Pensées de Georges d’Esclavonie
Hrvatski glagoljaš Juraj Slovinac pisao je ove misli u gradu Toursu u Francuskoj godine 1411. na latinskom jeziku, u svojoj knjigi Dvorac djevičanstva.
Dans la ville de Tours en France,
en 1411, le prêtre glagolitique croate Georges d 'Esclavonie a écrit
ces pensées en latin dans son livre Le château de virginité.
Budući da je Bog izvor nevinosti i čistoće, ne dolikuje na sinovima ili kćerima Božjim otkrivati bilo kakvu ljagu grijeha, jer plemenitoj djeci dolikuje činiti plemenita djela, a plemenitao je srce po prirodi naklonjeno svakoj čestitosti. Ako si dakle kći Božja, pazi da ne činiš nešto što nije časno i Boga Oca dostojno. [str. 43, redak 10 odozdol]
Puisque Dieu est la source de l'innocence et de la pureté, il ne convient pas de découvrir aux fils ou aux sœurs de Dieu aucune tache du péché parce qu'il convient aux nobles enfants faire des actes nobles, et, par la nature, le noble cœur est encliné à toute chasteté. Donc, si tu es la fille de Dieu, fais attention de ne pas faire quelque chose qui n'est pas honorable et digne de Dieu le Père. [p. 43, ligne 10 d'en bas]
Glavno
se dakle zrcalo za gledanje i spoznavanje Boga nalazi u razumnoj
duši, koja je stvorena na sliku i priliku Božju. Nastoj dakle
svoje zrcalo i svoj duh očistiti od svake zloće, ti koja
želiš Boga gledati. Blago čistima srcem: oni će Boga
gledati! Do te milosti kontemplacije ljudska misao ne može doći
vlastitom voljom ili snagom, jer je to dar Božji. Da bi nam se
ostvarila ta velika čežnja, treba za
nju Boga usrdno moliti. [str. 54, redak
14 odozdol]
Mislim da postoji šest stupnjeva kontemplacije, koje treba postupno prijeći kako bismo stigli do savršenstva božanske ljubavi.
Prvi je stupanj slatkoća i blagost
Božja, na kojemu čovjek uči
kušati koliko je naš Gospodin ugodan i blag. To
se postiže tako da čovjek, ničim opterećen, misli na Boga posvećujući
se svetom meditacijom, kao što govori Psalmist: Preostale
moje misli jednoga će te dana slaviti.
A to će se dogoditi kada se iz svete meditacije u nutrini srca rodi
blagost ljubavi prema Bogu. [str. 55, redak 11]
Drugi je stupanj žarka želja, kada duša počinje češće promišljati tu blagost, i tada se u njoj rađa takva glad i takva žudnja koje se ne može zasititi sve dotle dok savršeno ne posjeduje onoga koga ljubi. A budući da ga u ovom životu ne može savršeno posjedovati, jer je on još daleko od nje, ona iz ljubavi prema njemu stalno izlazi van i viče s blaženim Jobom: Moja je duša izabrala silnu patnju tako da su mi se kosti osušile (usp. Job 19, 20). Jer, kao što jelen čezne za izvorom vode, tako duša moja čezne za tobom, moj Bože (Ps 42, 2).
Treći je stupanj zasićenost, koja se rađa iz pošto smo utažili veliku glad. Za onoga, naime, tko žarkom željom čezne za Bogom i tko se uzdiže prema višoj stvarnosti, sve ono što ga vuče dolje okreće se protiv njegova srca i rastužuje ga. Takva osoba nalikuje gojaznu i zasićenu čovjeku koji ni u čemu drugom ne nalazi utjehe osim u vlastita prijatelja, jer, uzme li još više hrane, ona će mu se ogaditi, a ne okrijepiti ga. Isto se tako na ovomu stupnju vlada ljubav u odnosu prema zemaljskim stvarima.
Četvrti je stupanj opijenost, koja se rađa iz zasićenosti. Opijenost je stanje kada Boga ljubimo tolikom ljubavlju da ne tražimo drugih radosti, nego se, naprotiv, naslađujemo, u traženju kušnja uživajući u njima. Iz ljubavi prema onomu koga ljubimo naslađujemo se u mukama i patnjama, kao što je to činio sveti Pavao. Kao što se pijan čovjek razodjene i hoda naokolo posve gol, bez srama, ne osjećajući udarce kojima je izložen, isto se tako osjeća i onaj koji Boga ljubi.
Peti je stupanj sigurnost, koja se rađa iz opijenosti. Budući da duša osjeća da toliko ljubi Boga i da zbog te ljubavi prema njemu želi podnositi sve muke i poniženja, ona od sebe odgoni svaki strah. I zato osjeća takvu nadu u božansku pomoć te joj se čini da se nikada neće moći rastaviti od nje. Blaženi je Pavao bio na tome putu kad je govorio: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Glad? Golotinja? Progonstvo? Ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8, 35, 39).
Šesti je stupanj pravo i potpuno spokojstvo, zbog kojega se u duši rađa tako velik mir i spokoj te joj se čini da je u tišini i snu, kao da se nalazi u Noinoj arci i ništa je ne uznemiruje. Tko je taj koji bi mogao smutiti misao koju nijedan žalac pohote ne remeti niti uznemiruje i koju nikakv strah ne može raniti? U toj se duši nastanio mir, i to je posljednji stupanj. U njemu počiva pravi Salomon, jer njegovo je prebivalište sazdano u pokoju. O tim je stupnjevima napisano u Pjesmi nad pjesmama: S pomoću ljubavi sazdao je sjedište od grimiza (Pj 3, 10). Do tog spokojstva i mira nemoguće je stići drukčije nego po ljubavi. A kada se ta ljubav nađe i usvoji, čovjek vrlo lako izvršava sva djela savršenstva, bilo da djeluje, trpi, živi ili umire. [str. 56, redak 8]
Ti
trebaš znati da se za svete mise obnavlja i oživljuje
muka Isusa Krista, pa se kršćanin ne smije odati ničemu
drugomu, niti maštarijama niti gledanju amo tamo da bi druge
na smijeh navodio. Kad u crkvu ulaziš da bi se Bogu molila,
zaboravi sve svoje brige i obveze glede stvari zemaljskih kako bi samo
na Boga bila pozorna. Negmouće je, naime, istodobno razgovarati s Bogom
i sa svijetom. Tvoja pozornost neka bude samo na Boga usmjerena jer je
i on sam samo tobom zaokupljen. SLušaj onoga koji tebi
govori kako bi te uslišao kad ti budeš njemu
govorila. U molitvi svojoj ponašaj se onako kao da
razgovaraš s našim Gospodinom. [str. 58, redak 2
odozdol]
Tu dois savoir que, pendant la sainte
messe, on renouvelle et fait revivre la passion de Jésus Christ
et le chrétien ne doit pas s'abandonner à rien d'autre ni aux rêveries
ni à regarder ici et là pour inciter à rire les autre. Quand tu entres
dans une église pour prier Dieu, oublie tous tes soucis et tous
tes devoirs en ce qui concerne les choses terrestres pour n'être
concentrée que sur Dieu. Il est impossible, en effet, parler à la fois
à Dieu et au monde. Que ton attention ne soit attiré que sur Dieu, car
il ne s'occupe qu'avec toi, lui aussi. Écoute celui qui te parle pour
qu'il t’exauce quand tu lui parle. Dans ta prière, comporte-toi comme
si tu parlais avec notre Seigneur. [p. 58, 2. ligne d'en bas]
Temelj
je dobre misli ne živjeti u ispraznostima. [str. 70, zadnji
redak drugog odjeljka]
Svirajući
orgulje, sveta je Cecilija u svome srcu pjevala govoreći:
Gospodine, molim te da moje srce i moje tijelo ostane čisto i bez
ljage, da se ne smetem. [str. 71, redak 11 odozdol]
En jouant des orgues, sainte Cécile
chantait dans sont cœur en parlant: Seigneur, que mon cœur et mon corps
restent purs et sans tache, que je ne sois pas distraite, s'il te
plaît. [p. 71, ligne 11, d'en bas]
Ako
si prezrela svijet, Bog, Stvoritelj i Gospodar svijeta, bit će
tvoja istinska nagrada. Ako prezireš stvari isprazne i
svjetovne, strah te neće shrvati, nada ti neće klonuti, tuga te neće
slomiti, a niti će te radost uništiti. Dok nikomu ne
služiš, slobodna si, nećeš se bojati napada
nesreće i patnje, spokojno ćeš iščekivati dolazak
smrti. Zbog čistoće savjesti smrt će ti biti blaga, a poslije smrti
čeka te vječno blaženstvo, jer ovako govori Isus Krist: Tko god ostavio
kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu,
ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni
baštiniti (Mt 19, 29). [str. 73, redak 5]
Đavao
ne traži nevjernike, ni one koji su izvan vjere, jer njih već
drži u svome posjedu kao zatvorenike. On se trudi da ščepa
one koji su u Crkvi Isusa Krista, posebice one koji su se posve
posvetili božanskoj službi. [str. 75, redak 5 odozdol]
Le diable ne cherche pas d’incroyants ni
ceux qui sont hors de foi, car il les tient dans sa possession comme
les prisonniers. Il fait des efforts de saisir ceux qui sont dans
l'Église de Jésus Christ, surtout ceux qui se sont tout à fait
consacrés au service divin. [p. 75, ligne 5 d'en bas]
On
protiv nas ne ratuje otvoreno, ne zaskače nas javno, nego nas želi
pobijediti varkom i prijevarom. Želi nas pobijediti služeći se protiv
nas našom voljom, a snagu dobiva zbog pristanka svojih
protivnika te nas, kako se kaže, uništava našim
mačem. Naš neprijatelj je slab, nikoga ne može pobijediti,
osim onoga koji želi biti pobijeđen. Neka je daleko od nas očajanje,
neka strah nestane iz naših misli. Ne pomažimo neprijatelju,
pa ćemo ga pobijediti. On nam daje savjet, ali je na nama da prihvatimo
ili odbijemo što nam savjetuje. Ne škodi nam
prisiljavanjem, nego savjetovanjem. Ne sili nas na pristanak, nego moli
pristanak. [str. 76, redak 6]
Il ne mène pas ouvertement de guerre
contre nous, il ne nous surprend pas publiquement, mais il veut nous
vaincre avec tricherie et avec tromperie. Il veut nous vaincre en se
servant avec notre volonté contre nous, et il reçoit la force à cause
de l'acquiescement de ses adversaires, et, comme on le dit, il nous
détruit par notre épée. Notre ennemi est faible, il ne peut pas vaincre
personne sauf celui qui veut être vaincu. Que le désespoir soit loin de
nous, que la peur disparaît de nos pensées. N'aidons pas à l’ennemi, et
on le vaincra. Il nous donne le conseil, mais c'est à nous d'accepter
ou de refuser ce qu'il nous conseille. Il ne nous endommage pas par la
contrainte, mais par sa consultation. Il ne nous force pas à un
assentiment, mais il nous supplie un assentiment. [p. 76, ligne 6]
Kao
što svemogući Bog čovjeka poziva na život samo putem
kreposti i napora, tako đavao u smrt poziva preko zabava i naslada. Kao
što se do pravoga dobra dolazi preko pravoga dobra, tako se
do pravoga zla dolazi preko lukavih zala.
Treba se dakle čuvati tih naslada kao stupica i mreža, da ne bismo,
zbog ugode i mekoputnosti, pali pod vlast smrti i sa samim tijelom
završili u ropstvu. Zato razumno, pravedno i pobožno živimo
u sadašnjem svijetu (Tit 2, 12). [str. 78, redak 18 odozdol]
Comme Dieu Tout Puissant n'appelle l'homme à la vie que par le chemin de la vertu et de l'effort, ainsi Diable appelle à la mort par divertissement et par plaisir. Comme on se procure le vrai bien à travers vrai bien, ainsi on se procure le vrai mal à travers les maux rusés.
Čuvaj
uši svoje da slušaju samo svete i časne
razgovore, a ne ružne i svjetovne, jer je napisano: Načini oko svojih
ušiju živicu od trnja i ne slušaj jezik
pakostan. [str, 79, redak 14]
Garde tes oreilles pour qu’elles n’écoutent que les conversations saintes et honorables et non celles qui sont laides et profanes, car il est écrit: Fais une haie de ronces autour de tes oreilles et n'écoute pas la méchante langue. [p. 79, ligne 14]
Ništa
ne koristi neporočnost tijela ako je duh oskvrnjen.
[str. 80, redak 14]
L'intégrité de la chair ne sert à rien si l'esprit est profané. [p. 80, ligne 14]
Sve
što pothranjuje užitke, vjeruj mi, otrov je. Bolja je
oskudna hrana i poluprazan želudac nego trodnevni post, jer je bolje
svaki dan jesti malo, nego rjeđe i obilnije. Korisnija je ona
kiša koja lagano pada na zemlju nego nagla i obilna
kiša koja njivu pretvara u provaliju. [str. 80, redak 13
odozdol]
Tout ce qui sous-alimente les plaisirs, crois-moi, c'est le poison. La nourriture insuffisante est meilleure et l'estomac à moitié vide qu'un jeûne de 3 jours, car il est mieux de manger peu tous les jours que plus rare et plus copieux. La pluie qui tombe doucement sur la terre est plus utile que celle qui est soudaine et abondante qui transforme le champ en gouffre. [p. 80, ligne 13 d'en bas]
Tko
je god ukrašen vrlinama, on je jedini lijep i Bogu drag,
zato sveti Petar u poslanici kaže: Vaš nakit neka ne bude
izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina (1 Pt
3, 3), nego duša iznutra, koju Bog poznaje, neka jedina bude
ukrašena, jer one koje se odijevaju u svilu i grimiz ne mogu
se odjenuti u Isusa Krista, a koje se ukrašuju zlatom i
dragim kamenjem čine to radi slave i časti ovoga svijeta te gube ukras
i odjeću srca. [str. 84, redak 1]
Oni
koji su krepošću obdareni, jedini su bogati, i oni su
jedini zadovoljni svojim bogatstvom, što prvotno vrijedi za
pravo bogatstvo. Sva su ostala dobra nesigurna, nestalna i propadljiva.
Jedina je krepost najdublje ukorijenjena i nikakva je sila ne može ni
iščupati ni s mjesta pomaknuti.
Ceux qui sont doués de vertu sont les seuls qui sont riches, et ils sont les seuls contents de sa richesse, ce qui se rapporte d'abord à la vraie richesse. Tous les autres biens sont incertains, passagers et périssables. La vertu seule est le plus profondément enracinée et aucune force ne peut pas la déraciner ni déplacer.
Nije
velika stvar započeti što je dobro, nego je
savršeno samo ono što se obdržava i
dovršava. Mnogi su ljudi započeli velike stvari, ali su na
putu posustali. [str. 96, redak 1]
Ce n'est pas une grande chose de commencer ce qui est bien, mais il est parfait seulement ce qui se maintient et termine. Beaucoup de gens ont commencé de grandes choses, mais ils ont été découragés sur le chemin.[p. 96, ligne 1]
...
Gospodine, preporučujem se
danas tvojoj milosti. Očuvaj me od
opakih napasti i svojom milošću učvrsti moju volju, da ni na
što ne pristanem što se tebi ne mili. Udijeli mi
Gospodine, ustrajnost u dobrim djelima kako bih do kraja svoga života
mogla pobožno služiti i napokon doći u društvo tvojih
slavnih svetaca u radost raja, da te vječno gledam i ljubim,
blagoslivljam i slavim. Amen. [str. 97, redak 6 odozdol]
... Seigneur, aujourd'hui, je me
recommande à ta grâce. Protège-moi de méchantes tentations et renforce
ma volonté par ta grâce que je n'accepte rien qui ne te plaît pas.
Seigneur, donne-moi la persévérance dans les bonnes œuvres pour pouvoir
servir pieusement jusqu'à la fin de ma vie et me joindre enfin à la
compagnie de tes célèbres saints dans la joie du paradis pour te
regarder et aimer à jamais, bénir et glorifier. Amen [p. 97, ligne 6
d'en bas]
MOLITVA
UZ JUTARNJE STAVLJANJE
VELA NA GLAVU
LA PRIÈRE - LE MATIN, PENDANT LA MISE DU VOILE
Gospodine, Bože i Stvoritelju moj, vjerni obećavatelju vječnih dobara i dovršitelju svih obećanja, ti si svojim vjernim službenicima i službenicama obećao odijelo radosti i spasenja. Najponiznije te molimo da ovaj veo, koji sam na blagoslovu primila da sačuvam poniznost srca i prezirem ispraznosti svijeta, uzmognem danas i čitav život nositi tako dostojno da ne padnem ni u koji grijeh oholosti i da ne uživam u ispraznosti ovoga svijeta, nego da sve moje misli i sva moja djela budu na čast i slavu imena tvoga, koje neka je vječno blagoslovljeno. Amen. [str. 98]
Prijevod s hrvatskog jezika na suvremeni francuski: Vesna Marinić, prof. (2019.)
Izvor:
Juraj Slovinac:
Dvorac
djevičanstva,
Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.
Djelo je nastalo godine
1411., tj.
2011. godine je šestota obljetnica.
Sa srednjofrancuskoga
na hrvatski preveo prof. Stanko
Tenšek
Glagoljički font izradio je Nenad Hančić. Zahvaljujem prof.dr. Krešimiru Veseliću na ispravcima.
Juraj Slovinac
Odabrano
štivo pisano hrvatskom
glagoljicom