Hrvatska glagoljička BiblijaPosvećeno uspomeni na Darka Dekovića (1947.-2008.) Darko Žubrinić, 2008. Cilj nam je na jednom mjestu popisati desetak različitih potvrda o postojanju glagoljičke Biblije. Hrvatska glagoljička Biblija je na temelju tih potvrda posve sigurno postojala već u 14. st., možda i više njih. Na žalost, danas nije poznata niti jedna. Razumije se, to ne isključuje mogućnost da hrvatsko - glagoljička Biblija ipak postoji negdje i danas. Možemo samo vjerovati da će ona jednog dana biti otkrivena. Podatke ćemo poredati kronološkim slijedom. Najstarija hrvatska - glagoljička Biblija spominje se već godine 1380. u jednom dokumentu koji se čuva u Zadarskom arhivu, koji spominje ...una Biblia in sclavica lingua. Vidi [Runje, O knjigama...], njegov članak u [Iskoni bje slovo, str. 58] i [Iskoni bje slovo, Grbinov članak na str. 116]. U istom arhivu nalazi se još jedan dokument pisan godine 1389. koji spominje
Hrvatsku glagoljičku Bibliju spominje jedan zapis u najstarijem poznatom hrvatsko-glagoljičkom misalu, tzv. Omišaljski misal iz 14. st., poznatiji kao Ilirico 4, koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici. Točnije, radi se o dvije naknadne bilješke u tom misalu iz godina 1475. i 1480. One govore da su omišljani kao osobitu dragocjenost čuvali jednu Bibliju koju su prigodom Turskih opasnosti smjestili na sigurno zajedno s drugim dragocjenostima:
Godine 1590., prigodom prve kanonske vizitacije krčki biskup Ivana kneza da Turre je za Omišalj upisao među inim da crkva Majke Božje od Uzašašća posjeduje i glagoljičku Bibliju pisanu na pergameni: Biblia in carattere schiavo in carta bergamena in foglio. Izvor: [Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici, str. 49]. Dr. Marice Čunčić je tijekom svojeg predavanja pod naslovom "Digitalizacija u službi rekonstrukcije hrvatske glagoljske Biblije", održanom 20. veljače 2009. u čast 70 rođendana akademika Josipa Bratulića, navela da je hrvatska glagoljička Biblija bila u Omišlju na Krku od godine 1475. do 1609. Prema jednom izvoru iz 1480., hrvatska glagoljička Biblija postojala je u gradiću Beli na otoku Cresu, vidi [Hercigonja, Povijest hrvatske književnosti 2, str. 84]. Prema [Hercigonja: Glagoljica i glagoljaštvo, str. 252], vjerojatno je na Ozlju djelovao glagoljaški skriptorij 1520.-1522. sastavljen od 5 popova glagoljaša, o čemu piše Primož Trubar, kojima je knez Bernardin Frankapan dao zadatak da prevedu Bibliju na hrvatski. Ne zna se ništa o ishodu tog rada. Postojanje hrvatsko - glagoljičke Biblije spominje i talijanski enciklopedist Giovanni Batista Palatino u svojoj knjizi Libro Nouvo (Libro nel qual s'insegna a scrivere ogni sorte lettera, antica et moderna...), objavljenoj godine 1545. Među 29 pisama lijevanih za potrebe svoje knjige nalazi se i glagoljično pismo, koje on zove Buchuizza, tj. bukvica. Za to pismo navodi da je različito od svih drugih pisama. Također spominje da postoje mnogobrojni brevijari i misali pisani glagoljicom, kao i glagoljička Biblija (...et anco la Biblia). Evo kako izgleda tablica glagoljice objavljena u toj knjizi:
Uz tablicu hrvatske glagoljice ide i popratni opis glagoljičkog pisma (bukvice) na talijanskom jeziku. Preslik tog štiva dobio sam na moju molbu ljubaznošću dr. Ruggera Cattanea iz Milana.
U hrvatskom prijevodu dr. Ruggera Cattanea to štivo glasi ovako:
Koristim prigodu izraziti duboku zahvalnost dr. Ruggeru Cattaneu iz Milana velikodušnoj pomoći. Godine 1619. ovaj opis prenosi francuski leksikograf Claude Duret. Vidi niže. Također se znade za još jedan primjerak rukom pisane hrvatskue glagoljičke Biblije koju je priredio Nikola Mojzeš s otoka Cresa. To znademo na temelju predgovora kojeg je godine 1557. pisao Stipan Konzul prigodom prevođenja Novoga Zavjeta, vidi [Jembrih]. Jedna glagoljička Biblija bila je u posjedu Bernardina Frankapana početkom 16. stoljeća. Taj je podatak spomenut u [Bratulić, Leksikon..., str. 150]. Je li to Zadarska glagoljička Biblija? Taj se podatak nalazi i u djelu [Znameniti i zaslužni Hrvati, vidi pod Bernardin Frankopan, str. 84]. Ovdje čitamo da je Bernardin Frankapan, prema svjedočanstvu Primoža Trubara, dao prevoditi Sveto Pismo na hrvatski jezik. Biskup Šimun Kožičić Zadranin svjedoči da se Bernardin Frankapan mnogo bavio i knjigom: "i pod oružjem i mačem istim uvijek je štogod pisao i prevađao". Zapisi s crkvenih vizitacija obavljenih godina 1579. i 1609. spominju hrvatsku glagoljičku Bibliju u Omišlju na otoku Krku. Zahvaljujem dr. Vesni Badurini Stipčević na tom podatku. Je li to ista glagoljička Biblija kao i ona iz 1475, spomenuta u naknadnoj bilješci u Omišaljskom misalu Ilirico 4? Claude Duret, francuski učenjak, autor je golemog djela Thrésor de
l'histoire des langues de cest Univers (1078 str.), objavljenog godine
1619., koji sadrži dvije tablice hrvatske glagoljice. Pogledajmo najprije tablicu sa str. 740:
Druga tablica je ovdje (str. 739):
U svojem djelu citira Giovanni Batista Palatino-ov opis glagoljice, te ga zatim prevodi na francuski: "... & ont en icelui leurs Messels, Breuiares, & Offices de la nostre Dame, & encor la Bible". Ovo tog odjeljka:
U gradiću Beli na otoku Cresu se u popisu crkvene imovine iz godine 1624. navodi da crkva posjeduje glagoljičku Bibliju na pergameni, oslikanu u boji, kojoj nedostaju mnoge stranice:
Vidi [Štefanić, Najstariji hrvatskoglagoljski misal, Slovo 1, str. 52], [Štefanić, Determinante hrvatskog glagolizma, str. 27], [Nazor, Knjiga o hrvatskoj glagoljici, str. 49]. Je li to ona ista glagoljička Biblija kao i iz 1480, koju spominje Hercigonja? Ivan Dominik Stratiko u svojoj raspravi objavljenoj 1789., Sulla vera lingua illirica o necessita di studirla con metodo (vidi [Krasić, str 402, unutar dugačkog citata iz Stratikova štiva na str. 394-407]), navodi sljedeće: Sjećam se da sam vidio u Casanatskoj knjižnici u Rimu hrvatsku Bibliju, i to, čini mi se, pisanu glagoljskim slovima, ali se ne bih usudio tvrditi da su ona bila slična našima. Ivan Kosić na str. 24 svojeg članka "Bibliotehca Zriniana" (vidi [PDF]) navodi sljedeće: Slovenski preporoditelj i
protestantski teolog Primož Trubar spominje da je Bernardin (Frankapan)
imao vlastiti skriptorij (u Grobniku) u kojem je dao prevesti cijelu Bibliju na
hrvatski jezik te da je taj prijevod korišten i u protestantskim
izdanjima Svetoga pisma. Ivan Kosić: Bibliotheca Zriniana, u Plava krv, crvena tinta / Knjižnice velikaških obitelji od 1500. do 1700. (Međunarodna putujuća izložba), 2007. [PDF]
O Darku Dekoviću:
Darko Deković: Zapisnik misni kaptola riečkoga, Matica hrvatska, Rijeka 2005. Prema Dekoviću (str. 40) u Rijeci postoji glagoljaška škola već u 15. st. Slovenac Primož Trubar je 1520. školovan kod riječkih popova glagoljaša (vidi str. 41), tada još katolik. Meranija = Rijeka + Kastav i Veprinac + Mošćenice (str. 38) Godine 1981. otkriven je hrvatski latinički "Misal hervatski" riječkog popa glagoljaša Jurja Manzinija iz 17. st. Irvin Lukežić objavio Cvit Szvetih (iz 18. st.) te objavio 1989. Stjepan Ivšić: Gverin Tihić E. Hercigonja: Hrvatska književnost II, Rijeka Hrvatski jezik u Rijeci je ekavsko-sjevernočakavsko narječje liburnijskog tipa (Deković, str. 42). Darko Deković: ... Akademik Hercigonja, kao
mentor moje diplomske radnje, u vrijeme vrlo podlih progona hrvatskih
domoljuba za bivše Jugoslavije, imao je snage i građanske odvažnosti
odbiti zahtjeve riječkih režimu odanih poslušnika da me kao odsluženog
političkog uznika onemogući u diplomiranju (nakon što je izvrstnom
ocijenio moju radnju, akademik Hercigonja nije više bio pozivan da
predaje u Rijeci).
Tadej Vojnović: Prevođenje cjelovite Biblije u Hrvata od Ćirila i Metoda do prve tiskane Biblije 1831. godine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, No.22 Siječanj 2007.
Mali leksikon hrvatske glagoljice
|