HRVATSKI GRB IZ FRANKOPANSKOG SENJA U ŠVEDSKOJ?
MLADEN IBLER
THE CROATIAN COAT OF ARMS - FROM FRANKOPAN´S SENJ TO SWEDEN?
The author attempts to explain the possible origin of the coat of arms owned by the Swedish noble family Kristiernsson from Östergötland in Sweden. During the fifteenth century, this family served the Scandinavian king Erik VII of Pomerania and his governor in Östergötland, count Ivan VI. Anž Frankopan (in Sweden known as Johan Franke or Johan Vale). The central part of Kristiernsson’s seal corresponds to the traditional chequered Croatian coat of arms, known since the eleventh century. During the king Erik of Pomerania’s travel through Croatia on his way to the Holy Land, his followers and king’s shield-bearer Hindrik Kristiernsson made a longer break in Frankopan’s city of Senj. The coat of arms very similar to that of Kristiernsson’s, belonged to the noble family Perović from Senj. The details concerning King Erik’s visit to Senj and his escort’s stay at surroundings of the town are discussed. The appearance of chequer in the Croatian and the Scandinavian coat of arms are briefly described.
Tragajući za pečatom Ivana VI. Anža Frankopana (u švedskoj povjesnici poznat pod imenom Johan Franke ili Johan Vale), koji je kao namjesnik (na švedskom: fogdare, hövitsman) vladao u Švedskoj između 1426. i 1434. godine,[1] u bogatoj zbirci Kraljevske biblioteke u Stockholmu (Svenske sigiller från medeltiden, str. 70) naišao sam na crtež otiska pečata, u čijoj je sredini smješten srednjovjekovni hrvatski državni grb – motiv šahovnice – s pet polja u vodoravnom nizu i četiri polja u okomitom nizu. U crno bijelom crtežu tušem, prvo polje u gornjem nizu crne je boje. Grb je opasan kružnim poljem, u kojem je gotičkim minuskel-pismom upisano ime Hindrik Krisstens´ (vidi sliku u tekst). Traganje za otiskom Frankopanova pečata potaknula je u meni činjenica da se u Švedskom državnom arhivu nalazi prijepis isprave u kojoj je naznačen pečata Ivana Anža Frankopana,[2] kao i tvrdnja švedskog povjesničara Styffea da se je na jednoj drugoj ispravi iz godine 1426. uz pečate svjedoka nalazio i Frankopanov pečat.[3]
Preslik crteža pečata obitelji Kristiernsson na ispravi iz 1502. godine
Provjera u Švedskom državnom arhivu pokazala je da su od navedenih pečata dva teško oštećena i jedan nedostaje, a na žalost, među njima i njegov. Tijekom daljnjih istraživanja, u državnom arhivu i Kraljevskoj biblioteci u Stockholmu među neidentifiviranim pečatima nisam uspio naići na grb Frankopana – ni stariju verziju u obliku vodoravno podijeljenog štita sa šesterokrakom zvijezdom u gornjem polju, ni na noviju verziju, koja se prvi put pojavljuje za vrijeme kneza i bana Nikole Frankopana, i to s motivom dvaju uspravljenih lavova s krunom na glavi, koji lome krušac.
Inačice grba knezova Frankopana
Grb u pečatu obitelji Hindrika Kristiernssona odgovara srednjovjekovnom hrvatskom državnom grbu. S izvorne isprave prerisao ga je prvi urednik zbirke švedskih isprava Diplomatarium Suecanum, J.G. Liljegren, koji je namjeravao izdati zbirku srednjovjekovnih švedskih isprava. Uz crtež, rukom je dopisao ’’Dipl. Vadst.’’ (Diplomatarium Vadstenensis), kako se u 19. stoljeću nazivala zbirka isprava i arhivskog gradiva samostana Vadstena, a koji je danas najvećim dijelom pohranjen u Diplomatarium Suecanum u Stockholmu.[4]
Isprava s koje je pečat precrtan, datira od 7. kolovoza 1502. Tom ispravom kraljev štitonoša (väpnaren) Kristiern Hindriksson potvrđuje da je njegov pokojni otac, plemić i kraljev štitonoša Hindrik Kristiernsson, određeni dio svog imanja svojedobno poklonio jednoj ubožnici u mjestu Skänninge [5] u Östergötlandu, kojim je tada kao kraljevski namjesnik vladao Ivan VI. Anž Frankopan. Primjetiti je da je u srednjovjekovnoj Švedskoj (kao što je još i danas običaj na Islandu) sin preuzimao očevo ime uz sufiks –son, čime bi nastalo novo prezime. Ugledna švedska povjesničarka, docent dr. Birgitta Fritz otkrila je u Švedskom državnom arhivu još nekoliko izvornih isprava, iz kojih se povijest pravno-imovinskih odnosa ove plemićke obitelji može pratiti do sredine 15. stoljeća.
Zanimljivo je pitanje odakle i na koji je način motiv šahovnice mogao doći do Östergötlanda u dalekoj Švedskoj, posebice jer su u toj zemlji bile poznate tek samo dvije srednjovjekovne plemićke obitelji – Kristiernsson i Petersson - čiji se grb isključivo sastojao od šahovskih polja.
U etnografskom pogledu, motiv ”šahovnice” poznat je u Iranu još iz ranog željeznog doba (1250.-1100. pr. Kr.). U Hrvatskoj motiv grba s 5x5 uzdignutih i udubljenih polja nalazimo na prsima i krilima sokola isklesanih na umjetnički izrađenoj krstionici, koju je vjerojatno Petar Krešimir IV. (1056.-1073.) darovao Splitskoj nadbiskupiji kao i na metalnim ukrasima na ostacima tkanina iz starohrvatskih grobova [6],[7],[8].
Hrvatski vladari, kao što je to bio običaj onog doba, imali su svoj osobni i državni pečat, no na žalost pečatnici i otisci grbova iz kraljevskih vremena nisu se sačuvali u izvornicima do danas. Najstariji izvorno sačuvani otisci državnog grba kraljevine Dalmacije i Hrvatske, otisnuti u crvenom vosku, potječu iz 15. i početka 16. stoljeća. Treba istaknuti da je broj polja varirao od 4 x 5 do 8 x 8 te se tijekom vremena ustalio najčešćem obliku od 5 x 5 polja.
Pentagram s likovima ptica i rozetama. Ploča oltarne pregrade iz krunidbene crkve kralja Zvonimira, sv. Petra u Solinu, kraj XI. st. Sada ugrađena kao ograda krsnog zdenca u krstionici (Mali hram) splitske katedrale.
Sigurno jest, da je slikoviti motiv šahovnice od davnine bio privlačan za srednjovjekovne vitezove i plemićke obitelji središnje Europe, Engleske i Škotske. U 15. stoljeću, tek u rjeđim slučajevima, elementi šahovnice pojavljuju se i u Skandinaviji, a nalazimo ih u raznim kombinacijama.
(J. Horvat, 1939.)
Uz jedan prozor na zidu danskog dvorca Kronborg iz doba Erika Pomeranskog (oko 1427.) može se uočiti nekoliko grbova, od kojih jedan djelomično, u svojoj gornjoj trećini, ima tri reda po 8 šahovskih polja.[9] Slično se i u nekoliko grbova švedskog plemstva, posebice onog njemačkog podrijetla iz 17. i 18. stoljeća, mogu naći elementi šahovnice. Međutim, niti jedan od njih ne sastoji se isključivo od šahovskog polja, niti je identičan hrvatskom državnom grbu kao ovaj, kojeg nalazimo ucrtanog u pečatu obitelji Kristiernsson iz 15. stoljeća. Najeminentniji švedski heraldičar Jan Raneke uz grb ove obitelji spominje i sličan grb plemića Tomasa Peterssona iz kasnijeg razdoblja.[10] Podrijetlo grba ove plemićke obitelji bilo bi također zanimljivo istražiti.
Na temelju spoznaja koje sam u Švedskoj stekao o odnosu Ivana VI. Anža Frankopana i skandinavskog kralja Erika Pomeranskog, postoje dvije mogućnosti kako je motiv hrvatskog grba mogao biti prihvaćen od plemićke obitelji Kristiernsson. Godine 1424. prvi kralj Kalmarske unije (unija između Danske, Švedske i Norveške) Erik VII. Pomeranski na svom putu preko Budima, Senja, Venecije i Dubrovnika odlazi na hodočašće u Sv. Zemlju.[11] Prema izvornom mletačkom povjesničaru Morosiniju,, najveći dio svoje pratnje i 1000 konja kralj ostavlja u Senju. U Senjskom zaleđu, oko područja Krivog Puta te prema Žutoj Lokvi i Brlogu, bilo je dovoljno, vode i hrane za brojnu pratnju, koja ga je tamo čekala na povratku. Samo s tridesetak vitezova i plemića nastavlja put mletačkom galijom iz Senja u Veneciju i kasnije preko Dubrovnika u Jeruzalem. U posebnoj galiji, na putu u Veneciju prati ga knez Nikola Frankopan.[12] Nakon četiri mjeseca, u povratku kralj Erik opet prolazi kroz Senj i sa svojom cjelokupnom pratnjom preko Budima vraća se u Skandinaviju.
Senj – Martin Stier, 1660.
Zdenka Sertić: Narodne nošnje iz Senjskog zaleđa
Za kraljem Erikom, ali preko Venecije, u Švedsku odlazi i Ivan VI. Anž Frankopan, koji prema odluci kralja preuzima dvorac Stegeborg i vlast nad Östergötlandskim lenom.
Ostaci utvrde Stegeborg u Östergötlandu
Kao kraljev štitonoša (väpnaren), švedski plemić Hindrik Kristiernsson je na putovanju nedvojbeno pratio svog gospodara kralja Erika, a budući da je živio nedaleko Stegeborga, moguće da je pri povratku u Švedsku pratio i kneza Ivana Anža na putu u njegovo novo boravište. Za vrijeme četveromjesečnog boravka u Senju i čekanja na povratak kralja iz Jeruzalema, za štitonošu Kristiernssona postojala je ne samo mogućnost da se dobro upozna sa ovim, tada važnim gradom na istočnoj obali Jadrana, već i sa slikovitim motivom hrvatskog grba. Ta je mogućnost zaista bila realna, budući da je u 15. stoljeću u Senju živjela stara plemićka obitelj Perović, koja je od davnine posjedovala takav obiteljski grb. Kameni grb u obliku štita s pet polja u vodoravnom i okomitom redu senjskog plemića i kastalda Ludovika Perovića nalazi se isklesan na reljefu Sv. Trojstva u desnoj lađi senjske lađe.[13] Budući da su do 1469. Frankopani bili gospodari Senja, ta je stara senjska obitelj zacijelo bila u njihovoj službi.
Grb senjskog plemića Perovića na reljefu Sv.Trojstva u katedrali sv. Marije u Senju
Na drugu pak mogućnost upućuje boravište i uloga obitelji štitonoše Kristiernssona u kraljevskoj službi, koja je bila nasljedna. Prema izvornim podacima, ova je obitelj živjela u mjestu Bråbo u istočno-švedskom lenu Östergötland,[14] kojim je do 1434. kao namjesnik kralja Kalmarske unije Erika VII. Pomeranskog, vladao Ivan VI. Anž Frankopan. Razumljivo je prema toma da je plemić Hindrik Kristiernsson bio Frankopanov štitonoša i podanik, te se ne može odbacitiopretpostavka da je Kristiernsson taj grb dobio i rabio uz njegovo dopuštenje. Nakon odlaska Ivana Anža iz Švedske obitelj Kristiernsson mogla je zadržati taj grb kao svoj obiteljski znamen. Značajno je i to, da je imanje te plemićke obitelji bilo blizu, svega tridesetak kilometara udaljeno od Frankopanovog dvorca Stegeborg, koji je u to doba uz Kalmar na zapadnoj obali Švedske, predstavljao najznačajniju utvrdu na njezinoj istočnoj obali. Nije isključeno da su i preci plemića plemića Tomasa Peterssona, čiji grb od 5 x 5 kvadratnih polja iz konca 15. stoljeća, u svom djelu opisuje heraldičar Raneke, također bili u službi Ivana Anža Frankopana.
Izvori i
literatura
Mladen IBLER – Birgitta FRITZ, Kunglig reseledare i Heliga landet och slottshövitsman i Sverige. Om Johan Vales märkliga karriär och verkliga identitet samt Erik av Pommerns besök i Dubrovnik år 1424, Scandia 70, Lund, 2004, 3-16.
Švedski drž. arhiv, Exhib.Joh.Westhio 1683, Biogr. K,20:Kyle, Hans fol.38r RA.
Carl Gustaff STYFFE, Skandinavien under Unionstiden, Stockholm, 1911.
Steffan MALMBERG, arhivar Zemaljskog arhiva u Vadsteni, Švedska, usmena informacija.
Švedski drž. arhiv, Öglds läns renov. Dombok 17b, Göta hovrätts arkiv (Bobergs hd:s ting 1669, 10/3), Jönköping.
Dominik MANDIĆ, Hrvatski kockasti grb – njegov postanak i upotreba tijekom stoljeća, Hrvatska revija, 4, München, 1970, 632-652.
Mladen PEJAKOVIĆ, Znakovi i značenja u hrvatskoj predromanici, Hrvatska i Europa – kultura, znanost i umjetnost, sv. I., Rano doba hrvatske kulture, Zagreb 1997, 513-542.
Josip HORVAT, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, II. izdanje, Zagreb 1939.
Rikke A. OLSEN, Herre i Norden, København, 1995.
Jan RANEKE, Svenska medelstid vapen, I., Lund, 1982.
Mladen IBLER, Kong Erik af Pommerns rejse igennem Kroatien 1424-25, Historie 2, Århus, 2001, 310-321.
Ove VANGENSTEN, Erik af Pommern i Venedig 1424. Antonio Morosinis Krønike og Aktsykker fra Archivio di Stato ai Frari, Venedig; Danske Magasin, 1913, vol.I., 6. ser., 77-80.
Blaženka LJUBOVIĆ – Enver LJUBOVIĆ, Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima Senja, Senj 1996.
J. E. ALMQUIST, Lagsagor och domsagor i Sverige I; P.A. Norstedt och Söners Förlag, Stockholm, 131. (Prema: Jan Raneke, Svenska medelstidvapen I, Lund, 1982, 100).
[1] M. IBLER – B. FRITZ, 2004, 3-16.
[2] Švedski drž. Arhiv 1683, 38rRA
[3] C.G. STYFFE, 1911, 263
[4] S. MALMBERG, 1999 (usmena informacija)
[5] Švedski državni arhiv 1669, 10/3.
[6] D. MANDIĆ, 1970, 639-652.
[7] M. PEJAKOVIĆ, 1997, 513.
[8] J. HORVAT, 1939, slika 38.
[9] A.R. OLSEN, 1995, 23
[10] J. RANEKE, 1982, 100.
[11] M. IBLER, 2001, 310-321.
[12] O. VANGENSTEN, 1913, 77-80.
[13] B. LJUBOVIĆ – E. LJUBOVIĆ, 1996, 42-43.
[14] J.E. ALMQUIST, 131.
Mladen Ibler: Ivan VI. Anž Frankopan – U službi nordijskoga kralja, Meridijani, Zagreb, 2014.
Many thanks to dr. Mladen Ibler, Denmark, for sending me his very interesting article. D.Ž. See his Croatian translation of a Swedish article dealing with Kristian Kreković, distinguished Croatian painter.
Croatia - its History, Culture and Science