VILA E.V. FELLERA U ZAGREBU

ARHITEKT MATHIAS FELLER, MÜNCHEN
Innen - Dekoration (Unutarnje uređenje), XXV. godište, Darmstadt,
rujan 1914, 367-398

Najljepše zahvaljujem prof. Marti Zdenković na kopiji originalnog članka (D.Ž.).
Velika hvala gđi. Veroniki Kumić iz Zagreba na prijevodu s njemačkog na hrvatski 2007.

 

Vila E.V. Fllera u Zagrebu. Pogled iz ružičnjaka prema pergoli.
Ahitekt kuće i parka: Mathias Feller - München

Unutarnje uređenje

Bogato ilustriran časopis za umjetnički obrt i za unutarnje uređenje.
Uz sudjelovanje izvanrednih umjetnika, izdao i redigirao dvorski savjet. Alexander Koch.

 

Kuća Fellerovih nalazi se u nizu vila na jednoj uzvisini i gleda i na istok i na zapad u slobodan prostor. Na istočnoj strani završava ulicom, a sa zapadne strane otvara se prema parku. Zidom je odvojena od ulice, koji je prekinut samo željeznim rešetkastim ulaznim vratima. Od njih do kuće vodi obrezana zimzelena živica. Između zida i kuće nalaze se jednostavni predvrtovi, s grmovima koji omeđuju travnate površine. Zid je obrastao penjačicama, a ispred s nekoliko grmova. Puteljci su popločeni tucanim mramorom.

Sjeverno, između gospodarskog krila i susjedne međe, nalazi se gospodarstvo s vlastitim ulazom. Južno ispred kuće nalazi se veliko dječje igralište popločeno crvenim, širokim fugiranim opekama omeđeno šišanom živicom od tuja i jednim malim obrubom cvijeća. Prema ulici, iz tri polukružna udubljenja, breze daju dvorištu i pozadini te strogom izgledu kuće jednu mekoću i sklad, dok se nasuprot kuće nadovezuje garaža s ulazom i vlastitim dvorištem, koje zasjenjuje ogromni stari orah.

Na zapadnoj strani na kuću se po čitavoj njenoj dužini naslanja 11 metara široka terasa, s gredicama cvijeća, koje već pripadaju parku. S prednjim vrtovima, dvorištima i samim parkom kuća je povezana mnogim izlazima.

Pored toga, u cijelom prizemlju, osim gospodarskog dijela nalazi se nekoliko širokih kliznih prozora (Schiebefenster), koji se u dolnjoj polovici mogu otvoriti i tako omogućiti intimnu povezanost s parkom.

Vanjski dio kuće, čija je fasada okrenuta prema parku, a ne prema ulici, vrlo je jednostavne izvedbe. Uglavnom fasada je lijepog granulata, svjetloga tona, s bijelim prozorima. Visoki krovovi pokriveni su tanko rezanim kamenim pločama, dok je ravni dio krova pokriven bakrom.

Tu je i natkrivena pergola, nekoliko klasičnih figura, a na drvenim rešetkama i stupovima bujeno rasto divlja loza, chematis i glicinije su jedini ukras. Prirodana pokretljivost osnovne skice u prizemlju odudara od zatvorenosti i mirnoće gornjeg dijela kuće. Veličina i raspored prostorije napravljen je prema praktično-logičnom promišljanju, koje se samo po sebi razumije.

 

 

Južna strana kuće, slikano s igrališta

Tlocrt prizemlja i 1. kata, nacrt cijelog objekta s parkom

Pogled na gospodarski dio, na sjevernoj strani

 

Međutim iskristalizirana je os prema kojoj su nastali prostori prizemlja i prostorija za prijem, te dvorane koje kuću povezuju od prednjeg vrta do parka i u nastavku ove osi sa širokim vrtnim stepenicama. Prostorije za prijem i dvorana međusobno su povezane s gotovo 3 metra širokim kliznim vratima.

Na dvoranu, veliki dnevni boravak i prostor za svečanosti, nadovezuje se lijevo soba za muziciranje i soba za dame, a desno kroz otvoreni prolazni prostor dolazi se u blagovaonicu.

U prizemlju, povezane s nutarnjim predsobljima, vlastitim predprostorijama i prilazima, nalaze se na još jednoj strani uredi i osobne prostorije, a na drugoj strani su brojne gospodarske prostorije. Na prvom katu smještene su uglavnom spavaće sobe, kupaonice, dječje sobe i sobe za goste.

Na drugom katu (u potkrovlju) nalaze se sobe za goste, sobe za služinčad, s kupaonicama, prostorije za pranje, peglanje i sušenje.

Osim toga 2. kat ima i veliku terasu, koja je s tri strane kuće zatvorena, a sa strane prema parku između virnice i glicinija, koje obavijaju stupove - ostaje otvorena.

Krovna terasa je "visoka osmatračnica", međutim, ljeti ima posebnu namjenu - služi za sunčanje, kao sunčana kupelj. U prizemlju osim soba i radnog prostora za poslugu nalaze se na jednoj strani prostorije za centralno grijanje, a na drugoj strani gospodarski podrumi i sobe za sluge.

Naravno, dvorana kuće je i pri odabiru opreme u središtu pažnje. Visoka lamperija je od tamnog hrasta, zavjese od teškog brokata, luster iz bronce i kristala, te probranih ukrasa od tri velike, u lamperiju ukomponirane tempera slike autora (slikara Fritza Hegenbarta, München), kao i dva manja, drvena reljefa.

Ovdje je monumentalni slikar Hagenbart stvorio do tada svoja najbolja djela te sa imponirajućom sigurnošću i čistoćom stila unio slike u arhitekturu prostora. Međutim, ozračje dvorane počiva na trosuglasju, koje tek nastaje uključujući prirodu i park.


 

 

Vila E.V. Fellera u Zagrebu. Pogled s ulice na istočnu fasadu. Na istočnoj strani nalaze se sobe gospodara,
prostorija za prijem i spavaće sobe. Desno u aneksu je gospodarsko krilo.

Pogleda s vrtne terase na zapadnu fasadu kuće s terasom za sunačnje, te pergolom.

Stepenice prema ružičnjaku i pogled prema šumi. Vrtne stepenice na igralištu.

Druga terasa s ružičnjakom u parku

 

 

Kroz visoke prozore, koji dopiru gotovo do poda, odražava se slika procvalog vrta, obližnja šuma, plavetni suton planina, ožareno nebo u predvečerje i velike nakupine oblaka, svjetlost i zlato sunca preliveni su po prostoru. Opis opreme u drugim prostorijama možemo izostaviti. Ovdje gdje je prostor za fantaziju kako tvorca tako i promatrača daleko veći nego što se može reći za ostale dijelove kuće, riječi ne mogu zorno odraziti živopisnost istine.

Želja naručitelja gradnje bila je da se pri opremanju namještaja prostora vodi briga o jednostavnosti, svrsishodnost, lakoći održavanja i trajnosti, što je ovoj želji uglavnom udovoljeno, čak i u prostorima koji služe za reprezentativne svrhe. Provirimo samo kroz vrata dvorane u park. Prirodnim preduvjetima za njegovo uređenje pogodovala je strmina te nekoliko starih stabala, a svakako i lijepi krajolik, kao i gotovo južna klima. Drveće koje se tu već nalazilo kao i sam krajolik uključeni su u oblikovanje parka. Gornji dio parka arhitektonski je uređen: tri terase, između njih su grmovi ruža. Terase su povezane širokim stepenicama od kamena, od kojih se od čempresa do čempresa spuštaju rododendroni. Gornju terasu obrubljuju uz kuću gredice cvijeća, iz kojih se povijuše penju sve do pergole krovne terase, na strani parka su niske ruža povijuše, a između oleanderi u teglama. Na središnjoj se terasi s obje strane nalaze široke gredice ruža: uska dolnja tvori međutim dugu svjevernu virnicu od plemenitih vrsta grožđa.

Središnja terasa proteže se preko podrezanih crvenih bukvi i purpurno crvenih grmova do ružičnjaka, s malim vodoskokom u sredini, iznad kojega je svod bijelo-žutih cvjetova, tzv. "hram ruža". Izemđu cvijeća i svakolikog grmlja izdižu se "travnati medaljoni" (umjetno napravljeni travnati humci).


 

 

Slika na zidu: Fritz Hegenbart, München

Dvorana u kući E.V. Fellera u Zagrebu. Zidne slike i reljefi: Fritz Hegenbart, München.
Lamperija i namještaj: hrastovina. Izdradba: Dvorska tvornica namještaja M. Ballin, München.

Dvorana s pogledom na prolaz u blagovaonicu

 


Na dolnjim obroncima parka leži voćnjak sa sjenovitim mjestom za odmor, oko kojega se u polukrugu nalaze lipe. A onda serpentinama niz padinu naizmjence nalazimo jagode, grmlje i drveće. Još jedan malo zakrivljeni put, na čijem kraju se ispod starog drveća nalazi vrtna kuća, a na drugom kraju parka su nasadi smreke u sjeni samog ruba šume...

M. Feller

O ljepoti stila

Pravilnost donosi dobro do samog ruba ljepote: idealne proporcije, ali veliki i plemeniti zamah linija sam po sebi odražavao bi tek lijepo tijelo bez duše. Nedostajala bi draž, polet, harmonija ljepote, duša umjetnosti, čija nam nesputanost u zagledavanju svih dijelova omogućava da vjerujemo kako priroda djeluje sama po sebi - sasvim samostalno. To je osnažena lakoća koja počiva na pokretu usmjerenog dušom.

Chr. Hagedorn

 

 

Prolaz između blagovaonice i predvorja

 

Tehnički dodatak

Još nekoliko riječi o gradnji Fellerove kuće. Čista gradnja kao i radovi na instalacijama, osim centralnog grijanja, povjereni su domaćim poduzećima. Sveukupne unutarnje radove, opremanje kuće namještajem, kao i radove u parku, izvrsno su izvele tvrtke iz Münchena. Dva poduzeća ovdje treba posebno istaknuti: iz dvorske tvornice namještaja M. Ballin potječu svi stolarski i tapetarski radovi, namještaj, tepisi. Tvrtka za parkove, Moehl & Schnitzlein izvela je sve radove u parku, koji ova firma i održava. Soboslikarske i ličilačke radove izvela je tvrtka Scmidt & Cie. Strukture je izvela tvrtka Maile & Blersch, kermaičke radove u kupaonicama tvrtka Villeroy & Boch, centralno grijanje tvrtka Emhard & Auer. Linoleumske podove proizvela je tvrtka Linoleum fabrik Maximiiliansau, a umjetničko-obrtničke radove u metalu Steinecken & Lahr te poduzeće Wielhelm & Cie.

 

 

 

Pogled na glazbenu sobu. Na zidu šarene tapete od tkanine, bijela lamperija.
Namještaj od mahagonija. Crno-žute gobelin presvlake.

Blagovaonica, smeđe-žute tapete, žućkasti mramorni kamini.
Namještaj: vodeni hrast, buffet je ugrađen, tamnozelene saffian presvlake (safian = kozja koža)

Gospodinova soba za prijem. Tamni vodeni hrast, zidovi zeleno-sivi, kožnate presvlake.

Vitrina u predvorju, vodeni hrast - izradba: Dvorska tvornica namještaja: M. Ballin, München.

Sjedeća granitura u glazbenoj sobi.

 

Pisaći stol iz jedne gostinjske sobe, hrastovo drvo.

 

Uređenje sobe za muziciranje

U kući u kojoj se glazba njeguje kao prava ljubav prema umjetnosti, uređenje posebne sobe za muziciranje smatra se potrebom. Tim više, kao što je ovdje slučaj, što je njegovanje glazbe ujedno i predmet društvene prezentacije. Kasnije, u modernoj kući, nastala su dva oblika glazbenog prostora: intimni prostor za muziciranje koji služi užem krugu obitelji i najbližim prijateljima, i muzička dvorana namijenjena za kućne koncerte i glazbene izvedbe u svečanom okruženju uzvanika. Sasvim je jasno, što je glazbeni prostor veći i što se više u svojoj namjeni približava koncertnoj dvorani za javne nastupe, to su veći zahtjevi za njezinu tehničku usavršenost. Prava muzička dvorana prema modernim shvaćanjima mora biti izgrađena prema pravilima akustike.

Ovdje dakle već arhitekt mora birati forme koje su u zavisnosti s namjenom prostora. Zbog akustike visina nekog stambenog ili društvenog prostora mora biti veća. Kutove treba po mogućnosti izbjegavati. Ako želimo izbjeći zaobljeni strop, potrebno je da barem zidovi u jednom luku prelaze u strop. Umjesto pravokutnom prostoru ovdje dajemo prednost formi rotonde ili oktogona. Još je jedna prednost u našem slučaju, da se redovi stolica mogu posložiti u sredini. To već unaprijed daje prostoru karakterističan i u njegovoj ekskluzivnosti poseban pečat. U novije vrijeme u rafinirano opremeljnim dvoranama rade se čak dvostruki podovi kako bi se pojačala rezonancija. Tako se na neki način sam prostor pretvara u instrument - u skromijem slučaju uređenje muzičke niše - kuta s podignutim podijem imalo je ulogu poboljšanja rezonancije.

 

 

 

Toaletni i pisaći stol u jednoj gostinjskoj sobi. Bijeli lak, presvlaka tamno zelena.

 

U intimnijim muzičkim sobama u kojima je muziciranje samo sebi svrha i užitak za izvođača, otpada značenje ovakovih tehničkih dodataka.

Za onakovu namjenu moguće je svaki normalni stambeni prostor pretvoriti u dobru glazbenu sobu. Što se pak tiče opremanja glazbene sobe, tu vrijedi pravilo da se najviše pažnje posveti kvaliteti tona. Kako za koncertnu dvoranu, tako i za malu glazbenu sobu. Svi predmeti koji prigušuju zvuk, kao tepisi, vratnice, zavjese s naborima itd., moraju biti odabrani s posebnim oprezom. Što pomniji odabir kod uređenja to bolje. Opremanje treba biti ograničeno samo na najpotrebnije stvari. Uz glavni predmet opremanja, glasovir, tu dolaze još samo ormari za muzikalije, instrumente, najbolji bi bili stakleni ormari, koji imaju ladice za note, žice i strune, alate itd., i na kraju potrebne stolice, dok u većem glazbenom prostoru ne bi smjele nedostajati klupe uza zid. Ukoliko je međutim glazbena soba premalena i ne može imati dovoljnu razdaljinu između izvođača i publike, publiku se može premjestiti i u susjednu prostoriju. Slušanje glazbe iz susjedne prostorije ima i svoje prednosti. To treba uzeti u obzir kod svake glazbene sobe. U principu na nju bi se trebao nadovezati društveni prostor, kao i ostale sobe koje bi mogle biti povezane širokim dvostrukim vratima. Ostaje međutim još jedno nužno rješenje ako glazbena dvorana treba služiti kao salon. U tom slučaju treba se odreći društvenog prostora i glazbenu sobu staviti između dnevnog boravka i blagovaonice.

 

 

Spavaća soba za kćeri. Tapete svjetlo zelene, namještaj - bijeli lak, presvlake plavo - zelene.

 

 

Što se pak tiče muzičke opremljenosti i ona proizlazi iz same biti prostora. Pa čak da se izdigne i do svečanog nivoa, mora ostati svrsishodna u jednostavnoj, intimnoj glazebonoj sobi, već sami stakleni ormari s instrumentima i notama, note su naravno dobro uvezane - daju karakteristično ozračje. U jednoj reprezentativnoj glazbenoj sobi ormare ćemo međutim nevidiljivo ugraditi u zidove, a rekvizite, ovisno o okolnostima, smjestiti u posebnom prostoru. Ovisno o potrebnoj akustici prostora, bit će određen i karakter zidova. Oblaganje mora biti od glatkog, čvrstog materijala: drva, kamena, mramora, ovisno o veličini i karakteru prostora. Samo u malim glazbenim prostorima, gdje ton prije zvuči preglasno nego preslabo, zidove se također može presvuči tapetama od tkanine. Kako s materijalima tako i s bojama može se postići intimnije ili svečanije ozračje prostora. Da li pri tome dati prednost teškom ili vedrom ozračju, ovisi o vlasitom osjećaju.

Za muzičku dvoranu kombinacija žutog i bijelog može jednako dobro izgledati kao i tamne boje, čak crno sa zlatnim.

Dok glazbena soba kod namještaja i zidova zahtjeva jednostavne forme i glatke površine, ovdje je dobrodošla primjena ukrasa od intarzija.

Visoki prozori i staklena vrata, koja završavaju u luku, još će više doprinijeti svečanom ozračju prostora.

 

 

Soba za kćeri, namještaj bijelo lairan sa crnim.
Presvlake plavo-zelene, tapete svjetlo zelene.

Gospodinova soba za odijevanje. Namještaj: trešnjino drvo.

 

Za reprezentativnu glazbenu dvoranu, koja se uglavnom koristi na večer, od velikog je značenja rasvjeta. Najbolje je indirektno svjetlo sa stropa, koje se prema potrebi može smanjiti, pa čak podesiti do svjetla sumraka. Ako glazbeni prostor principijelno ne sadrži ništa što bi odvratilo od njegove glavne svrhe, uživanja u glazbi, tu posvećenost prostoru može se s pravom smislu naglasiti i s umjetničkim ukrasom. Međutim, umjetničko djelo ne smije biti napadno. U svečanoj glazbenoj dvorani prednost treba dati reljefima kao najdiskretnijem i najotmjenijem obliku umjetničkog ukrasa. Oslikavanje dolazi u obzir samo kao zidno slikarstvo ili mozaik. Ovi su zahtjevi manje strogi za različite glazbene sobe. Ovdje se radi o pojedincu, da bi mu umjetnička djela potaknula i odvratila pozornost. Kao što općenito ovaj prostor treba nositi karakter osobnosti i reprezentativne glazbene dvorane, tako svaki svečani i za društveni život određeni prostor mora sadržavati neizostavnu osnovnu liniju konvencionalnosti.

K. Widmer


 

Roditeljska spavaća soba. Namještaj: crveno smeđi mahagonij.
Srebrno-sive goblen presvlake, tapete smeđe-žute.

Kupaonica za kćeri. Keramičke pločice i namještaj svjetlo-žuti. Pod tamno žuti.

Kupaonica roditelja i kupaonica za sinove. Keramičke pločice Villeroy & Boch.

Ulazni prostor. Zidovi i drveni dijelovi svjetlo žuti, tamno žuti mramor, pod crno-bijeli.

Radijatori s ovjesima perla u sobi za kćeri. Umivaonik u jednoj gostinjskoj sobi.

Gore: pogled na dječju sobu za doručak. Hrastovo drvo.
Dolje: kutni ormar u dječjoj igraonici, orahovo drvo.

Predvorje s internim stepenicama i hodnikom u gospodarsko krilo.
Sivo-smeđa hrastova lamperija i linkrusta (= linoleumu slične perive tapete)

Kuhinja, namještaj hrast, bijele zidne pločice.

Igralište s "malom kućom" i pogled na garažu.

Glavni ulaz s portalom i vratima.

 


 

William Feller

Croatia - its History, Culture and Science