Pintura en Mallorca: Kristian Krekovic

Kao majorkanac nastanjen u Andaluziji imam na svojim putovanjima na Mallorcu nekoliko sastanaka koje zovem neophodnima i druge, koji nisu neophodni, ali su česti. I među tim događajima koji su manje-više česti je posjeta Muzeju Krekovića.

Kristijanu Krekoviću, hrvatskom slikaru koji je rođen 1901., s imanjem na Mallorci od 1960. gdje je umro 1985., me privlače u osnovi tri aspekta: njegov blagi i diskretan karakter, njegovo slikarstvo i njegov pacifizam.

S obzirom na njegov blagi i diskretan karakter, Gaspar Sabter govoreći o dobroti njegove osobe kaže da " se čovjeku od malo riječi sviđalo prolaziti nezapaženim i nije držao do gođaenja i nagrada ... bio je dobar čovjek, u smislu koji je Antonio Machado dao ovoj riječi."U takvom obilježju karaktera, koji sam imao prilike osobno cijeniti i isticao sam se u njegovom prijateljstvu, možda leži veliki dio njegovog potencijalnog stvaranja, jer kako potvrđuje Honore de Balsac u svojoj prekrasnoj noveli "Seraphita", orijentacije Swedena i Borgesa, "Bog se objavljuje uvijek osamljenom i sabranom čovjeku." Ili zar nije jedna vrsta otkrivenja umjetničko, književno i filozofsko uzdizanje?

Njegovo slikarsko djelo, kolosalno djelo, u stilu velikih umjetnika renesanse i baroka, nalazi svoju inspiraciju - više volim govoriti o inspiraciji i intuiciji nego o otkrivenju - u njegovoj rodnoj Hrvatskoj i u zemljama koje su ga prihvatile u njegovom prisilnom izbjeglištvu: u Peru i Španjolskoj. Jedan veliki dio njegovog magistralnog stvaranja, možda još uvijek nedovoljno cijenjenog, imamo u muzeju u Palmi, koji je smješten na Poligonu de Levante, muzej koji bi trebao biti mjesto posjećivanja otočana i turista, kao i za otočke odgajatelje u njihovim izvanškolskim aktivnostima, te za strance koji odabiru naš otok za svoja "studijska" putovanja. Njegove slike o predkolumbovskom Peru, mesticima, tragedija ljudskog bića i međuregionalna Španjolska, gdje se događaju najsavršenija djela majorkanske i balearske inspiracije kao što su njegove povijesne uspomene opremljene su velikim umjetničkim, didaktičkim i odgojnim potencijalom koji se ne bi smio omalovažavati.

Impresioniran monumentalnošću njegovog slikarskog izraza prilikom moje prve posjete galeriji, gdje je danas smještena, vođen od geografa i povjesničara Josepa Mascarda Pasariusa i praćen od slikara Eulogio Diaz del Corral, kojega je Kreković nazvao "pjesnikom slikarstva", napisao je u knjizi posjetitelja slijedeći haiku, koji sam kasnije preuzeo u svojoj knjizi pjesama "Estels filants" (1991):

TITŔNICA

Homenatge a K. Krekovic

Força titŕnica

de pau i llum enčrgica

brolla dels olis.

Njegov pacifizam zauzima u muzeju vrlo važno mjesto uglavnom u slikama koje prikazuju ljudsku tragediju, kao što su "Exodus XX. stoljeaa" i "Raseljene osobe", koje ocrtavaju besramnu dramu izbjeglištva za koje je kriv rat, izbjeglištvo u kojem je i sam patio, te u crtežima koji razvijaju njegove projekte za Novu Eru kao što je Academia (na kojoj su filozofi, književnici, umjetnici, glazbenici, odgajivači itd. iz svih zemalja), Pangeion (sjedište svjetske vlade posvećeno je harmoniji i mirnom suživotu među raznim nacijama) i Pantempion (hram hramova određen da potakne toleranciju među svim vjerama). Ugao određen za ove projekte reprezentira portret M.K. Gandhia, kojeg je napravio Kreković za svoga boravka u Parizu, i izreka odabrana od slikara iz samih usta Mahatme: "Cijeli uspjeh ovisi o odgoju koji dajemo svojoj omladini".

U odnosu na ovaj aspekt muzeja moramo se sjetiti opasnih trenutaka sukoba u kojima živi sada čovječanstvo, Krekovićev poziv objavljen na španjolskom, njemačkom, francuskom i engleskom. Uzimam iz knjige "Kristian Kreković. Umjetnik i njegovo djelo" (1997.) autora Gaspara Sabatera slijedeće navode:

"Život na našoj prenapučenoj zemlji je u ozbiljnoj opasnosti. Njezina vitalna bogatstva se približavaju svome neizbježnom kraju ... Potičite miroljubivi odgoj omladine na svim kontinentima u duhu nenasilja, društvene pravde, mira, ljepote, ljubavi i tolerancije među svim ljudima, bez razlike među rasama, vjerama, jezicima, spolovima i bojama ... Čovjek će stići do raspeća. Put vodi u katastrofu, kaos i moralnu i materijalnu zbrku; s druge strane opći preporod dovodi do spasenja, do kojega se dolazi samo zdravim idejama i novim duhovnim naporima i materijalnim žrtvama... Sretan svijet koji će živjeti u miru novog preporoda, bez straha i tiranije, u kojem će se živjeti prema zakonima iznad svih zakona, koje su učili Konfucije i Krist:" Ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi." Tim zakonom se postiče mudrost, umjerenost, dobrota, red i mir u budućim vremenima, ukoliko nam slijepa, nesavjesna politika i atomska bomba ostave dovoljno vremena da stignemo do novog doba univerzalnog ljudskog bratstva."

Razmišljanje o humanitarnim, univerzalnim i Gandijevskim korijenima koje Kristijan Kreković, taj naturalizirani stanovnik Mallorce, mirnog, usamljenog, diskretnog i povučenog karaktera dijeli s drugim mirotvorcima - Lavom Tolstojem, Rabindranathom Tagoreom, Romainom Rolandom, Eugenom Relgisom, Lanza del Vastom, Franz Rauhutom, Camille Drevet om itd. - našeg doba, potiče unutarnju potrebu ljudskog bića: onu približavanja čim više svijetu koji slijedi pravi mir putem poštovanja ljudskih prava, ljubavi, bratstva, tolerancije, solidarnosti i nenasilja.