Antun Lučić - Anthony F. Lucas, otac svjetske naftne industrijeDarko Žubrinić, Zagreb, rujna 2012.Nafta je ušla u sve pore ljudskog života. Svakoga dana gledamo rijeke automobila, autobusa, kamiona i motocikla pokretanih tim gorivom ne samo u Hrvatskoj, nego i po cijelom svijetu. Tisuće aviona, helikptera i brodova u svakom trenutku putuje kojekuda po svijetu, također na naftni pogon. Neopisivo veliki broj proizvoda, od vitalne važnosti za život čovjeka, temelji se na nafti. Po njoj je jedna golema grana industrije dobila ime: naftne ili petrolejska industrija. Jeste li ikada pomislili, puneći svoj automobil gorivom, da tu mogućnost možete zahvaliti jednom Splićaninu? Ime Antuna Lučića (Split 1855. – Washington 1921.) još uvijek je u Hrvatskoj skoro sasvim nepoznato, pa i u rodnom gradu Splitu. Osoba koju američki znanstvenici slave kao "oca naftne industrije" (father of petroleum engineering) zaslužuje najveću moguću pozornost. Na mjestu gdje je Anthony F. Lucas dana 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu buštinu (the Lucas gusher), podignut je granitni obelisk visine 18 m.
Na njegovu podnožju među inim stoji zapisano ovo: "Na ovom mjestu je započela desetog dana dvadesetog stoljeća nova era u povijesti Civilizacije". Na prednjoj strani obeliska nalaazi se i ovaj natpis: “Petrolej je strahovito razvio industriju i transport. Stvorio je neopisivo bogatstvo, izgradio gradove, zaposlio stotine tisu¢a ljudi, doprinio milijarde dolara poreza koji su pomogli radu vladinih institucija. U samo nekoliko godina, on je promijenio život ljudi širom svijeta.”. Smatram da je uloga Antuna Lučića za razvoj naftne industrije u svijetu slična ulozi njegova zemljaka Nikole Tesle u razvoju elektroindustrije. Lučićeva
eruptivna bušotina iz 1901.
Antun
Lučić - Anthony F. Lucas je dolje lijevo uz bušotinu
Strahovita erupcija nafte izbacila je najprije oko šest tona ugrađenih cijevi na visinu od stotinjak metara. To je bila velika opasnost za osoblje, ali srećom nitko nije stradao, sama konstrukcija bušotine ostala je sačuvana. Nakon kraćeg zatišja i šištanja plina pojavio se strahovit, neprekinuti mlaz nafte, u podnožju promjer petnaestak centimetara, koji je šikljao na visinu od 60 metara. Vrući mlaz nafte na temperaturi oko 50 stupnjeva Celzijusa stvorio je kroz kratko naftno jezero, koje je dolazilo gledati pedesetak tisuća ljudi. Nikada u povijesti čovječanstva nije do tada viđena takva erupcija nafte. Nafta bez kontrole eruptirala tijekom devet dana, stvarajući goleme ekološke probleme. Rijeka nafte koja se stvorila, tekla je oko 27 km nadomak pomorske luke Port Arthura u Meksičkom zaljevu. Budući da je ta naftna rijeka prekrila i dijelove prometnica i željezničkih pruga, ona je pričinjavala i veliki problem za svakodnevni život ljudi. Dnevno je eruptiralo i do sto tisuća barela nafte. Tek je devetog dana Antun Lučić uspio konstruirati mehanizam kojim je ukrotio strahovit mlaz nafte i usmjeriti ga u cijevi, koje su goleme količine nafte prenosile dalje na obradbu. Taj Lučićev izum, pod nazivom „božićno drvce“ (Christmas tree) je i danas u uporabi.
U vrijeme bušenja je veliki problem bilo financiranje bušotine. Financijeri su od tadašnjih stručnjaka dobivali mišljenja da su Lucasova očekivanja nerealna, i najobičnije tlapnje. Pojavio se financijer pod imenom J.M. Guffey koji je ipak odlučio podržati projekt s ukupno šest tisuća dolara, ali uz uvjet da se Lučić odrekne velike većine dobiti. U trenutku nastanka kada je Lučićeva bušotina eruptirala, Guffey osniva poduzeće Guffey Petroleum Company i odmah ulaže petnaest milijuna dolara, a kasnije i mnogo više. Zanimljivo je da je u vrijeme bušenja za financijsku pomoć bilo zamoljeno i poduzeće Standard Oil Company, pod vodstvom poznatog američkog bogataša Rockefellera, koji je svoju karijeru započeo kao knjigovođa. Rockefeller je odbio novčano poduprijeti bušenje. Ova se njegova odluka smatra najvećim poslovnim promašajem Rockefellera u njegovoj karijeri. Lučićeva je eruptivna bušotina pronađena u jednoj slabo nastanjenoj preriji, na kojoj se uglavnom uzgajala riža. Jedan je osobito uspješan proizvođač riže, odprije proglašen „Kraljem riže“ odlučio svoju titulu kralja darovati Lučiću, koji je proglašen „Kraljem nafte“. U čast Lučiću i njegovoj eruptivnoj bušotini skladana je i jedna koračnica: The Lucas Gusher March Song. Pjesmu je skladala Fannie McLamb, a stihove napisao Frederic C. King. Prostor oko Lučićeve eruptivne bušotine se tijekom samo godine dana posve promijenio. Na mjestu gdje je izgrađen usamljena Lučićeva bušotina, izgrađeno je u samo dvije godine blizu tristo bušotina. Broj stanovnika obližnjeg gradića Spindletopa popeo se od brojke od 8000, zabilježene godine 1901., na čak 60 tisuća stanovnika već iduće, 1902. godine. Spindletop 1902.g. oko Lučićeve eruptivne bušotine Spindletop 1903.g. oko Lučićeva eruptivne bušotine. U vrlo kratko vrijeme osnovano je nevjerojatno mnogo novih naftnih poduzeća, njih čak oko šest stotina. Cijena zemljišta na tom prostoru, do tada skoro bez vrijednosti, narasla je od nekoliko dolara po akru na nekoliko stotina tisuća dolara po akru. U potrazi za brzom zaradom, nekadašnju „zlatnu groznicu“ je daleko nadmašila „naftna groznica“. Velika većina od spomenutih šeststo kompanija je propala, ali su neke od danas najpoznatijih naftnih kompanija u svijetu nastale upravo tih dana. Među njima su na pr. Texaco, Gulf, Mobil i Sun Oil Company. Kao zanimljivost spomenimo da je u obližnjem Port Arthuru godine 1901. uskoro nakon Lučićeva erupcije, bila organizirana posebno svečana večera za naglo obogaćene vlasnike netom nastalih naftnih kompanija. Na večeri je bila servirana i jedna posebna salata, kao događaj večeri. Gosti su kasnije, tijekom večeri, bili upitani da daju svoje mišljenje o toj salati. Mišljenja su bila nepodijeljena da je salata bila izvrsna. Svi su vjerovali da je ulje za salatu bilo tada poznato talijansko maslinovo ulje, pod nazivom „Lucca Oil“. Međutim tada je obznanjeno, na veliko iznenađenje svih prisutnih, da je umjesto maslinovog ulja rabljeno naftno ulje, dobivena kao prerađevina, koja je savršeno imitirala pravo maslinovo ulje i aromom, i raskošnom bojom. Drugim riječim bilo je servirano ulje koje se zvalo „Lucas Oil”, a ne „Lucca Oil“! Lucasova eruptivan bušotina je od 1901. tijekom iduće tri godina bila glavna vijest dana. Bilo bi vrlo interesantno prikupiti novinske članke iz tog vremena i ponovno ih objaviti putem Interneta. Lučić se radi svojeg unaprijed dogovorenog malog financijskog probitka nije tim svojim velikim otkrićem jako obogatio. Međutim, radi svojih uspjeha i patenata postao je veoma tražen ne samo u SAD-u, nego i u raznim drugim zemljama, pa je imao osigurane izvore za pristojan život svoje obitelji. Znade se da je kao savjetnik boravio u Meksiku, Alžiru, Rumunjskoj, Njemačkoj, Ukrajini (i to u području Haličana - Zapadna Galicija, gdje žive Bijeli Hrvati), te u Rusiji. Bilo bi od velikog interesa pronaći arhivske podatke i fotografije o tim boravcima. O radnom moralu tog Splićanina dovoljno govori podatak da mu je već 1901. bilo nuđeno da prihvati ponudu da se njegovim imenom nazove nova kompanija „Lucas Oil Company“. Čim je Lučić shvatio da je jedini cilj zarađivati samo na njegovom imenu, bez ikakvog rada, zamolio je mešetare da smjesta napuste njegovu sobu. Kako su ponuđači bili i dalje uporni i nasrtljivi, iznimno snažan i odlučan Antun (visok oko 1m 90 cm, težak oko 100 kg) ih je fizički izbacio iz svoje sobe. U godini otkrića eruptivne bušotine u Teksasu Lučić je bio u dobi od 46 godina. Kasnije je Standard Oil u njegovu čast izgradio i brod s imenom „Captain Anthony F. Lucas“. Bilo bi od interesa doći do fotografije tog broda. Inicijal F. u njegovu imenu odnosi se na Francis, tj. na ime njegova oca – Franjo.
Američko geološko i metaluruško društvo je godine 1936., na petnaestu obljetnicu smrti Anthony F. Lucasa, ustanovilo godišnju znanstvenu nagradu koja se svake godine dodjeljuje za najznačajnije otkriće u području naftne industrije. Nagrada nosi naziv "The Lucas Gold Medal", i sastoji se, kao što ime kaže, od zlatne medalje, na čijoj prednjoj strani je ugraviran lik Anthony Lucasa. Dodjeljuje se svake godine neprekinuto od 1936. do danas. Tako je prošle, 2011. godine, ta ugledna nagrada dodijeljena jednom norveškom znanstveniku, a u obrazloženju je ukratko opisano epohalno značenje Anthony Lucasa, te naglašeno da se radi o znanstveniku podrijetlom iz Hrvatske. Njegovo je otkriće promijenilo život milijuna ljudi širom svijeta, i potaknula do tada nezamisliv zamah automobilske industrije, i općenito transporta. Iste 1901. godine američka vlada, zahvaljujući Lučićevu otkriću, odlučuju da američka flota mora imati naftni pogon.
The
Society of Petroleum Engineers (SPE) recently honored Dr. Curtis Hays
Whitson, Founder & CTO at Petrostreamz, with the Anthony F.
Lucas Gold Medal at SPE's Annual Technical Conference and Exhibition
held 31 October through 2 November in Denver, Colorado US. Each year,
SPE presents awards that recognize members whose efforts have advanced
petroleum technology, as well as their professional achievements and
contributions to SPE, the industry and society. This award recognizes
outstanding contributions in the oil and gas industry.
Dobitnici Lučićeve zlatne medalje, koju od 1936. svake godine dodjeljuje Društvo petrolejskih inženjera u SAD-u:
Najveće zasluge za poznavanje Antuna Lučića ima bez ikakve sumnje Reid Sayers McBeth, koji je 1918. o Lucasu, još za njegova života, objavio kratku biografiju na engleskom jeziku. Ta je knjiga tek 1998. prevedena na hrvatski, a tiskala ju je INA na oba jezika, s odgovarajućim stručnim dodatcima. Ovo je iznimno važno djelo, čini se, ostalo skoro potpuno nepoznato široj javnosti, pa i unutar tehničke struke, čak i znanstvene. S pojavom Interneta važna je bila informacija, temeljena na petnaestak uglavnom američkih izvora, koju je putem tog medija 2001. godine dao u SAD-u g. Adam Eterovich. G. Eterovich, pridjevkom Bračanin, rođen je u San Franciscu, po roditeljima podrijetlom s otoka Brača. On se, kao i ja, amaterski zanima za hrvatsku povijest, a njemu dugujem prvu informaciju o Lučiću, u jednom od mnogih telefonskih poziva, pa mu ovim putem najljepše zahvaljujem. G. Adam Eterovich smatra da nas svaka naftna pumpa treba podsjećati na Lučića, a Hrvatska bi morala biti ponosna na ovog svojeg sina. Zahvaljujem također i prof.dr. Nediljki Gaurini Međimurec s Rudarsko-geološko naftnog fakulteta u Zagrebu, koja mi je ustupila kopije INA-inih knjiga. Naravno, studenti tog fakulteta dobro znadu za ime Antuna Lučića. Splitsko matematičko družtvu i Matica hrvatska u Splitu učinili su mi veliku čast kad sam rujna 2012. imao prigodu u velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu održati 60-minutno predavnje o Antunu Lučiću. Čini se da je to bilo prvo javno predavanje odžano o Lučiću u Hrvatskoj, izuzmemo li ono od travnja 2012. na Međunarodnom elektroinženjerskom simpoziju u Šibenku. Godine 2001. je dipl.ing. Ante Sekso objavio dva izvrsna članka o Antunu Lučiću u zagrebačkom stručnom časopisu "Končarevac", koji su, čini se, ostali nedovoljno primijećeni. Te je iste godine, u povodu proslave stote obljetnice otkrića Lučićeve eruptivne bušotine, bivši američki predsjednik George Bush stariji održao svečani govor pred oko dvadeset tisuća ljudi u Gladys City Boomtown u Texasu, na mjestu blizu tog otkrića. Tom je prigodom otvoren i Muzej posvćen Lučićevoj eruptivnoj bušotini, a napravljena je i vjerna kopija bušotine iz koje na visinu od 60 metara šiklja – voda. Rekonstrukcija
Lučićeve eruptivne bušotine
Slutim da bi se u gradu Splitu, te na otoku Hvaru, možda i u Puli, Rijeci, Trstu i Grazu, mogli pronaći dodatni podatci o Antunu Lučiću i njegovim roditeljima, ocu Franji (hvarskom brodovlasniku i brodograditelju), kao i o majci Ivani. Ti su podatci inače veoma oskudni. S obzirom da je Anthony F. Lucas bio još u vrijeme carske Rusije pozvan kao savjetnik u tu zemlju (kao i još neke), slutim da je bio povezan i s početcima masovne proizvodnje nafte i u toj zemlji. Vjerujem da Ruski arhivi čuvaju obavijesti o njegovu boravku u Rusiji. U McBethovoj monografiji, koja se na pojedinim stranicama čita kao roman, ili kao sinopsis za igrani film, vidjet ćete i nešto o radnom moralu toga čovjeka. Njegov život nam je primjer kako se ustrajnim radom, uz puno odricanja, dolazi do uspjeha. Obitelj Lučićeva sina osnovala je u SAD-u humanitarnu zakladu koja je nosila ime Anthony Lucasa. Na znam čime se točno ta zaklada bavila, i postoji li ona i danas. U znak zahvalnosti Antunu Lučiću u SAD-u je u gradu Beumontu postoji ulica i osnovna škola koji nose njegovo ime Anthony F. Lucas. U Hrvatskoj ne samo da do danas (2012.) nigdje ne postoji škola ili ulica s njegovim imenom, nego je on gotovo potpuno nepoznat, čak i u rodnom Splitu. Usudio bih se ustvrditi da je za povijest Čovječanstva, Antun Lučić uz Marka Marulića vjerojatno najznačajnija osoba ikada rođena u tom gradu. Jedna pojedinost koja me je dirnula, jest kratki amaterski video objavljen na YouTube-u, u kojem jedna mala američka djevojčica intervjuira 'Anthony Lucasa', dečkića koji polazi možda treći razred neke američke osnovne škole, s nacrtanim umjetnim brkovima. Momčić odgovara na pitanja o tome odakle je, te kako je 'došao' do otkrića svoje znamenite eruptivne buštine. Siguran sam da bi neka splitska osnovna škola mogla prirediti sličan filmić na hrvatskom jeziku još puno bolje, pa i na engleskom. Pozivljem Vas da više podataka o Antunu Lučiću, jednoj od najznačajnijih osoba ikada rođenih u gradu Splitu, potražite u mojem internetskom prikazu www.croatianhistory.net/lucic, te da mi pomognete u prikupljanju podataka o jednoj od najfascinantnijih osobnosti podrijetlom iz Hrvatske.
Antun Lučić, rođen u Splitu 1855., pošao je u osnovnu školu u tom gradu sa 6 godina, a zajedno s roditeljima kao 10godišnjak seli u grad Trst. Roditelji su ga, vidjevši da je tehnički veoma nadarena osoba, upisali u prestižnu Tehničku akademiju u Gracu. Otprilike u isto vrijeme tu je akademiju pohađa Lučićev zemljak Nikola Tesla, rođen 1856., godinu dana nakon Lučića. Nije isključeno da su se međusobno poznavali. Lučić je završivši studij postao pomorski podporučnik, pa se radi toga nerijetko uz njegov ime nađe izraz Captain Anthony F. Lucas. Jedno se vrijeme školovao i radio u Puli i Rijeci. Nezadovoljan tretmanom austrijskih vlasti, radi njegova podrijetla, otišao je kod strica Lucasa (Lučića) u SAD, te tamo i ostao. Oženio se Carolinom Fitzgerald u dobi od 32 godine, s kojom je nakon ženidbe proveo medenu godinu u rodnom Splitu, Rijeci, Puli i Trstu. Još jedna, razmjerno malo poznata osoba svjetskoga glasa, rodom iz splitskoga kraja, jest Mario Puratić (u Americi - Puretić), rođen u Supetru na otoku Braču. Njegov izum iz 1950tih za izvlačenje ribarskih mreža putem kolotura (t. zv. Puratić Power Block, kod nas kratko "Puretić") s pomoću električnog pogona, smatra se jednim od najvećih otkrića u povijesti ribarenja. Ručno izvlačenje ribarskih mreža je do pojave 'Puretića' bilo među najtežim fizičkim poslovima uopće. Nije stoga čudno da je Mario Puratić uvršten među sto najznačajnijih američkih izumitelja dvadesetog stoljeća, a jedna serija kanadskih novčanica od pet dolara iz 1970tih godina imala je s druge strane ucrtan brod s 'Puretićem'. O tom vrlo značajnom izumitelju, koji je 1994., po vlastitoj želji, pokopan u rodnom Supetru, nedostaju najosnovnije informacije i fotografije. Drugo, imam informaciju da je znameniti Savannah, prvi trgovački brod na nukearni pogon, bio jednom u (ili nadomak) Splitskoj luci, a jednom ili dvaput i u Riječkoj luci. Morala bi postojati neka fotografija koja prikazuje dolazak Savannaha 1960tih godina kod nas. Malo je poznato da je projektiranje nuklearnog broda Savannah, koji se u SAD-u smatra najznačajnijim i najljepšim brodom u američkoj pomorskoj povijesti, vodio jedan Hrvat rodom iz Kostrene, a školovan u Rijeci. Ime mu je Erazmo Tićac. Više podataka History of Croatian Science Croatia - Overview of Its History, Culture and Science |