POVIJESNI PRIKAZ
DJEČJEG DOMA U LIPIKU

Goran Nikles, prof., Lipik 2007.
ravnatelj Dječjeg doma u Lipiku;
zahvaljujem g. Niklesu na ovom prilogu, D.Ž.

Kad se govori o povijesti naše ustanove svakako je nužno spomenuti se sredine u kojoj se ustanova razvijala punih 85 godina.

G. Goran Nikles, ravnatelj Dječjeg doma, s djecom na doručku

Lipik je malo pitoreskno mjesto smješteno u Zapadnoj Slavoniji na obroncima Papuka. Prvi pisani dokumenti o Lipiku spominju se 1773. godine u kojima se navodi postojanje tople vode. Lipik svoj veliki razvoj doživljava u vremenu izmedu 1820. i 1850. godine, kad započinje gradnja prvih reprezentativnih gradevina koje će kasnije biti temelj razvoja ljecilišta i turizma. U to vrijeme grof Izidor Janković započinje uredenje parka i gradnju kupališnih zgrada, te izgradnju prvih objekata ergele. Zbog neriješene odvodnje, Lipik, iako lječilišno mjesto nije slovio kao zdravo područje.

Vukovarski bačvar Antun Knol, 1867. godine kupuje lječilište od tadašnjih vlasnika, francuskih trgovaca drvetom. Dovodi stalne liječnike koji uvode novi način liječenja na suvremenoj osnovi. Takav razvitak lječilišta bio je praćen izgradnjom novih ljecilišnih zgrada i hotela. Dok se stare adaptiraju. 1892. godine sagrađeno je natkriveno šetalište «Wandelbahn», a 1893. izgrađen je najreprezentativniji i najveći objekt «Kursalon».

Između dva svjetska rata Lipik doživljava svoje zlatno vrijeme, kao jedan od najljepših lječilišta srednje Europe. U njemu borave mnogi značajni ljudi tog vremena, prije svega ljudi «dubokog» džepa.

Ministar narodnog zdravlja i socijalne politike Hrvatske dr. Andrija Štampar daje inicijativu, te odmah potom osniva Dom 1922. godine. U prvoj fazi kao odmaralište i za tu namjenu otkupljuje zgradu «Bellevue». U početku dom radi samo sezonski, za vrijeme školskih praznika. Smještavaju se pretežno školska djeca iz Zagreba. Upravljanje nad zgradom vrši Kupališno lječilište Lipik.

Važno je spomenuti da je u podrumu zgrade bio smješten 5 metarski bazen s jedinstvenom u svijetu jodnoalkaličnom termo mineralnom vodom temperature od 60 Celzijevih stupnjeva.

Nakon I. Svjetskog rata u Hrvatskoj je bio veliki broj poginulih vojnika što je uvjetovalo veliki broj ratne siročadi koja su smještavana u domove. U to vrijeme Lipik je skrbio za 300 djece, nastojeći djeci pružiti osnovni minimum – smještaj, hranu i brigu za zdravlje.

Zbog velikog broja korisnika isto ministarstvo pronalazi dodatna sredstva kojima kupuje zgradu «Švicarac» (hotelsku depadansu), te «Ankin dvor» kako bi stvorili bolje smještajne uvjete. Broj smještenih korisnika u 1926. godini povećao se na 350.

Godine 1927. izgradena je velika blagovaonica (današnji «Gospodarski objekt») ali kuhinja i dalje ostaje u podrumu zgrade «Bellevue». Tu godinu možemo smatrati i godinom u kojoj odmaralište prerasta u Dom mješovitog uzrasta u dobi od 3 do 15 godina. Za vrijeme NDH sve do 13. rujna 1944. godine vlasti ga koriste za smještaj djece uzrasta osnovne škole. Tih godina dom dobiva vlastitu upravu i ravnatelja, a država vrši direktno financiranje.

Nakon II. svjetskog rata osim zatečene djece smještava se veliki broj djece s područja Hercegovine i Kozare. Organiziran je cjelovit smještaj za djecu od I. do IV. razreda osnovne škole. Nakon završetka IV. razreda djeca su odlazila u druge krajeve Hrvatske na daljnje školovanje i rad.

Odmah poslije rata gradi se nova kuhinja, s obzirom da stara nije udovoljavala higijenskim uvjetima. Dom posjeduje 15 hektara zemlje koju korisnici sami obrađuju, te veliki broj sitne i krupne stoke. Osim toga, uzgajali su i konje koje su koristili za potrebe prijevoza (fijakeri). Sve do 1955. godine dom broji preko 300 korisnika i od te godine postupno se taj broj smanjuje. Iste godine Osnovna škola Lipik uvodi sedmogodišnje školovanje, a nešto kasnije i osmogodišnje školovanje.

Godinu 1965. možemo smatrati godinom ustrojstva doma na principu vrlo sličnom današnjem. Dom smještava korisnike sa šireg područja Hrvatske u dobi 3 do 8 godina. Smještavaju se djeca s područja Splita i Dubrovnika koja su imala zdravstvenih problema. U dom se smještavaju samo djecaci. Bitno je spomenuti da se financiranje vrši na principu dohotka, odnosno svaki Centar za socijalnu skrb plaćao je smještaj za svog korisnika prema utvrđenim cijenama.

Tijekom mjeseca kolovoza 1991. godine neprijatelj je granatirao cijelo područje Zapadne Slavonije, a naročito područje Pakraca i Lipika. Nekoliko teških projektila pogada i našu ustanovu. Na svu sreću nitko nije stradao, jer su djeca pravovremeno smještena na sigurno i potom evakuirana. Neprijatelj provodi veliko pregrupiranje snaga i nakon velikih borbi uspijevaju ući u Lipik. Pale cijeli grad, pa tako i našu ustanovu od koje ostaje samo zgarište.

Nakon što je neprijatelj potisnut iz grada na početne pozicije, započela je ideja o obnovi doma. Poduzimaju se određeni koraci u ministarstvu, ali zbog stanja u kojem se Hrvatska nalazila ništa se konkretno nije moglo napraviti.

Zahvaljujuci gosp. Mark Cooku, britanskom zapovjedniku UNPROFOR-a u Republici Hrvatskoj, započinje ideja o obnovi. Počinju se prikupljati prvi dobrovoljni prilozi koji uglavnom dolaze iz Engleske, gdje je napravljena velika promocija od strane BBC-a. Od Ministarstva socijalne skrbi Velike Britanije dobivamo iznos od 100.000 GBP, koje koristimo za izradu projektne dokumentacije, a već u travnju 1993. godine započinju radovi na izgradnji novog doma. Dom je sagraden u rekordnom roku, te predan korisnicima na korištenje 15. prosinca 1993. godine, kao božićni dar. Izgradnja cijele ustanove koja podrazumijeva tri objekta i veliko dvorište iznosila je oko 2.5 milijuna ondašnjih DM, od čega je iz donacije prikupljeno 1 milijun DM, dok je preostali dio osigurala Vlada Republike Hrvatske. Ustanova je projektirana vrlo osmišljeno i sadržajno, te zadovoljava sve propisane kriterije. U njoj je danas smješteno 50 korisnika, što je ujedno i kapacitet ustanove. Zaposleno je 20 radnika, od tog broja 11 radnika su stručni djelatnici. Oformljen je Stručni tim, koji je uvelike podignuo razinu stručnog rada. Djeca koju smještavamo, uglavnom dolaze s područja Slavonije i Sjeverne Hrvatske. Rezultate koje postižemo u radu s korisnicima u samom se vrhu Republici Hrvatskoj.

Dječji dom u Lipiku i pukovnik Mark Cook

The Lipik Orphanage and Colonel Mark Cook

Svjedočanstvo dr. Fuada Šećerbegovića

Croatia - its History, Culture and Science