Glagoljički
natpisi (~40) i rukopisi
na zadarskom području (ukupno oko
90 naselja):
Arbanasi |
Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom područjuPoput
kamene lađe... Darko Žubrinić, ožujka 2004.
Arbanasi, Banj, Benkovac, Bibinje, Bokanjac, Božava, Brbinj, Briševo, Crno, Ćokovac, Debeljak, Diklo, Dinjiška, Dobropoljana, Dračevac, Dragove, Drgulje, Galovac, Gorica, Grusi, Islam Latinski, Ist, Kali, Kolan, Korlat, Kraj, Krmčina, Kukljica, Luka, Lukoran, Ljubač, Medviđa, Molat, Mrljane, Murivca, Neviđane, Nin, Novigrad, Obrovac, Olib, Pakoštane, Pašman, Perušić, Petrčane, Poljana, Posedarje, Povljana, Preko, Premuda, Privlaka, Prkos, Rava, Radošinovac, Ražanac, Rožino, Sali, Savar, Seline, Sestrunj, Silba, Slivnica, Soline, Sukošan, Sutomišćica, Sv. Filip i Jakov, Školjić, Tinj, Tkon, Turanj, Veli Rat, Vir, Visočane, Vlašići, Vrana, Vrgada, Vrsi, Zadar, Zaglav, Zapuntel, Zaton, Zemunik Donji, Zverinac, Ždrelac, Žman (84 naselja) Objavljeno po prvi puta 23.
rujna 2011. s ljubaznim dopuštenjem obitelji pok. Nede Grbina.
Pogledajte legendu niže. Po Vladislavu Cvitanoviću Zadar i okolica se susreću s glagoljicom sigurno još prije Splitskih sabora 925. g., supostojanje s latinskim jezikom, misi se na i grčkom do 12. st. Skriptorij sv. Krševana osnovan 986. Hrvatski srednjovjekovni skriptoriji su poligrafski, hrvatska glagoljička, latinička i ćirilićka tradicija ne mogu se gledati kao odvojeni entiteti ([Dragica Malić, str. 35-56]) . Glagoljaško pjevanje zasvjedočeno prigodom posjete pape Aleksandra III. Zadru godine 1177. Opis kardinala Bosona iz papine pratnje (u prijevodu don Ante Strgačića):
A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima]. Godine 1202. Zadar su strahovito razorili Mlečani uz pomoć francuskih križara; Geffroy de Villehardouin, francuski kroničar koji je opisao zauzeće i razaranje Zadra, napisao je da je Zadar u Slavoniji (sinonim za Hrvatsku u to vrijeme) te da je jedan od najbolje utvrđenih gradova, opasan jakim zidovima, te da je teško naći ljepši, bolje utvrđeni i bogatiji grad; koncem 1943. savezničko bombardiranje 72 puta, 1991.-95. velikosprska agresija; velika stradanja kulturnih dobara. Benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu od 1059. bio je glagoljaški. Šafržik spominje ulomak misala i ulomke glagoljičkih brevijara i psaltira s početka 13. st. nađenih kod Zadra. U 13. st. nakon razaranja
samostana benediktinci su se iz
Biograda sklonili na otok Pašman i na brežuljku Ćokovac
uz kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili glagoljašku
tradiciju. Benediktinski
samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu
kod Tkona na otoku
Pašmanu (glagoljički natpisi klesni u kamenu su iz 1517.,
1523.,
1531., i još nekoliko manjih natpisa - iz 1584., 16. st.,
1612.,
1618., i dva glagoljička grafitija) Karlo IV., odlazak u Prag 1348. g. (iz Pašmana, vjerojatnije ipak iz Zadra), njih oko 80; dva češka redovnika Petar i Johannes su u zadarskom samostanu sv. Krševana oko 1383., vjerojatno radi izobrazbe u hrvatskom crkvenoslavenskom (Petar Runje) Godine 1387. Veliko vijeće u Dubrovniku imenuje zadarskog glagoljaša Ivanka za župnika u mjestima Gravosiji i Malfi; 1391. Veliko vijeće imenuje zadarskog glagoljaša Radovana (don Radovan de Zara) za kapelana za mještane Brenja (fra Petar Runje). Godine 1392. je premješten za kapelana u Gruž. Znade ne samo glagoljicu, nego i ćirilicu, kako govori oporuka jednog župljana. Još prije Radovana Zadranina imenovalo je dubrovačko Veliko vijeće 1387. zadarskog glagoljaša: "presbiter Ivanchus de Jadra, presbiter sclav" Franjevci trećoredci: od početka polovicom 13. st. bili glagoljaši; fratres Illirici, ili Fratres de littera sclava. U Loreto hodočasti i pop glagoljaš. Kuda prolazi, i u samom Loretu, obavlja glagoljašku službu kao i u hrvatskim krajevima. 60 bratovština u Zadru tijekom povijesti (Ante Strgačić), više nego npr. Dubrovnik ili Split. Najstarija poznata bratovština u Dalmaciji je iz Zadra: zlatarska bratoština iz 1176. Znameniti Misal kneza Novaka iz 1368., koji se čuva u Nacionanoj knjižnici u Beču, je po dr. Mariji s. Agneziji Pantelić nastao prema jednom misalu iz samostana sv. Marije u Zadru. Vidi [Hilje Tomić, Slikarstvo, str. 154]. Hrvatska glagoljička Biblija iz 1380. 14. st., svjedočanstvo češkog kroničara Pulkave (umro 1380.) o glagoljaškoj službi Božjoj u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra. Češki kronograf Pulkava (+1380) piše na latinskom: I tako sve do današnjega dana, koliko sami biskupi, toliko i svećenici, misu i ostale službe božje obavljaju slavenskim jezikom u nadbiskupijama i pokrajinama Splita, Dubrovnika i Zadra, kao i njihovi sufragani u mnogim biskupijama. Glagoljaški pisar Matej u Zadru, 1395. Prvo hrvatsko sveučilište - Dominikansko sveučilište u Zadru iz 1396. Juraj Slovinac, oko 1400., spominje zadarskog nadbiskupa kao jednog od onih s povlasticom da rabi i latinsku i glagoljašku misu; episcopus Chrawacie, ydioma chrawaticum
Berlinski misal Bartola Krbavca iz 1402. (Berlin), Beramski misal Bartola Krbavca, Vatikanski illyrico 8 (pisao pop Marko za popa Blaža u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana sv. Jurja), nastali na zadarskom području; Bartol Krbavac oko 30 godina živio i djelovao u Zadru (1410.-1440., fra Petar Runje). Berlinski misala Bartola Krbavca iz 1402. bio je poslan u Rim 1627. radi pripreme ukrajiniziranih izdanja. Danas se nalazi u Državnoj knjižnici u Berlinu. New Yorški misal (New York Missal) čuva se u najpoznatijoj knjižnici u tom gradu, The Pierpont Morgan Library. Ova hrvatsko - glagoljička knjiga je po prof. Henriku Birnbaumu (UCLA, Los Angeles) pisana ili u zadarskom području, ili ličkom oko 1400.-1410. Marija s. Agnezija Pantelić smatra da je zadarsko područje do Nina i s Krbavom jezgra glagoljaštva, tj. najsnažnije područje glagoljaštva. Ona je otkrila glagoljaškog pisara i iluminatora Bartola Krbavca za znanost. Jaki utjecaj benediktinskog i franjevačkog skriptorija sv. Krševana još od 13. st., (Schoyen - Norveška, listovi na latinskom iz Zadra, 13. st.). Hrvojev misal, 1404., nastao vjerojatno u Zadru, pisar Butko (Runje, Hercigonja, Grbin), Turci zaplijenili negdje u Hrvatskoj (u Dalmaciji) odakle je dospio u Tursku (Jagić); Mađarski stručnjaci tvrdili da je bio u Korvinovoj knjižnici do 1526., vrlo vjerojatno iz želje da ga dobiju za sebe; 600. obljetnica godine 2004. Plemić Butko rođen je u Ninu, a živio je u Zadru od konca 14. st., vidi Runjeov članak u [Iskoni bye slovo, str. 63]. Njujorški misal (1400.-1410.), okolica Zadra (možda Filip-Jakov prema Mariji s. Agneziji Pantelić). Dva Bartola, pisari glagoljaši u Zadru, 1410.-1443., jedan od njih "de Corbavia habitator Jadre". Bartol Krbavac, prema izvorima u Zadarskom arhivu, živi u Zadru od 1410. do 1440., kada je umro, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti]. Mnoštvo zapisa i pripisa daje nam dragocjene podatke (Petar Runje). Postoje prepisivačke radionice koje se bave i s glagoljičkim i latinskim knjigama. Evo jedno važno otkriće s kojim se i Benkovac upisao u kartu glagoljaških naselja. Do otkrića je došlo za vrijeme obnove crkve sv. Duha (nekada crkva sv. Marka) u Podgrađu, Benkovac, nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. Crkva je bila minirana tijekom srpske agresije.
Ti su odlomci iz Benkovca opisani u članku [Sambunjak, Glagoljski natpisi iz Asserie...]. Po izgledu slova čini se da je sva tri odlomka klesala ista ruka, iako natpisi vjerojatno pripadaju različitim spomenicima. Ista je ruka klesala još jedan natpis, koji bi se po informaciji g. Darija Tikulina treba nalaziti u Narodnom muzeju (ali tamo nije pronađen):
Ovo je fotografija iz monografije [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar]. B. Fučić spominje da taj odlomak potječe iz "nepoznatog mjesta" (sada znademo da je iz Benkovca, točnije, iz crkve sv. Duha). Nadalje, B. Fučić spominje da je u "Arheološkom muzeju u Zadru" (u međuvremenu je, očevidno nakon 1982. kada je monografija objavljena, prenesen u Narodni muzej, ali nakon upita 2009. nije pronađen u tom muzeju). Po mojem mišljenju bilo bi od velikog interesa napraviti odljeve ova četiri glagoljička odlomka iz Benkovca, te ih izložiti za javnost na pr. u Narodnom muzeju, a naravno i u Benkovcu. Zahvaljujem g. Dariju Tikulinu na podatcima. Matej Gostišić, zadarski glagoljaški pisar, kupio 1420. kuću u Zadru za 25 zlatnih dukata (cijena jednog misala i do 45 zlatnih dukata). Godine 1436. u Zadru su zajedno uvezani glagoljički brevijar i misal, i plaćeni za cijenu od 80 zlatnih dukata (vrijednost triju kuća...). Godine 1437. zadarski pop Juraj Zubina u svojoj oporuci se naziva pop hrvacke knjige (pisma); de littera sclava (sclavonica). Jakov Blažević (de Modrussia), prepisivač glagoljičkih knjiga u Zadru iz sredine 15. st. I znameniti pop Martinac nalazi se godine 1527. g. u popisu stanovnika Zadra, vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti]. Godine 1455. zadarski glagoljaš Krešolo Čeljunčić je od pisara Jurja Premčića, župnika iz sela Jasenovo kod Nina, naručio glagoljaški misal s dodatcima, koji treba biti pisan točno onim slovima koja je ostavio kao uzorak kod bilježnika, "pa i boljima ako mu to bude moguće"! Pašmanski brevijar (iz 14. st.), kasniji zapis: Let gospodnih 1468. kada porobiše Turci Luku miseca sektebra na dan 9.; jedan od 10 glagoljičkih abecedarija s 33 glagoljička slova (tipično za hrv. glagoljicu, od Az do Jestje, informacija g. Daria Tikulina iz Zadra)
Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja) rođen u Zadru, Krbavsko-modruški biskup, osnovao je glagoljašku tiskaru u Rijeci (1530.-1531.) u kojoj je u kratkome razdoblju otisnuto šest knjiga:
ijekom Lateranskog sabora održanog godine 1513. održao je govor pred Papom moleći pomoć u borbi protiv turskih razaranja. Znamo da je Šimun Kožičić Zadranin planirao tiskati povijest hrvatskih zemalja (hrvacke zemle), ali knjiga ili nije izdana, ili je izgubljena. Naime, Kožičić je molio Tomu Nigera (Toma Nigris), skradinskog biskupa (i kasnije trogirskoga biskupa), i bliskoga prijatelja znamenitog Marka Marulića, da se napiše knjiga o povijesti Hrvatske zemlje (hrvacke zemle) i njene slave (slavi ee, čitaj: slavi jeje). Evo kako Šimun Kožičić Zadranin piše zaglagolje tog pisma: Šimun Kožičić Zadranin, biskup modruški,
Prema informaciji g. Daria Tikulina iz Zadra, Šimun Kožičić Zadranin (ili Benja; oko 1460.-1536.) je u svojem djelu Knjižice od žitja rimskih arhireov i cesarov tiskanom godine 1531. u glagoljaškoj tiskari u Rijeci, rabio glagoljičko slovo jus u značenju broja 5,000 (na str. 3, redak 5 odozdol). Organizirana proizvodnja glagoljaških knjiga u franjevačkom samostanu sv. Ivana u Zadru (trećoredci), istraživali Ante Strgačić i Petar Runje. Godine 1456., 6 zadarskih redovnika i svećenika krenulo u rat protiv Turaka, posudili brevijar iz samostana sv. Kuzme i Damjana, sklopljen ugovor na 32 zlatna dukata s jamcima. Žene i glagoljica:
1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljaškoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji. Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):
...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenki i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljaška misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..." Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu.
O Zadru kao gradu govori knjiga Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202., koju je sa starofrancuskoga preveo, te uvodom i primjedbama popratio akademik Petar Skok, u izdanju JAZU, Zagreb, 1951. Na str. 85 nalazi se francusko-mletački sporazum o Zadru, iz kolovoza ili rujna 1202.:
Autor te kronike je Geoffroy de Villehardouin, francuski feudalac visokog reda. On je kao hodočasnik-ratnik i diplomat sudjelovao u četvrtom križarskom ratu. Zahvaljujem Ani Biškup iz Zagreba na poslanom tekstu. Glagoljički natpis iz godine 1567., iz franjevačkog samostana sv. Mihovila u Zadru. Izvor [Fučić: Glagoljski natpisi, vidi pod Zadar] Glagoljički natpis iz Škabrnje (Nedo Grbin - snimak crkve s glagoljičkim natpisom, nestanak matičnih knjiga tijekom velikosrpske okupacije). U Arheološkom muzeju u Zadru šest kamenih glagoljičkih odlomaka iz predturskog vremena, nađenih kod crkvice sv. Jurja podno Udbine odmah nakon Oluje 1995. Izgubljena inkunabula Mateja Zadranina, Bolonja, 1492. Fra Matija Bošnjak pokopan je u crkvi sv. Franje na groblju kod grada Raba, na Komrčaru. (89 x 193 cm). Godina njegove smrti 1525. uklesana je na jastuku. Kao bosanski bjegunac pred navalama Turaka prebjegao je iz Bosne u Zadar, gdje je ušao u glagoljaški samostanski treći red sv. Franje. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja gradnje novih samostana po Istri, dalmatinskim i kvarnerskim otocima. Osnovao je i glagoljaški samostan sv. Franje u Rabu gdje je umro i pokopan. Prema Stjepanu Ivančiću, o. Matej Bošnjak (nazvan de Jadera, tj. iz Zadra) možemo nazvati "Otcem i Osnovateljem Delmatinske trećoredske Redodržave". Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 296], [Ivančić, str. 38-42 i 238]. Šimun Klimantović (Klemenčević, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor triju glagoljičkih zbornika: Kl. zbornik 1509. (Petrovgrad, Rusija), Kl. zbornik, 1512., otok Ugljan (sv. Ksaver, Zagreb), Kl. ritual 1512. (sv. Ksaver, Zagreb), pergamentna knjižica iz 1511, NSK Zagreb; spomenik Šimun Glavić šibenčan (1490.-1564.), glagoljaški pisac, autor Glavićeva zbornika Stjepan Belić (1460.-1550.), prvi poznati predavač glagoljice i učitelj hrvatskoga jezika Znameniti hrvatski renesansni pisac Petar Zoranić (1508-1569?) rođen u Zadru, autor domoljubnog romana Planine, ima ličke korijene. Predci su mu bili plemići Tetačići iz Like, a kad su Turci krajem 15. stoljeća napali Nin, obitelj se preselila u utvrđeni Zadar. Zoranić se vraća u Nin kad su se stišali turski napadi. Rođen je u Zadru od oca Ivana i majke Elizabete Medulla. Petar Zoranić (Planine, 1536., knjiga tiskana 1569.) - "...i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se" (da nisam uvježban u pismu sv. Jeronima, bojim se da bih teško pisao), rasuta bašćina ; u kleričkoj školi u Zadru (u palači ninskih biskupa), koju je pohađao Zoranić, u njegovo vrijeme se učila i glagoljica; Zoranić izrijekom zahvaljuje u uvodu u Planine svom "predragom učitelju, dobrom bašćincu i Hrvatinu Mateju Matijeviću" iz Nina.
povezanost Zadra s otocima i Likom, lički glagoljaši u Zadru, sretna kulturna simbioza (Petar Runje) U gradu Zadru, kao i na otoku Rabu, boravili su tijekom 14. i 15. st. brojni svećenici glagoljaši iz Krbave (de Corbavia). Jakov Blažević de Modrussia (Jakov, sin pokojnog Blaža) bio je istaknuti prepisivač i iluminator glagoljičkih knjiga, a radio je u Zadru. Ime mu govori da je podrijetlom iz Modruša. Također, znantan broj glagoljaša iz istih područja djelovao je na otoku Krku, otocima poreda Zadra (Ugljan, Pašman, Iž, Dugi otok), kao i u Istri. Npr.,
Za mnogobrojne dodatne pojedinosti i zanimljivosti vidi [Runje, Tragom stare ličke povijesti]. Godine 1499. Turci su u okolici Zadra, zajedno s mnogim vjernicima, okrutno ubili i glagoljaše svećenike. To su bili don Ivanko, don Luka, don Martin Hrvatinić, don Jakov Gunjić, don Juraj Oplanić, don Vid i don Stipan. Vidi [Bogović i Jurišić, str. 81]. Godine 1524. pučanstvo zadarskog područja palo sa 60,000 ljudi na samo 5000 zbog Turaka. Šimun Kožičić Benja (ili Šimun Kožičić Zadranin; 1460.-1536.) rođen u Zadru, školovan u Zadru i Rimu, zadarski kanonik, modruški biskup (1509.-1536.), glagoljaš, osnivač glagoljičke tiskare u Rijeci 1529. g. U svom pismu Tomi Nigeru, trogirskom biskupu, upućenom 1531, piše (u izvorniku pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom) : Za ljubav koja je među nama molim te da napišeš knjigu o hrvatskoj zemlji i o njezinoj slavi. Iako je ona sada porobljena od poganske ruke, nema ona zato ništa manje svojih slavnih djela, koja su mnoga i velika, što je tebi poznato. Ti napiši tu knjigu a ja ću je tiskati, da i nas ne okrive oni kojji će nakon nas doći. Juraj Baraković (16./17. st.) u svojim se stihovima žali da u vrijeme Marula spomenuta klerička škola u Zadru rabila jazik slovinski (hrvatski jezik), a sada rabi rimski (latinski), vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 69]. Napisao djelo Vila Slovinka. Zadranin Šimun Budinić (oko 1530.-1600.) priredio za tisak Izpravnik za erei glagoljicom, spominje slovignski iazich (slovniski). Bio je nadbiskupijski kancelar, i pisao akte glagoljicom. Molba fra
Ivana iz Foče papi
godine 1658. da hrvatska glagoljaška misa bude
dopupštena
franjevcima u Bosni, "kao što je dopuštena svim
svećenicima pokrajine Dalmacije." nadbiskup Vicko Zmajević (1670.-1745.), Collegium Illiricum (nabiskupijsko sjemenište "Zmajević") Glagoljaški pisari u Zadru djeluju od 1410. do 1820. U samom gradu sačuvano je pet glagoljičkih natpisa od 15. do 18. st. (Fučić) Godine 1626. zadarski nadbiskup izvješćuje Kongregaciju de Propaganda Fide da u Dalmaciji ima 113 (sto i trinaest) župa u kojima se rabe glagoljičke liturgijske knjige. Vidi [Krasić, str. 82]. Glagoljički zapis don Bare Pifrovića iz okolice Zadra (zvučni zapis, 700 KB), 17 st., čita g. Stjepan Bahert, dramski umjetnik. Godine 1636. u Knjigu krštenih župe Petrčane kod Zadra glagoljaš don Bare Pifrović piše hrvatskom ćirilicom ovo: "Ja, dom Bare Pifrović, to pisah krvaski, ćurilicu i latinski..." Na kraju Pifrović piše Amen latinicom, hrvatskom ćirilicom i glagoljicom. Vidi [Hercigonja, Glagoljaštvo i glagoljica]. Splićanin Mate Karaman (1745.-1771.) bio je Creski biskup, kasnije Zadarski nadbiskup. Napisao je Bukvar slavenskij tiskan u Rimu 1753. glagoljicom i ćirilicom.
Grdovićev glagoljički zbornik s početka 18. st., težak 20 kg., najteža poznata glagoljička knjiga, kupio ju Ivan Kukuljević Skacinski u Zadru (sada u Arhivu HAZU u Zagrebu)
Zadarske crkve i samostani u kojima je poznato da se glagoljalo (najviše u 14. i 15. st., podatci temeljeni na arhivskoj građi, vidi [Petar Runje, Školovanje glagoljaša]):
Za svako desetljeće u 15. st. znade se barem 10 imena svećenika glagoljaša u gradu Zadru; tvrdnju talijanske historiografije (Giuseppe Praga, 1935) da glagoljaša u samom gradu Zadru uopće nema treba odbaciti. Samostan sv. Krševana je ukinut 1807. tijekom francuske uprave, tada skoro 1000 godina star. U sakristiji su nađena dva latinska i jedan glagoljički misal. Talijanske vlasti u Zadru su sve hrvatske trećoredce glagoljaše 1925./26. zamijenile talijanskim, do 1944. (Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je pao pod Italiju). Prožimanje zadarske glagoljaše sredine sa zaleđem i otocima "jedna je od najsretnijih simbioza koja se zbila tijekom prošlosti u hrvatskom prostoru" ([Petar Runje, Školovanje glagoljaša, str. 138]). Ivan Berčić ili Brčić (1824.-1870.), zadarski glagoljaš i filolog, skupljano knjige od 1848., prvi član HAZU osnovane 1866. u Zagrebu, glagoljička hrestomatija, autor nekoliko glagoljičkih čitanka, gramatike i početnice (izdane u Zlatnom Pragu: Čitanka staroslavenskog jezika, 1864., Čitanka staroslavenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, 1863.). Berčićevu zbirku je godine 1874. otkupila Ruska akademija, i danas se nalazi u Državnoj knjižnici Petrovgradu. Obuhvaća među inim 5 cjelovitih glagoljičkih zbornika, od kojih su četiri iz zadarskoga područja. Točnije, sadrži ostatke ukupno
Dragutin Parčić, Parčićev glagoljički misal iz 1893.; glagoljaš, leksikograf, filolog, fotograf (monografija Zadarske revije)
U Kožičićevoj knjizi Misal hruacki tiskanoj 1531., u kolofonu, tj. u završnoj bilješci na kraju knjige, čitamo:
Hrvatsko ime u glagoljičnom štivu od oko 1100. do 17. st. Nadbiskup Vicko Zmajević (Perast, 1670.-1745.), bio je Bokelj i graditelj glagoljaške škole "Collegium Illiricum" ili "Seminarium Zmajoillyricum"u Zadru (današnje nabiskupijsko sjemenište "Zmajević"). On je doveo Arbanase u Zadar. Njegov brat Matej Zmajević bio je admiral i graditelj flote za ruskoga cara Petra Velikog.
Glagoljica u Arbanasima
kod Zadra
U Zadru se nalazila glagoljaška akademija u samome središtu grada, koju je osnovao biskup Vicko Zmajević godine 1749., odmah pored katedrale sv. Stošije: Nabiskupsko sjemenište Zmajević
Don Ivo Prodan (1852.-1933.), Borba za glagoljicu, Zadar, 1900. Neki župnik kod Zadra zapalio tri vrlo stara glagoljička misala. Zadarski nadbiskup Godeassi 1855. okružnicom sabrao zbirku knjiga i dokumenta iz glagoljičkih župa (na tisuće). Gdje su? Ivo Prodan: Borba za glagoljicu, 1900., Zadar (zahvaljujme prof.dr. Krešimiru Veseliću na podatku o postojanju ovog mrežnog izdanja)
Na zadarskom otočju samo od 15. do 19. st. evidentirano 2372 svećenika glagoljaša: Sutomišćica 152, Sali 150, Ugljan 147, Molat 131, Veli Iž 121, Žman 114, itd. (Miljenko Jerić, Dugi otok i njemu susjedni otoci u vremenu i prostoru), svećenici su odigrali važnu kulturnu ulogu na zadarskim otocima, djelovali socijalno, časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. (izvor ovih podataka je Vladislav Cvitanović) Glagoljaške crkve u Zadru: među njima i crkva sv. Donata je glagoljaška počevši od 13. st., prve glagoljaške škole opstoje od 15. st. u razdoblju od 9. do 20. st. evidentirano je 3077 glagoljaša na zadarskom području s otocima (Tihomil Maštrović), a svaki od njih je morao imati barem glagoljički brevijar Galevac (samostan sv. Pavla na Školjiću), Izložba glagoljice (Tihomil Maštrović), arhiv, Ljetna škola glagoljice Otočić Galevac (Školjić) kod Preka na otoku Ugljanu, s Muzejem glagoljice pored samostana sv. Pavla
Dr. fra Božo Sučić objavio je Ivančićev zbornik. Uz njega je bila privezana i Spovid općena iz 1491. Arhiv u Zadru i franjevački samostan sv. Mihovila u Zadru (uz najavu) U gradu Zadru na poluotoku je vrlo popularan kafić Kult u ulici Stormorica (blizu ostatkaka istoimene starohrvatske predromaničke crkvice) ukrašen glagoljičkim motivima (prvi u Hrvatskoj!): dokumeni pisani glagoljičkim brzopisom dokumenti na latinskom jeziku Ante Strgačić: Hrvatski jezik i glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar - Zbornik, Zagreb, 1964. Nedo Grbin, na zadarskom području pronašao tridesetak glagoljičkih natpisa koji nisu evidentirani u monografiji Branka Fučića Glagoljski natpisi iz 1982. Tihomil Maštrović Božo Sučić, glagoljaški samostan sv. Pavla na otočiću Galevcu (Školjiću) kod Ugljana Julije Derossi: Perivoj od slave (poprsja kipara Ratka Perića u Perivoju Gospe od Zdravlja) Joja Ricov, Kali Livio Marijan, "Glagoljaška glazbena baština" već se 5 godina redovito održava u sklopu međunarodne manifestacije Glazbene večeri u sv. Donatu u Zadru, srpanj-kolovoz; pasionska baština, Časoslov Płyta CD ze starochorwackimi pieśniami U sklopu 46. Glazbenih večeri u Sv. Donatu 15. srpnja [2006.] održana je 10. Večer hrvatske glagoljaške baštine. Nastupili su pjevači iz Lanišća u Istri, Kalija na otoku Ugljanu i Tugara iz Poljica kod Splita. Ovim koncertom urednik Večeri, Livio Marijan, spojio je najsjeverniju i najjužniju točku glagoljaške tradicije u Hrvatskoj, koja spojem rimskoga obreda na staroslavenskom jeziku s vlastitim pismom glagoljicom, na temelju čega je među pukom razvijen specifičan stil crkvenoga pjevanja, predstavlja jedinstvenu pojavu u Katoličkoj crkvi. Pučki pjevači izveli su dijelove iz glagoljaške mise, napjeve Gospodi pomiluj, Slava va višnjih Bogu, Svet, zatim Puče moj i Kraljice neba, dok je u drugome dijelu koncerta svaki zbor pjevao napjeve karakteristične za podneblje iz kojega dolaze. Izvor Cantus. Monumenta Glagolitica u Zadru, 2008. Jerko Bezić, glagoljaško pjevanje, snimio i u zadarskom području, monografija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji, Zadar, 1973. Katarina Livljanić, ansambl Dialogos, Pariz
Izložba glagoljice u Gradskoj knjižnici u Zadru 2003. (Julija Vojković, Vjera Reiser, Darijo Tikulin), Glagoljaške dočitnice ("bookmarks") nastale za potrebe Međunarodne konferencije zrakoplovne medicine u Zadru 2002., na inicijativu dr. Nade Jagetić. Tisuću
godina glagoljanja (Zadar,
2003., proslava prvotiska misala iz
1483. i Parčićeva misala iz 1893.): Msgr.
Ivan
Prenđa, msgr. Marijan
Oblak,
msgr. Mile
Bogović Vlč. g. Rozario Šutrin, pomoć u informacijama (o Vladislavu Cvitanoviću).
Vladislav Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskim otocima (glagoljica), Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. X, Zadar 1963., str. 201-235. Vladislav Cvitanović: Glagoljica na zadarskim otocima, Zbornik Zadarsko otočje, Narodni muzej u Zadru, sv. 1, Zadar 1974., str. 133-146 Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894.- Zadar, 1973.) je uvijek isticao da je glagoljaš, pa se redovito glagoljicom i potpisivao u pismima i rukopisima. Dokazao je da je područje Zadarske nadbiskupije najglagoljskije kod nas. Sve crkvene knjige po župskim uredima zadarskog područja vodile su se od Tridentskog sabora (tj. od 16. st.) pa sve do 20tih godina 20. st. na hrvatskom jeziku i to glagoljicom, a tu i tamo hrvatskom ćirilicom. To je iznimno važna kulturna i politička činjenica. Navedeni podatci preuzeti su iz članka Vjekoslava Maštrovića: Glagoljaš Vladislav Cvitanović - znanstveni istrazivač svoga kraja (nekrolog), Radovi JAZU, Insituta Zadar, sv. 20, str. 483-487). Pogledajte npr. impresivan popis glagoljičkih dokumenta od 16. do 19. st. koji se velikim dijelom odnose na zadarsko područje.
Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], u 34 sela na Zadarskim otocima nađeno je 258 glagoljičkih dokumenata:
Nađeno je još
Prema [Vladislavu Cvitanoviću, Glagoljica na Zadarskim otocima], od 15. st. do 1973 zadarsko otočje dalo je 2372 glagoljaša, od toga
... Glagoljaši sa Zadarskih otoka ostavili su nam kulturne spomenike u brojnim glagoljičkim rukopisima, nadgrobnim natpisima, natpisima na dovratnicima vratiju i tiskanim knjigama. U tim zapisima krije se dragocjena građa. Ali to je još uvijek mrtav materija, koji čeka svoju obradu. Bila bi golema šteta ako se za taj pisani materija ne zainteresira filologija, demografija, sociologija, medicina i druge znanosti. Te "knjige starostavne" će pokazati kako su naši popovi glagoljaši odigrali kulturnu ulogu na našim Zadarskim otocima, kako su djelovali i socijalno, štiteći naše seljake otočane od iskorištavanja zadarske vlastele. A kakav bi tek bio politički i kulturni izgled Zadarskih otoka nakon četiri stoljetne mletačke vladavine, da nije bilo naših glagoljaša! Na području zadarskoga otočnoga arhipelaga glagoljaši su časno odigrali svoju ulogu na kulturnom, moralnom, socijalnom i političkom polju. Izvor [Vladislav Cvitanović, Glagoljica na Zadarskim otocima].
Vladislav Cvitanović bio je suradnik Hrvatske enciklopedije dr. Mate Ujevića, vidi svezak II str. 638.
Pismo don Vlade Cvitanovića Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu u vezi oduzetih matičnih knjiga pisanih glagoljicom: Poštovani
naslov
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Tajnik: Dr. Branimir Gušić Zagreb Prigodom oduzimanja matica u žup(nim) uredima od strane Kotarskog Narodnog odbora, odsjek unutrašnjih poslova pri kotarskog narodnom odboru - Zadar, od 17. I. do 22. I. 1949. odaslanici kotara su oduzimali i glagoljske matice (do g. 1825.) i predavali ih mjesnim narodnim odborima - matičarima - na čuvanje i upotrebu. To glagoljsko blago - matice, čuvali su i sačuvali župnici za doba Venecije, za doba Austrije, za doba dviju okupacija Talijana, za doba haračenj od njemačkih trupa. I sad su oduzete od onih, koji ne znadu čitati i predane odborima, koji ne znadu čitati, a valjda ni čuvati takve dragocjene stvari. Meni je 23. I. 1949. Ante Mavra - odaslanik Kotarskog Odbora Unutarnjih Poslova, oduzeo a) 5 (pet) starih glagoljskih matica iz Pašmana (od g. 1582.-1825.) (koje sam pregledao i obradio), b) 3 (tri) glagoljske matice iz Turnja (od g. 1696.-1839.), koje nisam ni pregledao ni obradio, te c) 4 (četiri) glagoljske matice iz Novigrada (od g. 1663?-1790?) koje nisam ni pregledao ni obradio. To je vjerojatno odneseno u Zadar. Smatram da je ovo jedan kulturni škandal i velika šteta za našu nauku i za našu povijest. Molim Naslov, da se svojski zauzme za spasavanje ovog našeg glagoljskog amaneta, da ne propaden; k tome, da mi se glagoljske matice iz Turnja (b) i Novigrada (c) vrate, da ih obradim, da mogu poslati elaborat o istima gornjem Naslovu, kako sam to učinio i sa 132 glagoljska kodeksa. Zatim ću ih povratiti onamo, gdje mi to Naslov ili vlast odredi. - Ako glagoljske matice ne mogu biti vraćene župnim uredima - arhivima, tada tražimo svi župnici, da se iste pohrane u Državnom arhivu u Zadru, gdje će biti dobro čuvane i gdje će biti pristupačne za nauku. Veleučeni
gospodine tajniče, -
akademik - smatrajte ovaj dopis hitan, i poduzmite sve, da se na
vrijeme spase glagoljske matice; a mene obavijestite o poduzetim
koracima kao i to, da dobijem neobrađene - oduzete kodekse (b,c).
Vaš odani Cvitanović don Vlade Veli Iž, 24. I. 1949. P.S. Za oduzete glagoljske matice sam dobio primku. Zahvaljujem mons. dr. Pavlu Keri na fotografiji ovog pisma don Vladislava Cvitanovića. Don Vlade Cvitanović učio kao dijete za vrijeme ljetnih praznika kod svog strica, takodjer glagoljaša - don Blaža Cvitanovića. Don Blaž Cvitanović (Veli, Iž 1844.- Veli Iž, 1932.) poznat je po svojoj zbirci 787 vrsta školjaka koja se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Splitu (manji dio je u Institutu za oceanografiju). Dne 11. svibnja 2011. mons. dr. Pavao Kero održao je predavanje na redovitoj mjesečnoj tribini Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu pod naslovom: Vladislav Cvitanović, svećenik i glagoljaš, život i djelo. Poslušajte to predavanje: [MP3]. Suvremena nadahnuća - Boguslav Lega, Moskva, 1999. Šimun Klimantović, Šimun Glavić, Franjo Depope, Stjepan Ivančić Brojni znani i neznani glagoljaši - popi i redovnici po selima zadarske i splitske nadbiskupije; u splitskoj poglavito u Poljicima.
Glagoljički natpisi Sačuvano blizu 120 glagoljičkih natpisa i grafita u Dalmaciji (Nedo Grbin - blizu 115), još petnaestak koji su postojali ali su izgubljeni, u Zadru i okolnim mjestima sačuvano 114 glagoljičkih natpisa i 4 grafita, 10 ih je od 19. st. do konca 20. uništeno, jedan od groma, jedan od bombardiranja u 2. Svjetskom ratu. Iz 15. st. je 10 natpisa, iz 16. st. je 30, iz 17. st. 30, iz 18. st. 52, iz 19. st. 2, a iz 20. st. 3. Najstariji poznati natpis iz zadarskog područja je iz 1442., uništen vjerojatno za vrijeme 2. Svjetskog rata, ali sadržaj je poznat. Glagoljički natpisi, Poljana, otok Ugljan, Tomislav Mihatov U crkvi sv. Marije u Sali postojao brevijar iz 14. st., ali je nestao
Crvkica sv. Hipolita kod
Ugljana na istoimenom otoku, s glagoljičkim natpisom iz 1732.
270 glagoljičkih matičnih knjiga, knjiga bratovština, godara, bilježnica i isprava sa zadarskog i šibenskom, većina matičnih knjiga je u Državnom arhivu u Zadru Matične knjige iz Škabrnje uništene, glagoljički natpis na zidu crkve (Nedo Grbin). Mnogo bilježaka o glagoljičkim knjigama i u latinskim zapisima u Državnom arhivu (fra Petar Runje), u 14. i 15. st. iz zapisa zadarskih bilježnika znamo da je bilo 15 misala, 20 brevijara, 3 psaltira, 1 BIBLIJA (1380.) i 12 drugih knjiga U Zadru je u srednjem vijeku postojao Hrvatsko-glagoljički misal pisan latinicom, vidi [Runje, Staroslavenski misal pisan latinicom]. Naime, u Zadarskom arhivu postoji dokument iz 1473. koji spominje da je zadarski svećenik Ivan Krizmanov ostavio svoj misal pisan latinicom i hrvatskim jezikom svojem učeniku Šimunu Nesgoroviću. U zadarskom Državnom arhivu je pored matičnih knjiga i 310 oporuka pisanih glagoljicom od 1550. do 1779. (bile pohranjene u pismohranama zadarskih knezova). U Muzeju grada Šibenika čuva se 218 oporuka i 22 druge isprave (Ante Šupuk). U Povijesnom arhivu u Splitu čuva se zbirka Garanjin-Fanfonja s preko 140 raznih isprava i 4 odlomka matičnih knjiga iz Sukošana iz 17. do 19. st. U Arhivu HAZU u Zagrebu čuva se oko 110 glagoljičkih rukopisa sa zadarskog područja i desetak sa šibenskoga: npr. Regule sv. Benedikta (13. ili 14. st.), Pašmanski brevijar (14. st.), Zbornik Šimuna Glavića (1529.-1557.), Tkonski zbornik (prva polovica 16. st.), Grdovićev zbornik (poč. 18. st.) i drugi. Glagoljicom pisana Regula sv. Benedikta (13. ili 14. st.) predstavljaju jedan od najstarijih poznatih prijevoda Regule s latinskog na živi jezik (hrvatski crkvenoslavenski). Sačuvano je 60 od ukupno 70 stranica, koje su benediktinci morali znati napamet. U 13. i 14. st. u Hrvatskoj postoji 70 muških i 20 ženskih benediktinskih samostana (Ostojić). Od 14. st. ima dosta podataka o glagoljaškoj misi u gradskim crkvama u Zadru. Crkvena književnost glagoljaša iz 14. st. i ranije je preteča i temelj hrvatske renesansne književnosti u 15. st. Žarište nastojanja oko hrvatskoga jezika u hrvatskoj crkvenoj književnosti je u Zadru (Franjo Fancev). Berčićeva zbirka od 1872. u Rusiji u Petrovgradu, komad lista misala iz Brbinja Berčić stavlja čak u 12. st., iz 13. st. su dva lista brevijara iz Tkona, ulomak brevijara iz Ugljana, i dio lista brevijara iz Brbinja, iz 14.-16. st. veći broj odlomaka; iz Berčićevih zapisa se vidi da najveći broj odlomaka potječe sa zadarskih otoka. U Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Padovi je barem 18 glagoljičkih isprava (poklon plemićke obitelji De Ponte iz Zadra). Kod Artura Cronie u Rimu je bio svežanj hrvatskih glagoljičkih isprava, ali ne zna se gdje je sada. U Gradskoj knjižnici u Trstu se nalazi knjiga bratovštine crkve sv. Marije u Ugljanu iz 1617. do 1872. U Državnom arhivu u Zagrebu čuva se 7 naredaba zadarskih knezova, knjižica sa 630 stihova ("Ištorija od dvih žen ugljanskih" iz 1740), gramatika iz 1823. "Pismenstvo jazika slovinskago". U Sveučilišnoj knjižnici u Splitu jedna bilježnica dijelom ispisana kurzivnom glagoljicom i 12 spisa s otoka Žmana (došle su kao dar 50-tih godina 20. st.), još neobrađeni. U NSK u Zagrebu je pergamentna knjižica koju je napisao fra Šimun Klimantović 1511. Fra Marko Kuzmić Zadranin, Govorenia duhovna, 1724-1725 (zbornik crkvenih govora itd.; neobjavljen udžbenik za glagoljaški podmladak i za "parokijane") piše da su Govorenia duhovna... vele potribna u našem harvatskom ali slovinskom jeziku i hotih ga ispisati u svoj vlastiti jezik materinski i slovmi slovinskimi, zašto slovmi šćavetanskimi mnoge riči ne mogu se vele dobro ispraviti kako slovinskimi... kako rekosmo, mi Hrvati imamo veće slovov, a to 32 od kojih tri postavljeno [samo] u broj [zelo, iže, ot]... ([Hercigonja, Na temeljima hrvatske književne kulture, str. 96) Fra Marko Kuzmić Zadranin napisao je brzopisnom glagoljicom knjigu Govorenia duhovna, koja se danas zove Kuzmićev zbornik crkvenih govora i kršćanskog nauka, 1724/1725. Imao ju je namjeru objaviti i tiskom. Knjiga se u rukopisu čuva u Arhivu HAZU. U tom štivu nalazimo, kao što smo vidjeli, na nekoliko mjesta hrvatsko ime. Evo nekih primjera: ... mi Harvati ... ... šteniju harvatskom ... ... harvatski jezik ... Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu U Samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu je "Libar brašćine Gospe od Začeća na Zaglavi i u Žmanu", 17. i 18. st., Klimantovićev zbornik na 230 listova dovršen 1512., Datija i prijatija samostana sv. Pavla na Školjiću 1591.-1675. i još 15 raznih knjiga i knjižica, kao i 4 isprave sa Školjića, Zaglava i Zadra. Prema informaciji koju sam dobio ljubaznošću g. Svetka Ušalja, iz župe Sutomišćica, Preko (Poljane) postoje glagoljičke matice krštenih, vjenčanih i umrlih (od 1815. do u 19 st.), Gruško - Zadar ima matice krštenih i vjenčanih (17. st.), a iz mjesta Iž s istoimenog otoka ima matice vjenčanih iz 17. st. Obiteljski arhiv dr. Iva Petriciolija u Zadru posjeduje 36 isprava iz 17. i 18. st. Kod obitelji pok. Šime Grandova u Salima je diobeno pismo iz 1735. i jedan kupoprodajni ugovor iz 1794., kod obitelji Petra Piasevolija je kupoprodajni ugovor iz 1805., kod obitelji Milivoja Ugrinića u Biogradu su tri pisma iz 1756. i 1764., a kod obitelji Nede Grbina u Zagrebu je dio jedne matrikule iz Sali iz 17. i 18. st. Ivan Šindija: Bibinjski korijeni, Matica hrvatska Zadar, 2003., uključene i glagoljičke matične knjige (obradio mons.dr. Pavao Kero) Tiskane knjige - 249 primjeraka samo na zadarskim otocima (po Vladislavu Cvitanoviću), uglavnom tiskane u Rimu, od Levakovićeva misala iz 1631. do Parčićeva misala iz 1905. Zadar u svojoj povijesti nosio atribut "glagoljaškoga grada" (Nedo Grbin), jedini u Hrvatskoj. Važnost benediktinaca (i benediktinaca glagoljaša) u Hrvatskoj; Ivan Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, I, II, III, Split, 1963.-1965.
Brzopisna glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području
Don Amos Rube Filipi u vrlo lijepom i iscrpnom članku "Popovi glagoljaši na visini svoga poziva" koji je objavljen Vjesniku zadarske nadbiskupije 1964., piše da su svećenici glagoljaši bili na visini svoga poziva. Upravo na temelju izvješća vizitatora don R.Filipi kaže "...- da je glagoljsko svećenstvo Dalmacije bilo upravo na zamjernoj moralnoj visini, na kudikamo većoj nego su bila prečasna gospoda u gradovima. No, oni su isto tako bili " - i učitelji i savjetnici, pravi vođe svoga naroda...". Samo zbog siromaštva su ih smatrali neukima. I dalje kaže don A.R. Filipi: "...Pod njihovim crnim seljačkim odijelom croatico more confecto skrivalo se znanje, koje je bilo na suvremenoj visini, skrivalo se dobro srce, koje je ljubilo svoj narod i vodilo ga u njegovim teškim borbama, skrivala se čestita duša, čestitija od onih s finim i opeglanim odijelima... Bili su neprobojni bedem protiv raznih infiltracija. Budno su čuvali i časno sačuvali današnjim i budućim pokoljenjima ne samo vjeru, nego i staroslavensku službu Božju, a donekle i narodnost..." Za više pojedinosti vidi [Ive Livljanić]. Ja,
koji slova znam, govorim da je dobro
živjeti na zemlji
Az buki vidi glagole dobro jest živite zelo zemla Flash animacija. Zahvaljujem g. Ivanu Glavanu iz Zadra Nadbiskupska kurija u Zadru vodila je dopisivanje i na hrvatskom jeziku, i to glagoljicom, vidi [Pavao Kero, str. 116]. To je na pr. vidljivo iz okružnice biskupa Kalina iz 1565. o odredabama Tridentskog koncila. Zanimljivo je da je na otoku Silbi godine 1714. u jednoj glagoljičkoj matici evidentirana "majka Anica Tudor z Rušije" (tj. iz Rusije), vidi [Pavao Kero, str. 118]. Kao jedan osobito opsežan glagoljični kodeks spomenimo Kuzmićev zbornik, pisan u Zadru, u Samostanu sv. Ivana 1724.-25. On ima čak 613 listova, tj. 1226 str. Zadnja poznata crkvena uporaba glagoljice u matičnim knjigama poznata je do godine 1873., u mjestu Kali na otoku Ugljanu. Te posljednje zapise glagoljicom je pisao svećenik don Šime Mašina u godovima mrtvih, vidi [Pavao Kero]. U gradu Bakru postoji veliki glagoljički natpis uklesan na kamenom nadvratniku iznad ulaza u Kaštel Frankopan. Natpis govori o tome kako
je Jerolim
Zadarski godine 1530.,
vrhovni zapovjednik kraljevske vojske u
tom području, zapovijedio da se grad Bakar utvrdi kulama protiv napada
Turaka. Zahvaljujem g. Darku Glückseligu na
fotografiji.
Literatura: Temeljne monografije: Petar Runje: Glagoljica u Zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku, Gradska knjižnica Zadar, 2005, ISBN 953-7204-07-5 Mons. dr. Pavao Kero, (ed.): Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije, Stalna izlozba crkvene umjetnosti, Zadar 2008. (u knjizi je popisano čak 430 glagoljičkih kodeksa koji potječu iz 70tak župa Zadarske nadbiskupije; ima ih još i više - kodeksi Bartola Krbavca (kao na pr. Berlinski misal iz 1402.), neki kodeksi iz Berčićeve zbirke (kao na pr. Klimantovićevi zbornici), možda New Yorški misal, možda čak i Hrvojev misal.
Časopisi: Slovo, Zadarska revija, Zadarska smotra, Croatica Christiana Periodica, zavičajni i župski časopisi (Kualjski lumin) Institucije:
Hrvatska glagoljička bašćina u kontekstu europske kulture
|