STEPINČEV ZBORNIK – Predstavljanje u Zadru 19. svibnja 2010.

Uspomene na bl. Alojzija Stepinca 

od mojih  uzničkih do veleposlaničkih dana

 

A sada, dopustite mi da, nakon izlaganja naših poznatih znanstvenika (neka mi oproste što nisu opširnije, adekvatno predstavljeni, kako to i zaslužuj...), a koji su osvijetlili lik velikana duha i srca, hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca s povijesnog i pravnog aspekta, te nakon izlaganja gospođe Jasne Pavelić-Jureško, iznesem i neke svoje osobne doživljaje koji su povezani s osobom  kardinala Stepinca  koji nas je ovdje večeras  sve okupio.

Dana 10. veljače 1960., u večernjim sam satima, kao jugokomunistički uznik,   za vijest o smrti zagrebačkoga nadbiskupa čuo preko zvučnika u logorskom krugu na otočiću sv. Grgur. Uz dobro poznate komunističke komentare!

Početkom 1970., dakle  točno 10 godina kasnije,  priopćeno mi je u jednome uglednom poduzeću (u Zadru) da nažalost ne ću moći dobiti već dogovoreno i  najavljeno mi promaknuće na poslu, jer su doznali da u svom stanu imam sliku ratnoga zločinca Stepinca.

Prijeđimo na ljepše dane i događaje za koje iskreno zahvaljujem Božjoj Providnosti.

Godine 1992., dana 3. srpnja, u prigodi predaje vjerodajnica papi Ivanu Pavlu II. u svom mi je govoru Sveti Otac između ostaloga rekao i sljedeće: „Klanjam se  pred svima onima koji su trpjeli zbog vjernosti obećanjima koja su dali na krštenju i zbog svoje pripadnosti Crkvi i, kao što ste i Vi učinili, s ganutošću obnavljam uspomenu na veliki lik kardinala Alojzija Stepinca.“ Taj je dio papina govora izdvojen i objavljen na naslovnoj stranici  vatikanskoga službenoga dnevnog lista „L'Osservatore Romano“ dan poslije, 4. srpnja. Dakako, objavljena su oba govora u cjelini.

Za vrijeme svoje diplomatske misije (1992.-1998) pri Svetoj Stolici nekoliko sam se puta susreo s kardinalom Silviom Oddijem. Izdvajam razgovore s njime, jer je upravo on bio otpravnik poslova nuncijature u Beogradu, kada je objavljeno, 29. studenoga 1952., da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac imenovan kardinalom Svete Rimske Crkve. Vrlo su zanimljiva njegova sjećanja na te dane, o kojima je sa mnom razgovarao, a koja opisuje i u knjizi svojih uspomena –„Il tenero mastino di Dio“ – Nježni Božji ovčar (Rim, 1996). Ne zamjerite mi ako kratko prepričam samo ono najzanimljivije iz  tih njegovih sjećanja.

Državni je blagdan, Dan Republike, 29. XI., stigao je šifrirani brzojav iz Vatikana o imenovanju zagrebačkoga nadbiskupa kardinalom. Ubrzo stiže i drugi, ali otvoren!. Dakle, „jugoslavenska policija već zna za odluku Pija XII“! Oddi je o svemu brzojavno izvijestio i nadbiskupa Stepinca. Na večer je veliko primanje za diplomatski zbor. Bit će tamo i Tito. Mons. Oddi ne propušta prigodu, uostalom pozvan je! Prijatelju, belgijskom veleposlaniku, koji je inače bio i vrlo blizak s Titom,  priopćava tu vijest i moli ga da on to prenese jugoslavenskom predsjedniku, tj. da započne razgovor o toj temi. Mons. Oddi je iz prikrajka promatrao, neopažen, Titovo reagiranje i kaže: – kao da je pao s neba, nije skrivao svoj bijes i srdžbu! Dana 16. prosinca Mons. Oddija su pozvali u MVP i priopćiše mu da u najkraćem roku, kroz tjedan dana, mora zatvoriti nuncijaturu i napustiti Beograd. I to se stvarno dogodilo za 10 dana, 26. prosinca 1952. Bez uvijanja su mu kazali da papinu odluku smatraju vrlo teškom uvredom za jugoslavensku vladu, jer osoba proglašena krivom i osuđena od državnoga suda za teška djela postaje „herojem“ Crkve.

 - Sve to zašto je osuđen,  „sve su to čiste laži“, odbrusi im Mons. Oddi. I to je kratko kasnije prokomentirao: Više mi nije bilo stalo do diplomatskih finesa, konačno to je prekid. (Upoznavši ga malo bolje, lako mi je bilo zaključiti da je to ipak bila njegova prava narav! Najugodnije se osjećao kada je mogao bez uvijanja kazati ono što mu je bilo na srcu. A kažu da to nije diplomatski!)

U Krašiću mu je, pripovijeda dalje kardinal Oddi, nadbiskup Stepinac jasno dao do znanja da na svečanost u Rim ne želi ići. Jedino, ako mu to papa osobno naredi! Do toga ipak nije došlo. Prisjeća se kardinal Oddi kako mu je Tito slao poruke preko MVP-a te preko nekih veleposlanika, da nagovori nadbiskupa Stepinca da napusti Jugoslaviju. Poručivao je tako Tito kako je spreman staviti mu na raspolaganje brod, vlak, zrakoplov, sve što treba, samo neka ode.

Govoreći pak o osobi nadbiskupa Stepinca, s kojim se često susretao u Krašiću, nikada dok je bio u zatvoru jer mu to nisu dopuštali, kardinal Oddi kaže kako je Stepinac bio vrlo simpatična osoba, komunikativan,  da se često šalio, a  bio je osoba snažnoga temperamenta, kremen-značaj, poput stijene. „Una roccia“.

I samo još jedan  za mene neobično uzbudljiv trenutak, a koji je povezan s kardinalom Stepincem. Uskrs je,  12. travnja 1998. Poslije mise koju je predvodio papa Ivan Pavao II, a koju je diplomatski zbor pratio s terase „loggia del Maggiordomo“ prišao mi je Mons. Giovanni Battista Ré, tada državni supstitut (potpredsjednik vlade) Svete Stolice, u pratnji vatikanskoga mvp-a Mons. Jean Louis Taurana,  i priopći mi: "Veleposlaniče, imam za Vas lijepu vijest koju do daljnjega  smijete priopćiti samo predsjedniku države  i ministru vanjskih poslova, a k tome odluka još nije konačna: – kardinal će Stepinac vjerojatno biti beatificiran i to u Hrvatskoj, početkom listopada." Dodao je kako su oni u kuriji bili skloniji tome da se to obavi u Rimu, na Trgu Svetoga Petra, i to 2000. i dao je za to jake argumente, ali ima naznaka da će se  vjerojatno popustiti upornim inzistiranjima hrvatskih biskupa. Za tjedan dana u Državnom sam tajništvu Svete Stolice od istoga Mons. Giovannija Rea dobio konačnu potvrdu najavljenoga posjeta i programa, kao i beatifikacije kardinala Stepinca.

U tom trenutku  iznimne radosti i razdraganosti, ponosa što će papa još jednom posjetiti Hrvatsku i uzdići na čast oltara istinskoga  mučenika  zbog svoje nepokolebljive vjere i hrvatskoga domoljublja, sjetio sam se riječi kojima mi je 1970. osporeno pravo na napredovanje u poslu, jer je ustanovljeno da u stanu imam sliku „ratnoga zločinca“ Stepinca. O tempora, o mores!

Što na kraju kazati? Što drugo nego, Gospodine,  hvala ti na svim tim tako divnim trenucima i događajima kojima si me  obilato nagradio za ranija proganjanja, robijanja, ponižavanja,  a sve to zbog drugačijega razmišljanja i poneke „neprijateljske“ riječi. Da, baš tako!... A  oprosti tim komunističkim satrapima i  progoniteljima, jer nisu znali, a mnogi nažalost  i dalje „ne znaju“, što su  činili i što danas čine i govore. Samo neka nikada od mene, od nas vrlo brojnih  njihovih žrtava ne traže i ne očekuju da sve to zaboravimo. 

I na samom kraju hvala još jednom našim dragim uglednim gostima predavačima, hvala nadasve ocu nadbiskupu, Mons.dr. Želimiru Puljiću koji nas je počastio svojom nazočnošću i riječima koje nam je uputio, hvala zadarskom Zmajskom stolu DBHZ-a, hvala cijenjenim glazbenicima, bračnom paru Šoša, a posena zahvalnost ide vama svima koji ste nazočili ovoj, iskreno se nadam, zanimljivoj tribini i predstavljanju Zbornika Alojzije Stepinac, svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće.

Zadar, 19. svibnja 2010.                    

Ive Livljanić, zmaj sveto-grgurski                                                                                    

Najljepše zahvaljujem prof. Ive Livljaniću na poslanom članku. D.Ž., 2010.



Alojzije Stepinac and saving the Jews in Croatia


Tekst koji slijedi je za moderatora:

Poštovani g. nadbiskupe, cijenjena gospodi predavači, g. pročelniče zaarskoga Stoa DBHZ-a, dame i gospodo

Kardinal Alojzije Stepinac je nedvojbeno jedna od najznačajnijih figura i to ne samo u Crkvi u Hrvata, već i jedan od najsvjetlijih likova u čitavoj hrvatskoj povijesti. O njemu su napisane brojne knjige, studije, pjesme, članci, a njegov je mučenički i sveti život bio  nadahnućem   i mnogim   umjetnicima u stvaranju njihovih djela….Mi, članovi Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja s ponosom ističemo da je Alojzije Stepinac, kao zagrebački nadbiskup postao počasnim  članom Družbe , sa zmajskim predikatom Zmaj od Bakačeve kule. Istina, navode se različiti nadnevci kada je postao začasnim članom (J. Kolarić – 18.XI.1941., a protonotar  V. Mohr – 19.IV.1944.), no nesporno je nešto drugo povezano s našom Družbom, a to je da je natpis na spomen 1300. godišnjice pokrštenja hrvatskoga naroda (641.-1941), napisan uglatom glagoljicom, povrh kojega je zmajski grb, a koji se nalazi u Zagrebačkoj prvostolnici, blagoslovio 17. rujna 1944. hrvatski metropolit i zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac poslije svečane pontifikalne mise.

Simbolika našega večerašnjega okupljanja jest u ovoj slici koja vas je dočekala prigodom dolaska  u dvoranu. _ Stepinčev zbornik papi Benediktu XVI. Predaje u Vatikanu biskup   Mrzljak, nećak našega blaženika. Zahvaljujući varaždinskoj biskupiji i mi danas imamo Stepinčev zbornik koji na jedinstven način govori o liku i djelu Alojzija Stepinca, kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, a očekujemo da će ga papa Benedikt XVI. proglasiti i svetim. Iskreno se nadamo da će se i to dogoditi u Hrvatskoj!

Naše zajedništvo neka danas bude u tom znaku, a simbolično ga započnimo hvalospjevom Majci Božjoj koju je bl.Alojzije posebno štovao.

Poslušajmo Ave Maria od J.S. Bacha i Ch. Gounoda u izvedbi bračnoga para – pijaniste Jurice Šoše i oboistice Silvane Milišić Šoše. Čut ćemo također i largo iz Händlove opere Xerxes.

 

Molim sada Mons. Dr. Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa koji nas je udomio u ovoj dvorani Sjemeništa Zmajević, da kratko pozdravi skup i uzvanike.



Evo cjelovitoga teksta glagoljičkog natpisa u zagrebačkoj prvostolnici:

 

Slava v višnjih Bogu!

Na spomen// 1300. godišnjice pokrštenja// hrvatskoga naroda// koji se zavjeri na vječnu// vjernost//Petrovoj pećini// primivši od nje obećanje// obrane// u svakoj nevolji//

Družba// Braće Hrvatskoga zmaja// čuvajući svetinje// pradjedova// preporučujući Hrvatsku// Domovinu// Velikoj Bogorodici

DCXXXXI                       MCMXXXXI

 

Dodajmo i da je tekst koji je sastavio don Lovre Katić, Zmaj Gospe od Otoka, odobrio nadbiskup Stepinac te da ga je posebno obradovao prijedlog da se taj spomenik – natpis napravi u povijesnoj hrvatskoj uglatoj glagoljici  (Izvor: „Hrvatski Zmaj“ – Glasilo Vitežkog Reda Hrvatskog Zmaja, Zagreb 1944.)

 


Večeras smo ovdje kako bismo predstavili  Stepinčev zbornik pod naslovom: Alojzije Stepinac, svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće. Što smo tu u Zadru, zahvaliti nam valja  osobnom zalaganju  gospođe Jasne Pavelić Jureško i Zadarskom stolu družbe Braća hrvatskoga zmaja i njegovom pročelniku dr. Josipu Faričiću. Ništa manja zahvalnost ide našim domaćinima –  Zadarskoj Nadbiskupiji i njenom sjemeništu koje  rado i često otvara vrata ove dvorane za slična događanja.

 

Vratimo se  Zborniku radova sa znanstvenoga skupa koji se održao 5 prosinca 2008., ne slučajno,  u Lepoglavi, mjestu u kojem je nadbiskup Stepinac izdržavao svoju zatvorsku kaznu.  Podijeljen je u nekoliko  dijelova. Nakon proslova i završne riječi Mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskoga biskupa slijedi 15 izlaganja poznatih stručnjaka različitih znanstvenih profila, potom sažeci spomenutih radova na 6 svjetskih jezika. Redom dalje – fotografije sa znanstvenoga skupa, spomen obilježja imena i osobe  bl. A.Stepinca u hrvatskom narodu kao i u svijetu. Slijedi blaženikov životopis u kontekstu zbivanja u Hrvatskoj i Europi, zatim izbor arhivskoga gradiva  i bibliotečne građe, bogata fotodokumentacija te posebno poglavlje o bl. Alojziju Stepincu na medaljama i markama.

Knjiga je tiskana u studenome 2009. Izdavač je Biskupski ordinarijat u Varaždinu, a nakladnik je Glas Koncila.

 


Croatia - overview of its History, Culture and Science