučaju Mahatma Gandhija posegnuo je za hematitom  iz morskih dubina dajući životnost, toplinu, punokrvnost, snagu i energiju krhkom i skromnom čovjeku ogromne ljudske veličine, fiksirane u vječnost  beskrajnog božanskog i prosvijetljenog ljudskog u kreativnom procesu umjetničkog stvaranja.





Mahatma Gandhi and Kristian Kreković connecting India and Croatia

Kristian Kreković




Croatia, Overview of History, Culture, and Science