Fra Šimun Klimantović,
istaknuti hrvatski glagoljaš

Lukoran oko 1460. - nakon 1540.

Darko Žubrinić, 2009.

Mjesto Lukoran na otoku Ugljanu (nasuprot Zadru) spominje se još godine 1068. Rodno je mjesto fra Šimuna Klimantovića (Klemenovića, oko 1460.-1520), pisca glagoljaša, kako on sam za sebe reče u svojoj glagoljaškoj kronici iz godine 1511.: 

Prezime Klimantović čini se da je sporno, te je prema novijim saznanjima vjerojatnije da je njegovo prezime zapravo Klemenić ili Clemenich.

Vrijedno je spomenuti njegova tri zbornika od kojih se dva čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu, jednoj od najvećih u svijetu (kao dio tzv. Berčićeve zbirke glagoljičkih knjiga i rukopisa) i jedan u Zagrebu u glagoljaškom samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru.

Klimantovićev ritual, 1512.

Službovanje je započeo u franjevačkom glagoljaškom samostanu sv. Pavla na otočiću Galevcu kraj Preka na otoku Ugljanu, a pred kraj života boravio je u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Glavotoku na otoku Krku.

Glagoljički natpis iz 1632. ispod preslice na crkvi sv. Lovre
na groblju u Lukoranu, koji bilježi gradnju preslice pod župnikom P. Sikirćem

U mjestu Mali Lukoran opstoji stari ljetnikovac obitelj de Ponte, čiji je zet Petar Preradović prema nekim spoznajama ovdje ispjevao svoju budnica Zora puca, bit će dana, boraveći na odmoru sa svojom suprugom Pavicom de Ponte.

U jednom dokumentu iz 1266. spominju se imena nekih od stanovnika Lukorana: Salbe, Deško, Ratko, Brajko, Obrad, Krševan, Radovan, Privoslav, Desislav i Rada. Matične i druge župne knjige vodile su se odvajkada glagoljicom. Sačuvao se samo jedan maleni glagoljički kodeks (1519.-1613.). Lukoran je tijekom svoje povijesti dao 48 svećenika glagoljaša.

Složeno prema tekstu g. Mladena Bačića iz Lukorana.

Sačuvana su tri rituala Šimuna Klimantovića [Rudolf Strohal, str. 49], prvi iz 1509. (čuva se u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu, kao dio znamenite Berčićeve zbirke), drugi iz 1501.-1512., i treći iz 1514. Osobito je važan drugi ritual, jer je potpun, zaprema 235 listova pergamene, tj. ukupno 470 stranica, pisan vrlo lijepom kurzivnom glagoljicom, nastao od 1501. do 1512. Klimantović je tu uvrstio i pjesnička djela, kao "Plač Gospoje" (Gospin plač) što znači da su naši franjevci u crkvama promicali i umjetničku hrvatsku poeziju. Na taj je način za tu poeziju doznao cio narod, dočim su pjesme kasnijih dubrovačko-dalmatinskih pjesnika, osim rijetkih slučajeva, poznavali samo rijetki prijatelji dotičnih pjesnika. Većinu obrednika prepisao je Klimantović iz još starijih rukopisa. Vidi [Strohal, str. 51].

Klimantovićev obrednik iz 1509., pisan hrvatskom glagoljiicom (Berčićeva zbirka u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrovgradu)

U Ritualu Šimuna Klimantovića nalazi se Regula pokornih, tj. "regule (pravila) bratje i sestar ot kajanja tretoga reda blaženoga Franciska, ku potvrdi Mikula papa četvrti" [Strohal, str. 103].

Jednu papinsku bulu, kojom se franjevcima dodjeljuju razne povlastice, preveo je godine 1511. s latinskoga izvornika (iz 1502.) na hrvatski glagoljicom "fra Šimun Klemenović (tj. Klimantović) z Lukorana sprid Zadra". Vidi [Rudolf Strohal, str. 112].

Jedan prijepis i preradba Klimantovićeva prijevoda gore spomenute papinske bule nalazi se u Arhivu HAZU pod signaturom IV. a. 142., koju je učinio fra Petar Milutinić u samostanu na Božjem polju kraj Vižinade u Istri godine 1559. Vidi [Strohal, str. 113].

Šimun Klimantović je u Ritualu od 1512. objavio i zbirku tzv. "šekvencija" pisanih hrvatskim crkvenoslavenskim i hrvatskim narodnim jezikom. Šekvencijama su se uveličavali razni crkveni čini i obredi. Poznata je pogrebna šekvencija "Bratja, brata sprovodimo, za'nj se Bogu pomolimo." Vidi [Strohal, str. 129].

Ove je šekvencije Rudolf Strohal opisao u svojem članku "Hrvatski glagolski književnik fra Šimun Klimantović" Prosvjeta (Zagreb), 9/1911, 22, 711-712

Klimantovićev Marum Manjum iz 1513., na 27 str., uvezan je s još jednom knjigom iz Venecije na 100 str. Radi se o prijepisu knjige Mare magnum s latinskog na hrvatski jezik. Mare manjum sadrži popis oprosta i povlastica koje su pape dali franjevcima i dominkancima.

Kronika fra Šimuna Klimantovića predstavlja začetke historiografije u Hrvatskoj, a nalazi se na posljednjih 15 stranica Klimantovićeva obrednika. Tu je kroniku prvi tiskao Ivan Kukuljević Sakcinski u svom Arkivu za povjesnicu jugoslavensku u IV. knjizi, a zatim Rudolf Strohal u Vjesniku zem. Arhiva god. XIII, str. 211-219, vidi [Strohal, str. 221].

Šimun Klimantović (Klemenović, iz Lukorana na otoku Ugljanu), glagoljaški pisac s kraja 15. i početka 16. st., autor je triju glagoljičkih zbornika: Klimantovićev zbornik 1509. (Ruska nacionalna knjižnica, Petrovgrad), Klimantovićev zbornik, 1501.-1512., otok Ugljan (Sv. Ksaver, Zagreb), Klimantovićev ritual 1512. (Sv. Ksaver, Zagreb), pergamentne knjižice iz 1511., NSK Zagreb.

Šimun Klimantović piše za sebe da je "z'Lukoran s'prid Zadra".

Prema akademiku Eduardu Hercigonji, "Klimantovićeva glagoljička grafija vrlo je lijepa... Ukrašavanje inicijala izvedeno je s puno ukusa i osjećaja za boju i skladno korištenje dekorativnih elemenata (lozice, biseri, listovi, rakovice, vitice i sl.)", vidi [Hrvatska i Europa, E. Hercigonja: Glagoljaštovo u razvijenom srednjovjekovlju, 169-225, posebno str. 208].

Evo zaključnoga mišljenja fra Petra Runje iz njegova članka: 

"Fra Šimun Klimantović je nesumnjivo značajna ličnost nadarena divnim naravnim vrlinama koje je svojom čvrstom voljom trajno dotjerivao, da ne reknemo posvećivao. Kulturno i duhovno ozračje minulih stoljeća, prema ovim Konstitucijama [franjevaca trećoredaca, koje je fra Šimun pisao 1492.] danas nam izgleda odviše strogo i zahtjevno. Međutim, svako vrijeme imao svoje značajke kao i ove Konstitutcije svoje spcifične naglašene vrijednosti. Danas ih gledamo u posve drukčijem kulturnom i civilizacijskom svjetlu. U hrvatskoj kulturnoj duhovnoj baštini vrijedan su spomenik koji zaslužuje dužno poštovanje i pozornost."

(od 2. retka) Akokoli sliši ovu
regulu s ljubaviju i sa umil-
enstviem, ima prošćenie od griho-
v svoih. Gt krat po 40 dan
ča jest 500 i 60 dan krepostiju 
i milostiju Boga vsemogućega i na 
mom oblastiju dano Ti že
Gospodi pomilui nas. Bogu hvali. Amen.
I imate čtiti tu regulu br-
atii i  sestram tretoga reda
vsaki misec jedno krat. I za
vsako slišanie Regule ki ju s-
sliše ljubveno imaju po 500 i 60
dan prošćenija od grihov svoih
kako jest više rečeno.

Ovo jest tastament blaženoga F-
rančiska I blaženi Frančisko hoće
da se čte s regulom fratrum.

Klimantovićevi zbornici I., II., III., 15./16. st.

Klimantovićev zbornik I., Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu
Šekvencija Marije Mandalene:
Vidila sam čudo velo
vidila sam B(o)žje delo.
Anj(e)li sam ja vidila,
strahom sam se pristrašila.
S anj(e)li sam govorila
kad sam rano u grba bila.
Rekoše mi "Poj navisti,
učenikov kripko svisti.
..."

Počenjut šekvencije od mrt-
vih, ova je gredući po mrtvaca:
Plačnu pisan bratje vspoimo

Klimantovićev zbornik III.
Draga bratja i sestrice, sa mno gorko

procvilite, bratca mlada gle-
dajući, nega dragih žalujući.
Ki su sada vele plačni, zač su 
nega zdrvja lačni. Izgubivši 
nega tilo, ko je vsim nam drago bilo.
Sad vas hoće vsih m(o)liti hotij
tega potrpiti. Da se sada vam
potuži, moleći vas žene i muži. Bra-
tio moja dr(u)žbo mila, ka si sam-
nom vazda bila. Nut pogl(e)dai
mladost moju, ter pomisli kako s-
tvoju. Nut pogledai moje tilo, koje
s vami živo bilo. 
...

Izvor: [Kapetanović, Malić, Štrkalj Despot, Hrvatsko srednjevjekovno pjesništvo]

Prilažemo životopis fra Šimuna Klimantovića iz [Stjepan Ivančić, Povjestne crte..., str. 169-170], u pravopisu pisca. U dotičnoj knjizi može se o njemu na raznim drugim mjestima pronaći još podataka.

O. Šimun Klimantović

Suvremenik O. Stjepana Belića [prvog imenom poznatog učitelja glagoljice, D.Ž.] bio je O. Šimun Klimantović, koji je takodjer vriedan uspomene, što  glagolski napisa tri dosta debela obrednika, od kojih se prvi od 235 listova nalazi i sada u redodržavnom arkivu i koji obično nazivljemo: "Klimantovićev obrednik."

Rodio se O. Šimun u Lukoranu selu na Ugljanskom otoku oko godi. 1460. Ivan Kukuljević, koji napisa njegov kratak životopis (Pjesnici hrvatski XV. vijeka) veli: "bijaše bez sumnje vrlo bistra uma, jer inače nebi bio dobio god. 1502. od papinskog vikara osobitu na njega pisanu bulu,kojom mu Ppa poda dopuštnje da može za krstonosno vojsku javno propoviedatadi i odriešiti griehe onim, koji se u tu vojsku upišu". Ovu stavku gosp. Kukuljevića treba popraviti u koliko se zadan mu bula od namjestnika komisarija apostolskoga Frana Jurjevića ondaša samo na njegovu osobu, a nipošto na vjernike, koji bi se u krstonosnu vojsku upisali. Tu mu bulu uruči fra Kerubin Rožić zadranin reda male-braće, namjestnik apostolski u Dalmaciji.

Kao vriedan i učen redovnik obnašao je razne službe i časti u svojoj redoržavi. Bio je prisutan kapitulu na školju Galevcu, gdje god. 1492. bijahu utanačene nekoje naredbe odnoseće se na moralno ponašanje trećoredskih redovnika u Dalmaciji, Kvarneru i Istri, te koje on nazivlje: "Koštitucioni", ime koje je dalo povoda, da su i Ferrari Cupili i Ivan pop Berčić pogriešno napisali, da su te dobe bile prevedene na hrvatski redovske konstitucije. Od god. 1506. do 1509. bio je tajnikom redodržavnika O. Blaža. God. 1511. bi izabran starješinom sv. Mihovila na Zaglavi, a dvije godine zatim O. Naučitelj učini ga svojim vikarom, te kao takav pohodi cielu redodržavu. God. 1526. na zboru obdržanom na Galevcu bje imaenovan redodržavnikom, te je u toj časti ustrajao do god. 1520. Stoga treba takodjer ispraviti Kukuljevića gdje veli, da je umro oko godine 1520. Mora da je ovo tiskarska pogrješka, jer god. 1540. mi ga nalazima kao starješinu glavotočkog samostana, te upravlja na ondanjega preverdroga Dužda nekoju molbenicu, e da bude i glavotoči samostan prosti i riešen svake daće, kao što su svi drugi samostani po Dalmaciji. Zanimivo je, što se u toj molbenici navadja, da je ono 19 ondašnjih redovnika došlo iz Šibenika i Zadra kao biegunci ispred turaka, te niesu se mogli u koju drugu državu skloniti, jerbo neznadu čitati misu nego li glagolski - "Li qual on si pol redur altrove fuor della Provintia schiava per non saper celebrar in altro lenguasso."

Sve što se tiče njegovih triju Obrednika, a napose onoga koji se svedjer čuva u redodržavnom Arkivu, kako i kada su bila pisana koji je njihov sadržaj itd., sve se to nalazi obširno opisano u poglavlju III. pod naslvom "Glagolica u crkveno-obrednoj porabi", u "Drugom Dielu" - Glagolica -.

Šimun Klimantović u svojem Ljetopisu iz 1504. opisuje (glagoljicom) veliku glad u Zadru:

I tada biše mnogi glad u Zadru ne biše pšenice ni ozimca ni prosa, nijednog žita. Ne beše ča ni zrna kupiti. I tada mnogi krstjan gladom mrahu.

Vidi na pr. [Batelja, knjiga 3] ili [Molitve protiv Turaka].

Klimantovićev zbornik iz 1492. (gore) i Ivančićev zbornik iz 14/15. st., koji se čuvaju u
Glagoljaškom franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu.
Zahvaljujemo fra Vici Blekiću na dopuštnju za fotografiranjem.

Kolofon (završna bilješka):
Te knjižice napisah na slavu
Božju i blažene Gospoje. Ja, fratar fra
Šimun, sin Jurja Klemenovića, z
Lukura tretoga reda za u...-
šenie moje bratjice i dosvrših je
na Zaglavi pri Svetom Mihovili.
Na 23. pervara 1512.

U samostanu na Ksaveru čuva se i Ivančićev zbornik iz 14/15. st. (ime pisara je nepoznato, a Ivančić je kasniji vlasnik):

Zahvaljujemo fra Vice Blekiću iz glagoljaškog Samostana sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu
na dopuštenju za fotografiranjem veljače 2016.

Šimun Klimantović napisao je četiri kodeksa, 1501.-1512, 1509., 1511. i 1514.

Prvi zbornik je pisao desetak godina, a rad na njemu je započeo u franjevačkom samostanu u Kromrčaru na otoku Rabu, te dovršio 1512. u samostanu sv. Mihajla u Zaglavu na Dugom otoku. Taj se zbornik nalazi u Franjevačkom samostanu na Ksaveru u Zagrebu.

Drugi i četvrti od navedenih Klimantovićevih zbornika (pisani 1509. i 1514.) dio su Berčićeve zbirke. U njima se nalaze i Pravila franjevačkog reda u 28 poglavlja, koja potječu iz godine 1430.

Prema [Leonardu Tandariću], hrvatski prijevod Zavjeta blaženog Franje koji se nalazi u Klimantovićevu zborniku pisanom godine 1509., predstavlja vjerojatno njegov prvi prijevod na jedan od živih jezika.

Četvrti Klimantovićev zbornik (tj. drugi u Berčićevoj zbirci) iz 1514. je jako stradao od dima, vatre i vlage, kao i od dugotrajne uporabe. U njemu se mogu pronaći blagoslovi ženitbenog prstena, hrane (na pr. sira i jaja), novog doma ili novog mjesta, blagoslov novog broda itd.

Na kraju Zbornika iz 1514. (na 71. listu), Šimun Klimantović piše među inim da je ovu knjižicu završio u samostanu sv. Marije u Glavotoku na otoku Krku, te da je zadranin iz Lukorana. Taj je zbornik dugo bio vlasništvo crkve u selu Sali na Dugom otoku.

Franjevac Petar Milutinić napisao je godine 1556. zbornik (Milutinićev zbornik) koji je također dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu. On za sebe izričito kaže da je podrijetlom s otoka Raba: "... brat Petar Milutinić rabljanin. Braćo, blagoslovite, a ne kunite".

Čučkovićev zbornik, koji je danas dio Berčićeve zbirke u Petrovgradu, pisao je godine 1529. Andrija Čučković u franjevačkog samostanu sv. Marije Magdalene u Kopru u Istri. Zbornik je  bio u vlasništvu franjevačkog samostana u Zaglavu na Dugom otoku, a do danas je ostalo sačuvano samo šest listova, koji su teško oštećeni. O Čučkoviću se znade da je bio voditelj samostana sv. Marija u Bijaru na otoku Cresu. Prema mišljenju Leonarda Tandarića, Andrija Čučković je svoj tekst prepisao iz Klimantovićeva zbornika. Vidi [Tandarić, str. 227].

U Knjižnici Ruske akademije znanosti u Moskvi (BRAN, Biblioteka Rossijskoj Akademii Nauk) nalazi se Zbornik pouka sv. Jeronima na 73 sačuvane stranice (nedostaju početak i kraj).

Više podataka vidi u [Vjalova].

U Zbornika fra Šimuna Klimantovića dovršenom 1512. nalazi se i termin za 10,000 (deset tisuća), koji se ponekad rabi i kao termin za beskonačno: t'ma. Taj zbornik ima 235 str., tj. 470 str. U tekstu se rabi i hrvatski štapić (poluglas jer') u oznaci broja 3000.

O fra Šimunu Klimantoviću pogledajte više u sljedećim knjigama i člancima:

1. [Stjepan Ivančić]
2. Petar Runje: Fra Šimun Klimantović i Konstitucije 1492., str. 183-193, u [Iskoni bje slovo]
3. Nikica Kolumbić: Konstitucije franjevaca trećoredaca kao književnojezični hrvatski spomenik, u [Iskoni bje slovo]
4. [Petar Runje: Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (13.-16. st.), str. 134-136]
5. [Vjalova, Glagoličeskie pamjatniki]; ovaj članak pisan na ruskom jeziku sadrži mnoštvo podataka o Klimantoviću i njegovim djelima, osobito onim koja se čuvaju u Rusiji
6. [Ines Srdoč-Konestra - Saša Lajšić] [PDF]
7. Juraj Batelja: Augustinski tragovi u Zadru, Zadarska trilogija, knjiga 3, Zadarska nadbiskupija, Zagreb 2014., ISBN 978-955-7215-25-5 (Govori protiv Turaka, str. 125-142)
8. Kristijan Kuhar: Staroslavenska liturgija, Bašćina br. 15, 2014., str. 65-67 (članak sadrži kvalitetne fotografije iz Klimantovićevih rukopisa)
9. Leonard Tandarić: Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost, Zagreb 1993.
10. Katarina Mihaljević Knezović: O nekim fonološkim i leksičkim osobitostima hrvatskoglagoljskoga Zbornika fra Šimuna Klimantovića iz 1512. godine ([PDF]), RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 48, 2016. str. 37-63
11. 8. svibnja 2024., izv. prof. Katarina Lozić Knezović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu: Brojevi u Zborniku fra Šimuna Klimantovića iz 1512. godine (predavanje održano na redovitoj mjesečnoj tribini u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu u organizaciji Društva prijatelja glagoljice)
    

OŠ Lipik u Lipiku, 2010. Profesorice Katarina Vukić, Jadranka Šimunović-Katunar, Ivana Turuk i Sanda Ivanović, ravnateljica škole.

Profesorice Jadranka Šimunović-Katunar, Sanda Ivanović i Katarina Vukić, Lipik 2010.

Prof. Katarina Vukić, Lipik 2010. 

G. Mladen Bačić iz Lukorana, rodnoga grada fra Šimuna Kimantovića, je izradio lijepu majcu koju nosi Katarina Vukić,  profesorica hrvatskog jezika u OŠ Lipik, prigodom glagoljaškog programa na cijeloj školi veljače 2010. Na majci glagoljicom piše: Fra Šimun, Lukoran, oko 1460-1520.

• Grozdana Franov-Živković: Lukoranski glagoljski kodeksi, Slovo rogovsko br. 3 (2015.),  12-16.
• Ivica Vigato: Jezične osobitosti glagoljske matice krštenih župe Lukoran s kraja 16. i poetka 17. stoljeća, Slovo rogovsko br. 3 (2015.), 17-19.

Zahvaljujem g. Mladenu Bačiću iz Lukorana na otoku Ugljanu na poticaju da se ovom mrežnom stranicom osvijetli plemeniti lik fra Šimuna Klimantovića.

Berčićeva zbrika

Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području

Dragutin Antun Parčić

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice

Croatia - History, Culture and Science