Hrvatska seljačka stranka Stjepana Radića


MALI  POLITIČKI  PODSJETNIK


HPSS – Hrvatska pučka (seljačka) stranka

HRSS – Hrvatska republikanska seljačka stranka

HSS – Hrvatska seljačka stranka

 

KRONOLOGIJA

 

Djelovanje stranke u doba Austro-Ugarske (1904.-1918.)

 

  1. Stjepan Radić osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku 1904. Program stranke prihvačen je 22. prosinca 1904. pa se taj dan uzima kao dan njena osnutka (dalje u tekstu HPSS).
  2. Godine 1906. HPSS sudjeluje prvi puta na izborima za Sabor ali ne osvaja ni jedan zastupnički mandat.
  3. Godine 1908. HPSS osvaja dva zastupnička mandata.
  4. Godine 1911. HPSS osvaja  devet zastupničkih mandata.
  5. Hrvatski državopravni demokratski blok (HPSS i HSP (Hrvatska stranka prava) 7. veljače 1918. traži potpunu financijsku i gospodarsku samostalnost Kraljevine Hrvatske prema Kraljevini Ugarskoj.
  6. Stjepan Radić 24. studenoga 1918. drži svoj vidoviti govor upozorenja opominjući vijećnike neka ne žure u Beograd dok se ne utvrdi oblik vladavine nove države kao i ustavno pravni položaj hrvatskog naroda u njoj. Ostaju za pamćenje za vijeke vijekova njegove proročanske riječi: „Gospodo, još nije prekasno. Ne srljajte kao guske u maglu!“

Program stranke u tom razdoblju krasi borba za narodnu samoupravu, političke slobode, demokratizaciju, pravo na referendum, poštivanje stečevina hrvatskog državnog prava,  prava seljaka na zemlju i šume.

 

Djelovanje stranke u doba države i Kraljevine Jugoslavije

 (1918.-1941.) kao najjače hrvatske stranke

 

Osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.) iste godine stranka mijenja ime i od tada se naziva: Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS). 

Od 8. prosinca 1920. Stranka u naziv uvrštava republikanstvo tako da se od tada naziva: Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS).

Stranka odbija priznati Vidovdanski ustav koji je donesen 28. lipnja 1921. u beogradskoj ustavotvornoj skupštini bez nazočnosti hrvatskih zastupnika i običnom većinom. Država je uređena centralistički s iznimnim ovlastima kralja i srpske buržoazije.

Izborni skupovi stranke u Bosni i Hercegovini su 1920. godine zabranjeni tako da organizirani rad stranke u BIH možemo pratiti tek od konca 1922. godine. Do tada su se Hrvati u BIH okupljali u dvije političke stranke: Hrvatskoj težačkoj i Hrvatskoj pučkoj stranci. Od 1923. HRSS postaje temeljnom strankom Hrvata u BIH kada na izborima (ožujka 1923.) osvaja devet mandata. Inače na tim izborima stranka je osvojila 70 zastupničkih mjesta od ukupno 312.


Portret Stjepana Radića iz obiteljske zbirke Josipa Vinka Lozića

Godina 1923./ 1924./ 1925. predsjednik stranke Stjepan Radić i stranka radikaliziraju i internacionaliziraju hrvatsko pitanje /Beč, London, Moskva – pristup Seljačkoj internacionali.

Početkom ožujka 1924. potpisan je sporazum o programu Opozicijskog bloka (HRSS, SNS, JMO i Demokratska stranka).

Na izborina održanima 8.veljače 925.Radićev HRSS dobiva 532.872 glasova ili 67 zastupničkih mjesta.

Godine 1925. stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS), izbacujući republikanizam kao politički – pragmatični Radićev ustupak beogradskom dvoru za ulazak stranke u aktivni politički život. Naime, 27. ožujka 1925. Pavle Radić kao predsjednik Hrvatskog seljačkog kluba, u ime HRSS-a u Narodnoj je skupštini pročitao izjavu kojom HRSS priznaje jedinstvo države, dinastiju Karađorđevića i Ustav.

Predstavnici HSS-a i Narodne radikalne stranke potpisuju 14. srpnja 1925. zapisnik pod nazivom: „Akt o sporazumu Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljačke stranke“. Tako je 18. srpnja 1925. formirana radikalsko-radićevska vlada, popularno zvana R – R vlada.

U jesen 1926. raspisani su izbori za oblasne skupštine za 23. siječnja 1927. godine. Na izborima HSS dobiva ukupno 264 mandata. Izbori su provedeni u atmosferi terora i nasilja. HSS raskida koaliciju tako da se od formranja nove vlade 1. veljače 1927. HSS  ponovno nalazi u oporbi.

Zastupnici Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke (Svetozara Pribičevića) 11. studenoga 1927. prihvaćaju rezoluciju o osnivanju Seljačko demokratske koalicije (SDK).

U jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. radikalski zastupnik – velikosrbin Puniša Račić pucao je i ranio vođu hrvatskoga naroda i predsjednika HSS-a Stjepana Radića, ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu. Radić je od posljedica ranjavanja umro 8. kolovoza 1928.u Zagrebu.

Za novoga predsjednika HSS-a 13. kolovoza 1928. izabran je Vladko Maček.

Dana 6. siječnja 1929. objavljen je Manifest kralja Aleksandra kojim se on neposredno obratio narodu, odnosno obznanio neprikriveni apsolutizam. Zato se taj kraljev Manifest poznaje pod nazivom: „šestojanuarska“, odnosno „šestosiječanjska“ diktaturu kralja Aleksandra. Kralj raspušta Narodnu skupštinu a sebe označava kao jedinog zakonodavca. Do kraja siječnja raspuštena je HSS a njene prostorije su zapečaćene. Tada dolazi do one čuvene Mačekove izjave novinarima: „Kako vidite, lajbek je raskopčan“.

Početkom listopada 1929. godine država dobiva novo ime: „Kraljevina Jugoslavija“, a od dosadašnje podjele na 33 oblasti sada je podijeljena na devet banovina, i to prema zemljopisno-prometnim, a ne povijesno-kulturnim mjerilima. Ovime je srpska većina zajamčena u čak šest banovina. Oktroiranim ustavom kraljev apsolutizam nije dokinut nego je dobio novi oblik.

Sastanak prvaka Seljačko demokratske koalicije održan je u Zagrebu od 5. do 7. studenoga 1932.  Tom je prilikom potpisana rezolucija pd nazivom Zagrebačke punktacije kojima se određuje novi pravac djelovanja protiv hegemonizma, centalizma a za političke slobode i novi ustroj države.

Vladko Maček je 30. travnja 1933. osuđen na tri godine zatvora. Presudu je počeo izdržavati u Srijemskoj Mitrovici.

Ispred svoje kuće u Dugom Selu 14. srpnja 1933. ubijen je potpredsjednik HSS-a Josip Predavec.

U Marseilleu je 9. listopada 1934. u atentatu ubijen kralj Aleksandar. Prema kraljevoj oporuci do punoljetnosti prijestolonasljednika Petra državom vlada Namjesništvo od tri člana: knez Pavle, dr. Radenko Stanković i dr. Ivo Perović. Glavna osoba bio je knez Pavle bez obzira na predviđenu kolektivnu upravu.

Novi izbori za Narodnu skupštinu raspisani su za 5. svibnja 1935. Održani su u znaku terora i represalija kao i svi dosadašnji. U Sibinju kraj Slavonskog Broda poginulo je od žandara devet seljaka (poznate sibinjske žrtve) - pristalica HSS-a. Vladina lista temeljem 1,746.982 glasova ili 60,6 posto dobila je 303 zastupnička mandata a Udružena oporba temeljem 1,079.345 ili 37,4 posto dobila je samo 67 mandata. Naime, kakav je bio izborni zakon govore slijedeće činjenice. Dakle, kandidatska lista koja dobije većinu automatski dobiva 3/5 svih mandata?!

Sporazum o suradnji SDK i Udružene oporbe potpisan je u selu Farkašiću, blizu Petrinje 8. listopada 1937. U ime HSS-a Vladko Maček,  Samostalne demokratske stranke Adam Pribičević, Radikalne stranke Aca Stanojević, Demokratske stranke Ljuba Davidović i Zemljoradničke stranke Joca Jovanović.

Novi skupštinski izbori zakazani su za 11. prosinca 1938. Vladina lista dobila je 1,643.730 ili 54 posto glasova, lista oporbe 1,364.524 ili 44 posto glasova. Vlada je u novoj Skupštini osigurala 306 mjesta a oporba samo 67. Nakazni izborni postupak i dalje je jamčio nedodirljivu vlast beogradskom dvoru.

Početkom 1939. knez Pavle traži ostavku vlade Milana Stojadinovića a novi mandat daje Dragiši Cvetkoviću sa zadaćom da stupi u vezu s hrvatskim političarima, odnosno Vladkom Mačekom i HSS-om radi hitnog rješavanja hrvatskog pitanja.

Uredba o Banovini Hrvatskoj koja je donesena 26. kolovoza 1939. veliki je uspjeh Vladka Mačeka i HSS-a. Uspostava Banovine za srpske vladajuće krugove značila je predah u turbulentnim vremenima čiji su vanjski akteri na novi – radikalni način počeli krojiti kartu i status države. U velikosrpskim krugovima, napose vojnim, Banovina je veoma loše primljena.

Jugoslavija pristupa Trojnom paktu 25. ožujka 1941. godine. Dva dana potom oficirskim pučem pod vodstvom generala Simovića Jugoslavija izlazi iz Trojnog pakta a Hitler se priprema na kažnjavanje i komadanje zemlje.

Jugoslavija je od strane Trojnog pakta napadnuta 6. travnja 1941. i već 17. travnja potpisala kapitulaciju.

U Zagrebu 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Poglavnik Ante Pavelić 15. travnja 1941. zabranjuje sve političke stranke pa tako i HSS.

            Djelovanje HPSS, HRSS, HSS-a u razdoblju od 1918. do 1941. godine karakterizira politička borba za izmjenu ustavno-pravnih temelja države SHS - Kraljevine Jugoslavije, kojima bi se umjesto centralističko monarhističkog sustava pod dominacijom kralja, vojske i srpske buržoazije, uspostavilo federativno državno uređenje na načelima istinskog parlamentarizma, demokratskih i socijalnih prava građana i naroda. Stranka je u tim nastojanjima predstavljala glavnu oporbenu snagu države te je često u tom razdoblju bila stožer oko kojega su se okupljale i druge oporbene stranke. Stranka i njeni prvaci, braća Radić, Vladko Maček, Juraj Krnjević, Stjepan Predavec i drugi stalno su naglašavali nužnost rješavanja hrvatskog pitanja kao pitanja opstanka države. Pri tome su činili brojne saveze, ponekad i nepopularne, s oporbenim, ali i vladajućim strankama, kako bi u datim okolnostima činili što je više moguće za položaj hrvatskoga naroda. Kruna tih nastojanja bila je uspostava Banovine Hrvatske 1939. godine.

 

Rezultati na parlamentarnim izborima (1920. – 1938.)

 

U doba ograničenog parlamentarizma, 1920. - 1929. četiri su puta održani izbori za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS. Na tim izborima HPSS/HRSS/HSS nastupa samostalno. Nakon razdoblja šestojanuarske diktature, održani su izbori 1935. i 1938. na kojima HSS nastupa u okviru ujedinjene oporbe.

 

Izbori za Ustavotvornu skupštinu 1920.

 

Na izborima za ustavotvornu skupštinu održanim 28. studenoga 1920. HPSS je istakla svoje liste samo na području Hrvatske i Slavonije (koja je bila podijeljena na devet izbornih jedinica). Na tim izborima prvi put imaju pravo glasa svi odrasli muškarci, dok je prije Prvog svjetskog rata to pravo imalo tek 15 posto. Prije rata marginalna, HPSS je gotovo posve uništila konkurenciju hrvatskih građanskih stranaka. Dobiva 230.590 glasova i osvaja 50 mandata od 93, koliko je ukupno otpadalo na Hrvatsku i Slavoniju. Jugounitaristička Demokratska stranka osvojila je 19 (znatan broj glasova Hrvata), srbijanska Narodna radikalna stranka devet, komunisti sedam (u Zagrebu i drugim većim gradovima), te hrvatske građanske stranke ukupno osam mandata: Hrvatska pučka stranka tri, Hrvatska zajednica tri i Hrvatska stranka prava dva. .

 

Parlamentarni izbori 1923.

 

Na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 18. ožujka 1923. HRSS ističe svoje liste također i u Dalmaciji, BiH i Sloveniji. Doživljava potpuni trijumf. U Hrvatskoj i Slavoniji "pomeli" su konkurenciju: osvojili su 367.847 glasova i 52 od 68 mandata, a osim njih mandate su osvojili samo demokrati (10) i radikali (6). U Dalmaciji je također postala najjača stranka sa 27.688 glasova i 7 od 15 mandata (radikali 5, lista Trumbić-Drinković 2 i demokrati 1). U BiH osvaja 68.013 glasova i 9 (od 48) mandata osvojivši veliku većinu hrvatskih glasova (muslimani glasuju za JMO a Srbi za radikale i Savez zemljoradnika), a u Sloveniji osvaja 2 mandata. Tako sa 70 osvojenih mandata (od 312) postaje druga stranka u Narodnoj skupštini.

 

Parlamentarni izbori 1925.

 

Slijedeći izbori, 8. veljače 1925., održani su u vrijeme kada je HRSS pod režimom Obznane, i njeni vođe u zatvoru. (Stjepan Radić zbog učlanjenja HSS-a u Seljačku internacionalu – kao izgovor vlasti.). Usprkos tome HRSS povećava broj glasova u Hrvatskoj na 376.414, ali smanjuje se broj mandata: 45, a Nacionalni blok (radikali i Samostalna demokratska stranka) osvaja 23 mandata. U Dalmaciji je pak HRSS ojačala na 9 (16), Nacionalni blok 6, demokrati 1). U Sloveniji je HSS osvojio 3 mandata a u BiH 10 mandata ili ukupno 67 mandata.

 

Parlamentarni izbori 1927.

 

Na izborima 11. rujna 1927. HSS nastupa pod imenom "Narodna seljačka stranka", pokušavajući proširiti svoj utjecaj. Međutim doživljava određeni pad u broju glasova, no manje izražen u broju mandata: Hrvatska i Slavonija 243.389 glasova - 45 mandata, Dalmacija 8 i BiH 8 mandata ili ukupno 61.

 

Parlamentarni izbori 1935.

 

                Udružena oporba u kojoj glavnu riječ vodi HSS osvaja 37,4 posto (1,079. 345 glasova) ili 67 mandata u odnosu na Vladinu listu koja osvaja 60,6 posto (1,746.982 glasova)i 303 zastupnička mandata.

 

Parlamentarni izbori 1938.

 

               Udružena oporba pod vodstvom HSS-a osvaja 44 posto (1,364.524 glasova) ili 67 mandata, kao i na prethodnm izborima. Vladina lista sa 54 posto (1,634.730 glasova) ili 306 mandata

 

 

Djelovanje Stranke za  vrijeme Drugog svjetskog rata

 

Ubrzo nakon uspostave NDH, ustaški režim zabranjuje rad HSS-a, kao i svih drugih stranaka. Među dužnosnicima stranke (a i među običnim članstvom) dolazi do raskola na tri struje: tzv. "'sredinski dio" propovijeda nedjelovanje i čekanje, desno krilo aktivno surađuje s ustaškim režimom, a lijevo krilo sudjeluje u Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP).

Od 273 "prvaka stranke" (zastupnici, zamjenici zastupnika, kandidati i senatori) njih 159 (58%) pripada "sredinskom dijelu", 66 (24%) je na neki način surađivalo sa vlastima NDH, a 48 (18%) sa NOP-om. Iako je "sredinski dio" najbrojniji, oni zbog pasivnosti, neodlučnosti i kolebanja, a također i međusobne nesloge, postepeno gube svaki značaj.

 

Razdoblje komunističke Jugoslavije

 

Krajem rata, Vladko Maček, kojeg su komunisti optuživali za izdaju, zajedno sa dužnosnicima i vojskom NDH odlazi u emigraciju. Uz pomoć Jurja Krnjevića organizira rad stranke u emigraciji i osnivanje ogranaka diljem svijeta. Nakon njegove smrti 1964. Juraj Krnjević postaje predsjednikom stranke i ostaje na njenom čelu do svoje smrti 1988.

 

Djelovanje u Republici Hrvatskoj (od 1989.)

 

Godine 1989., u okviru snažnog pokreta za pluralizam i demokraciju u Hrvatskoj, javljaju se dvije skupine starih članova HSS-a, koje uz nekoliko mlađih ljudi rade na obnovi stranke u domovini. Jedna skupina organizira 20. studenoga 1989. obnoviteljsku/osnivačku skupštinu. Za predsjednika je izabran dr. Nikica Novaković, za prvog potpredsjednika Ivan Zvonimir Čičak a za drugoga Tomislav Jugović. Stranka je legalizirana u veljači 1990. zajedno s drugim novoosnovanim strankama (HSLS, HDZ i dr.).

Između Novakovića i Čička ubrzo dolazi do sukoba. 24. ožujka 1990. Skupština HSS-a osuđuje odluku Novakovića o pristupanju Koaliciji narodnog sporazuma, te ga smjenjuje i za predsjednika izabire Čička. Novakovićevi pristaše odriču legitimnost te skupštine, pa se tako na prvim slobodnim izborima u travnju i svibnju 1990. pojavljuju dvije skupine koje nose isto ime. Čičkov HSS sudjeluje u koaliciji s HDZ-om; ne osvajaju nijedan mandat, dok Novakovićev HSS osvaja tri mandata.

Javlja se još nekoliko frakcijskih grupa. Zagovornici ujedinjenja, u suradnji sa Središnjim odborom u Bruxellesu, osnivaju 9. prosinca 1990. stranku pod nazivom "HSS braće Radić". Ponajviše zahvaljujući Dragi Stipcu, dolazi do sporazuma i 25. svibnja 1991. održana je ujediniteljska skupština, gdje se sve frakcije (uključujući i vodstvo u emigraciji) ujedinjuju. Za predsjednika je izabran Drago Stipac.

Obnovljene su organizacije HSS-a Seljačka sloga (1991.) i Gospodarska sloga (1992.). Godine 1999. obnovljen je rad predratnih organizacija Hrvatskog radničkog saveza i organizacije žena Hrvatsko srce, te je osnovan Hrvatski seljački savez.

Krajem 1994. Drago Stipac zbog teške bolesti podnosi ostavku. Za predsjednika je izabran Zlatko Tomčić.

16. listopada 2002. HSS je primljen u članstvo Europske pučke stranke sa statusom promatrača.

Novi predsjednik od 2005. postaje postaje Josip Frišćić, koji se i danas nalazi na čelu HSS-a.

 

Izborni rezultati (1990. – 2009.)

 

Na prvim slobodnim izborima 1990. HSS je podijeljen na dvije frakcije.

Jedna, na čelu sa Ivanom Zvonimirom Čičkom nastupa u koaliciji sa HDZ-om i ne osvaja nijedan mandat. Druga frakcija, koju vodi Nikica Novaković, nastupa u okviru Koalicije narodnog sporazuma i osvaja tri mandata (stranke su prije prvog kruga među sobom podijelile izborne jedinice).

Godine 1992. na izborima za Zastupnički dom Sabora HSS osvaja tri mandata.

Na izborima za Zastupnički dom 29. listopada 1995. nastupa u koaliciji nazvanoj "Novi Sabor" s  četiri manje stranke: HSLS, IDS, HKDU i SBHS. Koalicijska lista osvaja 18,3 posto glasova (u dijelu izbora po proporcionalnom sustavu) i 19 saborskih mandata, od čega HSS dobiva 10.

Slična koalicija formirana je za izbore 3. siječnja 2000.: HSS, IDS, LS, HNS i ASH. Koalicija osvaja ukupno (u deset izbornih jedinica) 16 posto glasova i 24 mandata, od toga HSS 16.

Ta je koalicija imala dogovor o poslijeizbornoj suradnji sa drugom koalicijom koju su činili SDP i HSLS, pa nakon izbornog uspjeha sastavljaju Vladu šest stranaka na čelu s Ivicom Račanom.

Na lokalnim izborima 2001. godine HSS nastupa samostalno u većini sredina i ostvaruje odlične rezultate te nakon formiranja vlasti dobiva 8 župana (Zagrebačka, Varaždinska, Krapinsko zagorska, Virovitičko podravska, Bjelovarsko bilogorska, Vukovarsko srijemska, Brodsko posavska i Koprivničko Križevačka) dok u još velikom broju županija sudjeluje u koalicijskoj Vlasti s SDP-om. Na tim izborima HDZ je izjednačen s HSS-om po broju župana dok SDP dobiva 2 župana i gradonačelnika Zagreba, HSLS 1,IDS 1.

Na izborima 23. studenoga 2003. HSS nastupa samostalno. Osvaja 7,3 posto glasova i 10 zastupničkih mandata, što je znatno nazadovanje u odnosu na 1995. i 2000. Na izborima pobjeđuje HDZ i osniva vladu, a HSS prelazi u oporbu.

Na lokalnim izborima 2005. godine HSS potpisuje koalicijski sporazum s SDP-om te osvaja 4 župana (u zagrebačkoj, krapinsko-zagorskoj, bjelovarsko - bilogorskoj i koprivničko križevačkoj županiji).

Nakon promjene stranačkog vodstva i izbora Josipa Friščića za predsjednika HSS-a, HSS sklapa predizbornu koaliciju s Hrvatskom socijalno liberalnom strankom te na parlamentarnim izborima 2007. godine koalicija HSS-HSLS osvaja osam mandata (od toga HSS šest a HSLS dva zastupnika). Nakon sklapanja koalicije s HDZ-om HSS dobiva dva ministra u Vladi Ive Sanadera i potpredsjednika Sabora, ministra poljoprivrede,ribarstva i ruralnog razvoja, ministra turizma potpredsjednik Sabora, dok koalicijski partner HSLS dobiva mjesto potpredsjednika Vlade. Nakon ostavke Ive Sanadera, Vladu formira ponovno HDZ, ali s Jadrankom Kosor na čelu, te HSS gubi mjesto ministra poljoprivrede, ali dobiva mjesto potpredsjednika Vlade koji obavlja i dužnost ministra regionalnog razvoja i zadržava mjesto ministra turizma.

Stranka je dobila još dva župana, prvog u Dubrovačko - neretvanskoj te u Varaždinskoj županiji gdje je HSS u koaliciji s HDZ-om i preslagivanjem u skupštini dobio mjesto župana. Stranka je dočekala lokalne izbore 2009. godine s ukupno pet župana.

Na lokalnim izborima 2009. godine HSS osvaja župane u zagrebačkoj, koprivničko križevačkoj i bjelovarskoj županiji.

 

Predsjednici HSS-a  (1904. – 2009.)

 

Ne računajući početno razdoblje obnove rada HSS-a u Hrvatskoj 1989.-1991. godine, HSS je u 102 godine svoje povijesti imao samo šestoricu predsjednika. Od toga su čak trojica vršili svoju dužnost do smrti: Radić je bio ubijen, a Maček i Krnjević do prirodne smrti.

 

U razdoblju 1989.-1991., kako je gore opisano, naslov predsjednika HSS-a nosili su Nikola Novaković (1989.-1991.) i Ivan Zvonimir Čičak (1990.-1991.), neko vrijeme paralelno u dvije frakcije. Osim toga postojale su grupe koje nisu priznavale nijednog, i vodstvo HSS-a u emigraciji.

 

Autor: Mijo Ivurek




Tekst g. Mije Ivureka je objavljen kao dodatak u djelu

Josip Vinko Lozić: Sudbina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini tijekom 20. stoljeća, Naklada GEA, Zagreb, 2011. ISBN 978-953-7604-09-7




Zahvaljujem g. Miji Ivureku i g. Vladku Loziću na dopuštenju za objavljivanje ovog priloga o povijesti HSS-a. G. Mirni Lipovac zahvaljujem na dostavljenom tekstu iz knjige njezinog djeda.

Darko Žubrinić.




Speech of Stjepan Radic to the Members of the National Council during a Night Session on Nov. 23-24, 1918

Stjepan Radić: The Russian branch of our Jelačić's

Stjepan Radić u viđenju danske književnice Karin Michaëlis

Croatia - Overview of Its History, Culture and Science